Грађански рат између четника и партизана.

  • Začetnik teme Začetnik teme BG5
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Dok cekamo jedno jedino naredjenje Tita koje u prvi plan stavlja borbu protiv Nemaca ili ne daj Boze ustasa

s2011222211953.jpg


s2011222211921.jpg


27 ''Zbornik'', IV-29-1968, s.469

28 N.d. 739.
 
taj izvestaj ima nekoliko strana 563-568 ;:hahaha::hahaha:
.............

A znas kiseljko sta je najsmesnije...sto Nemci jos u novembru daju ocenu 2 pokreta, Mihailovicevog (spominju mu ime za razliku od copavog) i komunistickog...dakle, praveci preciznu razliku medju njima....:D....a po tebi je poternica za Drazom iz decembra 41. raspisana jer Nemci misle da je on vodja komunista (da ne pricam sto se u samoj poternici spominje i udruzivanje s njima)...:hahaha::hahaha::hahaha::hahaha:

eeh sta sve ti neces da smislis :mrgreen:

de bi bio kraj kad bi covek analizirao sve sto ti ovde izneses...sou
 
Poslednja izmena:
U početku ustanka je kod četnika došlo do cepanja. Jedan deo pod vodstvom Koste Pećanca, čija glavna oblast uticaja
obuhvata južni deo zemlje (tamo 1500—3000 ljudi), stavio se na raspolaganje vladi general-pukovnika Nedića i prihvatio
borbu sa komunistima. Ova grupa se sada, koliko se može verovati, pripojila žandarmeriji. Većina četničkih sastava
pod vodstvom pukovnika Draže Mihailovića (5—10.000 ljudi) zauzima prema nemačkom Vermahtu neprijateljsko držanje i povezuje se sa komunistima. Veći deo neprijateljskih četnika dosada još nije bio stupao u otvorenu borbu protiv nemačkog Vermahta.
Oni su se borili protiv nemačkog Vermahta u sledećim slučajevima:
U severozapadnom uglu Srbije, gde su se u savezu sa komunistima stavili u otvorenu borbu.Pri borbama u dolini Zapadne Morave, oko čačka i Kraljeva, slanjem dva bataljona komunistima (navodno da ne prepuste potpuno komunističkom uticaju oblast Zapadne Morave).
U više slučajeva putem prepada na nemačke trupe, pri čemu većinom primenjuju lukavstvo, npr. opominju trupu od navodnog komunističkog napada, dovode je u zasedu i razoružavaju.

obrati paznju ; "da ne prepuste potpuno komunističkom uticaju oblast Zapadne Morave"

"Veći deo neprijateljskih četnika dosada još nije bio stupao u otvorenu borbu protiv nemačkog Vermahta"

Glavna oblast Mihailovićevih četnika nalazi se između doline Zapadne Morave i Kolubare do Drine i zapadno od Drine.
Mihailović, međutim, ima pristalice i južnije od doline Zapadne Morave i istočno od Morave.
Naoružanje: puške, mitraljezi i ručne bombe ponegde minobacači i topovi.
Odeća: različita. Delom četnička uniforma (sa šubarama), delom uniforma vojske i žandarmerije, delom seljačko
odelo. Većinom oznaka na kapi (mrtvačka glava i jugoslovenski orao).
Stanovništvo podržava Mihailovićeve četnike u svakom pogledu.

Uz b) Komunističke bande (Narodnooslobodilački partizanski odredi):
Bande se velikim delom sastoje od seoskog ološa i robijaša.
Naoružanje: puške, mitraljezi i ručne bombe.
Većinom seljačko odelo, delom srpske ali i nemačke uniforme, sovjetska zvezda ili crveni znaci koji se, pak, mogu lako
ukloniti.
Planski prepadi na opštine (spaljivanje arhiva) da bi se paralisala uprava, sabotaže na komunikacijama, prepadi na manje jedinice Vermahta iz zasede.
U udruženom sastavu bande su istupale protiv nemačkog Vermahta:
a) U severozapadnom uglu Srbije.
b) U dolini Zapadne Morave. One su, po evakuaciji od strane nemačkih trupa posele Užice i čačak i proglasile sovjetsku
republiku. Onda su se koncentrisale oko Kraljeva, koje je napadnuto uz angažovanje artiljerije i 3 tenka.

Da analiziramo dalje ovaj veoma zanimljiv izvestaj gde se na prvom mestu daje ocena dva pokreta, a narocito da analiziramo ono sto vadis iz konteksta ili pogresno, zlonamerno predstavljas, na prethodnoj strani...

Dakle, kako je izvestaj iz novembra 41. jos jedna tvoja izmisljotina pade u vodu, za svagda - da je poternica za Drazom iz decembra 41. raspisana jer zbunjeni, neinformisani Nemci, mucenici, misle da je on vodja komunista (jos time priznao da nemaju pojma ko je copavi) :hahaha:

1. Jos 1. novembra 41. Nemci prave preciznu razliku izmedju cetnika Koste Pecanca i cetnika djenerala Mihailovica, jedni su njihovi saradnici, drugi neprijatelji...to potvrdjuju i nekoliko dana kasnije u jednom proglasu

Nemacki proglas od 17. novembra 41.u kom nemacki general Beme kaze:

-Sa ustanicima pregovora nema.
-Svi zatečeni ustanici bilo komunisti ili Mihailovićevi četnici imaju se uništiti.
-Povesti računa da se neki Mihailovićevi ljudi ne prebace u redove Koste Pećanca i Milana Nedića. Takve pojave sprečiti.
-Ko se zatekne sa oružjem u ruci ili se dokaže da je pomagao ustanike, streljati.
-Voditi računa da se među ustanicima ne gone četnici Koste Pećanca, proveravati isprave, legitimacije i slično.
-Svakog uhvaćenog sa legitimacijom pustiti.(2)

AVII, Nemačka arhiva, u daljem:NA, 43/34-1

A sve ovo je u direktnom sukobu sa komunjarskom lazljivom propagandom koja je sve cetnike stavljala u isti kos, kao i ti kada si pokusao da diskreditujes prave beogradske ilegalce, postavljajuci ''nemacku ispravu'' nekog Pecancevog cetnika...manipulatoru i lazovcino :D

http://forum.krstarica.com/showthre...pisanih-istina-o-beogradskim-ilegalcima/page2

2. Cetnici su oslobodili Loznicu 31. avgusta 1941 i tom prilikom ubili 12, a zarobili 93 Nemca...pa secas se kiseli, to je prvi oslobodjeni grad u okupiranoj Evropi...a koliko je meni poznato avgust je pre novembra... :mrgreen:

Do 1. novembra 41. cetnici su u Srbiji oslobodili i Bogatic, Krupanj, Banju Koviljacu, Gornji Milanovac, Cacak, Stragare, Ljuboviju...napadali Nemce u Krusevcu, Sapcu, Valjevu, Kraljevu...vodili borbe protiv Nemaca na Rudniku, drumu Kragujevac-Gornji Milanovac pa moram da izrazim ozbiljnu sumnju, poznajuci te, da si ovaj deo izmislio i umetnuo ili ne znam na sta to Nemci misle kada kazu

"Veći deo neprijateljskih četnika dosada još nije bio stupao u otvorenu borbu protiv nemačkog Vermahta"


Takodje, treba li veci dokaz toga ko se borio 41. protiv Nemaca i bio glavni u toj borbi, od nemacke operacije ''Mihailovic'' na Ravnu Goru i poternice za djeneralom Mihailovicem, i to prvom nemackom u okupiranoj Evropi :D...copavog niko ne spominje...

A naravno da jedna regularna vojska ne sme da prepusti uticaj jednoj paravojnoj formaciji, petokolonasima, banditima, teroristima, vojsci jedne stranke koja ima za cilj revoluciju...ne da ne sme da dozvoli, ima zadatak da je unisti!

3. Sto se tice same analize dva pokreta, tu bi svaka rec bila suvisna :D
 
Poslednja izmena:
Uzmi biltene Vrhovnog staba pa ces tamo naci ono sto trazis.

Билтен и наређење се не могу сматрати као исто јер је Билтен јавни документ који се користи у пропагандне сврхе и зато у њему увек може бити претеривања и нетачних података.
 
Билтен и наређење се не могу сматрати као исто јер је Билтен јавни документ који се користи у пропагандне сврхе и зато у њему увек може бити претеривања и нетачних података.
NIJE ISTINA

O „SLUŽBENOM VOJNOM LISTU“

„Službeni vojni list“ je službeno glasilo Ministarstva odbrane koji pod tim nazivom redovno izlazi od 7. januara 1881. godine.

Daleke 1879. godine ministar vojni generalštabni potpukovnik Jovan Mišković je obavestio načelnika Glavnog đeneralštaba da je rešio „da početkom ove godine odpočne izlaziti vojni list pod imenom ,Ratnik‘“, obrazložio potrebu za izdavanjem jednog takvog lista i rekao: „Vojska je bez svog lista kao čovek bez govora.“

„Službeni vojni list“ je izlazio u okviru „Ratnika“ do 1881. godine kada je, po ugledu na Francusku i Prusku vojsku, ministar vojni đeneral Milojko Lešjanin po-krenuo vojno glasilo „Službeni vojni list“.

U Srbiji je „Službeni vojni list“ kao organ Ministarstva vojnog izlazio jednom nedeljno. U „Službenom vojnom listu“ objaljivali su se: zakoni, ukazni propisi, naređenja, postavljenja i razmeštaji, propisi i objašnjenja ministarska, izveštaji, referati, lični odnosi (ženidbe oficira, odsustva i bolovanja), razni oglasi i drugo. Takav karakter, „Službeni vojni list“ je zadržao i u Vojsci Kraljevine Jugoslavije.

„Službeni vojni list“ je izlazio (osim 1916. godine) redovno do kraja 1941. godine, kada je u Kairu, nakon povlačenja kraljevske vlade i dela vojske, ministar vojni general Bogoljub Ilić naredio je da se ukine zbog pomanjkanja finansijskih sredstava.

Od kraja 1941. do 1945. godine ulogu „Službenog vojnog lista“ imao je Bilten Glavnog štaba, a kasnije – Vrhovnog štaba NOV i POJ, koji je po formatu i sadržini bio veoma sličan posleratnom „Službenom vojnom listu“.

Od marta do decembra 1945. godine izlazio je kao „Službeni list Ministarstva odbrane narodne Demokratske Federativne Jugoslavije“, a od decembra 1945. godine pa do 12. aprila 1952. godine kao „Službeni vojni list Ministarstva narodne odbrane FNRJ“.

U Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji „Službeni vojni list“ je izdavao Savezni sekretarijat za narodnu odbranu, u Saveznoj Republici Jugoslaviji (od maja 1992. godine) – Savezno ministarstvo za odbranu, u državnoj zajednici Srbija i Crna Gora (od marta 2003. godine) izdaje ga Ministarstvo odbrane, a u Republici Srbiji (od juna 2006. godine) izdaje ga Ministarstvo odbrane Republike Srbije.

I danas, 129 godina od pojavljivanja prvog broja, u „Službenom vojnom listu“ objavljuju se zakoni, propisi i druga akta iz delokruga Ministarstva odbrane i Vojske Srbije.
 
NIJE ISTINA

O „SLUŽBENOM VOJNOM LISTU“

„Službeni vojni list“ je službeno glasilo Ministarstva odbrane koji pod tim nazivom redovno izlazi od 7. januara 1881. godine.

Daleke 1879. godine ministar vojni generalštabni potpukovnik Jovan Mišković je obavestio načelnika Glavnog đeneralštaba da je rešio „da početkom ove godine odpočne izlaziti vojni list pod imenom ,Ratnik‘“, obrazložio potrebu za izdavanjem jednog takvog lista i rekao: „Vojska je bez svog lista kao čovek bez govora.“

„Službeni vojni list“ je izlazio u okviru „Ratnika“ do 1881. godine kada je, po ugledu na Francusku i Prusku vojsku, ministar vojni đeneral Milojko Lešjanin po-krenuo vojno glasilo „Službeni vojni list“.

U Srbiji je „Službeni vojni list“ kao organ Ministarstva vojnog izlazio jednom nedeljno. U „Službenom vojnom listu“ objaljivali su se: zakoni, ukazni propisi, naređenja, postavljenja i razmeštaji, propisi i objašnjenja ministarska, izveštaji, referati, lični odnosi (ženidbe oficira, odsustva i bolovanja), razni oglasi i drugo. Takav karakter, „Službeni vojni list“ je zadržao i u Vojsci Kraljevine Jugoslavije.

„Službeni vojni list“ je izlazio (osim 1916. godine) redovno do kraja 1941. godine, kada je u Kairu, nakon povlačenja kraljevske vlade i dela vojske, ministar vojni general Bogoljub Ilić naredio je da se ukine zbog pomanjkanja finansijskih sredstava.

Od kraja 1941. do 1945. godine ulogu „Službenog vojnog lista“ imao je Bilten Glavnog štaba, a kasnije – Vrhovnog štaba NOV i POJ, koji je po formatu i sadržini bio veoma sličan posleratnom „Službenom vojnom listu“.

Od marta do decembra 1945. godine izlazio je kao „Službeni list Ministarstva odbrane narodne Demokratske Federativne Jugoslavije“, a od decembra 1945. godine pa do 12. aprila 1952. godine kao „Službeni vojni list Ministarstva narodne odbrane FNRJ“.

U Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji „Službeni vojni list“ je izdavao Savezni sekretarijat za narodnu odbranu, u Saveznoj Republici Jugoslaviji (od maja 1992. godine) – Savezno ministarstvo za odbranu, u državnoj zajednici Srbija i Crna Gora (od marta 2003. godine) izdaje ga Ministarstvo odbrane, a u Republici Srbiji (od juna 2006. godine) izdaje ga Ministarstvo odbrane Republike Srbije.

I danas, 129 godina od pojavljivanja prvog broja, u „Službenom vojnom listu“ objavljuju se zakoni, propisi i druga akta iz delokruga Ministarstva odbrane i Vojske Srbije.

Прво, улогу службеног војног листа не може да има Билтен паравојне формације.
Друго, остајем иза онога што сам рекао. Интерни документи и Билтен нису једно исто, јер се у интерним документима углавном износи тачно стање, а у Билтену углавном улепшано, ради подизања морала.
 
Прво, улогу службеног војног листа не може да има Билтен паравојне формације.
Друго, остајем иза онога што сам рекао. Интерни документи и Билтен нису једно исто, јер се у интерним документима углавном износи тачно стање, а у Билтену углавном улепшано, ради подизања морала.

NIJE ISTINA ALI AKO NE VERUJES MENIhttp://www.mod.gov.rs/lat/dokumenta/sluzbeni_list/sluzbeni_list.php
 
Dakle ne postoji ni jedno jedino Titovo naredjenje (vidimo da ovde neki ne znaju sta naredjenje znaci) koje npr kaze da se za sada cetnici ne napadaju vec da se glavni napad usmeri na Nemce, ustase ili nekog treceg...

Nema jer Tito citav rat izbegava borbu sa Nemcima, ustasama, Italijanima, Albancima i izricito naredjuje napade na cetnike....

Niste trebali da se zakacite sa Albanicima....najvaznija stratesko politicka zadaca da se onemoguci Draza....

s2011222214823.jpg


s201122518341.jpg


65 ''Zbornik'', II-10-1962, s.400

66 ''Zbornik'', II-11-1962, s.26

N.d. - ''Zbornik'' IV-17-1956
 
Poslednja izmena:
.......................

..............Pored toga oni svesno izazivaju nemacke represalije i navijaju za ustaske pokolje jer to igra za njihovo revoluciju, izaziva krajnje nezadovoljstvo naroda i dovodi im ljudstvo koje ce pod plastom borbe protiv okupatora iskoristiti za svoj jedini cilj - revolucija, tj. osvajanje vlasti.

s2011215195441.jpg

Nа prvom zasedanju tkzv. AVNOJ-a 1942. u Bihаću (Vojni аrhiv,ČA, k-12, 30/12) Mošа Pijаde je govorio o nаčinu stvаrаnjа vojske:

„Potrebno je zаto stvoriti toliko mnogo beskućnikа, dа ovi beskućnici budu većinа u držаvi.

Stogа mi morаmo dа pаlimo. Pripucаćemo pа ćemo se povući. Nemci nаs neće nаći, аli će iz osvete dа pаle selа. Ondа će nаm seljаci, koji tаmo ostаnu bez krovа, sаmi doći i mi ćemo imаti nаrod uzа se pа ćemo nа tаj nаčin postаti gospodаri situаcije. Oni koji nemаju ni kuće ni zemlje ni stoke, brzo će se i sаmi priključiti nаmа, jer ćemo im obećаti veliku pljаčku.

Teže će biti sа onimа koji imаju neki posed. NJih ćemo povezаti uzа se predаvаnjimа, pozorišnim predstаvаmа i drugom propаgаndom... Tаko ćemo postepeno proći kroz sve pokrаjine. Seljаk koji poseduje kuću, zemlju i stoku, rаdnik koji primа plаtu i imа hlebа, zа nаs ništа ne vredi. Mi od njih morаmo nаčiniti beskućnike, proletere... Sаmo nesrećnici postаju komunisti, zаto mi morаmo nesreću stvoriti, mаse u očаjаnje bаciti, mi smo smrtni neprijаtelji svаkog blаgostаnjа, redа i mirа...“


 
Poslednja izmena:
Komunisti su sirili propagandu o cetnickom slovu ''Z'' i ''crnim trojkama'', a zapravo su ih sami imali za likvidaciju cetnika i njihovih pristalica po selima i gradovima

dokument o komunistickim crvenim trojkama

„Stаlno i uspešno nаpredovаnje Crvene аrmije dаje nаm snаge dа nаstаvimo zаpočetu borbu i dа je sа uspehom privedemo krаju.

Dа bi postigle sigurаn uspjeh potrebno je sа uspjehom likvidirаti četničku orgаnizаciju, pretstаviti se sаveznicimа kаo jedinа borbenа grupа u Jugoslаviji.

Iz dosаdаšnjih borbi povukli smo zаključаk dа je nemoguće uništiti celu snаgu četnikа i četničke orgаnizаcije uslijed njihovog dobrog vođstvа. Kаo nаjbolji nаčin, koji se do sаdа pokаzаo, jeste obezglаvljivаnje četničkih jedinicа uhođenjem vođstvа kаko višeg tаko i nižeg. U vezi sа tim nаstаvićete rаd nа svojoj teritoriji povećаnjem brojа trojki zа likvidirаnje. Trojkаmа stаvite u dužnost prvenstveno likvidirаnje četničkih komаndаnаtа korpusа, brigаdа i njihovih pristаlicа kаko po selimа tаko i po grаdovimа.

Mаterijаlnа sredstvа zа izvršаvаnje ovih zаdаtаkа nemojte žаliti...

Dа bi se koliko je god moguće sumnjа otklonilа odmаh ćete propаgаndom prikаzаti svаku ovаkvu likvidаciju kаo rezultаt međusobnih svаđа četničkih vođа. Ovim će se izvršiti rаzdor u četničkim jedinicаmа.“

(Arhivа Vojnoistorijskog institutа u Beogrаdu, Štаb Vrhovne komаnde, Četničkа аrhivа, K-12, 30/12, Iz nаređenjа komunističkog Vrhovnog štаbа NOV i POJ, strogo poverljivo 785 od dаnа 25. julа godine 1943. Dokument je objаvljen u knjizi grupe аutorа: „Rаvnogorskа omlаdinа u rаtu 1941-1945“, Udruženje pripаdnikа JVUO 1941–1945, Beogrаd, 2008. g. nа strаnici 336)

Da li postoji neki dokument u kome komunisti pozivaju na likvidiranje vrhovnistva ustasa, siptariskih balista i nemackog okupatora...da li iko poziva na likvidiranje ustaskih pristalica? da li se na njih salju komunisticke trojke?

da li se kaze u nekom dokumentu da se ne trebaju stedeti materijalna sredstva u borbi protiv gore navedenih? i sve to dok Jasenovac radi punom parom...Vidimo dakle i da citavu svoju akciju komunisti treba lazno da predstave saveznicima iz cega se vidi da je citava njihova prica o ''narodnooslobodilackoj borbi'' najobicniji falsifikat
 
Poslednja izmena:
Akcija titovaca protiv cetnika u kojoj su ucestvovale Prva i Druga proleterska brigada vodjene su u duhu naredbe nacelnika Vrhovnog staba partizanskih odreda od 8. februara 1942:

''Svi odredi treba da usaglase svoja dejstva, a to je: da se teritorija Istocne Bosne ocisti od cetnika i bude van cetnickog uticaja. To znaci: glavno dejstvo treba upraviti ka Drini, a ne ka Sarajevu i r.Bosni, kako je do sada bio slucaj'' (N.d., s. 169.)

Sarajevo i dolina Bosne bili su u rukama okupatora i ustasa dok su se cetnicki odredi nalazili prema Drini.

N.d. - ''Zbornik'' IV-3-1952
 
i u NDH komunisti su prvi napali cetnike, u sadejstvu sa ustasama, bili naoruzavani od ustasa itd...

ustasko-partizanska saradnja protiv Dangicevih cetnika u Istocnoj Bosni, prema nemackim dokumentima

http://forum.krstarica.com/showthre...ilački-rat?p=16910759&viewfull=1#post16910759

Novа nemаčkа dokumentа iz nemаčkih аrhivа o sаrаdnji pаrtizаnа i ustаšа u borbi protiv Dаngićevih četnikа (mаjor Jezdimir Dаngić je bio komаndаnt četničkih jedinicа „Jugoslovenske vojske u Otаdžbini“ u Istočnoj Bosni i Hercegovini do аprilа 1942, gde je prvenstveno štitio srpski nаrod od ustаških pokoljа, kаdа je zаrobljen od strаne Nemаcа i poslаt u logor Strij u Poljskoj) objаvljenа su 2005. u beogrаdskom stručnom čаsopisu „Vojnoistorijskom glаsniku“ i to u prikаzu knjige nemаčkog istoričаrа Klаusа Šmiderа Pаrtizаnski rаt u Jugoslаviji 1941-1944. U prikаzu se nа jednom mestu, pored ostаlog, doslovce kаže dа je nа slom četničkih jedinicа Jezdimirа Dаngićа „uticаlа tаktičkа sаrаdnjа između ustаšа i pаrtizаnа početkom аprilа 1942, kojа je trаjаlа oko dve nedelje. U tom periodu su ustаše dvа putа isporučile municiju pаrtizаnimа“ (citаt preuzet iz knjige: Rаvnogorskа omlаdinа u rаtu 1941 – 1945. Sećаnjа i kаzivаnjа, grupа аutorа, knjigа drugа, Beogrаd 2008, Vojnа štаmpаrijа Beogrаd, strаnicа 332).

Vladislav B. Sotirovic

http://www.nspm.rs/istina-i-pomiren...a-i-revizija-novije-nacionalne-povesnice.html

books


Partisanenkrieg in Jugoslawien 1941-1944
Klaus Schmider
 
Poslednja izmena:

Заиста не могу да верујем.
Ја кажем следеће:Интерни документи и Билтен нису једно исто, јер се у интерним документима углавном износи тачно стање, а у Билтену углавном улепшано, ради подизања морала.
Ти кажеш да је то нетачно, а у одговор стављаш историју службеног листа којом наводно доказујеш да нисам у праву.
Ја питам како улогу службеног војног листа може да преузме илтен паравојне формације, а ти у одгоовр опет постављаш сајт на коме је историја службеног листа, са истим нетачним податком кога сам већ рекао.
Знаш ли ти да одговориш на конкретно питање: ако није тачно оно што сам рекао, да се у интерним документима углавном износи тачно стање, а у Билтену углавном улепшано, ради подизања морала, шта је онда тачно? Или ћеш опет да врдаш и да ми постављаш историје билтена...
 
Заиста не могу да верујем.
Ја кажем следеће:Интерни документи и Билтен нису једно исто, јер се у интерним документима углавном износи тачно стање, а у Билтену углавном улепшано, ради подизања морала.
Ти кажеш да је то нетачно, а у одговор стављаш историју службеног листа којом наводно доказујеш да нисам у праву.
Ја питам како улогу службеног војног листа може да преузме илтен паравојне формације, а ти у одгоовр опет постављаш сајт на коме је историја службеног листа, са истим нетачним податком кога сам већ рекао.
Знаш ли ти да одговориш на конкретно питање: ако није тачно оно што сам рекао, да се у интерним документима углавном износи тачно стање, а у Билтену углавном улепшано, ради подизања морала, шта је онда тачно? Или ћеш опет да врдаш и да ми постављаш историје билтена...

Za mene je jedino meritoran stav ministarstva odbrane po tom pitanju a tvoje licno misljenje je tvoj stav i ono ne znaci u razresenju ovog pitanja ama bas nista.
Sto se tice tvojih pitanja uputi ih MO a ne meni.
 
Dakle ne postoji ni jedno jedino Titovo naredjenje (vidimo da ovde neki ne znaju sta naredjenje znaci) koje npr kaze da se za sada cetnici ne napadaju vec da se glavni napad usmeri na Nemce, ustase ili nekog treceg...

Nema jer Tito citav rat izbegava borbu sa Nemcima, ustasama, Italijanima, Albancima i izricito naredjuje napade na cetnike....

Niste trebali da se zakacite sa Albanicima....najvaznija stratesko politicka zadaca da se onemoguci Draza....

s2011222214823.jpg


s201122518341.jpg


65 ''Zbornik'', II-10-1962, s.400

66 ''Zbornik'', II-11-1962, s.26

N.d. - ''Zbornik'' IV-17-1956

http://www.znaci.net/00001/138_43.pdf
http://www.znaci.net/00001/135_2.pdf
 
IZVEŠTAJ POTPUKOVNIKA RADIVOJA MILOŠEVIĆA OD 22. JANUARA 1943. DRAŽI MIHAILOVIĆU O FORMIRANJU ČETNIČKIH JEDINICA I SARADNJI SA ITALIJANSKIM TRUPAMA U BORBI PROTIV NARODNOOSLOBODILAČKOG POKRETA1

Milošević U. Radivoje aktiv. peš. p. pukovnik 22 januara 1943 god.
Izveštaj o nacionalnom radu.

GOSPODINU MINISTRU VOJSKE, MORNARICE I VAZDUHOPLOVSTVA.

Posle brze kapitulacije Jugoslovenske vojske položaj oficira u Crnoj Gori bio je veoma težak.2 Komunistički agitatori u narodu živo agitujući bacili su svu krivicu na oficire za propast države; i tako je većina naroda pala kao plen tih i sličnih agitacija. Julski ustanak 1941 g. zatekao je narod u takvom raspoloženju.3
Lijeva Rijeka po svom geografskom i istoriskom položaju prema okolnim, plemenima: Kučima, Bratonožićima, Rovčanima i Moračanima, imala je na njih presudan uticaj, a ostali Vašojevići zauzimali su uvek bez razmišljanja stav Lijeve Rijeke kao svoje matice.
Julska pobuna u staroj Crnoj Gori izazvala je vrenje i ustalasala sela u L. Rijeci i okolnim plemenima. Ljevorečani zabrinuti za svoju sudbinu nalazeći se u ovakvoj neizvesnosti zatražili su od mene kakav bi trebalo da zauzmu stav u predstojećim događajima. Držanje Ljevorečana sada je zavisilo od mog stava i moj je položaj tada bio veoma težak, sudbonosan i delikatan, ne samo za L. Rijeku i Vasojeviće nego i za ostala pomenuta plemena.
Prema postojećem stanju ja sam 16 jula 1941 g. (3 dana posle opaljene puške u C. Gori) sazvao zbor od uglednih Ljevorečana odredio odbor kome sam se stavio na čelu, da privremeno donosimo odluke najhitnije prirode dok Ljevorečane vojnički organizujemo. Toga dana odložio sam donošenje ma kakve odluke o Italijansikoj posadi od 8 ljudi koja je bila u L. Rijeci, pošto ona vojnički nije predstavljala ništa, sve dok jasno ne saznaim opštu situaciju o ustanku. 17. jula izvešten sam, da su ovu posadu noću između 16 i 17 istog napali i razoružali jedna grupa mladića levičarski nastrojenih.4 Takođe sam saznao da je jedna grupa komunističkih vođa, znajući delikatan položaj L. Rijeke došla i počela širiti propagandu i vrbovati ljude za komunistički pokret. Uviđajući da je jedini način suprotstaviti se komunističkoj organizaciji jednom jakom nacionalnom organizacijom, to sam odmah zakazao opšti zbor Ljevorečana za 18 jula na brdo Planinku. Na zboru 18 jula prisustvovali su skoro većina Ljevorečana, među kojima se jasno izdvajala jedna grupa oko 60 ljudi ljevičarski nastrojenih. Tada kao predsednik zbora u svom dužem govoru izneo sam prošlu, momentalnu i predstojeću situaciju, posle čega sam od nacionalista jednoglasno izabrat za komandanta svih Ljevorečana i dobio neograničenu vlast za rešavanje svih sudbonosnih pitanja u predstojećim događajima. Ovde sam predočio svima, da je neophodna potreba formiranja jednog jedinstvenog bataljona na nacionalnoj osnovi i da se nesme dozvoliti stvaranje nikakve druge vojničke niti političke organizacije na njegovoj teritoriji. Na osnovu pomenutog naredio sam, da svako selo izabere svoga predstavnika i da zajedno sa oficirima i podoficirima dođu 20 jula na Verušu, radi formiranja bataljona—određivanja komandira četa i vodova.
Na zboru 20 jula na Veruši nisam zadržao organizaciju bataljona od 5 četa kako sam to imao svetskoga rata5 kada sam ovim bataljonom komandovao kao i prilikom nacionalnog ustanka 1918 god. za koji sam od Srpskih komandanata pohvaljen, nego s obzirom na tri neprijatelja: Arnaute, Italijane i komuniste, bataljon sam formirao od 7 četa radi lakše pokretljivosti i komandovanja na veoma prostranoj teritoriji. Za komandire četa odredio sam 5 aktivnih i 2 rez. oficira, a kod sebe u štabu zadržao sam đ-štabnog majora Đorđija Lašića. Bataljonu sam dao naziv: »Komski odred«, radi toga ako bi docnije za formiranje bataljona doznali Italijani da rečem da sam ga formirao za slučaj napada od Arnauta, jer bi u tom slučaju pridružili nam se i Brskućani.
Na ovom zboru odvojio sam oficire i predočio im, da i ako nepostoji država ipak se nesmeju stavljati ni u kakvu drugu organizaciju sem čisto nacionalne ove koju sad osnivamo, a naročito sam im skrenuo pažnju da je komunistička partija u Jugoslaviji bila zabranjena. Ovom zboru prisustvovao je komunistički prvak advokat Mirko Vešović, i izjavio je da u ime komunističke partije protestvuje ovakvoj organizaciji bataljona i komunisti neće dozvoliti da postoji ovaj bataljon na teritoriji C. Gore, kao prvi i jedini organizovan na ovakvoj osnovi, koji neće da se pokori njihovoj komandi i njihovim direktivama. Vešović je dalje rekao da postojanje ovakvog bataljona poslužiće drugima plemenima kao primer za organizovanje i kod njih ovakvih bataljona, koji će stvoriti dva suprotna fronta i doći će zbog toga do unutrašnjeg krvoprolića. Dalje je izjavio, da je komunistička partija moćna i da će ovakav bataljon fizički uništiti. Na ovo su Ljevorečki nacionalisti energično protestvovali, naročito Aleksa Dujović6 i profesor Bogić Milošević,7 tu sam komunistima uputio najpogrdnije izraze i prekinuo sa njima raspravu.8
Na ovom zboru doneli smo sledeću odluku: 1. da se u slučaju Arnautskog napada istima suprotstavimo, 2. Da Italijanima koji nastupaju od Podgorice ne dajemo otpora, sem ako budu bez naše krivice ubijali i internirali nevine ljude, palili kuće i činili razna nasilja. Ovo iz razloga što bi naš otpor bio bez uspeha i što bi u svakom pogledu narod bio uništen.
K-dirima četa naredio sam, da izvrše popis ljudstva sa i bez oružja i da mi podnesu izveštaj.
Borbe su se razvijale po svoj C. Gori a u srezu Andrijevičkom i Berainskom bile su završene sa Italijanima i otpočele sa Arnautima.9
22 jula dobio sam depešu od majora Bojovića10 sa Andrijevice, da je neophodna potreba da mu uputim u pomoć Ljevorečane, jer postoji opasnost od Arnauta za celu dolinu Lima. Kako sam bio rešio sva pitanja u L. Rijeci i uveo sve Ljevorečane pod moju komandu to sam odlučio, da pođem na Andrijevicu, da pokušam da bi se svi Vasojevići organizovali kao Ljevorečani i da povedem jednu četu kombinovanu iz bataljona sa komandirom kapetanom Vidakom Zečevićem, koju sam 23 jula odredio, a 25 jula pošao sam sa četom i uzeo sa sobom majora Lašića.11 Pri dolasku na Andrijevicu našao sam komandu nacionalističko oslobodilačkih trupa — u stvari komunističku,12 koju nisam priznao i sa kojom sam odbio svaku saradnju. Četu sa kap. Zečevićem ostavio sam na Andrijevicu a ja sa majorom Lašićem i predsednikom opštine Andrijevičke Miletom Maslovarićem otišao da obiđem front prema Plavu, gde se nalazilo i 40 vojnika iz mog bataljoma sa kapet. Otašem Zečevićem i profesorom Bogićem Miloševićem. Video sam ujedno i popaljena sela od Arnauta: Pepiće, Brezojevice i Veliku. Komandant ovoga fronta rez. major Bojović upoznao me je o stanju na frontu. Posle obilaska fronta na Brezojevice održao sam konferisanje sa Bojovićem, nekim oficirima i prvacima sa fronta i doneli smo odluku, da se usled očajnog položaja na frontu zakaže zbor sreza Andrijevičkog na Andrijevicu za 26 jula, radi izlaska iz ovakve situacije. O zboru je izvestio ljude predsednik opštine Andrijevičke Mileta Maslovarić.
Kako mi je bio cilj da se obustavi borba na frontu čime bi samo po sebi bila likvidirana i komunistička vlast u srezu Andrijevičkom, a time bi se spasao i otrgao narod iz komunističnih ruku i ovakve avanture, to sam na zboru tražio da se donese sledeća odluka: 1. Da se pošalju delegati da uspostave mir između nas i Plavogusinjana,13 2. Da se pošalju dve delegacije, jedna za Čakor a druga za Podgoricu, koje će presresti Italijane14 i pokušati da umanje njihovu opasnost prema stanovništvu. Ovome su se komunisti usprotivili tražeći borbu sa Italijanima i svima onima koji daju ovakve predloge. Tom prilikom je bivši narodni poslanik i direktor gimnazije u ostavci Milutin Jelić ovaj moj predlog osujetio, unoseći u tim kritičnim momentima svoju ličnu i partisku politiku predlažući, da se njegov lični i politički jednomišljenik sudija Radoslav Dragović postavi za načelnika sreza Andrijevičkog (a već je postojao načelnik), čime je kod naroda izazvao negodovanje, jer je u stvari izgledalo da se pojavila borba za vlast između komunista i Jelićevog predloga, što je izgledalo da su ovde narodni interesi zbog ličnih zapostavljeni.
 
Još jedini način za spašavanje i izlazak iz ove situacije bio je konferencija oficira, koja je kako sam docnije uvideo osujećena iz ličnih ambicija nekih oficira i politčara.15 Dalje moje zadržavanje na Andrijevici bilo je onemogućeno, jer sam u međuvremenu dobio izveštaj, da će od Vrmoše preko Sirokara i Mokre napadnuti Arnauti u L. Rijeku, te sam noću između 26 i 27 jula pošao za L. Rijeku, da bi se stavio sa bataljonom protivu Arnautskog napada. Majora Lašića ostavio sam po njegovoj želji za kraće vreme na Andrijevicu. Sutra dan sam izvešten telefonom sa Andrijevice, da je on depešom iz Kolašina postavljen za načelnika štaba kod majora Bojovića. Depeša je bila potpisana u ime komande nacionalno oslobodilačkih trupa (komunističkih) od strane kapetana Arsa Jovanovića i Milovana Đilasa. Major Lašić posle ove depeše pošao je i ponudio se majoru Bojoviću da ga primi za načelnika štaba (kako mi je Bojović docnije rekao) i vratio se je u L. Rijeku tek posle ulaska Italijana.16 Kad sam došao u L. Rijeku 28 jula naredio sam depešom da kapet. Zečević vrati četu sa Andrijevice preko Komova pored Albanske granice radi izviđanja. U isto vreme našao sam komunističke trupe iz Podgorice i Kolašina na mojoj teritoriji, pa sam na zboru na Hanu Garančića 28 jula sa delegatima opštine Bratonoške i Brskutske uputio depešu odboru na Andrijevicu, da nećemo davati otpora Italijanima prilikom njihovog nastupanja od Podgorice, depešu su potpisali i delegati pomenutih opština. Ovakvu odluku doneo sam posle dobivenog izveštaja od plemena Kuča, da ni oni neće Italijanima davati otpora. Drugu depešu uputio sam komandi komunističkoj u Kolašinu, ako ne povuku trupe sa moje teritorije doći će do borbe između nas i njih. Zbog ove depeše sam od komunista dobio razne pretnje, a na zborovima javne napade, nazivajući me izdajnikom što sa njima ne sarađujem. Posle toga 1 i 2 avgusta 1941 g. dobio sam dve depeše jednakog sadržaja u sledećem: p. pukovniku Radivoju Miloševiću L. Rijeka. Na današnjem sastanku prestavnika: Berana, Andrijevice, Kolašina i Bijelog Polja, izrađen je plan zajedničke akcije. Potrebna je i vaša saradnja. U tom cilju bi došlo nekoliko ljudi da sa tamošnjim odborom utanače pojedinosti rada. Do tada zadržite Kolašince na Raškovo Guvno. Obratite se na nas lično — 1 i 2 avgusta 1941 g. preko Mateševa. Inžinjeri: Gavro Cemović, Mirko Dedović. — Na zboru koji je održan 2 avgusta na Lopatama (L. Rijeka) prisustvovali su delegati iz srezova: Beranskog: Gavro Cemović, Mirko Dedović17 i učitelj Milan Popović, Andrijevačkog: učitelj Mitar Vukićević,18 Blagoje Lekić19 i Đukan Vulević,20 a od Kolašinskog bio je kapet. Arso Jovanović komandant komunističkih trupa sa grupom svojih ljudi, kojemu sam kao komunisti zabranio prisustvovanje na zboru. Delegati su zahtevali da se u zajednici sa komunističkim trupama21 dadne otpor Italijanima22 prilikom nastupanja na Vjetarnik. Ove zahteve sam odbio u čemu su me pomogli svi Ljevorečani sem rez. poručnika Đoka Lašića23 i redova Milića Radevića. Videći moj stav delegati su se odmah vratili, a kapetan Jovanović obećao da će svoje trupe povući sa moje teritorije.
3. avgusta 1941 g. Italijanske su trupe ušle u L. Rijeku, gde ih je presreo penzioner Vojin Orović i time učinio uslugu okolini. Ujutru 4 avgusta izvesni manji deo trupa kapet. Jovanovića ispalio je nešto metaka na Italijane na Raškovo Guvno, koji su nastupali ka Mateševu, zbog čega su Italijani u Veruši i Han-Garančića zapalili neke kuće i ubili 3 mirna građanina.
Pošto je okupator postavio potpunu vlast pozvan sam od Italijana i sa nekoliko prvaka Ljevorečana došao u njinu komandu gde su tražili garanciju, da ljudi ovog kraja nisu učestvovali u pobuni protivu njih, da će se vratiti kućama svi, predati oružje i ostati mirni. 15. avgusta prijavili su se svi Ljevorečani okupatoru i primili legitimacije, sem advokata Vešovića sa 4 mladića iz kmetije Mateševske. U ovoj je kmetiji Bogić Milošević profesor održavao veze sa Prekobrđanima i Baranima radi organizovanja protivu komunista.
Izvesni deo naroda koji je bio naklonjen komunistima odobravao je njihov rad, naročito od kada su osnovani partizanski odredi u pograničnim mestima. Partizani su počeli rušiti saobraćaj, zbog čega sam češće pozivan od Italijana da ovu ruševinu sprečim, pa i ako nisam mogao. Italijani su mi nudili oružje za Ljevorečane, te da tim oružjem sprečim partizanske akcije protivu Italijana i pretili su mi interniranjem, sve dok je rez. poručnik Đoko Lašić primio oružje za miliciju i formirao četu milicije.24
Partizanski pokret je zahvatio sva okolna plemena, pa su počeli raznim agitacijama i krstarenjem da vrše pritisak i na Ljevorečane i uspeli su, da jedan deo uvuku u partizane i time okrnje bataljon. Na Mateševu je Bogić Milošević profesor sa prvacima Mateševa učinio zakletvu protivu komunista. Kada su se komunisti-partizani osjetili jači ubili su Milića Orovića, misleći da time primoraju sve ostale da im priđu. Počeli da prete ubistvom mene i ostalim oficirima. Jedini način da se moglo suprotstaviti partizanima bio je naš Ljevorečki bataljon, pa je trebalo odmah izvršiti popis preostalog ljudstva i sprečiti brzi prilaz ljudi iz bataljona partizanima, istovremeno da se izvrši reorganizacija bataljona u jače četne jedinice, radi bolje akcije i odbrane od komunista. Prema tome popis ljudstva je otpočeo i prilikom popisa ljudstva čete Lopatske ovaj je posao obavio major Lašić iako je on sa ostalim želeo da ja i dalje vodim bataljon. Tom prilikom sam mu ustupio bataljon i rekao, da ću i dalje voditi nadzor nad bataljonom. Ovako formalnu komandu nad bataljonom ustupio sam majoru Lašiću nadajući se, da će on bolje imati mogućnosti preko svoga rođaka Đoka Lašića da dobije oružje i municiju i da bar u nekoliko naoruža i onako slabo naoružani bataljon. Drugo me je rukovodilo da izvesno vreme pođem u Vasojeviće preko Koma, radi onamošnjeg organizovanja bataljona i brigade, a imao sam i nameru da pođem kod đenerala Draže Mihailovića za instrukcije. Takođe interesovalo me je organizovanje Moračana, koje je organizovao kapet. Leka Vujisić,25 radi čega je i dolazio kod moje kuće.
 

Back
Top