Djika junior
Domaćin
- Poruka
- 3.723
Živim na selu, 10km od grada, što je relativno blizu.
Dobro je sto imamo bašticu i lakne ti kad u vreme nestašice ne daješ pare za paradajz, krastavce, luk, krompir, i dr. Nemamo domaće životinej izuzev prasića i kokošaka, koji ne zahtevaju neku veliku brigu, ali zimi ima mesa, i ima uvek svežih jaja, što takodje znači na ovu krizu. Sve je uvek sveže, bez raznoraznih aditiva. Nadje se i poneka voćka u dvorištu. Ne trubi mi niko pod prozorom, lepo se spava.
Loše je špto smo tehnički zaostali, posle tri godine čekanaj stigao nam je ADSL, posle malog povetarca nestaje struje, a leti su restrikcije vode. KAda zoveš tehičke službe da prijaviš kvar, svi te kuliraju, moraš da ideš da tražiš vezu u gradu se sve odmh sanira. Da ne pričam o tome kako kao mala nisam išla ni na kakve rekreativne aktivnosti, jer nije imao ko da me vodi do grada ( nije dolazilo bu obzir da idem sama), noću nema prevoza posle 22 časa, a tu su i ,, drage komšije" koje znaju sve šta se gde radi i šire abrove. Ko kaže da je loše što se u gradu ne zna ko ti je prvi komšija, mogu da mu pošaljem baba Stanku, da ga predomisli. U selo se sve manje i manje ulaže, sve pare odoše u grad.
KAžem, ja sam bliže gradu, ima i drugih zabačenijih sela, gde prevoz ide dva puta dnevno, gde nema ni normalnog puta do kuće. Baš u jednom sličnom mestu žive jedni mji rodjaci. Medju njima je i moja strina kojoj je jednom prilikom pozlilo, i kada je njen svekar zvao hitnu pomoć, oni nisu hteli da dodju. Ili znam priču da je hitna pomoć vratila zimus jednu staricu kući, i ostavila je na putu oko kilometar od njene kuće da ode sama, pa su je neke komšije prenele po snegu.
A da i to, zimi ste prepušteni sami sebi oko čišćenja seoskih puteva.
Dobro je sto imamo bašticu i lakne ti kad u vreme nestašice ne daješ pare za paradajz, krastavce, luk, krompir, i dr. Nemamo domaće životinej izuzev prasića i kokošaka, koji ne zahtevaju neku veliku brigu, ali zimi ima mesa, i ima uvek svežih jaja, što takodje znači na ovu krizu. Sve je uvek sveže, bez raznoraznih aditiva. Nadje se i poneka voćka u dvorištu. Ne trubi mi niko pod prozorom, lepo se spava.
Loše je špto smo tehnički zaostali, posle tri godine čekanaj stigao nam je ADSL, posle malog povetarca nestaje struje, a leti su restrikcije vode. KAda zoveš tehičke službe da prijaviš kvar, svi te kuliraju, moraš da ideš da tražiš vezu u gradu se sve odmh sanira. Da ne pričam o tome kako kao mala nisam išla ni na kakve rekreativne aktivnosti, jer nije imao ko da me vodi do grada ( nije dolazilo bu obzir da idem sama), noću nema prevoza posle 22 časa, a tu su i ,, drage komšije" koje znaju sve šta se gde radi i šire abrove. Ko kaže da je loše što se u gradu ne zna ko ti je prvi komšija, mogu da mu pošaljem baba Stanku, da ga predomisli. U selo se sve manje i manje ulaže, sve pare odoše u grad.
KAžem, ja sam bliže gradu, ima i drugih zabačenijih sela, gde prevoz ide dva puta dnevno, gde nema ni normalnog puta do kuće. Baš u jednom sličnom mestu žive jedni mji rodjaci. Medju njima je i moja strina kojoj je jednom prilikom pozlilo, i kada je njen svekar zvao hitnu pomoć, oni nisu hteli da dodju. Ili znam priču da je hitna pomoć vratila zimus jednu staricu kući, i ostavila je na putu oko kilometar od njene kuće da ode sama, pa su je neke komšije prenele po snegu.
A da i to, zimi ste prepušteni sami sebi oko čišćenja seoskih puteva.