Gledali... Obrazložili... Ocenili... :)

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Because, this is America, and here, everything is possible...

Jedan od njpatetičnijih filmova ikada snimljenih.

Film je snimljen na osnovu istinitih podataka, ja volim inspirativne priče boraca među naizgled običnim prolaznicima koji vode živote nesagledive ispod njihovih lepih manira.

Nemam ništa protiv toga da neko bojkotuje moj utisak, ali neopozivo preporučujem ovaj film kao malo vere i nade kroz filmski video materijal.
 
@Bambina
Kao i ti, i ja iznosim stav o ovom filmu. Nem tu ništa lično, niti nekog bojkota. Dakle, nikakva ad hominem reakcija.

A, moje mišljenje je, ponoviću, da je u pitanju jedan toliko politički korektan i podoban film, bnez ikakve kritičke žaoke prema nakaradnom sistemu vrednosti i kontekstu u koji je smešten. Količina podilaženja sistemu i patetika je beskrupulozna i za mene je svojevrstan filmski bezobrazluk.
 
Dakle, ovog vikenda sam se dobro zajebala i odgledala 2 teska Sranja - Don Jon i The Counselor. Samo se tesim time da nisam sedela u bioskopu nego sam gledala kod kuce. Mislim da bi me u prvom slucaju krivica ganjala do suicida. Don Jon - zavisnik od pornica ga drka, drka drka, a onda nadje zensku. medjutim, to ga ne sprecava da nastavi da drka na pornice. Zenska saznaje za to, popizdi i ostavi ga. On nastavlja da drka. The Counselor - ....ja ne znam ni kako da prokomentarisem ovo. Samo mogu da kazem da mi je muz jos uvek ljut sto sam ga naterala da ga gleda sa mnom. Eto.
 
Dakle, ovog vikenda sam se dobro zajebala i odgledala 2 teska Sranja - Don Jon i The Counselor. Samo se tesim time da nisam sedela u bioskopu nego sam gledala kod kuce. Mislim da bi me u prvom slucaju krivica ganjala do suicida. Don Jon - zavisnik od pornica ga drka, drka drka, a onda nadje zensku. medjutim, to ga ne sprecava da nastavi da drka na pornice. Zenska saznaje za to, popizdi i ostavi ga. On nastavlja da drka. The Counselor - ....ja ne znam ni kako da prokomentarisem ovo. Samo mogu da kazem da mi je muz jos uvek ljut sto sam ga naterala da ga gleda sa mnom. Eto.

Odgledah i ja taj The Councelor...pojma nemam o čemu se radi ni šta sam zapravo gledao. Pravi dokaz da dobra glumačka postava ne garantuje ništa
 
Film je snimljen na osnovu istinitih podataka, ja volim inspirativne priče boraca među naizgled običnim prolaznicima koji vode živote nesagledive ispod njihovih lepih manira.

Nemam ništa protiv toga da neko bojkotuje moj utisak, ali neopozivo preporučujem ovaj film kao malo vere i nade kroz filmski video materijal.

:heart:
Gledala sam. Bas je glup film.:heart:
 
A, moje mišljenje je, ponoviću, da je u pitanju jedan toliko politički korektan i podoban film, bnez ikakve kritičke žaoke prema nakaradnom sistemu vrednosti i kontekstu u koji je smešten. Količina podilaženja sistemu i patetika je beskrupulozna i za mene je svojevrstan filmski bezobrazluk.

Dobro je, nisam jedina koja tako misli o ovom filmu. :lol:
Kraj filma i poslednja scena su vrhunac velicanja americkog sna koji inace slavi ovaj film.
Novac,novac,novac...najbitnije u zivotu imati mnogo novca.
 

http://www.imdb.com/title/tt1798709/?ref_=nv_sr_1
Kad sam videla ocenu na IMDB-u, pomislih mozda odlican film, ali...meni se nije svideo.
Ok, kapiram poentu...otudjenje, odsustvo pravih emocija, zamenjivanje ljudi racunarima, nemogucnost povezivanja sa stvarnim ljudima i izbegavanje intimnosti u savremenom drustvu, ali mi je i previse bizaran ovaj film, likovi antipaticni totalno, pa mi je bilo tesko da se posebno uzivim nesto u film.
6/10
 

Prica o majstoru na klaviru ;) koji pre par godina dozivljava sramotu na sceni.Sada se vraca,uz podrsku supruge,popularne glumice...Publika je odusevljena,medjutim,u toku sviranja,on dobija pretecu poruku,da ce umreti ukoliko promasi ton...Nikako da mi "legne" ovaj mali(Wood).Ne znam...izgleda kao laboratorijski mis,prepadnut,izbezumljen.Smesno mi sto ima zenu u filmu,sav mi je zaostao...Mislim da nije bio za ulogu.Dzona smo videli samo malo,ali smeta mi sto nista u filmu nije otkriveno.Ispada da ga je progonio neki ludi fan,koji je samo hteo da on ispadne najbolji na svetu.Ceo film izgleda kao da nema kraja,onda kraj dodje,a mi ne saznamo nista....Zaista ne znam koji ocenu da mu dam.Drzao mi je paznju,ali mogla sam i da ne gledam....
 
http://www.imdb.com/title/tt1798709/?ref_=nv_sr_1
Kad sam videla ocenu na IMDB-u, pomislih mozda odlican film, ali...meni se nije svideo.
Ok, kapiram poentu...otudjenje, odsustvo pravih emocija, zamenjivanje ljudi racunarima, nemogucnost povezivanja sa stvarnim ljudima i izbegavanje intimnosti u savremenom drustvu, ali mi je i previse bizaran ovaj film, likovi antipaticni totalno, pa mi je bilo tesko da se posebno uzivim nesto u film.
6/10

Eto, a ja kontra. Kad sam video ocenu i poster, reko - sranje. A na kraju mi se svideo. Samo mislim da nisu poenta računari, niti problemi savremenosti, već idealizovani, fantazmatski svetovi koje ovaj lik gradi. To se vidi iz načina na koji je OS predstavljen; nema fizičke prisutnosti, nikakve vizuelne predstave računara, OS ni na koji način ne interaguje sa svetom, osim glasom; taj glas kao da dolazi iz Joaqinove glave. Da je odnos sa mašinama u centru interesovanja, bio bi taj OS vizuelizovan drugačije, recimo, na ekranu bi bila slika fotošopovane manekenke, nešto na šta bi bi lik mogao da usmeri pozornost, nešto eksterno da idealizuje. Obično se u sličnim filmovima (Odiseja, Demon Seed) fetišizuje kamera, kao zamena za oko, ima se utisak da se komunicira sa nečim stvarnim, što vidi i što je viđeno; ovde toga nema. Lik ovde priča sam sa sobom.
 
Poslednja izmena:
Eto, a ja kontra. Kad sam video ocenu i poster, reko - sranje. A na kraju mi se svideo. Samo mislim da nisu poenta računari, niti problemi savremenosti, već idealizovani, fantazmatski svetovi koje ovaj lik gradi. To se vidi iz načina na koji je OS predstavljen; nema fizičke prisutnosti, nikakve vizuelne predstave računara, OS ni na koji način ne interaguje sa svetom, osim glasom; taj glas kao da dolazi iz Joaqinove glave. Da je odnos sa mašinama u centru interesovanja, bio bi taj OS vizuelizovan drugačije, recimo, na ekranu bi bila slika fotošopovane manekenke, nešto na šta bi bi lik mogao da usmeri pozornost, nešto eksterno da idealizuje. Obično se u sličnim filmovima (Odiseja, Demon Seed) fetišizuje kamera, kao zamena za oko, ima se utisak da se komunicira sa nečim stvarnim, što vidi i što je viđeno; ovde toga nema. Lik ovde priča sam sa sobom.
Drugi likovi u filmu takodje imaju svoj OS, a sa njegovim pricaju i njegovi poznanici, pa sam ja to vise shvatila kao problem drustva a ne samo njegov.
Dobro, svako ima svoje subjektivno misljenje oko istog filma, ali opet, meni su likovi antipaticni, to je jedan od razloga sto mi ovaj film nesto nije prirastao za srce. A mozda me plasi i ideja da ce ovo stvarno jednog dana biti prisutno. :sad2:
 
funny_games_97.jpg


Šta reći... Nije loš film za one koji vole ovakvu vrstu... Ja nemam ništa protiv, ali nije mi bio neki vau efekat, bar ne do kraja. Do polovine drži napetost a onda već postaje očigledno, a i onaj kraj kao idemo ponovo mi je kliše. Čak, očekivao sam i malo bizarnije i radikalnije scene, oslanjajući se na imidž g. Hanekea.
Inače siže, ko nije gledao - Dvojica psihića, naigled bezopasnih, zarobe, maltretiraju i muče porodicu na odmoru...
2,5/5 tj. izmedju dovoljan i dobar
 
Drugi likovi u filmu takodje imaju svoj OS, a sa njegovim pricaju i njegovi poznanici, pa sam ja to vise shvatila kao problem drustva a ne samo njegov.
Dobro, svako ima svoje subjektivno misljenje oko istog filma, ali opet, meni su likovi antipaticni, to je jedan od razloga sto mi ovaj film nesto nije prirastao za srce. A mozda me plasi i ideja da ce ovo stvarno jednog dana biti prisutno. :sad2:

I meni su likovi antipatični, počevši od Finiksa i uopšte mi film nema nikakvu strukturu i svakako ie imdb-ovski precenjen ali ideja je pohvalana
tako aj da kažemo 3, dobar al ne prebacuje baš ni na vrlo dobar.
i slažem se da poenta nije ni digitalni svet već koliko smo autonomno sposobni da budemo samodovoljni sebi ako imamo ideju da zapravo i nismo tj. imamo neki supstitut u svesti za to
i koliko je granica izmedju objektivne i subjektivne realnosti tanka i koliko nam materijalna stvarnost nije potrebna za sreću.
naravno možemo i da posmatramo da nam je to nametnuti sistem otudjivanja i veštačkih zamena.
a ljudi su se verovatno primili baš zbog toga OS, društeve mreže, neka naučna fantastika isl.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top