The Ascent ili Voskhozhdeniye
http://www.imdb.com/title/tt0075404/
Konačno pogledah film... I to, izvanredan...
Film, univerzalnog karaktera, motiva i poruke. Jedna sjajna studija ljudskih karaktera i njihovog ponašanja u teškim životnim situacijama, u momentima kada život postaje jeftiniji od šake suncokreta. Da li sačuvati život ili obraz? Kolika je cena duše? Dakle, jedna univerzalna, uvek aktuelna, priča u kojoj ne postoji jednoznačan odgovor, na sva složena pitanja, ne postoji apsolutni pobednik, niti neki stav koji bi se mogao smatrati opšteprihvaćenim. Režiser filma je Larisa Sepitko, koja ovu mučnu temu, obrađuje na neverovatno senzualan i životvoran način, tako da gledalac proživljava svaku nijansu osećanja protagonista. Jezivi zvuci, umesto muzike, dočaravaju svu tegobu i košmarnost trenutka u kome su se zatekli glavni junaci.
Što se same radnje tiče, jedan odred slabo opremljene Crvene Armije, zajedno sa civilima, se povlači kroz gusti sneg i šumu, bežeći pred kaznenim odredima nemačke vojske. Zalihe hrane su pri kraju, i 2 čoveka, Ribak i Sotnikov, kreću prema udaljenom selu, kako bi doneli hranu, izmorenom narodu i saborcima. Tada se film pretvara u nešto mnogo sofisticiranije od običnog ratnog filma, jer postaje studija karaktera i ponašanja u kriznim trenutcima, dok je ratna tematika samo podloga za ovu analizu. Sotnikov biva ranjen, i Ribak ga nadljudskom energijom spasava i donosi do jedne kućice nadomak sela, u kojoj živi majka sa troje male dece. Nemački vojnici, zajedno sa ruskim petokolonašima, vrše pretres kuće i pronalaze ih na tavanu, te njih dvojicu i majku ove nesrećne dece, vode na isleđivanje kod Portnova, izdajnika i šefa ruske policije koji se stavio na uslugu okupatoru (koliko li je samo takvih u današnjoj Srbiji?). U toku tog isleđivanja, vidi se ko je od čega sazdan, i kome je prioritet obraz, a kome život, pa makar ga proživeo kao beskičmena ljuštura. Film u nekim delovima i načinu prikazivanja unutrašnjeg stanja likova, podseća na remek delo, Idi i Smotri...
I tako, mana filma je što je crno beli, i što nema 3d efekata i scena, tako da bi ga novije generacije, kao i pobednici 16. marta, zaista teško razumeli. Trebali bi se napregnuti do granice pucanja, a to je ipak prevelika cena za razumevanje običnog filma koji govori saradnji sa okupatorom i sličnim glupostima. Pa još, bez 3d, mislim stvarno...