Gledali... Obrazložili... Ocenili... :)

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
miracle-on-34th-street-movie-poster-1947-1020142723.jpg


Simpatican :) Ne bas prikladan za ovo doba godine,ali u sustini ovakve filmove covek uvek moze da pogleda :) I da,sokirala sam se kad sam videla da je mala devojcica Natalie Wood :)
8/10
 
The Guns of Navarone (1961)

http://www.****************/wp-content/uploads/2012/09/Topovi-sa-Navarone-film-ratni-spektakl-The-Guns-of-Navarone-movie.jpg

http://www.imdb.com/title/tt0054953/

Generalno, nista epohalno, sve mnogo puta vidjeno u ratnim spektaklima.
Nemoguca misija, grupa ljudi koja je poslana na put bez povratka, kliseizirani likovi, neke situacije koje su prilicno nadrealno razresene itd.
A opet sa druge strane, divne lokacije snimanja, dobra glumacka ekipa, par finih tvistova...

Za ljubitelje zanra, apsolutno gledljivo...
Dobra zabava...
Ocena: 7

Four Lions (2010)

Four-Lions-Poster.jpg


http://www.imdb.com/title/tt1341167/

Dokaz da se moze naci dobra komedija, samo ako se malo zaceprka izvan ovih mejnstrim shitova.
Satirican kriticki osvrt na dzihad, kroz prikaz cetiri idiota koji pokusavaju da izvrse teroristicku akciju protiv "nevernika" i postanu besmrtni...
Veoma skakljiva tema, pogotovo iz danasnje perspektive, nakon onog napada na Bosonskom maratonu, ali i dokaz da za lude Britance nema tabua i oni gaze do kraja.
Kroz ovu crnohumornu komediju je ismejana i predstava o teroristima od strane javnosti, mada je moje misljenje da je tu trebalo malo drasticnije "nagaziti" i totalno se izrugati svim predrasudama u vezi Arapa.

Meni je ovaj film sa jedne strane koliko urnebesan, toliko i poterasan sa druge strane, mada sam misljenja da je tu imalo prostora da se ismeje jos sto sta, pre svega u ustogoljenom engleskom drustvu.
Ocena: 7,5
 
The Big Sleep (1946)

bigs2.gif


http://www.imdb.com/title/tt0038355/

Odlican noir, po romanu Rejmonda Cendlera, poznatog autora krimi prica, koje su vecim delom ekranizovane u kultnim holivudskim ostvaranjima ( fenomenalni "Double Indemnity", zatim Hickokov "Strangers on a Train", "The Blue Dahlia" itd.)
Svakako, Cendler je napoznatiji po kreiranju cuvenog lika privatnog detektiva Filipa Marlova i citavom nizu novela sa njim.

Jedna od najboljih ekranizacija Cendlerovih prica o detektivu Marlovu, upravo je "The Big Sleep", mozda bas zato sto Marlova igra Hemfri Bogart. Ono sto je Dzeremi Bret za Holmsa, Dejvid Sacet za Poaroa, to je Bogi za Marlova.
Jednostavno, Bogi je sjajan, sarmantan, harizmatican, uloga mu je sela "kao dete na nosu".

Ono sto karakterise "The Big Sleep" su fenomenalni dijalozi i neke opste stvari, karakteristicne za detektivske romane (detektiv koji jedini vidi sta se valja iza brda, puce se potezu u svakom drugom kadru, ribe padaju na Bogijev sarm i kad kupuje burek i slicno).
Generalno, to je ono sto se ocekuje od ovakvih filmova, uz kazem, jako dobre dijaloge.
Ocena: 9


Orphan (2009)

Orphan-movie-w25.jpg


http://www.imdb.com/title/tt1148204/

Da se razumemo odmah: ovaj film nije nista epohalno, ali obzirom na ove besomucne koljaze i gluposti kojima obiluje novija americka kinematografija, ovo je zlato.

Film spada u grupu horora koji su inspirisani filmom "Omen", gde se veliko zlo krije u liku deteta.
Sama prica je jako dobro osmisljena, bogata detaljima, pa se moze pojedinima uciniti da je malo "rastegnuta".
Po meni nije, ali svako ima svoj rezon.
Jako je lepo prikazana ta gradacija u ponasanju devojcice, koja od samog starta radi na disfunkciji porodice, kao neki pauk koji polako plete mrezu oko svoje zrtve.
I sam rasplet, odnosno ta glavna "kvaka" je jako dobro osmisljena.

Ono sto ne valja, to je definitivno kraj filma i stalna teznja reditelja da film uklopi u neke holivudske trendove u okviru ovog zanra.
Kada je trebalo da se poentira, kosarkaskim zargonom, pogodjen je obruc.

Steta.
Ocena: 7,5
 
Imaginary Heroes http://www.imdb.com/title/tt0373024/
Porodična drama koja započinje samoubistvom starijeg sina, uspešnog plivača, a nastavlja se kroz posledice koje njegova smrt ostavlja na ostatak porodice, sa akcentom na mlađeg sina. Dosta je razvučen, malo me smorio.. U svakom slučaju, ništa spektakularno. Solidan glumački tandem u ulozi roditelja (Sigorni Viver i Džef Danijels)

Adore http://www.imdb.com/title/tt2103267/
E ovo je već jedna intrigantna tema, od onih kod kojih ne znaš da li da se gadiš ili oduševljavaš, koje ispituju tvoje granice moralnih standarda. Film doduše nije ispao onakvim kakvu mu tematika davala slobodu da bude, ali definitivno po meni nije loš i zavređuje gledanje. Radnja prati živote dve žene, koje su najbolje prijateljice od detinjstva, negde u prelepim predelima Australije, i njihove sinove, zgodne mladiće od svojih dvadesetak, i ljubavne veze u koje akteri upadaju a koje nisu po standardima ponašanja prihvaćenih članova zajednice...
Ta kontraverzna tema koja preispituje lični doživljaj morala, izaziva gađenje, i biva na koncu prihvaćena ili sasvim odbačena kao perverzno zlo koje se tamo negde dešava nekim drugim ljudima, upotpunjena je tim perfektinim pejzažom plaža, okeana, sunčanja, talasa, surfovanja... svim onim u čemu se obično smeštaju lake romanse koje smo navikli da gledamo.
Glumačka ekipa predstavljena dvema sjajnim ženama, atraktivnim i u srednjim godinama-Naomi Vots i Robin Rajt. Rediteljka je An Fonten (Nathalie).
 
Pursued (1947) - 4/10 Očekivao nešto dobio ništa, Raul Volš dobar režiser, White Heat radio, Mičam jedan od omiljenih glumaca rane mladosti, pa najava žanrovske kombinacije noar vestern koja je retkost i koju nisam nešto ovde uočio, tačnije koju sam približno video u solidnom The Furies... sve to je uticalo na visoka očekivanja koja su se posle ne mnogo vremena od početka filma spustila na nivo otaljavanja iliti koliko još do kraja filma.
 
Searching for Bobby Fischer (1993)

waitzkin3b.jpg


http://www.imdb.com/title/tt0108065/

Hm, totalno podeljena osecanja imam prema ovom filmu.
Sa jedne strane, film je ok, jer govori o tome kako se "gusi" talenat kod jednog mladog bica, pocevsi od preambicioznih roditelja, pa do neostvarenih igraca, koji kao treneri pokusavaju da sebe ostvare kroz nekog drugog, ali i o odricanju od nekih normalnih zivotnih radosti zarad uspeha u nekoj disciplini,
Tacno je da talenat nije nista bez napornog rada, ali pojedini sportovi, vrste umetnosti, a pogotovo sah, bukvalno podrazumevaju samo jedan nacin zivota u kome nema prostora za bilo sta drugo.
Mogu vam navesti bezbroj primera iz sveta saha, poput Talja, koji je i na aerodromu nosio dzepni sahic i analizario partije, preko Aljehina, koji je umro za sahovskom tablom analizirajuci partiju. Sve to govori o ljubavi prema ovoj igri, posvecenosti, ali i jednoj vrsti otudjenosti od sveta. Mnogi su zbog saha odbacili svoje zivotne pozive, batalili studije i posvetili se potpuno sahu, koji im je cesto uzimao sve, pa su brojni primeri sahista koji su zavrsavali na rubu egzistencije, pocev od prvog svetskog prvaka Stajnica, pa nadalje.
Naravno, postoje i brojni sahisti koji su imali "ventile". Recimo, cuveni Botvinik je svakog dana odlazio u duge setnje, nas Petar Trifunovic se bavio boksom, dok je Gliga od saha pobegao u svet muzike.

Ali je ovde napravljena paralela sa Fiserom, koji je napornim radom i odricanjem dospeo na sam sahovski vrh, a onda odjednom nestao zato sto nije mogao da izdrzi pritisak. Jedno je biti sampion, a drugo izazivac. Fiser se, kao i nas glavni junak u ovom filmu, plasio poraza. On je u ocima americke javnosti tada bio heroj. Dok se Fiser nije popeo na sahovski vrh, Amerikanci su sah smatrali sovjetskim sportom i pridavali mu malo paznje, iako su imali genijalne sahiste u svojoj istoriji, pocev od Morfija, Pilsberija, Marsala, Resevskog...
Medjutim, kada je Fiser pobedio Spaskog to je bilo nesto neverovatno veliko, posebno u onom vremenu zategnutih odnosa izmedju SSSR i USA. Pobediti Sovjete u "njihovom sportu", bilo je zaista izuzetno. Naravno, svi su poceli da svojataju Bobija, iako samo on zna kako se borio protiv Sovjeta. Dovoljno je da napomenem detalj sa jednog Turnira kandidata, kada su svi sovjetski sahisti dogovoreno remizirali izmedju sebe, a protiv Fisera igrali na krv i noz. Cak su i citavi timovi radili na analizi prekinutih partija, po celu noc, dok je Fiser bio sam sa druge strane. Fiser ih je naravno sve prejebao i pokazao klasu.

O Fiseru mogu da pisem ihahaj, ali plasim se da sam debelo zagazio u offtopic.

Da se vratim na film: dakle, film je kada se sve uzme u obzir generalno ok, ali opet mi je previse bajkovit i podeseca na razne druge filmove sa sportskom tematikom.
Prvo sto mi je zasmetalo jeste scena u kojoj crnci igraju sah i to za dop. Mislim, ajde basket, pa da skontam, ali sah, brate...:roll:
Drugo, reditelj je ocigledno bio pod uticajem Spilberga, jer se vidi taj "komercijalni touch", pocev od muzike, pa do nekih pateticnih scena. Doduse, to je i ocekivano, obzirom da je reditelj filma radio sa Spilbergom na "Sindlerovoj listi".
Trece ide u spojler:

sam kraj filma je kao u filmovima o basketu - "kos u zadnjoj sekundi". Good vs. Evil. I na kraju glavni klinja dobija onog vundekida na najprostiji moguci nacin, u kombinaciji koja se vidi iz aviona, dok reditelj drzi neku toboznju napetost. Mislim, decko je vunderkid, a ne vidi prostu stvar koju bi video i moj komsija pacer.

Gluma je ok, izuzev glavnog klinca. Mislim, ok je sto je decko prirodan, ali ovo je ipak film, moras da kreiras nekakav lik, a ne samo da budes prirodan. Kingsli, koji u ovom filmu neodoljivo podseca na omatorelog Spaskog, jako dobar i njegov lik mi se zaista dopao. Montenja je takodje ok, a Fisburna ne bih komentarisao, jer je njegov lik totalni promasaj i ne znam sta radi u filmu.

Moglo je i vise, ali moja konacna ocena je 7
 
Searching for Bobby Fischer (1993)

waitzkin3b.jpg


http://www.imdb.com/title/tt0108065/

Hm, totalno podeljena osecanja imam prema ovom filmu.
Sa jedne strane, film je ok, jer govori o tome kako se "gusi" talenat kod jednog mladog bica, pocevsi od preambicioznih roditelja, pa do neostvarenih igraca, koji kao treneri pokusavaju da sebe ostvare kroz nekog drugog, ali i o odricanju od nekih normalnih zivotnih radosti zarad uspeha u nekoj disciplini,
Tacno je da talenat nije nista bez napornog rada, ali pojedini sportovi, vrste umetnosti, a pogotovo sah, bukvalno podrazumevaju samo jedan nacin zivota u kome nema prostora za bilo sta drugo.
Mogu vam navesti bezbroj primera iz sveta saha, poput Talja, koji je i na aerodromu nosio dzepni sahic i analizario partije, preko Aljehina, koji je umro za sahovskom tablom analizirajuci partiju. Sve to govori o ljubavi prema ovoj igri, posvecenosti, ali i jednoj vrsti otudjenosti od sveta. Mnogi su zbog saha odbacili svoje zivotne pozive, batalili studije i posvetili se potpuno sahu, koji im je cesto uzimao sve, pa su brojni primeri sahista koji su zavrsavali na rubu egzistencije, pocev od prvog svetskog prvaka Stajnica, pa nadalje.
Naravno, postoje i brojni sahisti koji su imali "ventile". Recimo, cuveni Botvinik je svakog dana odlazio u duge setnje, nas Petar Trifunovic se bavio boksom, dok je Gliga od saha pobegao u svet muzike.

Ali je ovde napravljena paralela sa Fiserom, koji je napornim radom i odricanjem dospeo na sam sahovski vrh, a onda odjednom nestao zato sto nije mogao da izdrzi pritisak. Jedno je biti sampion, a drugo izazivac. Fiser se, kao i nas glavni junak u ovom filmu, plasio poraza. On je u ocima americke javnosti tada bio heroj. Dok se Fiser nije popeo na sahovski vrh, Amerikanci su sah smatrali sovjetskim sportom i pridavali mu malo paznje, iako su imali genijalne sahiste u svojoj istoriji, pocev od Morfija, Pilsberija, Marsala, Resevskog...
Medjutim, kada je Fiser pobedio Spaskog to je bilo nesto neverovatno veliko, posebno u onom vremenu zategnutih odnosa izmedju SSSR i USA. Pobediti Sovjete u "njihovom sportu", bilo je zaista izuzetno. Naravno, svi su poceli da svojataju Bobija, iako samo on zna kako se borio protiv Sovjeta. Dovoljno je da napomenem detalj sa jednog Turnira kandidata, kada su svi sovjetski sahisti dogovoreno remizirali izmedju sebe, a protiv Fisera igrali na krv i noz. Cak su i citavi timovi radili na analizi prekinutih partija, po celu noc, dok je Fiser bio sam sa druge strane. Fiser ih je naravno sve prejebao i pokazao klasu.

O Fiseru mogu da pisem ihahaj, ali plasim se da sam debelo zagazio u offtopic.

Da se vratim na film: dakle, film je kada se sve uzme u obzir generalno ok, ali opet mi je previse bajkovit i podeseca na razne druge filmove sa sportskom tematikom.
Prvo sto mi je zasmetalo jeste scena u kojoj crnci igraju sah i to za dop. Mislim, ajde basket, pa da skontam, ali sah, brate...:roll:
Drugo, reditelj je ocigledno bio pod uticajem Spilberga, jer se vidi taj "komercijalni touch", pocev od muzike, pa do nekih pateticnih scena. Doduse, to je i ocekivano, obzirom da je reditelj filma radio sa Spilbergom na "Sindlerovoj listi".
Trece ide u spojler:

sam kraj filma je kao u filmovima o basketu - "kos u zadnjoj sekundi". Good vs. Evil. I na kraju glavni klinja dobija onog vundekida na najprostiji moguci nacin, u kombinaciji koja se vidi iz aviona, dok reditelj drzi neku toboznju napetost. Mislim, decko je vunderkid, a ne vidi prostu stvar koju bi video i moj komsija pacer.

Gluma je ok, izuzev glavnog klinca. Mislim, ok je sto je decko prirodan, ali ovo je ipak film, moras da kreiras nekakav lik, a ne samo da budes prirodan. Kingsli, koji u ovom filmu neodoljivo podseca na omatorelog Spaskog, jako dobar i njegov lik mi se zaista dopao. Montenja je takodje ok, a Fisburna ne bih komentarisao, jer je njegov lik totalni promasaj i ne znam sta radi u filmu.

Moglo je i vise, ali moja konacna ocena je 7
Gledah ga davno. Ostao mi je u sećanju kao OK film, koji se može gledati. Daleko je od nekog vrhunskog kinematografskog dela.
 
Auf der anderen Seite
Edge.Of.Heaven.2007.

http://www.imdb.com/title/tt0880502/


Ne volim filmove o Turcima, Turskoj, ali ovo je Nemački film i po objektivnim kriterjumima dobar.

Tursku prostitutku u Nemačkoj ubija turčin. Njegov sin odlazi u Tursku da nađe njenu ćerku kako bi joj pomogao u školovanju.
Ali, ne lezi vraže, ćerka je već u Nemačkoj i smuvala se sa nekom Švapkinjom (sad dal' je bio sex il' jok nisu baš prikazali)
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top