metacortex
Gost
- Poruka
- 785
Ej sarajevskog? Edo je iz Brckog. A za Brus Lija se slazem. 

Donji video prikazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
Ej sarajevskog? Edo je iz Brckog. A za Brus Lija se slazem.![]()
Ja pokusavam sad da se setim neceg iz Sarajeva sto valja, ali mi na pamet pada samo burek (i cevapi, ali njih ne jedem).
Brus Li je institucija.![]()
Festen 1998
http://www.imdb.com/title/tt0154420/
Kao što rekoh na ovoj strani za film Studio.Sex.2012 važi isto i za ovaj film:
Umeju Skandinavci da naprave mnogoo bolji film od ovoga......
Ocena: nista posebno. Grok!
Ne sviđa mi se režija, konfuzni kadrovi...... Ima puno boljih filmova sa sličnom tematikom.Šta ne valja konkretno? Daj budi malo raspisaniji, ako kritikuješ kolk'ko tol'ko dobar film.
Ne sviđa mi se režija, konfuzni kadrovi...... Ima puno boljih filmova sa sličnom tematikom.
Jednostavno, film mi nije mi legao.....
Znaju oni puno bolje.
Gledah ga davno. Ostao mi je u sećanju kao OK film, koji se može gledati. Daleko je od nekog vrhunskog kinematografskog dela.Searching for Bobby Fischer (1993)
![]()
http://www.imdb.com/title/tt0108065/
Hm, totalno podeljena osecanja imam prema ovom filmu.
Sa jedne strane, film je ok, jer govori o tome kako se "gusi" talenat kod jednog mladog bica, pocevsi od preambicioznih roditelja, pa do neostvarenih igraca, koji kao treneri pokusavaju da sebe ostvare kroz nekog drugog, ali i o odricanju od nekih normalnih zivotnih radosti zarad uspeha u nekoj disciplini,
Tacno je da talenat nije nista bez napornog rada, ali pojedini sportovi, vrste umetnosti, a pogotovo sah, bukvalno podrazumevaju samo jedan nacin zivota u kome nema prostora za bilo sta drugo.
Mogu vam navesti bezbroj primera iz sveta saha, poput Talja, koji je i na aerodromu nosio dzepni sahic i analizario partije, preko Aljehina, koji je umro za sahovskom tablom analizirajuci partiju. Sve to govori o ljubavi prema ovoj igri, posvecenosti, ali i jednoj vrsti otudjenosti od sveta. Mnogi su zbog saha odbacili svoje zivotne pozive, batalili studije i posvetili se potpuno sahu, koji im je cesto uzimao sve, pa su brojni primeri sahista koji su zavrsavali na rubu egzistencije, pocev od prvog svetskog prvaka Stajnica, pa nadalje.
Naravno, postoje i brojni sahisti koji su imali "ventile". Recimo, cuveni Botvinik je svakog dana odlazio u duge setnje, nas Petar Trifunovic se bavio boksom, dok je Gliga od saha pobegao u svet muzike.
Ali je ovde napravljena paralela sa Fiserom, koji je napornim radom i odricanjem dospeo na sam sahovski vrh, a onda odjednom nestao zato sto nije mogao da izdrzi pritisak. Jedno je biti sampion, a drugo izazivac. Fiser se, kao i nas glavni junak u ovom filmu, plasio poraza. On je u ocima americke javnosti tada bio heroj. Dok se Fiser nije popeo na sahovski vrh, Amerikanci su sah smatrali sovjetskim sportom i pridavali mu malo paznje, iako su imali genijalne sahiste u svojoj istoriji, pocev od Morfija, Pilsberija, Marsala, Resevskog...
Medjutim, kada je Fiser pobedio Spaskog to je bilo nesto neverovatno veliko, posebno u onom vremenu zategnutih odnosa izmedju SSSR i USA. Pobediti Sovjete u "njihovom sportu", bilo je zaista izuzetno. Naravno, svi su poceli da svojataju Bobija, iako samo on zna kako se borio protiv Sovjeta. Dovoljno je da napomenem detalj sa jednog Turnira kandidata, kada su svi sovjetski sahisti dogovoreno remizirali izmedju sebe, a protiv Fisera igrali na krv i noz. Cak su i citavi timovi radili na analizi prekinutih partija, po celu noc, dok je Fiser bio sam sa druge strane. Fiser ih je naravno sve prejebao i pokazao klasu.
O Fiseru mogu da pisem ihahaj, ali plasim se da sam debelo zagazio u offtopic.
Da se vratim na film: dakle, film je kada se sve uzme u obzir generalno ok, ali opet mi je previse bajkovit i podeseca na razne druge filmove sa sportskom tematikom.
Prvo sto mi je zasmetalo jeste scena u kojoj crnci igraju sah i to za dop. Mislim, ajde basket, pa da skontam, ali sah, brate...
Drugo, reditelj je ocigledno bio pod uticajem Spilberga, jer se vidi taj "komercijalni touch", pocev od muzike, pa do nekih pateticnih scena. Doduse, to je i ocekivano, obzirom da je reditelj filma radio sa Spilbergom na "Sindlerovoj listi".
Trece ide u spojler:
sam kraj filma je kao u filmovima o basketu - "kos u zadnjoj sekundi". Good vs. Evil. I na kraju glavni klinja dobija onog vundekida na najprostiji moguci nacin, u kombinaciji koja se vidi iz aviona, dok reditelj drzi neku toboznju napetost. Mislim, decko je vunderkid, a ne vidi prostu stvar koju bi video i moj komsija pacer.
Gluma je ok, izuzev glavnog klinca. Mislim, ok je sto je decko prirodan, ali ovo je ipak film, moras da kreiras nekakav lik, a ne samo da budes prirodan. Kingsli, koji u ovom filmu neodoljivo podseca na omatorelog Spaskog, jako dobar i njegov lik mi se zaista dopao. Montenja je takodje ok, a Fisburna ne bih komentarisao, jer je njegov lik totalni promasaj i ne znam sta radi u filmu.
Moglo je i vise, ali moja konacna ocena je 7