Gledali... Obrazložili... Ocenili... part 2

Ogledao sam po drugi put film Naked iz 1993-e. Već sam ga jednom ranije gledao, dopao mi se jer volim takve filmove, pa sam gledao opet...

Definisan je žanrovski kao mešavina drame i crne komedije. Ja bih ga u startu opisao kao težak nihilistički film, a video sam drugde da ga ljudi opisuju kao dva sata čistog nihilizma, ali i razonode, kao urnebesan je bla bla... Svakako sam se razonodio dok sam ga gledao, ali se nisam nešto smejao.

U filmu se radi o Džoniju, amoralnom gradskom lutalici u kaputu, amaterskom filozofu, teoretičaru zavera i potencijalnom silovatelju jer sam film počinje scenom neuspelog silovanja neke žene čija porodica dodje i najuri Džonija. Onda on ode do svoje bivše devojke Louise i njene cimerke Sophie koju smuva pa ima vrlo žestok i grub seksualni odnos sa njom. Nakon toga se umori, napusti stan pa opet luta Londonom, sreće pritom razne likove, od lokalnih klošara i narkomana sve do čuvara u nekom muzeju koji sa Džonijem deli pasiju prema knjigama, filozofiji, razmatranju raznih tema... ukratko, palamudjenju. Plus špijunira neku žensku preko puta...

Čitav film je napravljen u tom tonu, suštinski besmisleno postojanje jednog lika, uličnog filozofa i lutalice, mudrosera koji živi od danas do sutra, a ni drugi likovi nisu nešto svetliji. Tu su amoralni i psihopatski japiji, činovničke propale figure... Lično jako volim ovakve filmove, vrlo mi je legao, zato preporučujem onima koji gotive filmove o otudjenju, seksualnom nasilju, zavisnosti od narkotika, depresiji, samoći velikih gradova, besciljnom lutanju po gradu, sivim devedesetim godinama prošlog veka... ako volite drugačije i brže, smislenije filmove, ovo ipak nije uradak za vas.

 
Odgledao sam dosta neobičan psihološki horor iz 2012-e pod nazivom Berberian sound studio.

Meni se dopao film. Nisam znao da se tako prave svi zvucni efekti, ako je stvarno tako bilo ranije onda je stvarno interesantno :)
E sad, gluma mi je sasvim na mestu, doduse malo su preterali sa italijasnkim stereotipima. No, vredi gledati, ovaj film me podseca na filmove Linca, gde nisam sasvim siguran da razumem sta se desava, al me opet drzi prikovanog za ekran i udubljenog u pricu. Kad se prisecam scena iz filma me podseca kao kad se prisecam neceg sto sam sanjao
Na kraju, nije stvarno film za svakog, ali meni je prijao.
 
Pogledao sam famozni domaći uradak Oluja, na temu stradanja srpskog naroda u leto 1995-e godine, prilikom masovnog egzodusa Srba iz bivše RSK.

Ako uzmemo u obzir temu, i kakvi su uobičajeno filmovi ovog žanra kod nas, mogu da kažem da film uopšte nije loš. Štaviše, dobar je, odnosno bio bi dobar kad ne bi bio predugačak, previše razvučen na sasvim nepotrebnih dva i po sata. Ovako, ono što je osnovna premisa i radnja filma (patnja jednog naroda i osvetnička akcija) biva previše mlako, nepovezano, preterano dugačko da bi se uhvatila udarna nit i dobio se celokupan utisak. Recimo, dva sata, ili čak sat i po bi bili sasvim dovoljni da se ispriča ova vrlo zanimljiva priča... ali svakako ima potresnih momenata, bez kompromisa.

Film prati dve glavne priče: priču Ilije, diverzanta RSK, koji ima nameru da uništi hrvatsko vojno gnezdo iz kog se napada na njegovo selo. Prikazuje se drama u njegovoj krajiškoj porodici, odnosi pred odlazak, likovi drugih ljudi iz ove diverzantske jedinice koji trpe lične tragedije, kao prostodušni ljudi puni elana za običan život u svom zavičaju... paralelno sa ovim, tu je priča o mladom pravoslavnom svešteniku kom su hrvatski vojnici nemilosrdno ubili rodjenog brata i bratovljevu porodicu. On postaje osvetnik-specijalac, oblači uniformu i pridružuje se diverzantskoj jedinici kako bi eventualno došao do ubica svog brata...

Meni se radnja svidela, štaviše kod nas ratni filmovi obično pate od preteranog rasudjivanja i moralisanja bez konkretnije akcije, mnogo polu-dovršenih projekata ima, medjutim, kao što rekoh, dužina filma čini radnju previše razvučenom, scene i flešbekovi se smenjuju bez naznake i mora se pažljivo pratiti tok radnje da se sve pohvata.

Ipak, bar meni koji sam proučavao intezivno ove istorijske dogadjaje, ovo je jedan vrlo zanimljiv film, pa ga preporučujem onome koga zanima i voli tematiku. U suštini je dobar i može da se pogleda.

 
Dobar je Reptil.. e sad Holivud svakih deset, petnaest godina izbaci atmosferičan detektivski film. Na vrhu pijedestala je Se7en, pa recimo Prisoners... Taking lives može da prođe, Gone girl pretenciozna šitina... ovaj negde između. Dobro je videti Majkl Pita posle dužeg vremena, njega je izbacio Bušemi s nekim indie filmom, pa je glumio Kobejna, pa ga nisam video od Boardwalk empire... Del Toro standardan, ima glumu u malom prstu, čovek je glumio Če Gevaru u 7-mo metražnom filmu for Krajst sejk ... Radnja, pa jednom sam napisao da li su Feničani imali na umu ljudsku pohlepu kada su izmislili novac? Taj prvi iskovani dukat je Pandorina kutija otelotvorena -

 
Konačno sam odgledao vrhunski horor pod nazivom The eyes of my mother. Nakon što sam ga pogledao do kraja, a traje samo sat i šesnaest minuta, nisam mogao da verujem da ga još ranije nisam čekirao. Možda je moje mišljenje subjektivno, ali odavno nisam odgledao nešto bolje. Film je čisto remek delo, u rangu sa mojim omiljenim filmom The boy iz 2015-e godine. Ovakvi kompaktni, brutalni, visceralni i zaokruženi filmovi su retki. A neki od njih, poput ovog, jasno pokazuju da nije sve u minutaži, nego i u narativu, glumi, režiji, radu kamere...

Glavni lik filma je Franciska, usamljena devojka koja sa majkom (bivšom hirurškinjom iz Portugala, odakle su se doselili u Ameriku) i ocem živi na izolovanoj farmi. Majka je uči ljudskoj anatomiji, uklanja oči životinja i secira ih, i Francisku sve to vrlo okupira i fascinira. Jednog dana, na ovu farmu dolazi 'putujući trgovac' kog majka naivno pušta unutra, nakon čega se ispostavlja da je u pitanju teški ludak koji vadi revolver i odvodi majku u kupatilo, gde je masakrira, dok mala Franciska sedi u susednoj sobi. Nakon što se otac vrati kući, on savlada ovog ludaka-ubicu, a Franciska mu hirurškim putem uklanja oči i glasne žice, ostavljajući ga da poput životinje živi u obližnjem ambaru, na lancu. I tu kreće priča...

Sama priča je brutalna, film je crno-beo iako iz 2016-e godine, vrlo slično Hanekeovom The white ribbon. Time postiže još jači i brutalniji efekat. Uz to je prelep, visceralan, brutalan, bez kompromisa, vrlo kompaktan, podeljen u tri poglavlja, a glavna filozofska tema filma (izmedju ostalih) je samoća jednog ljudskog bića i pokušaji da se ona po svaku cenu anulira.

Svakome bih preporučio da pogleda ovo remek-delo, eto ja sam dobio još jedan film koji mi je opušteno na vrhu liste omiljenih.

 
DogMan (2023)
https://www.imdb.com/title/tt17009348/
Novi film Lika Besona nudi nam priča o čoveku teške životne priče koji svoj ventil pronalazi u gajenju pasa i drag queen stilu. Film mi se dopao jer ima lepu priču a veliku ulogu ima i Caleb Landry Jones, glumac za koga ranije nisam čuo a koji drži pažnju svojim likom i ekspresijom. Ne znam zašto je metascore ovako nizak, ovo je lepa ljudska priča koja se pamti.
 
Konačno sam odgledao vrhunski horor pod nazivom The eyes of my mother. Nakon što sam ga pogledao do kraja, a traje samo sat i šesnaest minuta, nisam mogao da verujem da ga još ranije nisam čekirao. Možda je moje mišljenje subjektivno, ali odavno nisam odgledao nešto bolje. Film je čisto remek delo, u rangu sa mojim omiljenim filmom The boy iz 2015-e godine. Ovakvi kompaktni, brutalni, visceralni i zaokruženi filmovi su retki. A neki od njih, poput ovog, jasno pokazuju da nije sve u minutaži, nego i u narativu, glumi, režiji, radu kamere...
Gluma je jako dobra, ali priča je poprilično morbidna.
 
Odgledao sam sjajan tinejdžerski film iz 2001-e godine, pod nazivom L.I.E. Ova skraćenica zapravo se odnosi na američki Long Island Expressway, on ima vrlo simboličnu ulogu u ovom ostvarenju.

Glavni junak je Howie, 15-ogodišnji klinac kog je jako potresla smrt majke na tom istom autoputu iz naslova filma. Otac mu je neka ugledna, imućna faca koja je nakon majčine smrti dovela u kuću neku manekenku, ukratko ne bavi se nikako svojim sinom nego samim sobom i svojim poslom. Samim tim Howie, koji je otudjen u kući, logično pronalazi društvo u svom najboljem prijatelju Geriju, koji je maloletni delikvent i muška prostitutka (prodaje se matorcima za novac). Tu su još dva drugara koji nisu toliko bitni za priču... Spletom okolnosti, Howie i Gary provaljuju u stan jednog od Gerijevih klijenata, okorelog matorog pedofila 'Big Johna' i kradu par skupocenih ruskih pištolja. Medjutim 'Big John' ih je nahvatao, tačnije nahvatao je našeg junaka dok je mali Gary pobegao, i logično se nameće pitanje - kako da Howie 'plati' ukradene stvari koje vrede više hiljada dolara? Naravno Big John, kao iskusan matori pedofil traži mu seksualne usluge... tu se postepeno razvija prijateljski odnos medju njima dvojicom, kojim se najveći deo filma bavi.

Ovo je jedan od retkih filmova za koje znam da tretiraju vrlo osetljivu, taboo temu pedofilije i maloletne prostitucije. Ali je to ipak uradjeno na vrlo zanimljiv način, direktan ali kreativan. Film je odličan, pa ga toplo preporučujem, iako ga je relativno teško naći na netu.

.
 
Poslednja izmena:
Odgledao sam tešku trešinu od filma pod nazivom Don't look back iz 2020-e. Bukvalno ne mogu da verujem na šta sam potrošio sat i po vremena, a to mi se retko dešava, jer gotovo svaki film ima bar nešto pozitivno pa može da se gleda. Film je neki 'horor' gde neku crnkinju progone duhovi ljudi koji su premlaćeni na ulici dok je ona bila tu, progoni je krivica u obliku duha, odavno nisam gledao takvo moralističko patetično klišeizirano sranje. Ovo je jedan od onih filmova gde jedva čekaš kraj, a nekako uvek ima još, što je najgore film je toliko debilan da se pitam zašto neko uopšte dozvoljava da se snimaju ovakva sranja. Ima raznih filmova, mnogima fali dosta toga ali komotno mogu da se pogledaju. Ali mora ipak da postoji neki standard. Medjutim ovo je redak primer priče koja kao da je izvučena iz najvećeg klišea od horor filma, ustvari ne, čak ni to, ovo je toliko dosadno i predvidivo da nemam reči. Bukvalno, ako negde naidjete na ovaj 'uradak', bežite od njega koliko vas noge nose.

 
Odgledao sam vrlo finu krimi dramu Little woods. Mlada, samosvesna i preduzimljiva crnkinja je na uslovnoj slobodi jer je ilegalno prelazila granicu izmedju Severne Dakote i Kanade, usput prenoseći drogu, nekakve tablete. Ostalo joj je još osam dana na uslovnoj, htela bi da nadje legalan posao u drugom gradu, medjutim stvari se komplikuju jer njena sestra Deb, koja živi u prikolici, opet ostaje trudna, njen bivši muž je isto neki raspad iz prikolice i diler, plus će njih dve verovatno ostati u teškim dugovima, i naša junakinja mora da se vrati starom načinu života kako bi svojoj sestri obezbedila abortus i sebi obezbedila nešto bolju budućnost... Priča je fina ali mi se film najviše dopao zbog atmosfere, estetike, mnogo volim američke gradove, život likova na oštrici, na margini, a toga ovde ima. Topla preporuka za onog ko voli fine, malo sporije krimi drame gde je akcenat kako na priči, tako i na okruženju.

 
Killers of the Flower Moon
https://www.imdb.com/title/tt5537002/

Konačno odgledah ovaj dugo iščekivani Skorsezeov film. Tri i po sata su prava mera za ovu detaljno ispričanu priču o likvidaciji Indijanaca vlasnika naftnih polja. Leonardu di Kapriju je ovo tek druga uloga negativca (uz Đanga, ne računam one filmove gde glumi šarmantne prevarante) i zaista se dobro snašao. Njegov lik nije sofisticiran, uglađen i obrazovan kao većina koje je tumačio do sada već jedan prosti i prilično iskvareni mediokritet. De Niro tumači glavnog negativca na svoj način, a pravo je zadovoljstvo gledati dve Skorsezeove glumačke muze u višesatnoj interakciji. Priča lepo teče kao i kod drugih Skorsezeovih filmova, a obogaćuju je sporedni likovi među kojima ima i poprilično slavnih faca. Skorseze ogoljava taj period i prostor (neposredno nakon WWI) ali bez banalizacije. Stvarnost je bila takva kakva je, a čak su morali i FBI da plate da bi ovi došli da istraže ubistva. Od mene 8.5, možda čak i 9.
 
Killers of the Flower Moon
https://www.imdb.com/title/tt5537002/

Konačno odgledah ovaj dugo iščekivani Skorsezeov film. Tri i po sata su prava mera za ovu detaljno ispričanu priču o likvidaciji Indijanaca vlasnika naftnih polja. Leonardu di Kapriju je ovo tek druga uloga negativca (uz Đanga, ne računam one filmove gde glumi šarmantne prevarante) i zaista se dobro snašao. Njegov lik nije sofisticiran, uglađen i obrazovan kao većina koje je tumačio do sada već jedan prosti i prilično iskvareni mediokritet. De Niro tumači glavnog negativca na svoj način, a pravo je zadovoljstvo gledati dve Skorsezeove glumačke muze u višesatnoj interakciji. Priča lepo teče kao i kod drugih Skorsezeovih filmova, a obogaćuju je sporedni likovi među kojima ima i poprilično slavnih faca. Skorseze ogoljava taj period i prostor (neposredno nakon WWI) ali bez banalizacije. Stvarnost je bila takva kakva je, a čak su morali i FBI da plate da bi ovi došli da istraže ubistva. Od mene 8.5, možda čak i 9.

Hvala na preporuci nama, drugim forumašima. Sad planiram da pogledam :)
 
mnogo volim američke gradove, život likova na oštrici, na margini, a toga ovde ima.
ako to najvise cenis, mozda ce ti se svideti ekranizacija trenutno aktuelnog americkog bestselera
God Is a Bullet (2023)
...ali samo mozda. ;) Kad neko ocekuje kraci celovecerni pozeljni krimic, a dobije automatsko celuloidno renderovanje knjizevnog dela u trajanju od 2 i po sata.. moze samo da se zapita da li danasnji reditelji imaju imalo pameti...Svi znaju da su knjiga i film dva razlicita medija, i da ako hoces da ekranizujes neko literarno delo, moras da se potrudis da efektne sastojke knjizevnog univerzuma adekvatno sublimiras njima odgovarajucim sastojcima filmskog svemira... Kad gledas ovaj film, kao da si otvorio njegov knjizevni predlozak, osecas da izmedju korica stoji jaka, dinamicna, opskurna i zanimljiva prica...ali to je knjiga. Sam film, medjutim, tako katastrofalno fula u prevodu knjizevnih sastojaka na filmsku traku, da sem pretpostavke dobre price bukvalno sve strada: od psiholoske uverljivosti, do (fizicke) verovatnoce, oblikovanja karaktera, ma kako oni bili nacelno zanimljivi i intrigantni, no ponajvise - uverljiva motivacija... :( Sta je ono sto nekoga cini takvim, kako odoleva, kako se promenio....i sijaset bitnih stavki koje na filmu moraju da se VIDE i OSETE, umesto da se volsebno podrazumevaju. Narocito kad je tema ovako skakljiva i iscasena, a opet delikatna kao ova: kad mu grupa zivopisnih zlocinaca i satanista ubije (bivsu) zenu i njenog novog, tamnoputog muza i otme maloletnu kcerku iz njegovog bivseg porodicnog doma, sitni lokalni policajac `mastiljara` krece samoinicijativno u potragu za kceri, udruzivsi se pritom sa visprenom, ali jos uvek traumatizovanom bivsom narkomankom, zrtvom i pripadnicom kulta koji je odgovoran za sve to...Paradoksalno, jedinu kako-tako valjanu glumu blisku realizmu osetio sam kod ove glumice, Maike Monro, njoj svaka pohvala...Ostalo nazalost ide kako ide, od jedne do druge podrazumevane narativne stanice, ali ne kako treba, busom ili normalnom voznjom, vec pre izmastanim teleportom nekim....!:confused:sto i doprinosi efektu zacudne neuverljivosti...Dok ne sacekamo da neko prevede ovu knjigu, zasnovanu na istinitim dogadjajima, ostaje nam eto samo ovaj film...moja ocena: 6,8...
 

Шта жене желе

Whatwomenwant.jpg


ocena 10

https://sr.wikipedia.org/sr/Шта_жене_желе
 

Back
Top