Goran Šarić

Šarić se ne izjašnjava ni kao Hrvat ni kao katolik. Kamo sreće da se prihvati pisanja, em bi dodatno izoštrio svoje teze, em bi prestali da ga zavitlavijau da se lažno predstavlja kao istoričar.
U svakom slučaju zanimljiva osoba .
..............................................................
Mogao bi da svojom željom da otkriva stvari i sazna ( po priči preživele logorašice) koji je dogadjaj bio 21 . aprila 1945 u Jasenovcu dan uoči proboja logoraša.
Nikad nigde se nije objavilo.
 
А шта то Горан Шарић тачно прича а да већ није став званичне историографије у Хрватској? Све што прича, углавном заснива на доказима, уз понекад непотребан лични осврт на ствари како стоје.
 
Poslednja izmena od moderatora:
А шта то Горан Шарић тачно прича а да већ није став званичне историографије у Хрватској? Све што прича, углавном заснива на доказима, уз понекад непотребан лични осврт на ствари како стоје.
Zvanični stav istoriografije u Hrvatskoj sigurno nije da hrvatski kraljevi nisu postojali, da su Hrvati iz Dalmacije, Like, Bosne i Hercegovine pokatoličeni Srbi, da je Oluja zločin itd.
 
Па види... Став истотиографије у Хрватској је потпуно другачији од оног чиме вас медији филују на дневно-политичкој бази.

Жао ми је.
Zavisi koje ti ljude uopće smatraš predstavnicima istoriografije u Hrvatskoj. U tu grupu sigurno ne spada Goran Šarić ako si na njega ciljao.
 
Zavisi koje ti ljude uopće smatraš predstavnicima istoriografije u Hrvatskoj. U tu grupu sigurno ne spada Goran Šarić ako si na njega ciljao.

Официјелна наука дечко не може да утврди постојање ниједног јединог хрватског краља.

Официјелна (такођер и свјетска) хрватска наука се позива и на франачке анале у којима стоји да је баш у том дијелу данашње Далмације живе САМО Срби.


Жао ми је...али тако ствари стоје.
 
Официјелна наука дечко не може да утврди постојање ниједног јединог хрватског краља.

Официјелна (такођер и свјетска) хрватска наука се позива и на франачке анале у којима стоји да је баш у том дијелу данашње Далмације живе САМО Срби.


Жао ми је...али тако ствари стоје.
U dokumentarnoj seriji Hrvatski kraljevi su učestvovali i govorili domaći povjesničari i strani povjesničari te su zajedno potvrdili da su ti vladari zaista postojali. Što se tiče franačkih anala Anjhard kada spominje Srbe u Dalmaciji sigurno ne misli na Srbe u Splitu, Zadru, Dubrovniku, Šibeniku, Kninu, nego vjerojatno na Srbe sa područja istočne Bosne ili zapadne Srbije jer tadašnja Dalmacija je bila mnogo veća nego današnja i prostirala se od Istre do Albanije i od Jadranskog mora do Čačka. Dokaz da Anjhard nije mislio na današnju Dalmaciju je druga njegova izjava u istoj toj knjizi kada je rekao da je Ljudevit pobjegao od Srba i otišao kod Ljudemisla u Dalmaciju. Poznata je činjenica da je tada današnjom Dalmacijom vladao Ljudemisl. Uostalom prisustvo Srba u današnjoj Dalmaciji nije potvrđeno u niti jednom srednjovjekovnom izvoru, i Porfirogenet, i Muhamed Al- Idrisi, i Pop Dukljanin, i Toma Arhiđakon, i Andrea Dandolo, i Flavio Biondo, i svi ostali relevantni autori tog doba su današnju Dalmaciju opisivali kao hrvatsku teritoriju.To je na kraju krajeva arheološki istraženo i dokazano. Trpimirovići, Šubići, Nelipčići su širom današnje Dalmacije ostavili za sobom svoje crkve, manastire, grobove, zapise u kamenu i povelje. Zato se Šibenik i zove Krešimirov grad, Knin Zvonimirov grad, Benkovac Branimirov grad itd. Srbi su na područja današnje Dalmacije došli da žive tek u migracijama od 16. stoljeća pošto su tada bižali prid Turcima sa istoka na zapad i tako se nama starosjediocima koji smo tu barem od 7. stoljeća navalili na grbaču.
 
Poslednja izmena od moderatora:
Дакле доказ је хрватска играна серија. 🤣🤣🤣

Елем, поред фалсификованих писаних извора, за доказ да су хрватски краљеви уопште постојали фале повеље, краљевски дворови, итд...

Него, гдје су се хрватске принцезе удавале?
 
Официјелна наука дечко не може да утврди постојање ниједног јединог хрватског краља.

Официјелна (такођер и свјетска) хрватска наука се позива и на франачке анале у којима стоји да је баш у том дијелу данашње Далмације живе САМО Срби.


Жао ми је...али тако ствари стоје.
Ne. Ovako stvari stoje:
CP6rXUs.jpg
 
Дакле доказ је хрватска играна серија. 🤣🤣🤣

Елем, поред фалсификованих писаних извора, за доказ да су хрватски краљеви уопште постојали фале повеље, краљевски дворови, итд...

Него, гдје су се хрватске принцезе удавале?
Nauči razliku između igrane serije i igrane DOKUMENTARNE serije. Ti nisi nikakav autoritet ni faktor da određuješ koji pisani izvori su falsifikati a koji nisu. Postoje mnogo stručniji i ozbiljniji ljude od tebe da to utvrde. Previše sebi daješ na važnosti a realno nebitan si. Vi četnici čim vam se nešto ne sviđa i ne uklapa u vaš nakaradni narativ odmah to proglasite falsifikatom. Kao mala dica ste. Odrastite konačno i počnite se ponašati kao normalni ljudi. Ne fale ni povelje hrvatskih kraljeva ni dvori ni ništa. Sve to postoji i čuva se po muzejima u Zagrebu, Splitu, Zadru, i može se vidjeti obilaskom arheoloških lokaliteta Crkvina, Bribirska glavica, Bijaći, Rižnice u Benkovcu, Kninu, Skradinu, Kaštelima, Solinu itd. Eto dao sam ti čak i točne lokacije. Šta bi ti više htio?
 
Да поставиш слике повеља, гробова, дворова... Изворе гдје су се хрватске принцезе удавале.

Но, то сам те врћ питао, али ти упорно избјегаваш одговорити.
 
Дакле доказ је хрватска играна серија. 🤣🤣🤣

Елем, поред фалсификованих писаних извора, за доказ да су хрватски краљеви уопште постојали фале повеље, краљевски дворови, итд...

Него, гдје су се хрватске принцезе удавале?

Tu se suočavamo sa jednom dosta rasprostranjom zabludom na ovom forumu. Falsifikovana povelja nekog hrvatskog kralja ne dovodi u pitanje da je dotični uopšte i postojao. Štaviše, iako je dokaz upravo suprotnog, a na ovom forumu se vrlo često pominje u tom (pogrešnom) kontekstu.
 
Poslednja izmena:
Tu se suočavamo sa jednom dosta čestom zabludom na ovom forumu. Falsifikovana povelja nekog hrvatskog kralja ne dovodi u pitanje da je dotični uopšte i postojao.
Tvoja objava sadrži dve proizvoljne i manipulativne fabrikacije.

1. "dosta čestom zabludom na ovom forumu. " Ne navodi se šta je tačno sadržaj "česte zablude na ovom forumu" i ne navodi se dokaz (na primer, citiranje desetak ili više mesta gde se ta zabluda ispoljava, jer je "dosta česta").

2. "Falsifikovana povelja nekog hrvatskog kralja ne dovodi u pitanje da je dotični uopšte i postojao." Ovde se, kao i uvek, vadi iz konteksta. A kontekst je da je hrvatska istoriografija dokazano prepuna falsifikata i da broj falsifikata dovodi u pitanje opravdanost postojanja same hrvatske istoriografije.


Evo šta kaže John Van Antwerp Fine u svojoj knjizi The Early Medieval Balkans: a critical survey from the sixth to the late twelfth century - koju je štampao 1991 University of Michigan Press, a na strani 248:

Povijesni izvori o srednjovekovnoj Hrvatskoj

Rana srednjovekovna hrvatska povijest nalik je starom klepetalu: što ga više proučavaš - sve manje znaš o njemu. Kao student fakulteta, studirajući istoriju Balkana, mislio sam da znam mnogo o Hrvatskoj; ali što sam više o Hrvatskoj učio, "činjenice" koje sam od ranije poznavao jedna po jedna bi se pokazivale ili sumnjivim ili utemeljenim na sumnjivim izvorima ili potpuno nezasnovanim na izvorima. Većina postojeće literature na zapadnim jezicima o srednjovekovnoj Hrvatskoj izuzetno je siromašna i često obojena nacionalističkom pristrasnošću.
...
Najviše informacija o srednjovekovnoj Hrvatskoj potiče iz kasnijih (sedamnaesti i osamnaesti vek) narativnih povijesti. Ove su povijesti pisali entuzijasti, a sadrže mešavinu činjenica i legendi; budući da su mnogi dokumenti na kojima su ove povijesti zasnovane izgubljeni, izuzetno je teško prosuditi da li njihove informacije dolaze iz pouzdanih izvora ili ne.



ZCbQDcH.gif



Inače, John Van Antwerp Fine Mlađi jedan je među malo eksperata za srednjovekovnu istoriju Balkana. Rođen je u porodici u kojoj je otac John Van Antwerp Fine Stariji, takođe istoričar, bio vodeći američki stručnjak za starogrčki jezik. Navedeni osvrt je napisao imajući širokog uvida u istorije (ostalih) balkanskih naroda.

U zaključku, korisniče Q, nemoj govoriti samo deo istine koji onda tumačiš tako da menjaš sliku istorijske istine u pravcu svoje laži.

Puna istina je da gomile falsifikata u hrvatskoj istoriografiji dovode samu hrvatsku istoriografiju u pitanje, a kamo li postojanje hrvatskih kraljeva i hrvatskih vladara ma kako titulirani bili. Dakle, možda bi ti i bio u pravu kada hrvatska istoriografija ne bi bila ovakva kakva jeste, prepuna falsifikata, a tebe ne bi trebalo prozivati svaki put kada to manipulacijom pukšaš da zanemariš i staviš u svoj (lažni) kontekst u kojem insinuiraš da je hrvatska istorigrafija potpuno kritička.
 
Poslednja izmena:
Tvoja objava sadrži dve proizvoljne i manipulativne fabrikacije.

1. "dosta čestom zabludom na ovom forumu. " Ne navodi se šta je tačno sadržaj "česte zablude na ovom forumu" i ne navodi se dokaz (na primer, citiranje desetak ili više mesta gde se ta zabluda ispoljava, jer je "dosta česta").

2. "Falsifikovana povelja nekog hrvatskog kralja ne dovodi u pitanje da je dotični uopšte i postojao." Ovde se, kao i uvek, vadi iz konteksta. A kontekst je da je hrvatska istoriografije dokazano prepuna falsifikata i da broj falsifikata dovodi u pitanje opravdanost postojanja same hrvatske istoriografije.


Evo šta kaže John Van Antwerp Fine u svojoj knjizi The Early Medieval Balkans: a critical survey from the sixth to the late twelfth century - koju je štampao 1991 University of Michigan Press, a na strani 248:

Povijesni izvori o srednjovekovnoj Hrvatskoj

Rana srednjovekovna hrvatska povijest nalik je starom klepetalu: što ga više proučavaš - sve manje znaš o njemu. Kao student fakulteta, studirajući istoriju Balkana, mislio sam da znam mnogo o Hrvatskoj; ali što sam više o Hrvatskoj učio, "činjenice" koje sam od ranije poznavao jedna po jedna bi se pokazivale ili sumnjivim ili utemeljenim na sumnjivim izvorima ili potpuno nezasnovanim na izvorima. Većina postojeće literature na zapadnim jezicima o srednjovekovnoj Hrvatskoj izuzetno je siromašna i često obojena nacionalističkom pristrasnošću.
...
Najviše informacija o srednjovekovnoj Hrvatskoj potiče iz kasnijih (sedamnaesti i osamnaesti vek) narativnih povijesti. Ove su povijesti pisali entuzijasti, a sadrže mešavinu činjenica i legendi; budući da su mnogi dokumenti na kojima su ove povijesti zasnovane izgubljeni, izuzetno je teško prosuditi da li njihove informacije dolaze iz pouzdanih izvora ili ne.



ZCbQDcH.gif



Inače, John Van Antwerp Fine Mlađi jedan je među malo eksperata za srednjovekovnu istoriju Balkana. Rođen je u porodici u kojoj je otac John Van Antwerp Fine Stariji, takođe istoričar, bio vodeći američki stručnjak za starogrčki jezik. Navedeni osvrt je napisao imajući širokog uvida u istorije (ostalih) balkanskih naroda.

U zaključku, korisniče Q, nemoj govoriti samo deo istine koji onda tumačiš tako da menjaš sliku istorijske istine u pravcu svoje laži.

Puna istina je da gomile falsifikata u hrvatskoj istoriografiji dovode samu hrvatsku istoriografiju u pitanje, a kamo li postojanje hrvatskih kraljeva i hrvatskih vladara ma kako titulirani bili.

Ništa nije sporno u Fajnovom citatu. Skoro u potpunosti se slažem sa navedenim, a dotični citat sam i ja sam dosta puta kačio na ovaj forum forum. Ono što je sporno jeste tvoj čisto manipulativni pristup istoriji, u kojoj ne postoje apsolutno nikakvo kriterijumi kojima bi se mogla utvrditi razlika između laži i istine. Ti uzmeš neki tekst, dodeljuješ mu vrednost kakvu nema tj. projektuješ neke sopstvene želje i onda, lažno naravno, koristiš dotične reči da bi pokušao (i ništa manje bezuspešno, naravno) podupreti svoje neosnovane tvrdnje, projektujući ih na autora citata.

To se mnogo puta moglo do sada videti, a i dotični Fajnov citat je nebrojeno puta bio predmet diskusije. Tvoja taktika da ćeš nešto možda veštački učiniti istinom, može se otpisati jedino kao vrlo traljavi pokušaji propagande. Naime, slično kao što primenjujrš vrlo dosledno duple aršine u celosti kada je u pitanju istorija, to činiš i sa istorijskim izvorima i sa literaturom. Nedavno smo videli na primeru pokušaja (zlo)upotrebe Halkokondilove Istorije, gde kada si suočen sa sopstvenom kontradikcijom se doslovno batrgaš da čak nemaš ni nikakvog odgovora. To je slučaj baš u sa Džonom Fajnom. Naime, ovo je napisao taj potpuno isti čovek (a što ti je već više puta do sada bilo predočeno), a evo ti još jednom
DŽON FAJN: Kralj Ugarske postao je u isto vreme i kralj Hrvatske, za šta mu je bilo potrebno sekundarno krunisanje u Hrvatskoj. Hrvatski plemići sačuvali su svoju lokalnu moć, zadržavajući svoje zemlje sa nadležnim upravnim i sudskim autoritetom, te su bili oslobođeni od plaćanja poreza. Izgubili su samostalnost u spoljnim poslovima i dugovali ugarskom kralju vojnu službu. Ali ukoliko bi prešli Dravu (u Ugarsku), bili su plaćeni za to. Štaviše, kralj je preuzeo na sebe obavezu odbrane Hrvatske. I tako je Hrvatsko kraljevstvo nastavilo postojati. Uprkos nove ugarske dinastije, vrlo je malo šta promenjeno, jer su stvari nastavile funkcionisati manje-više isto kao što su i pre 1102, sa identičnim plemićkim porodicama u vrhu i istim seljaštvom, bez ikakvih promena u obavezama, i dalje podvrgnutim njima.​
DŽON FAJN: Dugujući vernu službu ugarskom kralju koji je u isto vreme bio i okrunjeni hrvatski kralj žrtvovali su vrlo malo:​
(1) Spoljni poslovi bili su u rukama kralja Ugarske.​
(2) Kralj je bio vrhovni komandant vojske i plemići su mu dugovali vojnu službu kada bi bili pozvani (kao što su dugovali ranije i hrvatskom vladaru); međutim, ukoliko su morali preći preko Drave, ugarski kralj im je morao plaćati. A kralj je bio obavezan da brani Hrvatsku od napada.​
(3) Ugarski kralj je postavljao bana u Hrvatskoj; no izgleda da je ban bio malo drugo šta do vojnog zapovednika u slučaju pohoda jer se vrlo malo mešao u lokalna pitanja. Docnije, neki su banovi bili i hrvatski plemići. Opšta hrvatska pitanja bila su diskutovana na hrvatskom saboru (kad god se pojavio ovaj deo, bez obzira da li je originalan ili naknadno ubačen). Kralj je morao potvrditi svaku saborsku odluku pre nego što bi postala zakon. Ali ukoliko je sabor postojao i pre 1102. godine, i hrvatski je vladalac verovatno trebalo da potvrđuje njegove odluke. Tako ih je i ugarski kralj potvrđivao, kao kralj Hrvatske.​

Izuzev ovih nekoliko domena sve je ostalo bilo u rukama plemstva: unutrašnja administracija, sudska pitanja, staranje o zemljištu i slično. Nije bilo integrisanja hrvatske države u ugarsku. Izuzev bana, nijedan Mađar nije bio poslat u Hrvatsku u upravne svrhe. Zapravo, bilo je vrlo malo ikakve integracije Hrvatske. Moć je suštinski bila ostala na župskom nivou u rukama lokalne vlastele, kao što je bilo i do tada. Iako je kralj izgleda ubirao određene poreze i carine u Hrvatskoj, po svemu sudeći plemići nisu dugovali nikakve poreze kralju. Pružali su mu samo vojnu službu.​
------------------------------
Tako da, ovo je samo još jedan u nizu tvojih pokušaja da iskrivljavaš nečije reči. Kada želiš da istrgneš iz konteksta i zloupotrebiš Fajnov citat, onda kačiš njegove reči (a da ih vrlo očigledno nisi razumeo, kao što je očigledno da Fajns i prilično slabo poznaješ kao istoričara), onda je Fajn, citiram te, „među malo eksperata za srednjovekovnu istoriju Balkana“ i „imao široki uvid u istorije“. Međutim, kada Fajn kaže da su Hrvati izgubili samo spoljne poslove i dobili zakletvu na vojnu službu, ali na svojoj teritoriji, a ako bi prešli u Ugarsku onda bi bili plaćeni (dok je ugarski kralj bio u obavezi da brani Hrvatsku), te su zadržali svoju upravu, unutrašnju administraciju, sudsku autonomiju, sa svojim saborom koji je rešavao hrvatska pitanja, itd...ako Fajn kaže da nije bilo vrlo malo ikakvog integrisanja Hrvatske u Ugarsku, da je Hrvatsko kraljevstvo nastavilo postojati i nakon 1102. uz vrlo malo faktičkih promena...i, onda Fajn ne valja. :mrgreen: E, moj stari.

Kako pokušavaš stalno da muljaš nešto, tako si i ovde sad pokušao sasvim bezuspešno da demantuješ nešto što sam ja napisao, a što je opšte mesto (a to je da falsifikovana povelja nekog vladara, čak i ako autentičnih i nema nijedne, uopšte ne svedoči da je taj vladar bio izmišljen, već da se, naprotiv, može koristiti čak i za sasvim suprotno), citatom Fajna koji me ne demantuje (a koji, u celini uzev, kada mu ne istrgavaš reči iz konteksta kao što su probao sada, u celosti demantuje tebe). :lol: Sve od same ironije do ironije...
 
Ništa nije sporno u Fajnovom citatu. Skoro u potpunosti se slažem sa navedenim, a dotični citat sam i ja sam dosta puta kačio na ovaj forum forum. Ono što je sporno jeste tvoj čisto manipulativni pristup istoriji, u kojoj ne postoje apsolutno nikakvo kriterijumi kojima bi se mogla utvrditi razlika između laži i istine. Ti uzmeš neki tekst, dodeljuješ mu vrednost kakvu nema tj. projektuješ neke sopstvene želje i onda, lažno naravno, koristiš dotične reči da bi pokušao (i ništa manje bezuspešno, naravno) podupreti svoje neosnovane tvrdnje, projektujući ih na autora citata.

To se mnogo puta moglo do sada videti, a i dotični Fajnov citat je nebrojeno puta bio predmet diskusije. Tvoja taktika da ćeš nešto možda veštački učiniti istinom, može se otpisati jedino kao vrlo traljavi pokušaji propagande. Naime, slično kao što primenjujrš vrlo dosledno duple aršine u celosti kada je u pitanju istorija, to činiš i sa istorijskim izvorima i sa literaturom. Nedavno smo videli na primeru pokušaja (zlo)upotrebe Halkokondilove Istorije, gde kada si suočen sa sopstvenom kontradikcijom se doslovno batrgaš da čak nemaš ni nikakvog odgovora. To je slučaj baš u sa Džonom Fajnom. Naime, ovo je napisao taj potpuno isti čovek (a što ti je već više puta do sada bilo predočeno), a evo ti još jednom
DŽON FAJN: Kralj Ugarske postao je u isto vreme i kralj Hrvatske, za šta mu je bilo potrebno sekundarno krunisanje u Hrvatskoj. Hrvatski plemići sačuvali su svoju lokalnu moć, zadržavajući svoje zemlje sa nadležnim upravnim i sudskim autoritetom, te su bili oslobođeni od plaćanja poreza. Izgubili su samostalnost u spoljnim poslovima i dugovali ugarskom kralju vojnu službu. Ali ukoliko bi prešli Dravu (u Ugarsku), bili su plaćeni za to. Štaviše, kralj je preuzeo na sebe obavezu odbrane Hrvatske. I tako je Hrvatsko kraljevstvo nastavilo postojati. Uprkos nove ugarske dinastije, vrlo je malo šta promenjeno, jer su stvari nastavile funkcionisati manje-više isto kao što su i pre 1102, sa identičnim plemićkim porodicama u vrhu i istim seljaštvom, bez ikakvih promena u obavezama, i dalje podvrgnutim njima.​
DŽON FAJN: Dugujući vernu službu ugarskom kralju koji je u isto vreme bio i okrunjeni hrvatski kralj žrtvovali su vrlo malo:​
(1) Spoljni poslovi bili su u rukama kralja Ugarske.​
(2) Kralj je bio vrhovni komandant vojske i plemići su mu dugovali vojnu službu kada bi bili pozvani (kao što su dugovali ranije i hrvatskom vladaru); međutim, ukoliko su morali preći preko Drave, ugarski kralj im je morao plaćati. A kralj je bio obavezan da brani Hrvatsku od napada.​
(3) Ugarski kralj je postavljao bana u Hrvatskoj; no izgleda da je ban bio malo drugo šta do vojnog zapovednika u slučaju pohoda jer se vrlo malo mešao u lokalna pitanja. Docnije, neki su banovi bili i hrvatski plemići. Opšta hrvatska pitanja bila su diskutovana na hrvatskom saboru (kad god se pojavio ovaj deo, bez obzira da li je originalan ili naknadno ubačen). Kralj je morao potvrditi svaku saborsku odluku pre nego što bi postala zakon. Ali ukoliko je sabor postojao i pre 1102. godine, i hrvatski je vladalac verovatno trebalo da potvrđuje njegove odluke. Tako ih je i ugarski kralj potvrđivao, kao kralj Hrvatske.​

Izuzev ovih nekoliko domena sve je ostalo bilo u rukama plemstva: unutrašnja administracija, sudska pitanja, staranje o zemljištu i slično. Nije bilo integrisanja hrvatske države u ugarsku. Izuzev bana, nijedan Mađar nije bio poslat u Hrvatsku u upravne svrhe. Zapravo, bilo je vrlo malo ikakve integracije Hrvatske. Moć je suštinski bila ostala na župskom nivou u rukama lokalne vlastele, kao što je bilo i do tada. Iako je kralj izgleda ubirao određene poreze i carine u Hrvatskoj, po svemu sudeći plemići nisu dugovali nikakve poreze kralju. Pružali su mu samo vojnu službu.​
------------------------------
Tako da, ovo je samo još jedan u nizu tvojih pokušaja da iskrivljavaš nečije reči. Kada želiš da istrgneš iz konteksta i zloupotrebiš Fajnov citat, onda kačiš njegove reči (a da ih vrlo očigledno nisi razumeo, kao što je očigledno da Fajns i prilično slabo poznaješ kao istoričara), onda je Fajn, citiram te, „među malo eksperata za srednjovekovnu istoriju Balkana“ i „imao široki uvid u istorije“. Međutim, kada Fajn kaže da su Hrvati izgubili samo spoljne poslove i dobili zakletvu na vojnu službu, ali na svojoj teritoriji, a ako bi prešli u Ugarsku onda bi bili plaćeni (dok je ugarski kralj bio u obavezi da brani Hrvatsku), te su zadržali svoju upravu, unutrašnju administraciju, sudsku autonomiju, sa svojim saborom koji je rešavao hrvatska pitanja, itd...ako Fajn kaže da nije bilo vrlo malo ikakvog integrisanja Hrvatske u Ugarsku, da je Hrvatsko kraljevstvo nastavilo postojati i nakon 1102. uz vrlo malo faktičkih promena...i, onda Fajn ne valja. :mrgreen: E, moj stari.
Evo ga opet, potpuno očekivano. :kafa:

Ne postoji kontekst kritičke hrvatske istoriografije prema kojem "falsifikovani pisani izvori" (o kojima govori korisnik Kotromanićev sin) "ne bi dovodili u pitanje da je neki hrvatski kralj uopšte postojao" (čime se ti nastavljaš na pisanje Kotromanićevog sina).

Prema tome tvoja tvrdnja: "falsifikovani pisani izvori ne dovode u pitanje da je neki hrvatski kralj uopšte postojao" je propagandni spin jer je daleko od konteksta, ispravnog tumačenja na bazi konteksta i istine.
 

Back
Top