Генетичка генеалогија

  • Začetnik teme Začetnik teme Kor
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
pa idi ti njima tamo reci kako je jedino istorija istinita a historija i povijest da su imzisljeni :D \ljudi su to prihvatili kao svoju istinu i svaki "normalan covek" (kako ti rece) tamo kod njih razume jedino takvu istoriju, dok su mu ostali vidovi iste obicna izmisljotina.

Боље је да оде на 2000 светлосних година одавде (или колико му већ треба), да гледа директан пренос догађаја и то сними. Онда то да покаже тим неверним Томама који ће морати да му поверују да је та његова историја истинита. Једноставно, зар не?! :D
 
Poslednja izmena:
Daleko od toga. Glavni izvori su mi bili ruski autori kao što su Trubačov i Sedov. Sticajem okolnosti, imam dobre lične kontakte sa redom vodećih ruskih ljudi iz oblasti GG, uključujući tu i Kljosova koji jeste dosta veliko naučno ime ali je nažalost pao u zamku haplogrupizma.

Znači počelo je hvalisanje. Ti zamišljaš sebe da si neki autoritet niko te ozbiljno ne shvata, da si ti neka krupna riba ti ne bi gubio vreme ovde na krstarici. Tvoja specijalnost je da kada ti neko priloži dokaze ili iznese uverljivu teoriju ne preostaje ti ništa drugo nego da primeniš taktiku ismejavanja svakog drugog i trećeg sagovornika da vređaš i klevetaš, to činiš redovno.Ti si daleko poznat po tome na ovoj temi.
Evo na primer Kljosova može svako da kontaktira ima sajt u kojem je njegov mejl, ja sam mu jednom pisao da ga pitam nešto u vezi mutacija i on mi je ljubazno odgovorio, planiram ubuduće da mu ponovo pišem da ga pitam još nešto što me zanima.

Sedov i Trubačov i mnogi drugi su pisali kada uopšte nije bilo genetike. Oni su istraživali do te more koliko su mogli od prvog pomena Slovena pa na dalje i toga su se uglavnom držali.
Ja kada pišem o Baltoslovenima, proto-Slovenima... pozivam se na genetiku.
Sada kad se raspravlja o istoriji naroda sve više se ljudi pozivaju na genetiku. Ubuduće za dvadeset godina menjaće se istorije naroda i svi će da se pozivaju na genetiku.

Vendi su malo specifična priča koja nije razjašnjena do kraja. Bili su blisko sa Germanima i do slovenske ekspanzije su živeli dosta istočnije. U pitanju su mahom nosioci M458 mutacije. Moja je pretpostavka da je ta populacija imala donekle različit (uslovno rečeno) identitet od ostalih nosilaca R1a, što se može osetiti i u nekim elementima jezika.

Sloveni u današnjem smislu definitivno nastaju u vreme velikih migracionih potresa i to na prostoru oko Karpata gde dolazi do fuzije prvenstveno nosialca R1a i I2a, pri čemu su R1a bili mnogo brojniji i tako su uneli svoj jezik i kulturu, dok je jedan manji deo reči mogao da potekne od nosilaca I2a jer se zna da u slovenskom jeziku postoji tanak supstrat kentuma.

Vendi su Sloveni oni se spominju u izvorima kao veliki narod. I na tim prostorima gde se spominju imamo danas najveće procente R1a i nisu samo M458 kako ih ti predstavljaš, već i nosioci velikog dela Z280, a deo je baltski koji je formirao uz N1c i Balte.
Ja sam naveo primer i proces kako je došlo do razdvajanje Baltoslovena na slovenske i baltske jezike i pozivao sam se na lingviste, a to ti vešto ignorišeš i preskačeš, ne može to tako druže istorija ne počinje od petog veka. Koliko ja vidim za tebe kao da nisu postojali i nisu imali nikakva narodna imene nosioci R1a, tako ih ti nekako posmatraš pre petog veka.

I da uzmemo tvoju teoriju o Vendima samo kao M458 kao tačnu i da imaju nešto drugačiji jezik od ostalih nosioca R1a, ali kakva bliskost sa Germanima...Zato što im Germani susedi hoćeš to da kažeš. A ovi ostali R1a navodno nisu a žive na istim teritorijama tu su u susedstvu i jedni i drugi govore isti jezik od jedne iste jezičke porodice. Ali eto po nekoj Korovoj logici Vendi M458 su bliski Germanima, ovo je neverovatno :worth:, ovo vređa inteligenciju prosečnog čoveka. Koliko vidim teško ti je da priznaš da je proto-slovenski jezik nastao kada je došlo do razdvajanja Baltoslovena.

pa pobogu, u etnogenezi Germana su veliku ulogu odigrali i R1a Z284. Oni su definitivno vezani sa arheološkom kulturom ratnih sekira koja se smatra pragermanskom.

Šta hoćeš ovim da kažeš? Ja nikad nisam sporio da je R1a-Z284 germanski. Na ovaj forum kao i na poreklo pisao sam uvek kada je bilo pomena o Z284 da je germanska.

Oni su samo jedan od delića razno raznih Germana. Ovaj R-Z284 skoro uopšte se nije selio južno od Skandinavije i Britanije, veoma su retki.
Germani su sastavljeni od svakakvih haplogrupa i grana imaju od sve ponešto. I naravno kad su upitanju oni svi su to redom bez sumnje Germani, a za sve druge narode je sve sporno.
345dgdd.jpg


Nađi mi neki izvor koji potvrđuje aktivnosti (balto)slovena u zadnjih 5000 godina.

Ja tebe isto tako mogu kontra da te pitam o pra-Germanima, Keltima i drugim narodima,

Srbi (ne Srbija, pošto tada nije ni postojala) su prvobitno izlazili na Jadran i to od Boke pa sve tamo do Makarske.

:dash: Puni su istorijskih tragova Srba na tom prostoru od Boke do Makarske. Mostar je bio prva srpska prestonica :D, tu su dvorovi srpskih vladara najviše ih ima oko Stoca jedan od najznačajnih je u selu Poplate u zaseoku Ružići, Najstarije i najznačajnije srpske kulturne baštine su na svakom koraku po Makarskoj i Širokom Brijegu :hahaha: malo da se našalim posle ovih mojih odgovora na tvoja pitanja.

Inače prijatelj je počeo da čita knjigu: When Ethnicity Did Not Matter in the Balkans,, knjiga je na engleskom, ja na moju žalost nemogu da je čitam, zato što ne znam engleski, služim se samo google prevodiocem. Knjiga se bavi etničkom pripadnošću stanovništva Hrvatske, Dalmacije Bosne i Hercegovine od doseljenja Slovena pa nadalje. Autor knjige je Amerikanac Џон ван Антверп Фајн, on je stručnjak za vizantijsku i balkansku istoriju. Poziva se na gomilu izvora u kojima se pominju Sloveni u zaledju dalmatinskih gradova. Tu su crkveni izvori, trgovački, vizantiski, hroničari nema čega nema.

Knjiga ima 570 strana a do pre neki dan je pročitao 160 strana od doseljavanje Slovena do 15. veka, evo šta on kaže o srpskom imenu i o Srbiji da li se uopšte Srbi pominju u tim izvorima na pomenutim prostorima:
Citiram najvažniji deo prijateljove poruke:

Do 15 veka koliko sam isčitao Srbi se nigde ne pominju, ama baš ništa. Osim onog pomena kod Francuza da drže veliki deo Dalmacije kada prebego neki hrvatski vladar. U celoj Hercegovini i Dalmaciji pominju se samo Sloveni (najviše) nekad pod raznim geografskim imenima i sporadično Vlasi i Hrvati. Najviše pomena Hrvata po rečima autora ima u Dalmatinskoj Zagori.
 
Poslednja izmena:
ispričaj ti kao vic. pronadji sebi ravnog.

Не брини, ја сам већ пронашао себи равне. А што се вица тиче, не желим да се дичим туђим перјем, виц је био твој и не могу ти ускратити право да ти њиме и даље забављаш људе. Само бирај оне који познају физику, њима ће виц бити смешан, други га неће ни разумети. Ја се смејем цео дан! :rotf:

- - - - - - - - - -

... Inače prijatelj je počeo da čita knjigu: When Ethnicity Did Not Matter in the Balkans,, knjiga je na engleskom, ja na moju žalost nemogu da je čitam, zato što ne znam engleski, služim se samo google prevodiocem.

Па где онда покупи толика знања, јадан, ако не разумеш енглески??? (А при томе одбацујеш и руске ауторе, јер немају појма о генетици)
 
Не брини, ја сам већ пронашао себи равне. А што се вица тиче, не желим да се дичим туђим перјем, виц је био твој и не могу ти ускратити право да ти њиме и даље забављаш људе. Само бирај оне који познају физику, њима ће виц бити смешан, други га неће ни разумети. Ја се смејем цео дан! :rotf:
sumnjam da se smeješ ceo dan. ti si maligan i ne umeš da se raduješ. a ne smeješ ni pakosno jer ti je očito jasan primer.
 
Znači počelo je hvalisanje. Ti zamišljaš sebe da si neki autoritet niko te ozbiljno ne shvata, da si ti neka krupna riba ti ne bi gubio vreme ovde na krstarici. Tvoja specijalnost je da kada ti neko priloži dokaze ili iznese uverljivu teoriju ne preostaje ti ništa drugo nego da primeniš taktiku ismejavanja svakog drugog i trećeg sagovornika da vređaš i klevetaš, to činiš redovno.Ti si daleko poznat po tome na ovoj temi.
Ja sam na ovoj temi poznat po tome da volim da xxx svakojake pacenike koji dodju ozareni velicinom haplogrupe kojoj pripadaju i pocnu da kenjaju, lazu, izmisljaju i vredjaju. To mi zaista predstavlja zadovoljstvo. Niti jedan plemenit covek o meni nece reci nista lose, sto je meni mnogo vaznije merilo od onoga sto ti mislis o meni, petom ili desetom.

Evo na primer Kljosova može svako da kontaktira ima sajt u kojem je njegov mejl, ja sam mu jednom pisao da ga pitam nešto u vezi mutacija i on mi je ljubazno odgovorio, planiram ubuduće da mu ponovo pišem da ga pitam još nešto što me zanima.
Bravo, kapa dole. Tako nastavi i bices prvak sveta.

Sedov i Trubačov i mnogi drugi su pisali kada uopšte nije bilo genetike. Oni su istraživali do te more koliko su mogli od prvog pomena Slovena pa na dalje i toga su se uglavnom držali.
Ma oni su kreteni za neke genijalce koje mi ovde imamo priliku da posmatramo.

Ja kada pišem o Baltoslovenima, proto-Slovenima... pozivam se na genetiku.
Sada kad se raspravlja o istoriji naroda sve više se ljudi pozivaju na genetiku. Ubuduće za dvadeset godina menjaće se istorije naroda i svi će da se pozivaju na genetiku.
Ti se pozivas na kompleks nize vrednosti i nastojis svojoj haplogrupi dobaviti neka svojstva koja bi trebala da podignu cenu u sopstvenim ocima. To se desava sa svima koji padnu u celjusti haplogrupizma. Slicno kao sto su nacisti svojevremeno izmislili Arijevce pa se mnogi Nemci na to napalili ko mladi majmuni.

Vendi su Sloveni oni se spominju u izvorima kao veliki narod. I na tim prostorima gde se spominju imamo danas najveće procente R1a i nisu samo M458 kako ih ti predstavljaš, već i nosioci velikog dela Z280, a deo je baltski koji je formirao uz N1c i Balte.
Netacno, Vendi su samo jedno protoslovensko pleme. Po svim izvorima, ziveli su na zapadnoj teritoriji danasnje Belorusije.

Ja sam naveo primer i proces kako je došlo do razdvajanje Baltoslovena na slovenske i baltske jezike i pozivao sam se na lingviste, a to ti vešto ignorišeš i preskačeš, ne može to tako druže istorija ne počinje od petog veka. Koliko ja vidim za tebe kao da nisu postojali i nisu imali nikakva narodna imene nosioci R1a, tako ih ti nekako posmatraš pre petog veka.
Ti si napisao jednu uopstenu recenicu i nista vise. Sta god da je postojalo i kakvom god obliku da je postojalo, nasledje nosilaca R1a iz perioda par hiljada godina pre slovenske ekspanzije nije ostavilo vidljive tragove na terenu niti u istoriji civilizacije. Sama cinjenica da ti pokusavas to da negiras jasno govori o postojanju kompleksa nize vrednosti
Ali eto po nekoj Korovoj logici Vendi M458 su bliski Germanima, ovo je neverovatno :worth:, ovo vređa inteligenciju prosečnog čoveka. Koliko vidim teško ti je da priznaš da je proto-slovenski jezik nastao kada je došlo do razdvajanja Baltoslovena.

Da si malo vise citao, video bi da se Vendi u nekim izvorima klasifikuju kao Germani. Ne govorim da su bili Germani, samo navodim jedan od izvora koji ih spominje kao bliske njima. Verovatno su na kulturoloskom i civilizacijskom planu prihvatili neke njihove navike.

Do 15 veka koliko sam isčitao Srbi se nigde ne pominju, ama baš ništa. Osim onog pomena kod Francuza da drže veliki deo Dalmacije kada prebego neki hrvatski vladar. U celoj Hercegovini i Dalmaciji pominju se samo Sloveni (najviše) nekad pod raznim geografskim imenima i sporadično Vlasi i Hrvati. Najviše pomena Hrvata po rečima autora ima u Dalmatinskoj Zagori.
Gde su Srbi primili krunu? Gde su prvi pomeni o Srbima? Jedan deo Srba ostaje van domasaja srpske drzave koja se pomerila prema istoku i nikada nije primio pravoslavlje. To je stanovnistvo Dalmacije, prakticno do Makarske. Nacionalnim inzinjeringom 19. i 20. veka od njih stvaraju Hrvate i uce ih da mrze sve srpsko. Porodica Miloradovica za koju se zna da je pripadala vlasima pri dolasku u Rusiju u 18. veku izjavljuje da je srpskog porekla. A ti Miloradovici su bili tamo bar od 13. veka. Zasto bi on govorio o srpskom poreklu ako tada srbija nije postojala? Koji bi bio benefit? I koji je to u tebe cudni nagon da omalovazavas podrucja za koja se zna da su izvorno srpska? Sta ces time da postignes? Da se svi klanjaju Arijevcu, Aksi, jedinom pravom pravcatom Srbinu posto je on sa Kosova i nosilac je jedine prave slovenske haplogrupe?
 
Do 15 veka koliko sam isčitao Srbi se nigde ne pominju, ama baš ništa. Osim onog pomena kod Francuza da drže veliki deo Dalmacije kada prebego neki hrvatski vladar. U celoj Hercegovini i Dalmaciji pominju se samo Sloveni (najviše) nekad pod raznim geografskim imenima i sporadično Vlasi i Hrvati. Najviše pomena Hrvata po rečima autora ima u Dalmatinskoj Zagori.

Ово је тачно, Власи се на динарском простору у већој мери помињу тек од XIV века, али треба правити разлику између Влаха староседелаца (Букумири, Матагужи, Мацуре, Матаруге, Кричи...), који представљају романизоване остатке Илира и Влаха досељених са Пинда и севера Албаније (Васојевићи, Ровчани - грана Влаха Никшића, Бањани, Дробњаци и др.), који се досељавају на динарски простор у XII/XIII веку. Познато је да ове две групације Влаха долазе у сукоб око територије и ресурса (извори, пашњаци), при чему ови први бивају жестоко изгеноцидисани од стране ових досељених. Све се то зна из бројних племенских предања само што су та предања ''улепшавана'' и говоре о томе како су се, наводно, староседеоци међусобно истребили ; наравно, да би се прикрила непријатна истина.

Што се тиче конкретно простора Далмације, Власи (Морлаци) се први пут помињу у изворима 1321. године. Дакле, јасно је да је реч о досељеницима и да су ти досељеници део истог таласа миграција као и преци данашњих Румуна који се нешто раније насељавају северно од Дунава. Млетачки географ Доменико Негри јасно наводи да Цетински Власи у XVI веку говоре исквареним латинским. Алберто Фортис 1774. наводи да становници далматинског залеђа себе зову ''народним именом Власи''. То је дакле простор где је највећа фреквенција хаплогрупе I-PH908 и где се говори млађим дијалектом, новоштокавском икавицом (која има романску фонетику), а познато је и да новоштокавски икавци у већој мери насељавају приморску Далмацију тек у време турских освајања и потискују чакавце на узак приморски појас и на далматинска острва. Уосталом, погледајте дијалектолошку карту и видећете да је граница новоштокавске икавице према чакавици једнака граници турских освајања у Далмацији. Изузетак су једино икавци у западној Лици, али ту је јасно да је реч о онима што су из Турске ''ускочили'' на простор Аустрије, илити ускоцима (сењским). Све у свему нема сумње да икавци нису изворни Хрвати, они што су у VII (VIII или IX) веку населили оних 12 жупа у северној Далмацији, већ су то чакавци. Мислим да је сувишно да наводим да Буњевци (који су I-PH908 и говоре новоштокавском икавицом) ни у XIX веку нису знали да броје на ''словинском'' већ су бројали овце овако: do, pato, šasto, šopći, zeći...(све забележено), дакле бајке које пласирају поједини хрватски националисти, о динарику, стољећу седмом, Белој Хрватској могу само да окаче мачку о реп.
 
Poslednja izmena:
Свједочење руског путописца Александра Гиљфердинга, средином 19. вијека, о католицима, православнима и муслиманима у #БиХ: "Примивши ислам, припадници српског племена уврстили су се y редове стране завојевачке нације. Примивши католицизам, они су потпуно изгубили народност. Овдје нећу говорити о првима. Покушаћу да окарактеришем ове посљедње у поређењу са православнима. Православни Србин, ма гдје он живио — y Босни, Херцеговини, Далмацији, Угарској, Кнежевини Србији — има, сем цркве, једну велику домовину, српску земљу, истина подијељену између многих господара, али она постоји идеално, као земља једног православног српског народа. Он има своје усмено предање, традицију: зна за српског светитеља Саву, за српског цара Душана, за српског мученика Лазара, за јунака Краљевића Марка. Његов садашњи живот почива на народним темељима и проткан је пређашњим историјским животом нације. Србин католик одбацује све српско као православно. Он не познаје српске домовине ни српске прошлости. Он зна само за уску, регионалну домовину: назива се Босанцем, Херцеговцем, Далматинцем, Славонцем, према покрајини гдје се родио. Свој језик не назива српским, него босанским, далматинским, славонским и сл. Кад уопштава појам језика, који је y ствари један те исти y Босни, Далмацији и Славонији, назива га „нашким језиком. Он овако пита странца: „Умјете ли ви нашки?" Али шта значи „нашки" језик, он не зна. Он не зна име тога језика, јер ни сам нема заједничке домовине нити заједничког народног имена. Сем уже покрајине, за њега постоји само једна отаџбина — римокатоличка црква. Зато Србин католик назива себе „кршћанином„ исто онако као што се православац назива „ришћанином“. Оба ова израза означавају, у ствари, једну те исту ријеч „хришћанин", само различито изговорену.

Србина католика повезује с овом интернационалном домовином свештенство — хијерархија, која, према организацији западне цркве, има на вјернике много већи утицај него што је то случај у православној цркви. Православни босански клир сачињава: мирско — свјетовно — свештенство, мали број калуђера, који усљед опште заосталости у земљи не могу да добију потребно образовање, грчки епископи послати из Цариграда махом не знају ни ријечи српски и искључиво су заузети послом око прибирања мирије и парусије (дажбина које се узимају од парохијских свештеника и од народа). У таквом саставу свештенство, а нарочито његови врхови, не представља за цркву солидан ослонац. Православна црква одржала се међу Србима у Турској у току 400 година и још ће се одржавати једино својом унутрашњом снагом и везом са народом. То је несавладљива сила. Латинско свештенство је на много већем степену образовања. Парохијски су свештеници (сви они припадају фрањевачком реду) људи који су по аустријским и италијанским семинаријама завршили течајеве и према томе су до извјесног степена образовани. Преосвећени господин бискуп Маријан Шуњић био би, својом ученошћу и моралним достојанством, понос свештенства ма које земље. Једини озбиљан приговор који се може упутити римокатоличком свештенству у Босни је у чињеници да је оно, усљед целибата, често изазивало саблазан у народу потпомажући тиме рушење брачне везе, која је, како се то примјећује, много лабавија код Босанаца католика него код православаца. Ово образовано и одано својој цркви свештенство држи народ под туторством. Народ не разумије богослужбени језик цркве и вјерује своме "фратру" као непогрешивом ауторитету. Они малобројни фрањевци који су y задње вријеме покушали да учине религију приступачнијом простом човјеку борећи се за развитак националног словенског елемента у њој, постали су жртве зависти своје сабраће и пакости Римске пропаганде, од које зависи босанска католичка бискупија. Зашто? Католици су у Босни много дисциплинованији од православаца у црквеном погледу. Ријеч „дисциплина“ је овдје уобичајена. Католик редовније иде у цркву и извршава све обреде. У свему се руководи савјетима које му даје фратар. Фратар треба само да каже ријеч, па да читава парохија до посљедњег човјека буде готова да испуни његово наређење. Али су сељаци католици знатно мањег степена интелигенције него православни, мање окретни и предузимљиви, мање цијене религију, па се брже и лакше и одричу своје вјере него православни. За ову тврдњу наводим свједочанства људи који познају средину, међу њима и турских бегова који имају кметове обију конфесија и подједнако су равнодушни и непристрасни према објема странама. Стога је словенски ислам у Босни и никао, као што сам казао, првенствено на некадашњем католичком тлу. Зато се Муслимани мање плаше своје католичке раје и њу презиру више него православне мада, у ствари, православнима чине много више неправде него католицима. Ово поређење завршавам општим закључком: католицизам се код босанских Словена одржава, прије свега, уз помоћ свештенства, које је, према општем стању у земљи, врло образовано. За народ је свештенство спољашњи ауторитет. Оно одваја народ од заједничке српске домовине и гуши његов лични развој. Једино се православна црква ослања на сам народ и за њега ствара темељ националног живота. Она одржава главну везу са његовом српском домовином и пријатељски је наклоњена његовој умној дјелатности."
 
Inače prijatelj je počeo da čita knjigu: When Ethnicity Did Not Matter in the Balkans,, knjiga je na engleskom, ja na moju žalost nemogu da je čitam, zato što ne znam engleski, služim se samo google prevodiocem. Knjiga se bavi etničkom pripadnošću stanovništva Hrvatske, Dalmacije Bosne i Hercegovine od doseljenja Slovena pa nadalje. Autor knjige je Amerikanac Џон ван Антверп Фајн, on je stručnjak za vizantijsku i balkansku istoriju. Poziva se na gomilu izvora u kojima se pominju Sloveni u zaledju dalmatinskih gradova. Tu su crkveni izvori, trgovački, vizantiski, hroničari nema čega nema.

Knjiga ima 570 strana a do pre neki dan je pročitao 160 strana od doseljavanje Slovena do 15. veka, evo šta on kaže o srpskom imenu i o Srbiji da li se uopšte Srbi pominju u tim izvorima na pomenutim prostorima:
Citiram najvažniji deo prijateljove poruke:

Do 15 veka koliko sam isčitao Srbi se nigde ne pominju, ama baš ništa. Osim onog pomena kod Francuza da drže veliki deo Dalmacije kada prebego neki hrvatski vladar. U celoj Hercegovini i Dalmaciji pominju se samo Sloveni (najviše) nekad pod raznim geografskim imenima i sporadično Vlasi i Hrvati. Najviše pomena Hrvata po rečima autora ima u Dalmatinskoj Zagori.

Pitaj tvog prijatelja može li citirati šta je Fajn tačno napisao. Daleko od toga da Fajn nije znao da svojevremeno greši, ali to mi uopšte ne zvuči kao nešto što bi on tvrdio. On se jeste bavio relativizacijom često, nekada i previše, ali bi mi bilo neobicno da izađe sa jednom takvom potpuno netačnom tvrdnjom.

Sto se tice srpskog etničkog imena zapadno od Drine, imas celu temu koju sam ja otvorio gde mozes na nasem jeziku da procitas o svim tim izvorima. Drugi i ja smo pisali o svemu pored Ajnharda - o pismu pape Zaharija I, zaključcima sa prvog splitskog crkvenog sabora, spisima cara Konstantina VII Porfirogenita i Jovana Kinama, vizantijskim temama, pečatu kralja Konstantina Bodina, Letopisu Popa Dukljanina, Delima Ugara, poveljama banova Mateje Ninoslava i Stjepana Kotromanića, nomenklaturi Rimokatoličke crkve, titulama bosanskih kraljeva od Tvrtka pa na dalje. Ako te interesuje, pogledaj.
 
Poslednja izmena:
Ово је тачно, Власи се на динарском простору у већој мери помињу тек од XIV века, али треба правити разлику између Влаха староседелаца (Букумири, Матагужи, Мацуре, Матаруге, Кричи...), који представљају романизоване остатке Илира и Влаха досељених са Пинда и севера Албаније (Васојевићи, Ровчани - грана Влаха Никшића, Бањани, Дробњаци и др.), који се досељавају на динарски простор у XII/XIII веку. Познато је да ове две групације Влаха долазе у сукоб око територије и ресурса (извори, пашњаци), при чему ови први бивају жестоко изгеноцидисани од стране ових досељених. Све се то зна из бројних племенских предања само што су та предања ''улепшавана'' и говоре о томе како су се, наводно, староседеоци међусобно истребили ; наравно, да би се прикрила непријатна истина.

Што се тиче конкретно простора Далмације, Власи (Морлаци) се први пут помињу у изворима 1321. године. Дакле, јасно је да је реч о досељеницима и да су ти досељеници део истог таласа миграција као и преци данашњих Румуна који се нешто раније насељавају северно од Дунава. Млетачки географ Доменико Негри јасно наводи да Цетински Власи у XVI веку говоре исквареним латинским. Алберто Фортис 1774. наводи да становници далматинског залеђа себе зову ''народним именом Власи''. То је дакле простор где је највећа фреквенција хаплогрупе I-PH908 и где се говори млађим дијалектом, новоштокавском икавицом (која има романску фонетику), а познато је и да новоштокавски икавци у већој мери насељавају приморску Далмацију тек у време турских освајања и потискују чакавце на узак приморски појас и на далматинска острва. Уосталом, погледајте дијалектолошку карту и видећете да је граница новоштокавске икавице према чакавици једнака граници турских освајања у Далмацији. Изузетак су једино икавци у западној Лици, али ту је јасно да је реч о онима што су из Турске ''ускочили'' на простор Аустрије, илити ускоцима (сењским). Све у свему нема сумње да икавци нису изворни Хрвати, они што су у VII (VIII или IX) веку населили оних 12 жупа у северној Далмацији, већ су то чакавци. Мислим да је сувишно да наводим да Буњевци (који су I-PH908 и говоре новоштокавском икавицом) ни у XIX веку нису знали да броје на ''словинском'' већ су бројали овце овако: do, pato, šasto, šopći, zeći...(све забележено), дакле бајке које пласирају поједини хрватски националисти, о динарику, стољећу седмом, Белој Хрватској могу само да окаче мачку о реп.
Vuce legendo GG ,kada bi djetetu od osam godina stotinu puta govorili osnovnu stvar ono bi zapamtio u jednom trenutku.Kod tebe je problem socijalnopsiholosku izgleda.
I CTS10228 (Y3120) danas postoji samo tamo dokle su dosli Sloveni.Tamo gdje nisu doprli Sloveni nemamo ni ovaj marker,tj. tamo gdje je dominantan R1b nemamo ni 1% grana od R1a i CTS10228 zapadno od rijeke Rajne koja je bila granica Rimskog carstva,ali zatp imamo ostale Hg koje takodje imamo i kod nas.Ove dvije R1a M458,Z280 i I2CTS10228 samo imamo gdje su dosli Sloveni.
Da si ista uspio shvatiti svo ovo vrijeme bila bi ti jasna osnovna stvar a to je,zasto je najveca RAZNOVRSNOST grana CTS10228 upravo u Istocnoj Evropi,tacnije na prostoru Zakarpatja i Polesja a zasto je tako mala raznovrsnost kod nas na balkanu.
Ali ti i dalje lupas lupas.
 
Prisustvo Alana medju Slovenima je van svake sumnje, jedino je diskutabilno pitanje koje su haplogrupe mogli doneti. Ja licno medju njima vidim protosrbe i protohrvate, a mozda i protopoljake.

Kor, upravo sam o tome pisao na temi o poreklu Srba.

Odlična rasprava koju preporučujem toplo po ovom pitanju, Sarmations in the Polish past Tadeuša Sulimirskog.

No, ako obratiš pažnju tamo na onu temu, sumljivo lice je izneo neke interesantne protivargumente; mislim upravo na genetiku.
 
Citao sam to pre izvesnog vremena. Miislim da argumenti kolege sumnjiv_tip u danom slucaju nisu validni. Vec smo govorili o tome da se tu ne govori o etnickoj masi vec o donosiocima etnonima, onima koji su pod sebe organizovali ljudstvo na prostoru Karpata.

b) Drugi sarmatski narod koji je ostavio uticaja na živote Slovena bili su Istočni Alani i, posebno, plemena Hrvata (Khorvata) i Srba. Sa njima je tesno isprepletena sudbina nekih Zapadnih Slovena i značajni delovi Južnih Slovena, koji i danas nose ime po njima. Oni su uticali i na sudbinu slovenskih plemena koji su, vremenom, prerasli u poljsku naciju; njihovi ptomci se nalaye nesumnjivo među elementima koji će konstituisati poljsko gospodstvo.

upravo ono sto sam i ja pisao.
 
Sto se tice srpskog etničkog imena zapadno od Drine, imas celu temu koju sam ja otvorio gde mozes na nasem jeziku da procitas o svim tim izvorima. Drugi i ja smo pisali o svemu pored Ajnharda - o pismu pape Zaharija I, zaključcima sa prvog splitskog crkvenog sabora, spisima cara Konstantina VII Porfirogenita i Jovana Kinama, vizantijskim temama, pečatu kralja Konstantina Bodina, Letopisu Popa Dukljanina, Delima Ugara, poveljama banova Mateje Ninoslava i Stjepana Kotromanića, nomenklaturi Rimokatoličke crkve, titulama bosanskih kraljeva od Tvrtka pa na dalje. Ako te interesuje, pogledaj.
Svakako da obzirom na specificnu situaciju u vezi etniciteta u Srednjem veku a posebno na ovim nasim prostorima, izvori koji postoje daju kakvu-takvu sliku.
Pitam se samo da je umesto Sorabos, Einhardt u Analima napisao Chrobatos. Ko bi Hrvatima danas mogao da se suprotstavi da su preko Save bile hrvatske teritorije
 
Da si ista uspio shvatiti svo ovo vrijeme bila bi ti jasna osnovna stvar a to je,zasto je najveca RAZNOVRSNOST grana CTS10228 upravo u Istocnoj Evropi,tacnije na prostoru Zakarpatja i Polesja a zasto je tako mala raznovrsnost kod nas na balkanu.

Da je Hitler uspeo dovršiti ono što je započeo, a što je pominjao u svojim knjigama, sada bi najveća raznovrsnost CTS10228 bila na Balkanu.
 
Pronadjeni natpisi ispod Atik dzamije u Bijeljini 14 i 15 vijek.
Откуд споменици у темељима џамије?

Пошто у близини није било каменолома, Турци су у околини сакупили надгробне споменике. Може се претпоставити да из села Попови, источно од Бијељине, потиче највећи број споменика који су узидани у темеље џамије. Они су разбијани и тесани да би се употријебили као грађевински материјал за темеље џамије. На тај начин је уништен читав један епиграфски архив, али су ето неки сачувани и до данас.

Тада се много причало о цркви која се ту налази. Да ли је њено постојање потврђено?

Православна црква и гробље су индиректно потврђени, на натписима. Чак знамо име ктитора цркве, Бјелосав Лучић, за кога пише да је „сахрањен у својој цркви племенитој“
atik 1.jpg


atik3.jpg


atik 2.jpg



ASE LEŽI KNEZ PETaR' VLADISLAVA SIN (Vranjevo kod Neuma,14 vijek)

vranjevo 2.jpg

NIKOLIĆI su bili poznati vlastelinski rod u Popovu. Smatra se da su daljim porijeklom od kneza Miroslava, brata Stevana Nemanje. Ovoj lozi, vjerovatno, pripadaju i NIKOLIĆI koji se pominju krajem 14. vijeka. Među njima se spominju i dva kneza, Vukosav i Grgur Nikolić-Vukosavić, sin kneza Vukosava. Krajem 14. vijeka u Popovu se pominju knezovi Jovan i Bogdan Nikolić. Nikolići su, vjerovatno živjeli u Tulju, gdje se nalazi jedna stara čatrnja koju zovu „Nikolića čatrnja“.


имена која се везују за ауторе стећака, а која је Шефик Бешлагић објавио у књизи Стећци - култура и умјетност, у делу о клесарима стећака.

Клесари само
са именима Клесари са презименима
и именима Писари само
са именима Писари са презименима
и именима

Богдан
Браја
Драгиша
Грубач
Михаљ
Милић
Милојко
Милосав
Миобрат
Миогост
Миотош
Радич
Радоје
Владимир
Вукадин
Вукосав
Зелија Бјелопчеланин Прибил
Бративонић Ратко
Ђумојић (или Чумоњић)
Кабловић Милутин
Крилић Милета
Поимлић (браћа)
Полета Дружан
Радохнић Равко
Семуновић Бошко
Утјешенић Ратко
Владисалић
(Владисалић) Вук
(Влађевић) Радоња
(Вукац) Иванко
(Вукчић) Петар
(Вукићевић) Благоје Ахмат
Богиша
Бранишат
Братоје
Драгоје
Гојчин
Грубач
Иван
Јурај
Кулдук
Михаљ
Миливој
Наповишт
Пилип
Помоћан
Прибил
Прибисав
Прибислав (I)
Прибислав (II)
Радич
Радоје
Радомил
Рајко
Рато
Семорад
Угарак
Вукадин
Вукашин Богачић Болашин
Драгишић Вујан
Драгољевић Никола
Г. М. (I)
Г. М. (II)
Х. И.
Јуријевић Радосав
Косарић Врсан
Крајковић Обрад
Кукуламовић Весеоко
Марковић Радоња
(Милетић) Драгиша
Милосалић
(Милошевић) Дивин
Митровић
Обрадовић Ивко
(Плавичић) Радин
(Поповљанин) Обрад
(Прибчевић) Влкан
Радосалић Радич
С. О.
Тврђеновић Прерад
Утјешиновић Ратко
(Власнић) Добровој
(Вукац) Иванко
Вукмир Милко
Вукосалић Срацин
Вуковић
 

Prilozi

  • vranjevo 1.jpg
    vranjevo 1.jpg
    114,8 KB · Pregleda: 6
stecccc.jpg


I-CTS10228 (Y3120)
zahumlje-vert.jpg



Majevica-Stecak

АСЕ ЛЕЖИ ХОТИНb

БОГОСАЛИЂb НА

ПbМЛЕМЕНИТОИ

СВОИЗЕМbЛИ

ПОСТАВИ РАДОВАНb

УДОВИНb СИНb

ОВА СЕНb,,

А овде лежи Хотин Богосалић, на племенитој својој земљи; споменик постави Радован удовин син
maj.jpg


Natpis iz Boljuna-Hercegovina
Асе сјече Грубач молу се Боже помилуи ме милости твое
rade 1.jpg


Ticici Kakanj
ase pisa vlkan Pribičević (n)a svojem s(t)rjeci"
ticici.jpg


Tokom obnove Atik džamije u centru Bijeljine, porušene tokom ratnih sukoba 1993. godine, ispod temelja ovog vjerskog objekta pronađeni su kameni spomenici sa natpisima iz 14. i 15. vijeka. Požrtvovanošću nekoliko ljudi, 23 stećka prenesena su u Muzej Semberije i tako spasena od uništenja i zaborava.
Lazar,Lucic,Georgije,Teofil
 
Poslednja izmena:
@ Акса

Аксо престани да се брукаш, јужна/средња Далмација,западна Херцеговина и Босна до Врбаса су биле српске пуно пре Косова!

Види ову карту из раног средњег века, јужна/средња Далмација (са Хваром и Брачом), Херцеговина и Босна до Врбаса су у Србији, а Косово је у Бугарској.

Serb_lands_in_the_9th_century.png


Аксо, опште је познато да је западна граница Србије у раном средњем веку ишла линијом река Цетина - жупа Имота - Ливно - Купрес - Врбас, то си учио у шестом разреду основне школе, али изгледа или да си заборавио или си бежао са часова. :dash:
 
Poslednja izmena:
Pogledajte prilog 452865

I-CTS10228 (Y3120)
Pogledajte prilog 452863


Majevica-Stecak

АСЕ ЛЕЖИ ХОТИНb

БОГОСАЛИЂb НА

ПbМЛЕМЕНИТОИ

СВОИЗЕМbЛИ

ПОСТАВИ РАДОВАНb

УДОВИНb СИНb

ОВА СЕНb,,

А овде лежи Хотин Богосалић, на племенитој својој земљи; споменик постави Радован удовин син
Pogledajte prilog 452864

Natpis iz Boljuna-Hercegovina
Асе сјече Грубач молу се Боже помилуи ме милости твое
Pogledajte prilog 452866

Ticici Kakanj
ase pisa vlkan Pribičević (n)a svojem s(t)rjeci"
Pogledajte prilog 452869

Tokom obnove Atik džamije u centru Bijeljine, porušene tokom ratnih sukoba 1993. godine, ispod temelja ovog vjerskog objekta pronađeni su kameni spomenici sa natpisima iz 14. i 15. vijeka. Požrtvovanošću nekoliko ljudi, 23 stećka prenesena su u Muzej Semberije i tako spasena od uništenja i zaborava.
Lazar,Lucic,Georgije,Teofil

Moris Berman Cimerman u “Ilustrovanoj istoriji Orjentalnih ratova 1876–1878”( Illustrierte Geschichte des orientalischen Krieges von 1876-1878.), objavljenoj u Beču 1878. godine, govori i o hercegovačkom stanovništvu, na strani 51, tekst u fokusu(serb.):

»Stanovništvo Hercegovine iznosi oko 300 hiljada duša i celokupno je serbsko. Mnoge odlične serbske porodice koje su se bojale da će po osvajanju zemlje od Turaka izgubiti svoje privilegije, behu prisiljene da prime islam; zato se između begova, aga, spahija, mulaka, efendija itd., nalaze najvećim delom čisto serbske porodice kao što su Ljubovići, Filipovići, Babići itd… Od 300.000 stanovnika 60 hiljada pripadaju islamu, 50 hiljada rimokatolicima a 190 hiljada je pravoslavnih.«

zah.jpg

zah 2.jpg
 
https://www.zahumlje.net/2017/08/29...ustow-stanovnici-bosne-i-hercegovine-su-srbi/

Moris Berman Cimerman u “Ilustrovanoj istoriji Orjentalnih ratova 1876–1878”( Illustrierte Geschichte des orientalischen Krieges von 1876-1878.), objavljenoj u Beču 1878. godine, govori i o hercegovačkom stanovništvu, na strani 51, tekst u fokusu(serb.):

»Stanovništvo Hercegovine iznosi oko 300 hiljada duša i celokupno je serbsko. Mnoge odlične serbske porodice koje su se bojale da će po osvajanju zemlje od Turaka izgubiti svoje privilegije, behu prisiljene da prime islam; zato se između begova, aga, spahija, mulaka, efendija itd., nalaze najvećim delom čisto serbske porodice kao što su Ljubovići, Filipovići, Babići itd… Od 300.000 stanovnika 60 hiljada pripadaju islamu, 50 hiljada rimokatolicima a 190 hiljada je pravoslavnih.«

Ово су једноставно нетачни подаци, а нетачни су зато што поменути аутор није могао да зна 1876. каква је етничка структура Херцеговине, јер је први званични попис становништва у БиХ извршен 1879. На том попису, иначе, није ни било изјашњавања по етничкој, већ само по верској припадности, а резултати су следећи:

Територија БиХ је првобитно била подељена на 6 округа, при чему је конкретно Херцеговина била обухваћена Мостарским округом, који је био подељен на 11 котара: Мостар, Билећа, Фоча, Гацко, Коњиц, Љубиње, Љубушки, Невесиње, Почитељ, Столац и Требиње.

Мостарски округ: 189.548 становника

Мухамеданци: 65.268 (34.43%)
Грко-православци: 64.377 (33.96%)
Римокатолици: 59.858 (31.58%)
Јевреји: 35 (0.02%)
Остали: 10 (0.01%)

Дакле, као што видите, муслимани су 1879. били релативна већина у Херцеговини. Касније су, услед исељавања, изгубили ту већину у регији, али су остали већина у свим градовима, све до последњег аустро-угарског пописа 1910.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top