Glad za izdajnicima

Šta je srpska kraljevska vlada trebala da uradi?
Pristanak na učešće u istrazi organa austro-ugarskih vlasti značilo bi dozvolu za ulazak strane vojske i policije što bi praktično značilo dobrovoljni pristanak na okupaciju.
Koja bi država tako nešto dozvolila?
Jesi li ti lepo pročitao ceo moj post, ovaj iznad? Drugi deo?

Dozvolila je SRJ, DZ SCG, a dozvoljava i Republika Srbija... ova današnja!

I da li je to okupacija? Mada, Voja Šešelj kaže da jeste, ali on, kao optuženi ima pravo da kaže šta hoće...

Pročitaj još jednom!!! I odgovori mi lepo: šta bi Srbija izgubila da je srpska kraljevska vlada dozvolila učešće austrijskih istražnih organa u istrazi?
 
Jesi li ti lepo pročitao ceo moj post, ovaj iznad? Drugi deo?

Dozvolila je SRJ, DZ SCG, a dozvoljava i Republika Srbija... ova današnja!

I da li je to okupacija? Mada, Voja Šešelj kaže da jeste, ali on, kao optuženi ima pravo da kaže šta hoće...

Pročitaj još jednom!!! I odgovori mi lepo: šta bi Srbija izgubila da je srpska kraljevska vlada dozvolila učešće austrijskih istražnih organa u istrazi?
Treba pre svega uporediti današnje vreme sa onim što se dešavalo pre 100 godina. Da li je isto, ili su se ipak promenila shvatanja, međunarodni odnosi, standardi...???

Šta bi Srbija izgubila da je pustila austrougarsku vojsku i policiju i dobrovoljno prihvatila okupaciju ako se zna da je u tom trenutku Austro-Ugarska težila proširenju svojih granica prema jugoistoku? Šta ti misliš? Kako bi se sve završilo?
Ja mislim da danas Srbija ne bi ni postojala kao samostalna i nezavisna država.

24 godine kasnije Hitlerova Nemačka je okupirala Čehoslovačku. Na koji način? Šta je tada Čehoslovačka izgubila? Zašto se Poljska suprostavila okupaciji i time izazvala svetski rat, ako nije mogla ništa da izgubi?
 
O kojem kralju pričamo?

Petar I, ili Petar II? Hajdemo da budemo malo precizniji u formulisanju naših stavova...

Nego, ja vas molim, da ne skačemo sa jednog istorijskog perioda na drugi, pa na treći, a ni jedan ne raspravimo do kraja.

Vuk Lazarević nam je "pobegao" iz priče. Vuka Grgurevića, osim mene, svi ignorišu...

U redu, Prvi svetski rat, Ultimatum, Odgovor na Ultimatum... hajdemo da izanaliziramo tu situaciju.

Jer, broj žrtava u Prvom svetskom ratu (vojnih i civilnih) je bio preko 37 miliona - preko 15 miliona mrtvih i 22 miliona ranjenih. U broj mrtvih ulazi skoro 9 miliona vojnih žrtava i oko 6,6 miliona ranjenih. Sile Antante su izgubile više od 5 miliona vojnika a Centralne sile više od 3 miliona.

Srbija:
– vojni gubici: 450.000
– civilne žrtve: 650.000
– ukupno: 1.100.000
– ranjeni: 1.250.000

I sve te žrtve zato srpska kraljevska vlada nije mogla primiti učešće u istrazi organa austro-ugarskih vlasti, jer bi se time pogazio ustav i zakon o postupku sudskom u krivičnim delima.

S druge strane, ako obratimo pažnju na vreme skorašnje, vidimo:
– da Haški tribunal i domaće pravosuđe imaju istovremenu nadležnost nad teškim kršenjima međunarodnog humanitarnog prava počinjenim na području bivše Jugoslavije.

A onda, nezamislivi cinizam: Haški tribunal nema monopol nad zločinima počinjenim na tlu bivše Jugoslavije i domaće pravosuđe ima punu odgovornost da goni počinioce teških kršenja međunarodnog humanitarnog prava. Međutim, ima primat nad domaćim sudovima, te može preuzeti domaće istrage u bilo kojoj fazi ako se pokaže da je to u interesu pravde.

Čak i licu kojem je već suđeno pred domaćim pravosuđem za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava može nakon toga suditi Haški tribunal:
1) ukoliko je delo za koje je tom licu suđeno okarakterisano kao obično krivično delo, ili
2) ukoliko u sudskom procesu pred domaći sudom nije bilo nepristranosti ili nezavisnosti, ili je svrha istrage ili postupka bila da se optuženi zaštiti od međunarodne krivične odgovornosti, ili se krivični postupak nije vodio dovoljno revnosno.

Istovremeno, istražitelji iz Haškog tribunala dobili su pristup arhivama koje su tražili, ali neće moći da iznose dokumenta iz arhiva.

U istražnim radnjama haških istražitelja očekuje se saradnja jugoslovenskih vlasti, kako tumači profesor medjunarodnog krivičnog prava dr Vojin Dimitrijević:
"Istraga je preduzimanje istražnih radnji, koje se naravno preduzimaju i u Hagu i u inostranstvu, ali u novije vreme, naročito posle otkrića ovih masovnih zločina, Jugoslavija je dopustila, kao sto je dopustila i Hrvatska i BiH, da istraživači Tribunala dolaze i upoznaju se sa materijalom. Oni rade na tome, njih se ne tiče ko ima a ko nema imunitet. To naravno, ima veoma veliki politički znacaj, ako neko ko je još uvek u organima države biva pomenut u vezi s tim, to dovodi celu vlast i celu državu u neugodnu situaciju."

Dakle, i sudstvo je podčinjeno Tribunalu, i istražni organi...

... a srpska kraljevska vlada nije mogla primiti učešće u istrazi organa austro-ugarskih vlasti, jer bi se time pogazio ustav i zakon o postupku sudskom u krivičnim delima.

A, učinak "negaženja" ustava i zakona: žrtava 1.100.000, ranjenih 1.250.000.

Одаклен ти ове бројке? Ја сам поставио бројке са конференције, у којој је наведено да је Србија имала 365.000 жртава т.ј. сваки 13-сти грађанин, а према тим бројкама произлази да је сваки 5-ти што је велика разлика. Међутим то не треба спорити, него разлог који Србија није могла прихватити, је негде на другом месту. Изгледа да су то желели Енглези. а можда и Руси, али су Французи то искористили за своје циљеве у којима су и успели. Пошто то није била праведна политика она је доживела пораз, јер Америка није хтела потврдити у Конгресу закључке мировне конференције у Версају, него је кренула својим путем који је одвео на врхунац светске силе. Е сад, да ли су ти елементи били продукт Србије или страних држава то би требало измерити.
 
Jesi li ti lepo pročitao ceo moj post, ovaj iznad? Drugi deo?

Dozvolila je SRJ, DZ SCG, a dozvoljava i Republika Srbija... ova današnja!

I da li je to okupacija? Mada, Voja Šešelj kaže da jeste, ali on, kao optuženi ima pravo da kaže šta hoće...

Pročitaj još jednom!!! I odgovori mi lepo: šta bi Srbija izgubila da je srpska kraljevska vlada dozvolila učešće austrijskih istražnih organa u istrazi?

Srbija:
– vojni gubici: 450.000
– civilne žrtve: 650.000
– ukupno: 1.100.000
– ranjeni: 1.250.000

i dodaj balkanske ratove...
pa vidi moj komentar za Nikolu Pashica ;)
 
isto shto su i veliki pre njega radili

rat kad mora i sa shto manje zrtava
i dilovanje

turska je prsla, nije imalo potrebe za prvim balkanskim u onom obimu

s bugarima je bio osvajachki
trebali su ranije da se dogovore kako treba, i da tako i zavrshe u eventualnom prvom...

a za austrougarsku
nismo morali mi da dajemo alibi francuzima i eglezima za napad

bolje je bilo prihvatiti trojnu monarhiju

a s obzirom na situaciju u svetu

najbolje ne pochinjati rat vec dopustiti hapshenje atentatora

elem, mi smo imali teritorijalne pretenzije i teli smo rat

rat smo i dobili....

a ako dodamo i kasnije, indirektne zrtve iz NDH

ideja kraljevine jugoslavije pod krunom karadjordjevica je vishe nego katastrofalna
elem, za to zadnje ga ne krivim... stvarno je trebao da bude mnogo dalekovid
 
Treba pre svega uporediti današnje vreme sa onim što se dešavalo pre 100 godina. Da li je isto, ili su se ipak promenila shvatanja, međunarodni odnosi, standardi...???

Šta bi Srbija izgubila da je pustila austrougarsku vojsku i policiju i dobrovoljno prihvatila okupaciju ako se zna da je u tom trenutku Austro-Ugarska težila proširenju svojih granica prema jugoistoku? Šta ti misliš? Kako bi se sve završilo?
Ja mislim da danas Srbija ne bi ni postojala kao samostalna i nezavisna država.

24 godine kasnije Hitlerova Nemačka je okupirala Čehoslovačku. Na koji način? Šta je tada Čehoslovačka izgubila? Zašto se Poljska suprostavila okupaciji i time izazvala svetski rat, ako nije mogla ništa da izgubi?
Da, promenila se ubojna moć oružja i orudja... pusti shvatanja, medjunarodne odnose, standarde...

Prvo, standardi su u glavama vodja...

1914 – Kratkovidi regent, sa napoleonskim kompleksima čoveka niskog rasta, hteo je da bude veliki vladar i da ujedini tzv. južno-slovenske narode.

Srbija je imala pretenzije na Vojvodinu i Bosnu. I Srbija je htela rat!

"Srpska Narodna Skupština, kao i ceo narod Srbije, svesno su postavili svoj program. Već u zimu 1914. god., posle sloma austriske ofanzive, Narodna Skupština odobrila je jednoglasno izjavu vladinu, da ona smatra "kao svoj najglavniji i u ovim sudbonosnim trenucima jedini zadatak da obezbedi uspešan svršetak ovog velikog vojevanja, koje je, u trenucima kada je započeto, postalo ujedno borbom za oslobođenje i ujedinjenje sve naše neslobodne braće Srba, Hrvata i Slovenaca". Malo potom obrazovan je u Rimu i jedan odbor od hrvatskih izbeglica iz Austro-Ugarske Monarhije, koji se, popunjen posle i Srbima i Slovencima i drugim Hrvatima iz te države, pretvorio u Londonu u Jugoslovenski Odbor. Austro-Ugarski Jugosloveni naglašavali su jedinstvo našeg naroda i želju, da se jugoslovensko pitanje reši u celini, ne odvajajući stvar ni jednog plemena od drugoga."

"Kada je nastupio slom Srba - uputio je Jugoslovenski Odbor 11. februara 1916. depešu regentu Aleksandru izražavajući u njoj svoju nadu da "ona domovina koja će uskrsnuti iz strašnoga meteža, kojemu smo svedoci, neće više biti obnovljena Srbija, pa ne ni povećana, nego ona treba da zahvati čitav jugoslovenski narod i čitavo njegovo narodno zemljište, ujedinjeno u jednu državu, pod slavnom dinastijom Vašega uzvišenoga oca." Kralj Aleksandar, iskreno oduševljen jugoslovenskom ideologijom, posle povratka sa svog puta po savezničkim zemljama, uputio je 7. aprila 1916. proglas preporođenoj srpskoj vojsci, kazujući u njemu kako su naši saveznici voljni "da nas u ovoj velikoj borbi snažno pomognu da Srbiju stvorimo velikom, te da obuhvati sve Srbe i Jugoslovene, da je učinimo silnom i moćnom Jugoslavijom, koja će opravdati dosada prinete žrtve i odgovoriti zahtevima novoga doba." (Ćorović)

1999 – Da se vrhovni komandant nije inatio, da je imao moć predvidjanja, da nije bio zaslepljen svojim autokratskim osobinama i da mu žena i kilavi dupelisci (čitaj: Šuvaković i dr.) nisu dizali rep, nikada do Nato bombardovanja ne bi došlo, niti do Kumanovskog sporazuma, niti do tzv. nezavisnog Kosova.

Ričard Holbruk:
Imali smo avione napunjene gorivom na pistama u Italiji. Izabrali smo ciljeve. Združeni generalštab poslao me je, na moj zahtev, u drugi deo pregovaračkih napora. General Šort, pravi komandant koji će bombardovati… Milošević pre toga nikad nije upoznao generala...

General-potpukovnik Majk Šort, komandant zajedničkih vazduhoplovnih snaga:
...Jer ako me navedete da započnem kampanju bombardovanja, vaša zemlja nikad više neće biti onakva kakvu je vidite danas. I u stvari, trebalo bi sad da prekinemo pregovore, i Vi bi trebalo da se provozate kroz Beograd, zato što takav kakav je danas više nikad neće biti. I stvarno sam u to verovao.

Drugo, koju vojsku i koju okupaciju ti uporno pominješ u vezi sa ultimatumom? Zna se ko vrši istražne radnje.

Ultimatum, tačka 6. Da otvori sudsku istragu nad onim pristalicama u zaveri od 15. juna 1914. god. koji se nalaze na teritoriji srpskoj; organi koje uputi Austro-Ugarska vlada uzeće učešća u ovoj istrazi.
 
Da, promenila se ubojna moć oružja i orudja... pusti shvatanja, medjunarodne odnose, standarde...

Prvo, standardi su u glavama vodja...
Da li je baš tako? Pa čak i da jesu samo u glavama vođa, zar im upravo to ne daje poseban značaj?


1914 – Kratkovidi regent, sa napoleonskim kompleksima čoveka niskog rasta, hteo je da bude veliki vladar i da ujedini tzv. južno-slovenske narode.

Srbija je imala pretenzije na Vojvodinu i Bosnu. I Srbija je htela rat!
Da... Na žalost, regent je zaista bio kratkovid. Da nije, ne bi bilo tvorevine koja nam je krv popila, a koja se zvala Jugoslavija.

Međutim, tvrdnja da je Srbija htela rat ne stoji. Nakon 2 rata Srbiji uopšte nije trebao novi, i Srbija je učinila sve što je mogla da ga izbegne. Podsetio bih te na radnje velikih sila oko stvaranja Albanije, albanske provokacije i ultimatum srpskoj vojsci da napusti Albaniju.

Drugo, koju vojsku i koju okupaciju ti uporno pominješ u vezi sa ultimatumom? Zna se ko vrši istražne radnje.

Ultimatum, tačka 6. Da otvori sudsku istragu nad onim pristalicama u zaveri od 15. juna 1914. god. koji se nalaze na teritoriji srpskoj; organi koje uputi Austro-Ugarska vlada uzeće učešća u ovoj istrazi.
I tačka 5 koja je zahtevala od srpske Vlade da prihvati organe koje bi Austro-Ugarska poslala.

Ni te tačke srpska Vlada nije odbila, već je tražila objašnjenje i međunarodnu arbitražu.
U tim tačkama Austro-Ugarska nije precizirala kakve organe i koliko njih želi da pošalje, a bezuslovno prihvatanje tačaka 5 i 6 moglo je dovesti do toga da austrougarska vojska umaršira u Srbiju i okupira je.
Slično je Hitlerova Nemačka pod izgovorom zaštite nemačke manjine u Sudetskoj oblasti okupirala celu Čehoslovačku.
Te dve tačke su bile tako sročene da nijedna nezavisna država ne bi mogla bezuslovno da ih prihvati.

Sasvim očigledno je Srbija bila popustljiva i spremna na saradnju, ali je Austro-Ugarska bila ta koja je želela da pokori Srbiju. Kada je rat počeo, Srbija nije imala drugog izbora već je morala da se brani.
 
turska je prsla, nije imalo potrebe za prvim balkanskim u onom obimu
Balkanski saveznici su vodili rat za oslobođenje. Ne vidim šta je tu sporno i šta od onoga što se uradilo nije trebalo da se uradi.
I drugi narodi su vodili borbe za oslobođenje, pa su ljudi koji su vodili te narode u procesu oslobođenja slavljeni - i to je valjda normalno svuda osim kod nas.

s bugarima je bio osvajachki
trebali su ranije da se dogovore kako treba, i da tako i zavrshe u eventualnom prvom...
Trebali su. Ali nisu.
Tu je Bugarska napala Srbiju, a Srbija se branila, te se taj rat ne može nikako nazvati osvajačkim.

Žalosno je što je propaganda velikih sila (pre svega Austro-Ugarska) uspela da unese razdor između Bugarske i Srbije, a to sve zbog aspiracija i jednih i drugih prema Makedoniji. To da je trebalo da se dogovore kako treba stoji. Ali za dogovor je potrebno dvoje.
Ako kriviš Pašića zbog toga, trebaš kriviti i bugarskog Premijera (još više), koji je na kraju krajeva i poveo rat.


a za austrougarsku
nismo morali mi da dajemo alibi francuzima i eglezima za napad

bolje je bilo prihvatiti trojnu monarhiju

a s obzirom na situaciju u svetu

najbolje ne pochinjati rat vec dopustiti hapshenje atentatora

elem, mi smo imali teritorijalne pretenzije i teli smo rat

rat smo i dobili....

a ako dodamo i kasnije, indirektne zrtve iz NDH

ideja kraljevine jugoslavije pod krunom karadjordjevica je vishe nego katastrofalna
elem, za to zadnje ga ne krivim... stvarno je trebao da bude mnogo dalekovid
O ovome sam već odgovorio Ljubi, pa da ne kuckam ponovo isto.
 
Balkanski saveznici su vodili rat za oslobođenje. Ne vidim šta je tu sporno i šta od onoga što se uradilo nije trebalo da se uradi.
I drugi narodi su vodili borbe za oslobođenje, pa su ljudi koji su vodili te narode u procesu oslobođenja slavljeni - i to je valjda normalno svuda osim kod nas.


Trebali su. Ali nisu.
Tu je Bugarska napala Srbiju, a Srbija se branila, te se taj rat ne može nikako nazvati osvajačkim.

Žalosno je što je propaganda velikih sila (pre svega Austro-Ugarska) uspela da unese razdor između Bugarske i Srbije, a to sve zbog aspiracija i jednih i drugih prema Makedoniji. To da je trebalo da se dogovore kako treba stoji. Ali za dogovor je potrebno dvoje.
Ako kriviš Pašića zbog toga, trebaš kriviti i bugarskog Premijera (još više), koji je na kraju krajeva i poveo rat.



O ovome sam već odgovorio Ljubi, pa da ne kuckam ponovo isto.

i karadjordje i milosh su vodili ratove za oslobodjenje
pa je miloshev nachin bio daleko uspeshniji...

ok za drugi, u pravu si.

a za prvi svetski i proshirenje krune na shs,
vec sam reko shta sam reko

i ponovo tvrdim da je i trojna monarhija bila mnogo bolje reshenje od jugoslavije,
kao reshenje srpskog nacionalnog pitanja.

e sad, da to francuzi i englezi nebi dozvolili
verovatno ne bi.
pocheo bi rat zbog drugih razloga

al mi ne bi bili prvi na udaru i u sendvichu izmedju nekih koje smo ponizili jer smo im likvidirali prestolonaslednika i drugih koji su zbog nas doziveli strahovit porazz koji ih je koshtao pola teritorije pre samo 2 godine i koji su to hteli da naplate...

mi smo se tad preterano q....
a nismo imali krila
i to smo platili opasno

a da nismo imali kulture i znanja za drzavotvornost
pokazuje ekonomija kraljevine shs i jugoslavije

sledeci rat koji smo vodili je zavrshen za nedelju dana :(

kad opet nismo znali da letimo ...
 
Šta je garantovalo da ne bi?

pa garantovala bi volja srpske strane da kaze da osudjuje zlochin i da ce uchiniti sve da pochinioci budu uvaceni i kaznjeni
i da nema nishta protiv da austrija poshalje ljude da nadgledaju
i da im javi koga i koliko misle da shalju, zbog papira, zna te... ;)

i ako austrija kaze "2 armije i 5 bataljona"
onda to shto prichash moze da se desi

ali, do toga nije doshlo jer je gosn premijer i kraljevska porodica lepo rekla "NE!"
a zbog chega, pa zgog toga shto britanska obaveshtajna sluzba je uvek umela tako lepo da nas nalozi da to nije normalno

sanjao je vec mladi kralj letovanje u splitu i zimovanje u kranju
a premier "svi srbi u jednoj drzavi"

smlatili smo tursku sami, sad ce mo i shvabe i to josh sa saveznicima... i slichni fazoni.
 
i karadjordje i milosh su vodili ratove za oslobodjenje
pa je miloshev nachin bio daleko uspeshniji...
Da nije bilo Karađorđevog načina, ne bi bilo ni Miloševog.
Miloš je na vešt i diplomatski način uspeo da iskoristi tursku bojazan da bi se u Srbiji mogao ponovi dići ustanak kao za vreme Karađorđa. Za razliku od Karađorđa, potpuno je shvatio i odnos velikih sila i slabosti Turskog carstva, što je na vešt način umeo da iskoristi.
Na kraju krajeva, mislim da mu na prvom mestu nije bio interes Srbije i srpskog naroda, već lični interes i želja za vlašću.

a za prvi svetski i proshirenje krune na shs,
vec sam reko shta sam reko

i ponovo tvrdim da je i trojna monarhija bila mnogo bolje reshenje od jugoslavije,
kao reshenje srpskog nacionalnog pitanja.
Nisam baš siguran da je u tom trenutku nuđeno nešto kao "trojna monarhija". Svakako ne verujem da bi se ijedna (ne samo naša) dinastija dobrovoljno odrekla vlasti.
Drugo, ne verujem da bi nam odricanje suvereniteta i prihvatanje austrijske vlasti donelo mnogo dobra.


e sad, da to francuzi i englezi nebi dozvolili
verovatno ne bi.
Ne bi ni Rusi.

pocheo bi rat zbog drugih razloga

al mi ne bi bili prvi na udaru i u sendvichu izmedju nekih koje smo ponizili jer smo im likvidirali prestolonaslednika i drugih koji su zbog nas doziveli strahovit porazz koji ih je koshtao pola teritorije pre samo 2 godine i koji su to hteli da naplate...
Rat bi svakako počeo sa ili bez ubistva Franca Ferdinanda. Nemačka i Austro-Ugarska su težile širenju svojih granica, što ih je svakako dovodilo u sukob sa susednim zemljama. Već niz godina pre atentata samo se tražio povod da se otpočne sa ratom.
A sa samim atentatom država Srbija nije imala ama baš nikakve veze.

Što se tiče Bugarske, naša je velika greška rat 1885. To nam uopšte nije trebalo, a doprinelo je da nas Bugari omrznu.

mi smo se tad preterano q....
a nismo imali krila
i to smo platili opasno
Ko se tada q, a ko nije... U svakom slučaju bili smo napadnuti i morali smo da se branimo.

a da nismo imali kulture i znanja za drzavotvornost
pokazuje ekonomija kraljevine shs i jugoslavije
Pa sada...
Država opasno postradala u prethodnim ratovima čupa se iz pepela... Pa kao takva uspeva da ima stabilnu ekonomiju u doba najvećih svetskih ekonomskih kriza 20-ih i 30-ih godina.
Što se tiče državotvornosti, jako je teško graditi državu sa ljudima koji tu istu državu ne žele - i to je upravo greška našeg političkog vrha. Da je stvorena Kraljevina Srbija, bez Hrvatske, Slovenije, Dalmacije, Istre, bilo bi mnogo volje.

sledeci rat koji smo vodili je zavrshen za nedelju dana :(

kad opet nismo znali da letimo ...
Sledeći rat je završen za nedelju dana kod nas, a za mesec dana u mnogo većoj Francuskoj. A kod nas u vojsci dobar deo (Hrvati, Slovenci, Muslimani...) nisu baš bili poletni u odbrani zemlje...
 
pa garantovala bi volja srpske strane da kaze da osudjuje zlochin i da ce uchiniti sve da pochinioci budu uvaceni i kaznjeni
i da nema nishta protiv da austrija poshalje ljude da nadgledaju
i da im javi koga i koliko misle da shalju, zbog papira, zna te... ;)

i ako austrija kaze "2 armije i 5 bataljona"
onda to shto prichash moze da se desi

ali, do toga nije doshlo jer je gosn premijer i kraljevska porodica lepo rekla "NE!"
a zbog chega, pa zgog toga shto britanska obaveshtajna sluzba je uvek umela tako lepo da nas nalozi da to nije normalno
Nije rečeno "NE". Rečeno je: "Nije nam jasno. Ne možemo da prihvatimo na ovaj način. Razjasnite. A i ovome možemo da raspravimo u međunarodnim institucijama.".
Na to je umesto objašnjenja i spremnosti za pregovore usledilo: "Smatramo da smo u ratnom stanju sa vama.".

sanjao je vec mladi kralj letovanje u splitu i zimovanje u kranju
a premier "svi srbi u jednoj drzavi"
Što se tiče letovanja u Splitu i zimovanja u Kranju, mislim da takva tvrdnja ne stoji. Mislim da ne postoje podaci o "sanjanju Jugoslavije" 1914 godine.
A težnja da se matičnoj državi pripoje teritorije na kojo većinski živi neki narod se zove "borba za oslobođenje". Tako su se kroz istoriju mnoge druge države i mnogi drugi narodi borili za slobodu. To je valjda težnja koja je jednodušno pozdravljena u svim narodima osim u našem.

smlatili smo tursku sami, sad ce mo i shvabe i to josh sa saveznicima... i slichni fazoni.
Ni Tursku nismo smlatili sami. A u nametnutom ratu protiv Švaba imali smo saveznika. To je valjda uspeh diplomatije.
 
aj da skratim
trojna monarhija je nudjena
karadjordjevici bi bili u istom polozaju ko ugarski kralj

odgovor je bio "ne"

jeste bila greshka Milanov napad na bugarsku, i to katastrofalna

to shto ti mislish da nije kralju bilo do teritorija a pashicu do karlovac-karlobag-ogulin-virovitica
to je tvoje mishljenje, s kojim se ne slazem, al ok.

postojalo je sanjanje jugoslavije mnoooooooooogo godina ranije
kad su i nashi uchenjaci krenuli da kruze po bechkim krugovima
istim onim koje nisi primetio u prichi o Svibnju...

a drzavotvornost...
pa imali smo najizrabljenije radnike, najnizi standard, zabranu pojedinih politichkih partija, ubijanje neistomishljenika po ulici
i zvanicho uvedenu diktaturu...

ma super smo bili :(

da... i milosh i karadjordje su bili totalne autokrate
u tom aspektu potpuno isti!
ali, s druge strane, jedan nam je doneo mnogo vece slobode uz mnogo manje zrtve...

shto je i kljuchno za moje neslaganje sa likom i delom mase politichara kasnije.

ako mene pitash
2 svetle tachke a na kljuchnim ulogama u drzavi
nakon milosha su

knez mihajlo i milan stojadinovic

ostali nisu zasluzili mesta u kategoriji "velikani"
 
Što se tiče letovanja u Splitu i zimovanja u Kranju, mislim da takva tvrdnja ne stoji. Mislim da ne postoje podaci o "sanjanju Jugoslavije" 1914 godine.
A težnja da se matičnoj državi pripoje teritorije na kojo većinski živi neki narod se zove "borba za oslobođenje". Tako su se kroz istoriju mnoge druge države i mnogi drugi narodi borili za slobodu. To je valjda težnja koja je jednodušno pozdravljena u svim narodima osim u našem.
Ti, očigledno , čitaš samo ono što ti se svidja... ajd još jednom...

"Srpska Narodna Skupština, kao i ceo narod Srbije, svesno su postavili svoj program. Već u zimu 1914. god., posle sloma austriske ofanzive, Narodna Skupština odobrila je jednoglasno izjavu vladinu, da ona smatra "kao svoj najglavniji i u ovim sudbonosnim trenucima jedini zadatak da obezbedi uspešan svršetak ovog velikog vojevanja, koje je, u trenucima kada je započeto, postalo ujedno borbom za oslobođenje i ujedinjenje sve naše neslobodne braće Srba, Hrvata i Slovenaca". Malo potom obrazovan je u Rimu i jedan odbor od hrvatskih izbeglica iz Austro-Ugarske Monarhije, koji se, popunjen posle i Srbima i Slovencima i drugim Hrvatima iz te države, pretvorio u Londonu u Jugoslovenski Odbor. Austro-Ugarski Jugosloveni naglašavali su jedinstvo našeg naroda i želju, da se jugoslovensko pitanje reši u celini, ne odvajajući stvar ni jednog plemena od drugoga."

"Kada je nastupio slom Srba - uputio je Jugoslovenski Odbor 11. februara 1916. depešu regentu Aleksandru izražavajući u njoj svoju nadu da "ona domovina koja će uskrsnuti iz strašnoga meteža, kojemu smo svedoci, neće više biti obnovljena Srbija, pa ne ni povećana, nego ona treba da zahvati čitav jugoslovenski narod i čitavo njegovo narodno zemljište, ujedinjeno u jednu državu, pod slavnom dinastijom Vašega uzvišenoga oca." Kralj Aleksandar, iskreno oduševljen jugoslovenskom ideologijom, posle povratka sa svog puta po savezničkim zemljama, uputio je 7. aprila 1916. proglas preporođenoj srpskoj vojsci, kazujući u njemu kako su naši saveznici voljni "da nas u ovoj velikoj borbi snažno pomognu da Srbiju stvorimo velikom, te da obuhvati sve Srbe i Jugoslovene, da je učinimo silnom i moćnom Jugoslavijom, koja će opravdati dosada prinete žrtve i odgovoriti zahtevima novoga doba." (Ćorović)

Zar misliš da regent (ne kralj, još je živ kralj Petar I) nije znao za vladinu izjavu koju je odobrila skupština?

Otkud mu "iskreno oduševljenje" ako nije bar sanjario Jugoslaviju mnogo pre 1914?

I, pazi, u proglasu "preporođenoj srpskoj vojsci", već 7. aprila 1916. on namerava da pokloni suverenost Kraljevine Srbije "silnoj i moćnoj Jugoslaviji". Dakle, 13 godina pre nego što ju je promovisao šestojanuarskom diktaturom.
 
Šta je srpska kraljevska vlada trebala da uradi?
Pristanak na učešće u istrazi organa austro-ugarskih vlasti značilo bi dozvolu za ulazak strane vojske i policije što bi praktično značilo dobrovoljni pristanak na okupaciju.
Koja bi država tako nešto dozvolila?

Изоставили сте неколико тачака које би требало убацити, ради бољег разумевања односа политичара и круне. Навешћу само две; како и зашто је дошло до шамара Пашићу и зашто се пуцало у скупштини? И ако се ово десило много касније, мислим да су то последице онога што је рађено пре. Пожељно би било гледати ствари из ондашњег угла а не данашњег, јер онда још није било таквих подела као данас на политичком плану. Пашића и Титу би могли упоредити по делима, односно трајању њихових идеја. Са њиховим одласком распало се и оно што су они стварали, и један и други је скратио број Срба милионском цифром. Наравно то је још увек табу.
 
Ti, očigledno , čitaš samo ono što ti se svidja... ajd još jednom...

"Srpska Narodna Skupština, kao i ceo narod Srbije, svesno su postavili svoj program. Već u zimu 1914. god., posle sloma austriske ofanzive, Narodna Skupština odobrila je jednoglasno izjavu vladinu, da ona smatra "kao svoj najglavniji i u ovim sudbonosnim trenucima jedini zadatak da obezbedi uspešan svršetak ovog velikog vojevanja, koje je, u trenucima kada je započeto, postalo ujedno borbom za oslobođenje i ujedinjenje sve naše neslobodne braće Srba, Hrvata i Slovenaca". Malo potom obrazovan je u Rimu i jedan odbor od hrvatskih izbeglica iz Austro-Ugarske Monarhije, koji se, popunjen posle i Srbima i Slovencima i drugim Hrvatima iz te države, pretvorio u Londonu u Jugoslovenski Odbor. Austro-Ugarski Jugosloveni naglašavali su jedinstvo našeg naroda i želju, da se jugoslovensko pitanje reši u celini, ne odvajajući stvar ni jednog plemena od drugoga."

"Kada je nastupio slom Srba - uputio je Jugoslovenski Odbor 11. februara 1916. depešu regentu Aleksandru izražavajući u njoj svoju nadu da "ona domovina koja će uskrsnuti iz strašnoga meteža, kojemu smo svedoci, neće više biti obnovljena Srbija, pa ne ni povećana, nego ona treba da zahvati čitav jugoslovenski narod i čitavo njegovo narodno zemljište, ujedinjeno u jednu državu, pod slavnom dinastijom Vašega uzvišenoga oca." Kralj Aleksandar, iskreno oduševljen jugoslovenskom ideologijom, posle povratka sa svog puta po savezničkim zemljama, uputio je 7. aprila 1916. proglas preporođenoj srpskoj vojsci, kazujući u njemu kako su naši saveznici voljni "da nas u ovoj velikoj borbi snažno pomognu da Srbiju stvorimo velikom, te da obuhvati sve Srbe i Jugoslovene, da je učinimo silnom i moćnom Jugoslavijom, koja će opravdati dosada prinete žrtve i odgovoriti zahtevima novoga doba." (Ćorović)

Zar misliš da regent (ne kralj, još je živ kralj Petar I) nije znao za vladinu izjavu koju je odobrila skupština?

Otkud mu "iskreno oduševljenje" ako nije bar sanjario Jugoslaviju mnogo pre 1914?

I, pazi, u proglasu "preporođenoj srpskoj vojsci", već 7. aprila 1916. on namerava da pokloni suverenost Kraljevine Srbije "silnoj i moćnoj Jugoslaviji". Dakle, 13 godina pre nego što ju je promovisao šestojanuarskom diktaturom.

Ниси добро објаснио, али, вероватно зато што је то и твоје мишљење.
 
Ti, očigledno , čitaš samo ono što ti se svidja... ajd još jednom...
Može i stoti put...
Proglas Narodne Skupštine je dat nakon što je rat počeo, pa kao takav ne može biti dokaz da je Srbija svojim teritorijalnim pretenzijama izazvala rat.

Otkud mu "iskreno oduševljenje" ako nije bar sanjario Jugoslaviju mnogo pre 1914?
Nikada ti se u tvom životu nije desilo da prvi put čuješ za nešto što te istog trenutka oduševi?

I, pazi, u proglasu "preporođenoj srpskoj vojsci", već 7. aprila 1916. on namerava da pokloni suverenost Kraljevine Srbije "silnoj i moćnoj Jugoslaviji". Dakle, 13 godina pre nego što ju je promovisao šestojanuarskom diktaturom.
A onda se po formiranju države ta država nije zvala Jugoslavija, već SHS....
 
Poslednja izmena:
aj da skratim
trojna monarhija je nudjena
karadjordjevici bi bili u istom polozaju ko ugarski kralj
O kom periodu pričaš?
Ko je 1914 bio ugarski kralj?

odgovor je bio "ne"
Ako pročitaš Ljubine citate moći ćeš da vidiš da odgovor nije bio "ne".

to shto ti mislish da nije kralju bilo do teritorija a pashicu do karlovac-karlobag-ogulin-virovitica
to je tvoje mishljenje, s kojim se ne slazem, al ok.
Nisam rekao da kralju i Pašiću nije bilo do teritorija. Rekao sam da te teritorijalne pretenzije nisu prezentovane pre početka rata i da pre nego što je Austro-Ugarska napala Srbiju zvanična Srbija nije razmišljala o izazivanju rata sa Austro-Ugarskom kako bi joj otela deo teritorije. Proklamacije izrečene nakon austrougarskog napada su značile: "Dobro, sada ste nas napali, a naš je cilj da u ratu sa vama oslobodimo teritorije pod vašom vlašću na kojima živi naš narod.".
Ja u tome svemu ne vidim ništa loše i ne vidim grešku niti Pašića niti kralja.
Problem vidim u jugoslovenskoj ideji koja je ispala totalni promašaj. No, ni Pašić ni kralj u tom trenutku tako nešto nisu mogli znati.

postojalo je sanjanje jugoslavije mnoooooooooogo godina ranije
kad su i nashi uchenjaci krenuli da kruze po bechkim krugovima
istim onim koje nisi primetio u prichi o Svibnju...
Ne vidim vezu između priče o Svibnju i ove teme. Zamolio bih te da objasniš, ali... Bolje ne.

a drzavotvornost...
pa imali smo najizrabljenije radnike, najnizi standard, zabranu pojedinih politichkih partija, ubijanje neistomishljenika po ulici
i zvanicho uvedenu diktaturu...
U kojoj meri smo se razlikovali od drugih evropskih država?

da... i milosh i karadjordje su bili totalne autokrate
u tom aspektu potpuno isti!
ali, s druge strane, jedan nam je doneo mnogo vece slobode uz mnogo manje zrtve...

shto je i kljuchno za moje neslaganje sa likom i delom mase politichara kasnije.
Bez jednog ne bi bilo drugog. I to je isto tako ključno, jer je uzročno-posledična povezanost ključna za sve društvene događaje.

ako mene pitash
2 svetle tachke a na kljuchnim ulogama u drzavi
nakon milosha su

knez mihajlo i milan stojadinovic

ostali nisu zasluzili mesta u kategoriji "velikani"
Za Kneza Mihajla i Milana Stojadinovića se slažem. Ali, da neki drugi ljudi takođe nisu zaslužili mesto u kategoriji "velikana" ne bih se složio. Možemo se kritički osvrtati na nečiji rad, ali osim čiste kritike morali bismo se potruditi da shvatimo vreme i okolnosti u kojima je određeni lik živeo i radio.
 
Može i stoti put...
Proglas Narodne Skupštine je dat nakon što je rat počeo, pa kao takav ne može biti dokaz da je Srbija svojim teritorijalnim pretenzijama izazvala rat.

Nikada ti se u tvom životu nije desilo da prvi put čuješ za nešto što te istog trenutka oduševi?

A onda se po formiranju države ta država nije zvala Jugoslavija, već SHS....
Počinješ sa mnom da polemišeš sa prilično dozom podcenjivanja, ironije i podsmešljivog tona. Jednom rečju, to se definiše kao blago podjebavanje sagovornika.

Šta ti znači ovo pitanje:
Nikada ti se u tvom životu nije desilo da prvi put čuješ za nešto što te istog trenutka oduševi?

I ova konstatacija:
A onda se po formiranju države ta država nije zvala Jugoslavija, već SHS...

Ja ću. ipak, zadržati neki primereni ton ovoga što pišem, a ti, ako nemaš argumenata, okani se ovakvih ispada...

Prvo, konstatacija: po formiranju države ta država nije zvala Jugoslavija, već SHS...

– 20. jula 1917: Krfska deklaracija, prvi zajednički politički akt srbijanske vlade i Jugoslavenskog odbora:
»autorizirani predstavnici Srba, Hrvata i Slovenaca« složili da na bazi samoodređenja naroda i na demokratskim principima osnuju zajedničku jedinstvenu, slobodnu i nezavisnu državu, koja će biti ustavna, demokratska i parlamentarna monarhija s dinastijom Karađorđevića na čelu, a zvaće se Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca.

1. decembra 1918: Ugovorom između Jugoslavenskog odbora, koji je predstavljao južnoslavenske zemlje koje su se odvojile od Austro-Ugarske monarhije, i kralja Aleksandra Karađorđevića nastala je prva Jugoslavija pod nazivom Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca.
Tog datuma regent Aleksandar Karađorđević proglasio je ujedinjenje Države Slovenaca, Hrvata i Srba s Kraljevinom Srbijom.

Šta se desilo sa Kraljevinom Srbijom posle formiranja te nakaze SHS?
Nestala je! Voljom kratkovidog i napoleonštinom opsednutog regenta Ace.
I, da, u pravu si, bio je zaista ktatkovid, nosio ja i naočare... ali ja ne mislim na tu kratkovidost, već na zaslepljenost vlastoljubljem koja ugušuje političaru moć predvidjanja.

A sada o oduševljenju...

Nikada regent Aca nije mogao ispravno da predvidi dogadjaje, a zaletao se kao petlić na gumno evropske politike.

Imao je predosećaj u vezi sa svojim tragičnim krajem, ali opet, iako je to babska stvar, ni tu nije mogao da predvidi, pa da na osnovu toga preduzme odgovarajuće mere.

O predosećaju.
Generala Milutinovića, prema kojem je "kralj Aleksandar imao nekakav predosećaj o svojoj sudbini i budućnosti", jednom prilikom, vozeći se ka Topčiderskom brdu, gde je jedno vreme posle 1918. godine stanovao, u vili nekog Pavlovića, upitao je:
"Je l’ te generale, kad bi ispao neko desno ili levo od nas, pa potegnuo revolver ili bombu na nas, je l’ te da bi to bila najlakša, najbolja a i najbrža smrt?"

Ulsedila je serija atentata u novostvorenoj Acinoj nakazi od države.
Već u vreme zasedanja Ustavotvorne skupštine, ministar unutrašnjih dela Milorad Drašković najavio je zabranu Komunističke partije.
Komunistička partija je zabranjena, a Drašković je, sa suprugom otišao na odmor u Delnice u Sloveniji. Posle jedne uobičajene šetnje, Draškovići su seli na klupu u parku. Iza leđa im je prišao mladić i iz pištolja pucao Draškoviću u glavu. Dok se atentator udaljavao, žandarm koji je pratio ministra na velikoj udaljenosti, pripucao je i ranio atentatora u nogu. Bio je to Alija Alijagić, mladi revolucionar iz Bosne.

Beograd.
29. juna 1921. godine, regenta Aleksandar, izašavši iz skupštinskog zdanja spremao se da zakorači u kola. U tom momentu u njegovom pravcu je poletela bomba, udarila u jedno od stabala u drvoredu, odbila se na drugu stranu i eksplodirala. Konjanik Kraljevske garde pao je teško ranjen, a neka lica iz pratnje i prisutnog naroda su lakše ranjena. Sutradan je iz Skupštine stiglo zvanično i kratko saopštenje: juče je na prestolonaslednika izvršen atentat, srećom bez posledica po njegove život i zdravlje. Atentator je bio Spasoje Steić, moler, član KPJ. Osuđen je na smrt, a posle žalbe kazna mu je preinačena u 20 godina robije. Kao partizan poginuo je na Sutjesci.

Zagreb.
U pucnjavi u Skupštini juna 1928. godine, Puniša Račić je ubio braću Radić. Tvrdo ustaško jezgro, na čelu sa Antom Pavelićem donelo je odluku o likvidaciji kralja Aleksandra. Zgodna prilika za taj naum ukazala se 17. decembra 1933. godine, kada je kralj Aleksandar dolazio u Zagreb na proslavu svog rođendana. Dvojica dobro obučenih terorista, Petar Oreb i Ivan Herničić, poslati su iz Italije, međutim, ta akcija je uspešno sprečena od strane jugoslovenske policije i atentatori su uhapšeni i osuđeni.

Marselj.
Prilikom svoje prve zvanične posete Francuskoj 9. oktobra 1934. godine, iako je iz pouzdanih izvora bio obavešten o pripremanju atentata na njega, kralj nije hteo da poveruje da mu se to može dogoditi u prijateljskoj zemlji.
Sa kraljem je putovao i Vladeta Milićević, najobavešteniji policajac toga vremena, koji je sa svojim ljudima bio zadužen za obezbeđenje, jer se znalo za pripremu atentata.
Kralj Aleksandar nije sa dovoljno ozbiljnosti shvatio upozorenja policije i obaveštajne službe.
Jedino je kraljicu Mariju poslao da putuje vozom.

Nije čak prihvatio ni predlog svoga ađutanta Zečevića, na razaraču “Dubrovnik“, da pre iskrcavanja ispod uniforme admirala jugoslovenske flote obuče čeličnu, za metke neprobojnu košulju. Ta mera predostrožnosti povremeno je primenjivana posle neuspelog atentata u Zagrebu.
Posle iskrcavanja u Marselju, formirana je povorka automobila. Napred je išao policijski automobil sa oficirom zaduženim za obezbeđenje. Potom je u koloni išao automobil u kome su kralj, ministar Bartu i general Žorž. Krov na automobilu bio je spušten. U jednom trenutku iz mase je istrčao atentator s cvećem u ruci, uzvikujući: "Živeo kralj!" Došao je do kola, stao nogom na papuču automobila, bacio cveće iza kojeg je bio skriven revolver i zapucao, prvo u kralja, a onda u francuskog ministra i generala.
Ključni detalji atentata na kralja Aleksandra još uvek nisu poznati.
Nema svedočanstava zašto se kralj Aleksandar iskrcao sa broda bez svog ličnog obezbeđenja. Poznato je da je dvorski kompleks na Dedinju obezbeđivala Kraljeva garda, najmoćniji garnizon u zemlji, sa pukovima najbolje opremljene pešadije, konjice i artiljerije. Njen komandant bio je armijski general Petar Živkovića, oficir u kojeg je kralj imao potpuno poverenje. Prvi kraljev ađutant, divizijski general Milan I. Ječmenica takođe nije bio u kraljevoj pratnji.

Jedina moguća pretpostavka je da kralj nije želeo da uvredi svoje domaćine i da je, prilikom dogovaranja protokola, prihvatio pratnju francuskih oficira.

Eto tako je, na žalost, završio... iskompleksiran napoleonovskim rastom i veličinom vojskovodje, nadobudni autokrata, lakomislen, podložan abrovima, verovao mnogima kojima nije smeo da veruje... nije video dalje od nosa, a da nije ovoga što već napisah, s obzirom na to kakav je šaber imao, mogao je daleko da vidi.

Nije video...
 
Može i stoti put...

Nikada ti se u tvom životu nije desilo da prvi put čuješ za nešto što te istog trenutka oduševi?

Misliš, ili tvrdiš da je regent prvi put čuo za ideju o ujedinjenju Južnih Slovena u depeši Jugoslovenskog Odbora 11. februara 1916. i "iskreno oduševljen jugoslovenskom ideologijom", već 7. aprila 1916. uputio proglas vojsci...

... da će saveznici "da nas u ovoj velikoj borbi snažno pomognu da Srbiju stvorimo velikom, te da obuhvati sve Srbe i Jugoslovene, da je učinimo silnom i moćnom Jugoslavijom, koja će opravdati dosada prinete žrtve i odgovoriti zahtevima novoga doba."

Ako tako misliš, ili tvrdiš, onda moja pretpostavka da Aca nije video dalje od nosa stoji, mogu čak da je promovišem u tvrdnju.

Jer, po tvome on pojma nije imao šta se dogadja u Kraljevini Srbiji, ni dok je bio na školovanju za vojskovodju u Rusiji, ni kao prestolonaslednik posle Djordjeve abdikacije, ni kao vršilac kraljevske vlast, tj. regent.

Nije, dakle, znao šta rade slikari (Lada), književnici, istoričari, studenti... političari...

Naidjoh na jedan dobar članak iz kojeg sam preuzeo neke delove ne bih li ti pokazao kako i drugi misle o južnoslovenstvu.

U retkim raspravama o ujedinjenju Jugoslovena/Južnih Slovena vođenim pre Prvoga svetskog rata pominju se kao mogući oblici buduće zajednice francuski, nemački ili italijanski, ponekad i švajcarski primeri, dok se tokom rata pojavljuje i američki model kao mogući uzor.

Kad je u pitanju bilo ujedinjenje Južnih Slovena, pre Prvoga svetskog rata se retko raspravljalo koji bi se od postojećih državnih oblika mogao primeniti, jer su razmišljanja o povezivanju južnoslavenskog prostora i tu naseljenih naroda još bila na nivou maglovitih ideja i malo ko je predviđao da bi se ono moglo ostvariti u bliskoj budućnosti.

Oni koji su se o tome izjašnjavali, videli su ga kao dug proces. Polazili su od potreba međusobnog upoznavanja i postepenog približavanja, koja bi zatim sledila i formalna povezivanja, najpre nekim carinskim unijama ili savezima, a tek u dalekoj budućnosti se mislilo i na neki čvršći državnopravni zajednički okvir.

Ono što se do balkanskih ratova javljalo u svim planovima integrisanja tih prostora, bilo je uključivanje i Bugara, da bi se, nakon Drugoga balkanskog rata i nastalog spora oko Makedonije, ta ideja potpuno odbacila.

Početkom veka u javnosti je preovlađivala ideja o konfederaciji Južnih Slovena, u prvome redu kulturnoj, a tek, u kasnijoj fazi, i političkoj konfederaciji.

Prve korake ka duhovnoj konfederaciji činili su umetnici.

Jedan od primera njihovog približavanja bila je Lada - Savez južnoslovenskih umetnika - koju su činili Bugari, Hrvati, Slovenci i Srbi.
Na prvoj izložbi u Beogradu 1904. godine, uz učešće oko 100 umetnika, donet je Projekt statuta za konfederaciju južnoslovenskog umetničkog udruženja Lada, sa idejom da se radi na kulturnom upoznavanju koje bi dovelo do duhovne konfederacije
Članovi Lade organizovali su četiri velike izložbe u Beogradu, Sofiji, Zagrebu i ponovo u Beogradu.

Za slikarima kreću i književnici, koji su se između 1904. i 1906. sastali četiri puta, a na svom Drugome kongresu u Sofiji avgusta 1906. doneli odluku da se radi "na udruživanju Južnih Slovena na kulturnom polju."

Te ideje su posebno ojačale među studentima. Primer ovog četvornoga studentskog povezivanja je Savez južnoslovenskih društava, osnovan u Pragu 1910. godine, a činile su ga bugarska ”Sedjanka” i srpska ”Šumadinka”, kao i hrvatska i slovenačka društva. Slično je bilo i u drugima gradovima.

U političkoj sferi tim idejama najbliži su bili srpski socijaldemokrati koji ideju balkanske federacije formulišu još 1903. godine, a uobličuju je tokom Savetovanja socijalista balkanskih zemalja u Štutgartu 1907. godine. Na Prvoj balkanskoj socijalističkoj konferenciji, u Beogradu 1910. godine, usvojen je zajednički cilj – Savez slobodnih balkanskih naroda.

Zvanična politika, pak, nije bila za konfederaciju.
Tadašnji ministar inostranih poslova Milovan Milovanović nije pominjao zajedničku državu, ali je isticao da se srpsko oslobođenje može sprovesti samo ako dođe do uzajamnog oslobođenja susednih naroda – Bugara i Hrvata. Dakle, nezavisna srpska država može opstati samo ako pored nje postoje isto tako nezavisne države.

U planovima o balkanskoj federaciji (ili konfederaciji), koji su bili veoma prisutni u političkom životu Kraljevine Srbije sve do 1912. godine, uočava se nekoliko stalnih stavova.
Jedan od osnovnih je da su svi ti planove ili težnje bili u funkciji oslobođenja stanovništva slovenskog porekla koje je živelo izvan granica tada postojećih nacionalnih država.
Drugo, bar na primeru Srbije, sve zamisli o konfederaciji podrazumevale su okupljanje samo Južnih Slovena, odnosno Bugara, Hrvata, Slovenaca i Srba.

U slučajevima kada se pominju i neki drugi balkanski narodi, u to vreme samo Grci i Rumuni, daje se mogućnost stvaranja carinskog saveza, pa eventualno i konfederacije, ali tek u dalekoj budućnosti i nakon što se te četiri nacije prethodno ujedine unutar svog nacionalnog, odnosno užnoslovenskog/jugoslovenskog prostora.

Osim što su bile panslovenske, ideje o povezivanju Balkana su se zasnivale i na hrišćanskoj solidarnosti: pominjani su samo hrišćanski narodi, odnosno ujedinjenje hrišćana protiv nehrišćana.

Time su isključivani oni koji su živeli unutar ili na rubu južnoslovenskog prostora a nisu bili hrišćani. Za njih se pretpostavljalo da će se prikloniti svom etničkom (slovenskom?) poreklu, budući da je vera većini (muslimanima) bila najuočljivija razlika od suseda, dok se o Neslovenima (Albancima) uglavnom nije ozbiljnije raspravljalo niti su se posebno pominjali u spisima o balkanskom povezivanju.

Ta potreba za okupljanjem hrišćana nastala je, pak, iz težnje da se nakon vekovno dugog življenja u islamskoj državi konačno nađu među hrišćanima i da se približe svom prirodnom geografskom prostoru, odnosno Evropi.
Možda je to najsažetije formulisao hrvatski pesnik Antun Gustav Matoš, koji je tih godina živeo u Beogradu, a koji je tokom Prvoga balkanskog rata pisao da tada okupljeno balkansko slovenstvo nastavlja misiju koju je imalo u prošlosti:

Da, naime, brani krst od nekrsta, da brani Evropu od Azije,
azijsku od altajske pasmine, kulturu od barbarstva.

Kao rezime ovih stavova može se uzeti S. Novaković, koji je u futurističkom spisu iz 1911. godine, zamišljajući Beograd 2011. godine i buduću diskusiju u Domu književnika, zapisao:

Onako kako su Srbi i Hrvati ušli u 19. vek, oni nisu mogli ni opstati ni razvijati se. Vek pare i elektriciteta, u kom su prostori i daljine zbrisane, ostavljao je narodima na izbor samo dvoje. Ili da se ujedinjuju i zbližuju i tako velikim brojem štite svoje osobine, ili da budu prožderani od okolnih naroda. /.../. Mi želimo kulturno iskrenu konfederaciju, koja može podići i osnove konfederaciji političkoj

I Lj. Stojanović je 1909. pisao da se konfederacija može ostvariti, "ako ne sad, a ono (...) u daljoj budućnosti."

(Izvor: Ljubinka Trgovčević, Evropski uzori u razmatranju jugoslovenskog ujedinjenja među srpskim intelektualcima početkom 20. veka)
 
Počinješ sa mnom da polemišeš sa prilično dozom podcenjivanja, ironije i podsmešljivog tona. Jednom rečju, to se definiše kao blago podjebavanje sagovornika.

Šta ti znači ovo pitanje:
Nikada ti se u tvom životu nije desilo da prvi put čuješ za nešto što te istog trenutka oduševi?

I ova konstatacija:
A onda se po formiranju države ta država nije zvala Jugoslavija, već SHS...

Ja ću. ipak, zadržati neki primereni ton ovoga što pišem, a ti, ako nemaš argumenata, okani se ovakvih ispada......
Ovo iznad napisano je primereni ton?????

Prvo, konstatacija: po formiranju države ta država nije zvala Jugoslavija, već SHS...
Kralj je prethodno držao vatrene govore oduševljen jugoslovenskom idejom, govoreći o moćnoj Jugoslaviji, a onda je umesto da se ta država nazove Jugoslavijom ta država dobila naziv Kraljevina Srba Hrvata i Slovenaca.
Zašto odmah nije nazvana Jugoslavija?

Što se tiče ostatka...
Priče o zabrani KPJ, neargumentovane tvrdnje o "nakazi od države", pa priče o atentatu - moram da priznam da nisam shvatio smisao.
Slažemo se u konstataciji da je Jugoslavija bila velika greška prouzrokovana (političkom) kratkovidošću kralja Aleksandra.
Ne slažemo se oko rata sa Austro-Ugarskom, gde ja tvrdim da taj rat nije izbio zbog toga što je Srbija želela rat.
 

Back
Top