Gledali... Obrazložili... Ocenili... :)

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Pročitala sam sve šta ste pisali od kad nisam dolazila, negde od sredine jula. :eek: :eek: :eek: Oči mi ispale.
Elem, nisam nešto mnogo gledala filmove, što jer sam se zakopala sa nekim serijama, što zbog obaveza.
Moj poduhvat "upoznati se bliže sa azijskom kinematografijom" nije baš bio uspešan, ali i dalje ne odustajem.
Mislim da pre zbog toga što su filmovi koje sam poskidala uglavnom drame ili drame/akcije, a nešto mi ne leži taj žanr u poslednje vreme.
Gledaju mi se laganije i pitkije stvari, valjda što sam se zakopala sa nekom depresivnom i metafizičkom literaturom, pa se mozak buni.
Još uvek mi je teško da razlikujem likove, ali ipak vremenom ide lakše.

Prvo ću dve anime.

Castle in the Sky (1986)
http://www.imdb.com/title/tt0092067/?ref_=fn_al_tt_1
Simpatičan skroz, maštovit, ali ipak previše detinjast, vrištav. Nema mi onu senzibilnost i mističnost po kojoj su prepoznatljive dobre anime.

Nausicaä of the Valley of the Wind (1984)
http://www.imdb.com/title/tt0087544/?ref_=fn_al_tt_1
Ova anima ipak bolja, kompleksnija priča, ali opet nekako lagana. Glavna junakinja ima neku urođenu vezu sa prirodom i čudnim bićima. Zanimljiv.

Battle Royale (2000)
http://www.imdb.com/title/tt0266308/?ref_=sr_5
Od ovoga sam više očekivala zbog oduševljenja lika koji mi ga je preporučio.
Nastavnika maltretiraju tinejdžeri, on ih posle sve kidnapuje i odvede u neku nedođiju, podeli im oružije, pusti ih na sve strane sa porukom :rokajte se, samo jedan će izaći kao pobednik. Sve to valjda ide kao tv prenos (gledala ga pre dva meseca, već sam i pozaboravljala detalje). Uglavnom, klinci se rokaju, ima tu neke karakterizacije, psihološkog razvijanja, ali meni sve to bilo nešto njaaaa. Predugo traje, akcija je odnela prevagu nad psihologizacijom. Kapiram da je sve to trebalo da bude šokantno, da su svi ti klinci, kao i svi, u određenim okolnostima spremni na sve. Borba za život koja nadjačava svaki moral. Strah, panika, sve je tu, ali meni nešto sve to bilo preterano i dosadnjikavo. Ovde sam zaista dobar deo filma imala problem da pohvatam likove, jer em što liče, em što imena ne mogu da pohvatam, emi ih je mnogo, i svi su u istim školskim uniformama.

Confessions (2010)
http://www.imdb.com/title/tt1590089/?ref_=fn_al_tt_1
E, ovaj film mi se baš svideo. Ovde takođe nastavnica ima problem sa učenicima, ali to nije obično nepoštovanje, već joj dva učenika zaista neoprostivo naude. Klinci su mlađi tinejdžeri inače. Neću da spoilujem i da kažem šta, ali stvarno tužno i jezivo. Ona ih uvlači u psihološku igru i dalje posmatramo kako se likovi klinaca razvijaju. Ovo je više psihološka drama nego triler, ali ima nekoliko nepredvidljivih obrta. Kvalitet filma je upravo u iznijansiranosti slikanja psihologije junaka i u vođenju radnje. Takođe ima jako lepih slowmotion kadrova koji su savršeno uklopljeni i daju jednu sumornu notu atmosferi otuđenosti, koja dominira čitavim filmom. I ovde su svi u uniformama i liče, ali je iz mase istrgnuto par likova oko kojih se vrti priča. Mislim da su klinci dobro odglumili. Ovaj film zaista vredi pogledati.
 
Dobar je Battle Royale, meni se vise dopao nego Hunger Games.

Sinoc sam pogledala:

Pacific Rim

images


Da je Transformers bio kao ovaj film mozda ne bi zaspala u bioskopu. :D
Pacific Rim je skroz ok, Hunnam-a ceka odlicna karijera, ako mu ne upropasti reputaciju 50 Shades of Grey.
Idris Elba me iznenadio, nisam znala da je u filmu, bio je dobar. A ova mala iz japana Rinko Kikuchi - mene nije ubedila. Prica je ok, ako ne razmisljate previse o njoj - tipican monster movie. Old school stil, bolji CGI. Rezija odlicna.

7/10
 
uh, oba su izazov moralu, Adore posebno. Osećam da ćeš ih napljuvati najstrašnije :D

Nemam ja problem sa pokretanjem pitanja o moralu i nemoralu u filmovima, nego samo sa propagandom, pamfletizmom, politikanstvom, patetisanjem, površnošću i ostalim kategorijama koje film zloupotrebljavaju i od njega prave puko sredstvo za promociju svojih sumnjivih ideja...

Elem, pogledah Adore
http://www.imdb.com/title/tt2103267/
Ovaj film ima intrigantnu temu od koje se morao napraviti mnogo bolji, dublji, jači, višedimenzionalniji film. Svojim ziheraškim raspletom, linearnom i zastrašujuće providnom radnjom, kao i nedovoljnom karakterizacijom protagonista, nije uspeo da me uvuče u svoju priču, u meri koja bi bila optimalna za ovakav tip filma. U pojedinim deonicama, film deluje kao mozaik nabacanih slika, bez ikakvog dubljeg smisla, bez onoga što film čini filmom. Kao da je sniman po nekom bestseleru neke od ne baš najumnijih američkih spisateljica. Uglavnom, Naomi Vots sam spazio u Mulholland Drive i od tad je cenim, ali ovde nije baš bila upečatljiva jer je jednostavno koncepcija filma bila takva da nije dozvoljavala neko ,,štrčanje" glumaca. Takođe, kao i u većini američkih filmova, ne zna se za meru, pa se tako preteruje u nečemu što bi trebala biti simbolika, a to su one devojčice, tj. ćerkice(unuke) kao simbol nekog začaranog kruga koji se, valjda otvorio, postupanjem ovih raskalšnih buržujki i njihovih sinova.

Imam utisak da bi se neki evropski režiser mnogo bolje snašao u ovoj tematici i da bi napravio mnogo intrigantiji film, Haneke, na primer. Amerikanci su za neke stvari, jednostavno previše sirovi, uz naravno, određen broj izuzetaka.
 
Before Midnight (2013) - 9/10
Bez sumnje najkvalitetniji u seriji i ujedno najmučniji za gledanje u svojoj drugoj polovini.
Prvi se bavio idealizmom, drugi stvarnošću, u ovom trećem su došli do ivice ponora, gledaju dole i većaju da li da skoče
ili se sporim korakom vrate unazad ako je to moguće. Deo u hotelskoj sobi me podsetio na onaj u stanu iz filma Contempt ili nekog Bergmana, malo Širom zatvorenih očiju... iliti supružnici vode jednu od poslednjih mučnih diskusija koje se završava raskidom ili nečim trećim.
 
Poslednja izmena:
Nemam ja problem sa pokretanjem pitanja o moralu i nemoralu u filmovima, nego samo sa propagandom, pamfletizmom, politikanstvom, patetisanjem, površnošću i ostalim kategorijama koje film zloupotrebljavaju i od njega prave puko sredstvo za promociju svojih sumnjivih ideja...

Elem, pogledah Adore
http://www.imdb.com/title/tt2103267/
Ovaj film ima intrigantnu temu od koje se morao napraviti mnogo bolji, dublji, jači, višedimenzionalniji film. Svojim ziheraškim raspletom, linearnom i zastrašujuće providnom radnjom, kao i nedovoljnom karakterizacijom protagonista, nije uspeo da me uvuče u svoju priču, u meri koja bi bila optimalna za ovakav tip filma. U pojedinim deonicama, film deluje kao mozaik nabacanih slika, bez ikakvog dubljeg smisla, bez onoga što film čini filmom. Kao da je sniman po nekom bestseleru neke od ne baš najumnijih američkih spisateljica. Uglavnom, Naomi Vots sam spazio u Mulholland Drive i od tad je cenim, ali ovde nije baš bila upečatljiva jer je jednostavno koncepcija filma bila takva da nije dozvoljavala neko ,,štrčanje" glumaca. Takođe, kao i u većini američkih filmova, ne zna se za meru, pa se tako preteruje u nečemu što bi trebala biti simbolika, a to su one devojčice, tj. ćerkice(unuke) kao simbol nekog začaranog kruga koji se, valjda otvorio, postupanjem ovih raskalšnih buržujki i njihovih sinova.

Imam utisak da bi se neki evropski režiser mnogo bolje snašao u ovoj tematici i da bi napravio mnogo intrigantiji film, Haneke, na primer. Amerikanci su za neke stvari, jednostavno previše sirovi, uz naravno, određen broj izuzetaka.
film i jeste delo evropske režiserke, one koja je režirala Natali :) a inače je australijska produkcija, ne američka...
inače, za većinu stvari koje si rekao se slažem, tema je ono što čini ovaj film posebnim, ali mogla je biti bolje urađena.. Ipak, pokreće na moralne dileme, zato i smatram da je vredan gledanja. S druge strane, ono što na prvi pogled deluje kao očigledna površnost- a to je ambijent karakterističan za lake romanse (plaže, surfovanje i bla bla), meni je bilo dodatno intrigantno, i to izdvajam takođe kao prednost, ovog puta isključivo režiserke. S druge strane, loše oponašan engleski akcenat Naomi Vots je poprilična mana
 
film i jeste delo evropske režiserke, one koja je režirala Natali :) a inače je australijska produkcija, ne američka...
inače, za većinu stvari koje si rekao se slažem, tema je ono što čini ovaj film posebnim, ali mogla je biti bolje urađena.. Ipak, pokreće na moralne dileme, zato i smatram da je vredan gledanja. S druge strane, ono što na prvi pogled deluje kao očigledna površnost- a to je ambijent karakterističan za lake romanse (plaže, surfovanje i bla bla), meni je bilo dodatno intrigantno, i to izdvajam takođe kao prednost, ovog puta isključivo režiserke. S druge strane, loše oponašan engleski akcenat Naomi Vots je poprilična mana

Uh, onda sam promašio u kvalifikaciji, ali u filmu nisam osetio nikakav evropski šmek. Sve mi je nekako bilo u onom tipično američkom elementu, iako jeu pitanju, kako kažeš australijska produkcija. Najveća mi je mana ta linearnost i providnost same radnje.
 
Uh, onda sam promašio u kvalifikaciji, ali u filmu nisam osetio nikakav evropski šmek. Sve mi je nekako bilo u onom tipično američkom elementu, iako jeu pitanju, kako kažeš australijska produkcija. Najveća mi je mana ta linearnost i providnost same radnje.
meni niije bila providna u prvo vreme.. baš sam razmišljala da su njih dve lezbejke. malo sam se šlognula kad se ispostavilo nešto deseto :D što se tiče raspleta, nekako mi je logičan... ne mogu da zamislim da se drugačije desi, osim da neko od njih ili svi dožive kakvu saobraćajku ali to bi bilo tako hrišćanski patetično. Jedino mi krivo što nije malo više razrađeno ono sa devojčicama, da se kroz njih nekako poentira... nemam pojma. Sablaznuo me poprilično, baš sam sve vreme imala taj neki osećaj gađenja :D
 
meni niije bila providna u prvo vreme.. baš sam razmišljala da su njih dve lezbejke. malo sam se šlognula kad se ispostavilo nešto deseto :D što se tiče raspleta, nekako mi je logičan... ne mogu da zamislim da se drugačije desi, osim da neko od njih ili svi dožive kakvu saobraćajku ali to bi bilo tako hrišćanski patetično. Jedino mi krivo što nije malo više razrađeno ono sa devojčicama, da se kroz njih nekako poentira... nemam pojma. Sablaznuo me poprilično, baš sam sve vreme imala taj neki osećaj gađenja :D

A što mi ne bi pokrenuli temu, kao što imaju ovi na književnosti, gde uzmu neku knjigu, pa se neoliko njih prijavi da je pročita u određenom roku i onda diskutuju o njoj. Nama bi bilo još jednostavnije jer se film pogleda za sat i po. Cenim da bi to doprinelo žustrini rasprava na podforumu i oživelo ga na neki način.:lol:
 
A što mi ne bi pokrenuli temu, kao što imaju ovi na književnosti, gde uzmu neku knjigu, pa se neoliko njih prijavi da je pročita u određenom roku i onda diskutuju o njoj. Nama bi bilo još jednostavnije jer se film pogleda za sat i po. Cenim da bi to doprinelo žustrini rasprava na podforumu i oživelo ga na neki način.:lol:
a onda bi to podrazumevalo posebnu temu za svaki film u kome postoji neslaganje, inače bi opšti haos nastao :)
p.s. hoćeš suptilno da mi saopštiš da prestanem da spamujem,m? :D
 
a onda bi to podrazumevalo posebnu temu za svaki film u kome postoji neslaganje, inače bi opšti haos nastao :)
p.s. hoćeš suptilno da mi saopštiš da prestanem da spamujem,m? :D

Pa moglo bi i tako sa zasebnim temama, kontam da je 3-4 dovoljno da se prijavi za film. No, otom- potom...

A, što se tiše spama ja do juče nisam ni znao šta to znači, a i ne volim nikakva ograničenja i stroga svrstavanja rasprava po temama.
 
a ti li si to rekao? hahaha
nego, da, velebit ima pravo, super bi bila neka temica gledalački klub, kao što oni tamo imaju čitalački.. Mada, ovde smo na temi poprilično slobodni da o svemu diskutujemo (poštovanje moderaciji, twep)

To je tačno i zato mi je ovo omiljeni podforum jer se ne moram ustezati i raditi autocenzuru, za razliku od nekih drugih podforuma u kojima moderator sebi daje za pravo da ceni političku podobnost posta.

Ova ideja za klub mi je više u tom fazonu da nas više u isto ili slično vreme gleda neki film, pa dok su utisci sveži imamo raspravu. Ako bude zainteresovanih možemo se dogovoriti, ako ne, opet dobro.
 
Mother's Day - 7,5/10

Solidan triler. Tri brata kriminalca nakon neuspele pljacke banke upadaju u kucu punu gostiju, koje uzimaju kao taoce dok ne skupe lovu da pobegnu dalje. Rebecca De Mornay odlicna i dobro se drzi, Deborah Ann Woll (True Blood) odlicna kao i uvek, Frank Grillo i Jaime King kao domacini... Preporuka.
Po mom mišljenju gledljiv, ali daleko od toga da ga preporučim.
 
Погледах синоћ документарно-играни филм: Милунка Савић-хероина Великог рата

Како и сам назив сугерише, овај документарац прати живот и ратне подвиге Милунке Савић, учеснице балканских ратова и Првог светског рата. У питању је велико име српске, али и светске историје, које је носилац највиших одликовања, како српске, тако и француске војске, а највише одликовање, у име Француске, доделио јој је лично адмирал Гепрат. Е, сад, ова невероватна прича има горак укус, због послератне судбине ове велике хероине. Пошто смо ми Срби, невиђено ***** од народа, када је у питању однос према заслужним и великим именима из сопствене историје и данашњице, Милунка је после рата била принуђена да ради као чистачица у банци и да пере клозете јајарама, дезертерима и њиховим синовима, оличеним у банкарским чиновницима који су рат видели само у новинама. Те одвратне српске особине, кратко памћење, незахвалност, медиокритетска елита, негативна селекција, самопонижење, најгори на водећим позицијама, су карактеристике које је Рајс дивно описао још ономад, а које нас прате као усуд већ вековима, до данашњих дана. Неколико година после рата, највиши француски војни и државни званичници позвали су у званичну посету српску делегацију сачињену од ветерана и хероја рата, међу којима је била и чистачица хипотекарне банке из Београда. У Србији чистачица, у Француској носилац највиших одликовања и почасти, симбол отпора и борбе. Место за Милунку резервисано је и у најзначајнијем француском војном музеју где симболизује допринос жена у рату за слободу. Велики проценат Срба никад није ни чуо за овог јунака, што је последица политике заборава и негације за коју је држава Србија велики мајстор. Такође, одбијен је и захтев њених потомака за сахрањивање у Алеји великана, у којој се иначе налази немали број крајње сумњивих ликова, ликова који нису вредни Милункиног малог прста.

У сваком случају, човек који држи до себе, мора бити поносан што је једна таква жена поникла у његовом народу...
 
Poslednja izmena:
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top