Наведи бар једног аутора који тврди то о Србима око мађарске Сале!
Остало што си написао је чиста параноја, па бих најрадије препустио неком стручнијем за то да о томе расправља.
Da li si ćorav pogledaj kartu. Srednjevekovno tumačenje je to.
To da istorju pišu pobednici niko i ne pokušava da ospori.
Nije Tacno. I2 ima svoje poreklo na Balkanu. Nije logicno da je stigao I2 tek sa slovenima na balkan. sto postoj samo jedna varianta i2 ? Gde su druge ili starije variante? i2 je staroevropski neolithicki marker, koji se moze naci i u azi. on je direktno povezan za neolitickim pokretom balkanske/malo asizske kulture.
Jako informativno:
http://www.eupedia.com/europe/origins_haplogroups_europe.shtml#I2
Izveno, ali da li baš u pitanju I2a1b, to je bez analze kostiju teško utvrditi.
Antropološki problem je spaljivanje pokojnika, ali u onom što imamo može se naći ontinuitet od Lepenskog Vira, preko vinče, čde pored mediteranskog tipa imamo i kromanjonca...
Zanimljiv je Vinimacijum, gde pored doseljenika (vojnici, administracija) imamo i oba tipa dinaraca, i uslovno rečeno hercegovačk, robusnijii i crnogorski, sa ravnim potiljkom.
"Antropološki tipovi na nekropolama Viminacijuma
Mikić, Ž. O antropološkim tipovima prisutnim na antičkim nekropolama Viminaciuma
Antičke nekropole Više Grobalja i Pećine, locirane su oko 1,2 km južno u odnosu na vojni logor.
Sa nekropole Više Grobalja je zaključno sa 1979 godinom, antropološki obrađeno delimično ili potpuno a zavisno od stepena očuvanosti samih skeleta, 62 skeleta.
Sa nekropole Pećine obrađeno je 215 inhumiranih skeleta ( broj istraženih grobova je veći u odnosu na broj obrađenih skeleta, što se najviše odrazilo kod grobova sa kremacijom ).
Do sada je sa antičkih nekropola Viminacijuma pouzdano izdvojeno 8 antropoloških tipova prednjeazijskog i evropskog/mediteranskog stanovništva:
1. Anadolski antropološki tip
Najbolje izražen u građi skeleta a osobito lobanje, lice je robusne građe a građa postkranijalnog skeleta je u odnosu na robusno lice znatno lakša i sa približno gracilnim formama
2. Prednjeistočni mediteranski antropološki tip
Izrazito robusno građom postkranijalnog skeleta.
3.
Dinarski antropološki tip
Lako se determiniše po prisutnoj planokcipitaliji lobanje.
3. Niskospecijalizovana forma dinarskog antropološkog tipa
Za razliku od tipičnog dinarskog tipa, lobanja je znatno robusnija, ali im je lobanjski svod sličan – horizontalan i kratak.Vidna razlika se ispoljava u zatiljačnom delu.
4. Dugoglavi mediteranski antropološki tip
Odlikuje se niskim rastom i pored kratkoklavog med.ant.tipa, uključuje u svoj okvir najveći do sada broj iskopanih i antropološki determinisanih individua sahranjenih u antičkim nekropolama Viminacijuma..Lobanja je na granici između dolihokranije i mezokranije.
5.
Kratkoglavi mediteranski antropološki tip
Niskog rasta, oko 154cm, lobanja i postkranijalni skelet imaju izraženu gracilnu građu.
Antropološki tip definisan na osnovu nalaza iz spaljenih grobova
Grobovi sa kremacijom na Viminacijumu
Predstavljaju višestruk problem, antropološki posmatrano mogu se podeliti na dve grupe:
Grobovi čiji antropološki sadržaj na malom prostoru ( u urni ili slobodno) čine malobrojni skeletni ostaci tako da su i antropološka opažanja svedena na minimum
Grobovi čija je dimenzija približno 1,5x2,5 metara i gde se jasno izdvajaju tragovi zapečene crvene zemlje.Spaljeni skletni ostaci u njima mogu da se nađu na manjem ili većem prostoru i to isključivo kosti postkranijalnog skeleta dok se lobanje u nekim slučajevima nalaze na gornjoj površini groba i to relativno dobro očuvane
Neidentifikovani antropološki tip – uslovno nazvan terminom praistorijski antropolški tip
Tokom iskopavanja na antičkim nekropolama Viminacijuma, često su nalaženi pojedinačni komadi, bilo lobanje ili delovi postkranijalnog skeleta, u dislociranom sekundarnom položaju, ali nikada u grobovima.Pored ovih uslova nalaza, ovakve koštane ostatke čoveka, karakteriše i tamno siva patina, visok stepen mineralizacije, kao i sasvim različita antropomorfološka struktura.Glavne odlike ovih ostataka su: postkranijalni skelet varira između robusnih i gracilnih formi, duga lobanja, gruba struktura i modelacija lica, robusna mandibula.Ove odlike ocrtavaju jednu arhaičnu morfostrukturu.Pošto su sahrane ovih skeletnih ostataka, vršene u isto vreme sa kremacijama, odnosno u periodu od poznog prvog veka pa do prvih decenija trećeg veka, bez daljih istraživanja, uz oslonac na analogni materijal, nemoguće je definisati ovaj, u izvesnoj meri izdvojeni antropološki tip."