Richard III
Domaćin
- Poruka
- 3.892
Ogledao sam po drugi put film Naked iz 1993-e. Već sam ga jednom ranije gledao, dopao mi se jer volim takve filmove, pa sam gledao opet...
Definisan je žanrovski kao mešavina drame i crne komedije. Ja bih ga u startu opisao kao težak nihilistički film, a video sam drugde da ga ljudi opisuju kao dva sata čistog nihilizma, ali i razonode, kao urnebesan je bla bla... Svakako sam se razonodio dok sam ga gledao, ali se nisam nešto smejao.
U filmu se radi o Džoniju, amoralnom gradskom lutalici u kaputu, amaterskom filozofu, teoretičaru zavera i potencijalnom silovatelju jer sam film počinje scenom neuspelog silovanja neke žene čija porodica dodje i najuri Džonija. Onda on ode do svoje bivše devojke Louise i njene cimerke Sophie koju smuva pa ima vrlo žestok i grub seksualni odnos sa njom. Nakon toga se umori, napusti stan pa opet luta Londonom, sreće pritom razne likove, od lokalnih klošara i narkomana sve do čuvara u nekom muzeju koji sa Džonijem deli pasiju prema knjigama, filozofiji, razmatranju raznih tema... ukratko, palamudjenju. Plus špijunira neku žensku preko puta...
Čitav film je napravljen u tom tonu, suštinski besmisleno postojanje jednog lika, uličnog filozofa i lutalice, mudrosera koji živi od danas do sutra, a ni drugi likovi nisu nešto svetliji. Tu su amoralni i psihopatski japiji, činovničke propale figure... Lično jako volim ovakve filmove, vrlo mi je legao, zato preporučujem onima koji gotive filmove o otudjenju, seksualnom nasilju, zavisnosti od narkotika, depresiji, samoći velikih gradova, besciljnom lutanju po gradu, sivim devedesetim godinama prošlog veka... ako volite drugačije i brže, smislenije filmove, ovo ipak nije uradak za vas.
Definisan je žanrovski kao mešavina drame i crne komedije. Ja bih ga u startu opisao kao težak nihilistički film, a video sam drugde da ga ljudi opisuju kao dva sata čistog nihilizma, ali i razonode, kao urnebesan je bla bla... Svakako sam se razonodio dok sam ga gledao, ali se nisam nešto smejao.
U filmu se radi o Džoniju, amoralnom gradskom lutalici u kaputu, amaterskom filozofu, teoretičaru zavera i potencijalnom silovatelju jer sam film počinje scenom neuspelog silovanja neke žene čija porodica dodje i najuri Džonija. Onda on ode do svoje bivše devojke Louise i njene cimerke Sophie koju smuva pa ima vrlo žestok i grub seksualni odnos sa njom. Nakon toga se umori, napusti stan pa opet luta Londonom, sreće pritom razne likove, od lokalnih klošara i narkomana sve do čuvara u nekom muzeju koji sa Džonijem deli pasiju prema knjigama, filozofiji, razmatranju raznih tema... ukratko, palamudjenju. Plus špijunira neku žensku preko puta...
Čitav film je napravljen u tom tonu, suštinski besmisleno postojanje jednog lika, uličnog filozofa i lutalice, mudrosera koji živi od danas do sutra, a ni drugi likovi nisu nešto svetliji. Tu su amoralni i psihopatski japiji, činovničke propale figure... Lično jako volim ovakve filmove, vrlo mi je legao, zato preporučujem onima koji gotive filmove o otudjenju, seksualnom nasilju, zavisnosti od narkotika, depresiji, samoći velikih gradova, besciljnom lutanju po gradu, sivim devedesetim godinama prošlog veka... ako volite drugačije i brže, smislenije filmove, ovo ipak nije uradak za vas.