
Asimilacija Srba među Hrvate: Multidisciplinarni naučni osvrt
---
1. Uvod
Fenomen asimilacije Srba među Hrvate predstavlja jednu od najkompleksnijih tema balkanske etnogeneze, jer povezuje složene procese verskih konverzija, migracija, političkih administracija i dubinskog kulturnog mešanja. O njemu je pisao i Vladimir Ćorović, ističući:
> „Srpsko ime prostiralo se znatno zapadnije nego što bi to današnje granice pokazuju.“ (Istorija Srba, SANU, 1989) [1].
Ovaj rad koristi višeslojni pristup: istoriografske izvore (popisi, defteri, carigradski i franački zapisi), lingvistiku, toponimiju i savremenu genetsku genealogiju (Y-DNK i mtDNK klastere) kako bi se razumela dubina i kontinuitet srpskog sloja na zapadnom Balkanu.
---
2. Istorijski okvir po regijama
2.1. Konstantin Porfirogenit i najstarija svedočanstva
Jedan od ključnih izvora je De Administrando Imperio (DAI) Konstantina VII Porfirogenita (oko 950). U poglavlju 32. car kaže:
> „Od Srba su naseljeni Travunija, Zahumlje, Paganija i Duklja, a odatle su prešli i u Bosnu.“ (DAI, Moravcsik, 1949) [2].
Ovaj podatak se tumači kao svedočanstvo o srpskom etničkom sloju u današnjoj istočnoj Hercegovini, jugozapadnoj Crnoj Gori i severnoj Dalmaciji.
2.2. Annales Regni Francorum i Srbi u Panoniji
Franački anali beleže prisustvo Srba u Panoniji još u IX veku.
> „In loco, qui dicitur Servia…“ (ARF, MGH) [3].
Ovaj zapis se odnosi na prostor zapadne Bosne i Slavonije, gde su Srbi pominjani u kontekstu sukoba franačke države s Avarima i lokalnim slovenskim plemenima.
2.3. Mletački defteri i popisi Vojne Krajine
U defterima Kninske Krajine iz XVII veka beleže se Vlasi i Srbi, koji su kasnije prelazili na katoličku veru. Često stoji:
> „Vlachi et Morlachi convertuntur ad fidem Catholicam sed consuetudines retinent.“ (Stari defteri Kninske Krajine, V. Skarić) [4].
Posebno je značajan Popis Like i Krbave (1712–1714) gde se za mnoga sela navodi:
> „Orthodoxorum plurimum est.“ (Pravoslavnih ima mnogo)
„Ex Vlachis et Servianis originem ducunt.“ (Potiču od Vlaha i Srba.) [5]
Takvi podaci pokazuju da su mnoga sela koja su danas pretežno katolička imala staru pravoslavnu osnovu, a popis beleži i konkretna prezimena: Janković, Petrović, Radojičić, koja se pojavljuju i u katoličkim matičnim knjigama 19. veka.
---
3. Lingvistika i toponimija
Toponimi su ključan trag etničkog sloja. M. Grković (Toponimija srpskog etničkog prostora, SANU, 1977) piše:
> „Toponimi Srb- ne nalaze se slučajno na liniji Bihać – Gračac – Foča; oni su najtrajniji svedoci srpskog sloja zapadno od Drine.“ [6]
Primeri: Srbljani kod Bihaća, Srbinje (staro ime za Foču), Srbi kod Gračaca.
Uz to, patronimi i prezimena (npr. Petrović, Janković, Lalić) ostaju u upotrebi i u katoličkim matičnim knjigama severne Dalmacije i Like.
---
4. Genetska genealogija: raznovrsnost podgrana
4.1. I2a-Y3120 (PH908)
Najdominantnija haplogrupa kod Srba je I2a-Y3120, posebno njena „dinarska“ varijanta PH908. DNK baze YFull i Poreklo DNK projekat potvrđuju da je:
Y4460 grana najrasprostranjenija u zapadnoj Bosni, Lici, Kordunu.
Z17855, tzv. hercegovačka grana, vezana za plemenske prostore istočne Hercegovine i Crne Gore, ali se pojavljuje i kod katoličkog stanovništva severne Dalmacije.
Marjanović navodi:
> „Prisutnost PH908 u katoličkim župama severne Dalmacije nedvosmisleno potvrđuje sloj srpskog porekla.“ (Genetski koreni Srba, 2020) [7].
4.2. R1a-Z280 > CTS1211 > YP4278
R1a, tipična za istočne Slovene, u CTS1211 i dubljoj podgrani YP4278 ima staru prisutnost u zapadnobalkanskom prostoru.
Primer: Banija, Lika i Kninska krajina beleže ovu podgranu i kod pravoslavnog i kod katoličkog stanovništva.
4.3. I1 (Z63, P109)
Grana I1 Z63/P109 vezuje se za drobnjačka i brđanska plemena u Crnoj Gori. Njihovo prisustvo u Lici i Dalmaciji ukazuje na migraciju brdskih rodova u pogranične oblasti Krajine, gde su potom asimilovani.
4.4. E-V13 (BY14151)
E-V13 je „mediteransko-balkanski“ sloj. Podgrana BY14151 beleži se kod Srba Hercegovine, ali i kod katolika Bukovice i Ravnih Kotara.
---
5. Regioni — primeri
RegijaPrimer selaKljučni izvoriDNK sloj
Lika i KordunKorenica, GračacPopis Like i Krbave (1712–1714)I2a-Y3120, I1, R1a
Kninska KrajinaKnin, VrlikaMletački defteri XVII vekaPH908, I1, E-V13
Unsko-sanski kantonSrbljani, BihaćToponimija, Grković, ARFPH908, R1a
---
6. Diskusija
Mehanizmi asimilacije obuhvatali su:
Konfesionalnu konverziju: prelazak na katoličanstvo radi privilegija u okviru Vojne Krajine.
Administrativnu adaptaciju: promene etnonima u popisima i maticama.
Kulturni kontinuitet: toponimi i prezimena ostaju kao svedoci sloja, DNK profili potvrđuju dubinu porekla.
---
7. Zaključak
Lingvistika, toponimija, istorijski popisi i DNK genealogija zajedno pokazuju da je proces asimilacije Srba u zapadnobalkanski katolički korpus bio višeslojan i dugotrajan. Složenost se ogleda u raznovrsnosti podgrana, prezimena i toponima koji su preživeli do danas.
---
8. Izvori i literatura
[1] V. Ćorović, Istorija Srba (Beograd: SANU, 1989).
[2] K. Porfirogenit, De Administrando Imperio, ed. Gy. Moravcsik (Washington D.C.: Dumbarton Oaks, 1949).
[3] Annales Regni Francorum, MGH Scriptores rerum Germanicarum.
[4] V. Skarić, Stari defteri Kninske krajine.
[5] Popis Like i Krbave (1712–1714), G. Stojaković, Demografska struktura Vojne Krajine, SANU, 1987.
[6] M. Grković, Toponimija srpskog etničkog prostora (SANU, 1977).
[7] B. Marjanović, Genetski koreni Srba (Beograd: Vukova zadužbina, 2020).
[8] YFull YTree; Poreklo DNK projekat.