Генетичка генеалогија

  • Začetnik teme Začetnik teme Kor
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Кренули из Бохемије или не, Срби изворно припадају Староевропском културном наслеђу (староевропска култура формирана на простору између данашње Будимпеште и Скопља). Наравно уз бројне касније утицаје и модификације.
 
Кренули из Бохемије или не, Срби изворно припадају Староевропском културном наслеђу (староевропска култура формирана на простору између данашње Будимпеште и Скопља). Наравно уз бројне касније утицаје и модификације.

Da Srbi postoje mozemo za sigurnoscu reci u 6. veku, a ne u vremenu o kome neznamo kako su se narodi znali.
 
Da Srbi postoje mozemo za sigurnoscu reci u 6. veku, a ne u vremenu o kome neznamo kako su se narodi znali.
Не видим шта је спорно.
"Кренули из Бохемије или не, Срби изворно припадају Староевропском културном наслеђу (староевропска култура формирана на простору између данашње Будимпеште и Скопља). Наравно уз бројне касније утицаје и модификације."
И ако би се другачије звали још увек би могли бити баштиници разматраног културног наслеђа.

И по овоме што је Наука навео, Бохемија је само пролазна станица, која по мени и није баш неопходна.
 
Necu Hayki da kvarim argumentaciju ali bas u Ukrajini su ziveli Turci Tatari.

Pa to ti pričam... Sve su to azijatski elementi. Istočni Sloveni pogotovu imaju to azijatsko. Ta "staroevropska kultura " je malo natezanje izvan realnosti, jer oni nisu sačuvali ono od pre " tisuću" godina, a kamoli od pre 5+K :D

Taj kraj Ukrajina, do Rumunije i na dalje sve Turci i Tatari, Avari i ko zna ko ne ...

Evo na konto toga na drugij temi o grbu Srbije, na grbu jednog grada u Srbiji kao čuvari štita neki likovi, odelo original Turci ... A to je bilo znači relativno skoro... Onda za još par stotina godina neko će da misli da to tako normalno i da je original srpska nošnja :D
 
Poslednja izmena:
Pa to ti pričam... Sve su to azijatski elementi. Istočni Sloveni pogotovu imaju to azijatsko. Ta "staroevropska kultura " je malo natezanje izvan realnosti, jer oni nisu sačuvali ono od pre " tisuću" godina, a kamoli od pre 5+K :D

Taj kraj Ukrajina, do Rumunije i na dalje sve Turci i Tatari, Avari i ko zna ko ne ...

Evo na konto toga na drugij temi o grbu Srbije, na grbu jednog grada u Srbiji kao čuvari štita neki likovi, odelo original Turci ... A to je bilo znači relativno skoro... Onda za još par stotina godina neko će da misli da to tako normalno i da je original srpska nošnja :D

Doduse mozda stvarno turska i slovenska nosnja su bile slicne vec u to staro vreme.

Ipak i ruske nosnje su relativno orijentalne ne samo ukrajinske.
 
Poslednja izmena:
Genetika nam je dokazala da smo miksovani (kao i ostali narodi). Kao sto smo genetski pomesani Sloveni i Balkanci, tako smo i kulturno pomesani. Ne razumem tu teznju u potrazi origalnog Srbina iz pre 5000 godina.

Коло је јако битно питање, није само реч о игри.
Иако га и други народи играју нислим да нигде није тако дубоко усађено у национално биће, као код Срба, нарочито оноих из Шумадије, Поморавља, а и у источној Србији код Влаха.
Обратити пажњу на игришта на брдима и планинама, која помиње Ђорђе Јанковић.
 
Poslednja izmena:
Pa to ti pričam... Sve su to azijatski elementi. Istočni Sloveni pogotovu imaju to azijatsko. Ta "staroevropska kultura " je malo natezanje izvan realnosti, jer oni nisu sačuvali ono od pre " tisuću" godina, a kamoli od pre 5+K :D

Taj kraj Ukrajina, do Rumunije i na dalje sve Turci i Tatari, Avari i ko zna ko ne ...

Evo na konto toga na drugij temi o grbu Srbije, na grbu jednog grada u Srbiji kao čuvari štita neki likovi, odelo original Turci ... A to je bilo znači relativno skoro... Onda za još par stotina godina neko će da misli da to tako normalno i da je original srpska nošnja :D

Ako je kolo tursko-tatarsko, od kud da se igra na zapadu Francuske, nisam znao da su Tatari tako daleko otisli. Postavio sam link gore.http://www.wat.tv/video/danse-bretonne-vbgz_2g6ft_.html

Ja nemam nista protiv turskog kulturnog uticaja, imamo ga u jelu, imamo ga i u folkloru tipa Vranjanskog, ali nije zato igra "kolo" tursko-tatarski brend.
 
Da, naravno imamo turskog uticaja i u nosnji, i u recniku. Ali folklor, a pogotovo narodne igre "srpske" nisu tursko nasledje. Ima negde uticaja kao sto rekoh za vranjanske igre, ali ne tako na ostale. Slovenski i starobalkanski uticaj je dominantan.
Turci su svakako izgubili svoju originalnu kulturu u anatoliji (osim jezika) primili su grcku i arapsku kulturu.
 
Pa to ti pričam... Sve su to azijatski elementi. Istočni Sloveni pogotovu imaju to azijatsko. Ta "staroevropska kultura " je malo natezanje izvan realnosti, jer oni nisu sačuvali ono od pre " tisuću" godina, a kamoli od pre 5+K :D

Taj kraj Ukrajina, do Rumunije i na dalje sve Turci i Tatari, Avari i ko zna ko ne ...

Evo na konto toga na drugij temi o grbu Srbije, na grbu jednog grada u Srbiji kao čuvari štita neki likovi, odelo original Turci ... A to je bilo znači relativno skoro... Onda za još par stotina godina neko će da misli da to tako normalno i da je original srpska nošnja :D

Зар то није граница са И2а Бојком?
Хм.
Галиција, Боји, Келти Гали, панонски Боји... И даље ово не могу да размрсим.
 
Коло је јако битно питање, није само реч о игри.
Иако га и други народи играју нислим да нигде није тако дубоко усађено у национално биће, као код Срба, нарочито оноих из Шумадије, Поморавља, а и у источној Србији код Влаха.
Обратити пажњу на игришта на брдима и планинама, која помиње Ђорђе Јанковић.

Srbi su najvise sacuvali stare narodne kulture, i u igri, i u obicajima. Ima vise razloga, prvo, smo bili pod turcima dosta "izolovani". Drugo, narodne igre su nam jako kvalitetne, i kad je nesto kvalitetno, to traje.
 
NEKI OSNOVNI POJMOVI O NARODNOJ IGRI – KOLU:
Pojam kolo ima više značenja:

Oblik igre – lanac međusobno povezanih igrača koji se kreću po kružnoj liniji;
Grupa osoba, ograničenog ili neograničenog broja koja učestvuje u igri;
Igranka – javni skup na kome se igra kolo, bez obzira da li se igra tradicionalno ili ne, pošto je sama igranka tradicionalna;
Vrsta igre, koja osim kružnog oblika ima i posebnu melodiju i pripada određenom tipu. Ovde se misli i na vrstu melodije i način igranja kola, pa tako postoje: moravac, čačak, užičko kolo itd;
Kružna igra sa melodijom ili bez, kao tipičan izraz i stilska odlika etničke grupe kojoj pripada. Tako postoje srpsko, bugarsko, makedonsko kolo…

KARAKTERISTIKE KOLA:
Kolo kao oblik narodnog plesa je široko rasprostranjeno skoro u svim narodima. Naročito je karakteristično za južnoslovenske narode. Isto značenje ima i termin ORO ili HORO. Oro kao termin se više koristio na područjima Crne Gore, jugoistočne Srbije, Makedonije i Bugarske. U ostalim krajevima se koristio više pojam Kolo. Osnovno značenje termina kolo je cirkulus kao obruč, krug. Horo ili oro potiče od grčke reči horos, što znači skup ljudi, igranka, igra.
Od ovih pojmova nastali su:

Koregrafija – opisivanje i danas češće osmišljavanje plesnih oblika i varijacija, pa se onaj ko to radi zove koreograf.
Koreologija – nauka koja se bavi proučavanjem plesova, njihovim nastankom, razvojem itd.
Etnokoreologija – proučavanje narodnih plesova.

OBLICI KOLA:
Oblici kola i tipovi kola u Srbiji u vizuelnom, spoljnom obliku nisu mnogo raznovrsni ali zato postoji pravo bogatstvo koraka, melodija, odnosno načina izvođenja i igranja kola.
Oblike narodnih plesova možemo podeliti na više načina ali su u koreologiji prihvaćine sledeće podele:

Oblici sa neogrančenim brojem plesača (otvoreno i zatvoreno kolo);
Oblici sa ograničenim brojem plesača (solo ples, plesovi u parovima, trojkama četvorkama…);
Složeni oblici plesova – nastali kombinacijom prethodna dva oblika plesa.

Zatvoreno kolo u najmanjem obliku čine dvoje ljudi – par, kao i u plesu. Obično su to mladić i devojka. Čim se do njih uhvati treći i zatvore kolo. Ulaženjem novih igrača kolo raste. Ulazak u kolo ima razne procedure ili znakove, ali im je osnovno dozvola drugih igrača. Obično se hvata u kolo tako što muškarac ide između dve devojke (žene) i obrnuto. U zatvorenom kolu su svi igrači ravnopravni.
Otvoreno kolo je češći oblik. Ovde se zna gde je početak a gde kraj kola. Krajnji desni igrač je prvi ili kolovođa, a poslednji igrač u kolu je kec. Ova dva igrača su veoma važna i moraju biti dobri igrači jer se celo kolo po njima upravlja. U istom smislu ima značaj i trećak odnosno svaki treći igrač u kolu. U otvorenom kolu može se hvatati na isti način kao i u zatvorenom presecanjem tj. ulaženjem u kolo ili hvatanjem na kraju kola kao poslednji. Otvoreno kolo se može kretati pravolinijski (lesa), vijugavo, može se prekidati i praviti drugo kolo, spajati sa drugim kolom. Pojedini igrači ili parovi mogu imati solo deonice paralelno sa igranjem kola. U ovom smislu otvoreno kolo je raznovrsniji, slobodniji i bogatiji oblik plesnog izražavanja u odnosu na zatvoreno kolo.
Postoje oblici, kolo na kolu, kolo u kolu, i drugi koreografski oblici ali se oni danas ređe igraju i viđaju izvan kulturno umetničkih društava.
Najčešće držanje između igrača u kolu je za ruke, a može biti ispod ruke, sa ispretpletanim rukama (lesa), sa rukama na ramenima, zagrljeni i dr.
Kretanje zavisi od koraka koji su specifični za svako pojedinačno kolo. Najčešće kretanje je sleva u desno i obrnuto. Ukoliko imaju isti broj koraka u obe strane onda su to simetrična kola, a ukoliko nemaju onda su to nesimetrična kola. Skoro sva kola se kreću u desno, čak i ona simetrična, jer dužina koraka u desno se razlikuje od one u levo. Sva druga zamisliva i nezamisliva kretanja su u stvari rezultat i ukras svakog kola ponaosob. Mogu se videti u izvođenju kulturno umetničih društava, dok neke korake i kretnje mogu izvesti samo vrhunski igrači.
MUZIKA I KOLO:
Kolo se igralo uz pratnju muzike, a karakteristično je da su svirači pratili kolovođu i on je bio svojevrsni dirigent. Postojali su i znaci muzici (klecanjem kolena npr.) kada da uspori ili ubrza. To je davalo svojevrsnu interakciju između igrača i muzičara, tako da je svako kolo igrano na drugi način. Ovo je zajedničko nastanku nekih drugih plesova (tango).
Kolo se igralo uz pevanje ili uz pevanje i pratnju muzike. Tako su nastale pesme „poskočice“ veselog i šaljivog sadržaja.
Neki krajevi su sačuvali i gluvo (nemo) kolo bez pratnje muzike i pesme već se takt davao naglašenim udarcima stopala o tlo. Ta kola su sačuvana u Krajini (glamočko kolo), Hercegovini i Crnoj Gori.
STIL I IGRANJE:
Stil igranja vežan je za geografsko područje i etničku zajednicu na tom prostoru. Danas kulturno umetnička društva koncipiraju svoj program baš na osnovu stila igranja, tako da su igračke celine podeljene na etnokoreološka područja. Tako imamo igre iz Šumadije, Zapadne Srbije, Vlaške igre, Kosovsko metohijske igre itd. Svako ovo područje karakteriše jedinstven stil igranja, drugačije narodne nošnje, muzika i pesme.
Za svakodnevnog, amaterskog i rekreativnog, osnovno obrazovanog igrača važnija je druga osobenost a to je da bez obzira na šarolikost i raznovrsnost, dosta kola imaju isti ili veoma sličan igrački obrazac. To znači da se muzički i po nazivu različita kola danas igraju na isti način.
Od koraka je najčešći tzv. šesterac. igrate tri koraka u desno, tri koraka u mestu, zatim tri koraka u levo, pa tri u mestu i to se stalno ponavlja. Na ovaj način možete igrati, moravac, užičko, žikino kolo. Karakteristika ovih kola je da se smatraju simetričnim.
Vrlo često se igra i tzv. vlaško kolo, sa osam koraka. Četiri koraka idete u desno, zatim dva u mestu, pa jedan u levo, i jedan u mestu. Sve se to zatim ponavlja. Ovo se igra na više sličnih kola – melodija. Pripada nesimetričnom kolu.
Čačak je najteži i češće se igra na deset (dvanaest) koraka, ili tri u desno, tri u mestu, dva u levo, dva u mestu, jedan u levo i jedan u mestu, pa sve ponovo. Za čačak kažu da se igra na 3, 2, 1.
Niški sa, sa je ritam koji se vrlo često upotrebljava u narodnim novokomponovanim pesmama i na njih se igra pored originalnog kola. Može se igrati na šest (najčešće) ili na osam koraka. Koraci su jednostavni, dva desno, dva nazad, dva napred pa sve ponovo.
Ubedljivo najčešće se igra varijanta makedonskog kola lesnoto uz skoro sve narodne novokomponovane pesme. U igračkom smislu ovo se ne smatra kolom već je kolo samo po spoljno vizuelnom obliku tj. igrači igraju na način kao što igraju u kolu. Koraci su tri u desno, dva u mestu pa ponovo. Kretanje je stalno u desno. Za ovo nije potrebno nikakvo učenje, dovoljno je da se „uhvatite u kolo“ i zaigrate.
Poseban deo su vojnička kola (oficirsko, kaplarsko,…).http://www.plesnaskola.rs/kola-folklor/
 
...
Evo na konto toga na drugij temi o grbu Srbije, na grbu jednog grada u Srbiji kao čuvari štita neki likovi, odelo original Turci ... A to je bilo znači relativno skoro... Onda za još par stotina godina neko će da misli da to tako normalno i da je original srpska nošnja :D

Да не мислиш на грб Ниша? Ја ружнији грб нисам видео.

...
И по овоме што је Наука навео, Бохемија је само пролазна станица, која по мени и није баш неопходна.

Шта то значи да није неопходна? Станица је била пролазна за једну половину Срба, друга је остала тамо и није се дала још више од пола миленијума. И та станица је посебно важна јер нигде другде Срби нису оставили толико опипљивих трагова, карактеристичних за њих. Тамо на истоку нема елемената на основу којих би се могу разликоватии од осталих Словена, а на западу их је било.

...
Иако га и други народи играју нислим да нигде није тако дубоко усађено у национално биће, као код Срба, нарочито оноих из Шумадије, Поморавља, а и у источној Србији код Влаха...

Тако мислиш јер ниједном другом народу ниси тако дубоко ушао у национално биће. Можда је и код неких других тако дубоко усађено, али код њих ниси тако дубоко зашао.
 
Poslednja izmena:
Srbi su najvise sacuvali stare narodne kulture, i u igri, i u obicajima. Ima vise razloga, prvo, smo bili pod turcima dosta "izolovani". Drugo, narodne igre su nam jako kvalitetne, i kad je nesto kvalitetno, to traje.

Не само квалитетно, већ богато и разноврсно, и надасве оргинално културно наслеђе.
Сам податак да један мали народ има овакво богато културно наслеђе говори да тај народ нити је млад, нити је увек био мали.
 
На шта је ова расправа спала, да се овде расправља о томе, да ли је коло (старо)еврпског порекла или турског/азијског или којег већ другог. Коло је нешто што за европски културни простор не може бити типичније, а како ви дођосте до тога, да коло приписујете народима, који коло делом ни немају у својим традицијама, то мени није јасно.
 
Na zapadu Francuske ovi Bretonci ko zna kako su došli do toga. Oni su tamo turbulentno područje bili kroz istoriju. Mada nisu oni po tome poznati koliko znam. Inače mit je da je sve staro sačuvano kod Srba jer je i jezik i kultura i kuhinja i nošnja ( uslovno rečeno) azijatska ... Mislim da je deo došao pre Osmanlija, a drugi veći deo za vreme i od Vlaha verovatno koji su veliki deo srpske nacije.

Ono kad se tri puta ljube ili tako klate oko glave i to je isto turska stvar, oni dukati da se kite ono kad igraju ... Znači nije bitno u tom smislu da se insistira na nekoj "čistoti" i ostalo ko' što neko reče, već da realno prihvatimo kad već raslojavamo stvari da bude realno. Tako isto preko tih uticaja jasnije mogu da se vide i migracije.

Jer ovaj karakterističan fazon imaju i Grci i Kurdi, Laz, Libanezi, Turci, ti po istoku narodi kojima je to kao nešto da se iskažu i to... Mada se svuda vrteli u krug tako kroz istoriju, ali odelo + način najviše liči azijatskim ovim stvarima... Mada moguć je stariji, dosta stariji uticaj na Evropu kroz novi u onim vekovima invazija sa istoka do najskorijeg sa Osmanlijama. I naravno sad one serije turske što imaju, pa sam čuo i da neki daju imena deci po tim likovima čak ... LOL :D

----------------------------------------------------------------------------------------
Radi se o grbu Velike Plane Kyrios. Mada ima dosta primera. Dositej se džabe trudio ... :D
 
Poslednja izmena:
Да не мислиш на грб Ниша? Ја ружнији грб нисам видео.
Шта то значи да није неопходна? Станица је била пролазна за једну половину Срба, друга је остала тамо и није се дала још више од пола миленијума. И та станица је посебно важна јер нигде другде Срби нису оставили толико опипљивих трагова, карактеристичних за њих. Тамо на истоку нема елемената на основу којих би се могу разликоватии од осталих Словена, а на западу их је било.
Тако мислиш јер ниједном другом народу ниси тако дубоко ушао у национално биће. Можда је и код неких других тако дубоко усађено, али код њих ниси тако дубоко зашао.

Овако није неопходна:
Овде бих ипак слушао лингвисте. Лужички Срби су лингвистички најудаљенији од Срба.
По коначном уништењу Боја, Бели Срби су населили простор југозападно од језера Балатон. Североисточно су Бели Хрвати. Ту су, 6. веку имали моћну државу под вођством кнеза Даурентиуса (Дравeн, кнез Подравских Срба, његов син, унук Дерван, у германском запису). Авари су ратовали са Визнтијом и опустошили Далмацију. Могуће да су заједно учествовали у походу на Цариград, у току ког су се сукобили са Аварима и дефинитивно их поразили.
Део популације се из рмске Паноније спустио у римску Далмацију (и Хрвати су населили залеђе Сплита). Остатак је приступио Самовој кнежевини, и делом мигрирао ка Поладљу (Јаковић говори о ширењу културе). Лужички Срби који су били део политричке творевине полапских Срба, преузели су етноним, велики број топонима, али задржали свој изворни језик.

Река Сала (Зала) је дупли топним који повeзује крајњи југозапад Мађарске и полапске Србе.

И да поновимо, није свако хватање за руке коло.
Прегледах гомилиу видеа, само се за ове Французе може рећи да играју коло (можда ово има везе са Цимбрима).
И наравно Викинзи.
 

Prilozi

  • Cimbrians_and_Teutons_invasions.svg.png
    Cimbrians_and_Teutons_invasions.svg.png
    32,2 KB · Pregleda: 1
Poslednja izmena:
У класичном периоду хеленизма пре око 2500 година играно је коло као чврст део верских ритуала (остали "варвари" су такође имали коло у то време). Онда касније на пограничним крајевима Римског царства је било познато, да је делом у Галији било виђено коло, онда на подручју реке Рајне, а и на подручју Венеције/Јулијанских Алпи (још увек познато као corola). Кроз читав средњи век велики делови Европе су ту традицију сачували. У Данској за време краља Кнута (чини ми се онај, који је победио Енглеску) је постојало коло као ритуал славља победе, још дан данас се коло код њих ако се не варам зове кверданс или тако нешто. Исто и на подручју Помераније на острвима, која су имали верску функцију, поготово Аркона, је играно коло као хвала Божанству. Још дан данас на југу Француске и у Сардинији је познато коло, које се игра после венчања, као саставни део тог ритуала венчања. Али од свих европских народа је једностано чињеница, да је се код Срба најдуже оджало коло, јер је било и најдубље урезано у колективну свест. Али и изгубим вољу да коментаришем, кад прочитам коментар, да су сасвим случајно и Бретонци имали тај обичај, али одакле не зна се . А то што је то била европска традиција, ником ништа. Имам осечај да се и на овој расправи мало по мало јавља она пљувачка свест, како у Срби нико и ништа, како су све од других преузели. Онда лепо директно реците како су Срби нека врста турске копилади, па да завршимо и ту расправу око кола...


a drugi veći deo za vreme i od Vlaha verovatno koji su veliki deo srpske nacije.
Погрешно. Моја девојка је Румунка из Влашке (они ту регију зову Тара Руманеска или на српском румунска Тара). Њени су са мајчине стране нешто источно од Букурешта, а са очеве стране југозападно од Букурешта. Тетка моје девојке је случајно била наставница историје, а хоби јој је генелогија и праисторија - мали станчић у коме живи, али препун књига. И она је дошла до сазнања, да је читава њихова породица са обе стране српског порекла и та њена тетка претпоставља, да је читава регија пре била насељена Србима, који су временом задржали своје традиције, али примили румунски језик. То је негде било у периоду после Косовске битке, а други талас те сеобе је изгледа водио Старина Новак, јер је он код Румуна један народни херој. И још једна веома занимљива чињеница - пре мене моја девојка није имала неких додира са народима бивше Југославије, али она се стално чудила колико су нам слични језици. Ја лично њу ништа нисам разумео, иако је пгроман део именица имао сличан корен, али она је рекла да ми смешно говоримо, јер када се одређени речи на румуском мало урвнуто причају, онда то слично звучи као наш. Она је на пример увек разумела смисао конверзације и о чему се ради када сам ја причао са мајком или неким рођацима. Ја њу у разговорима са њеним рођацима или другарицама нисам разумео, осим оних речи везаних за јело, одећу, разне кућне предмете или неке сеоске појмове, то сам разумео али никад нисам потпуно разумео смисао, па ми је до данас остало нејасно како је она могла после тако кратког времена наше везе разумети српски. А о сличности обичаја и начина размишљања нема потребе ни речи да трошим, увек сам имао осећај као да сам Србкињом у вези, која једноставно говори румунски.


Надам се да Ти то моје искуство са Румунком девојком може мало боље дочарати, да ли су Срби великим делом Власи или су Власи уствари српског порекла, односно српско-румунска мешавина.
 
Poslednja izmena:
Pa ne znam za Bretonce direktno. Rekao sam da su nekako dobili sigurno to i ne znam tačno kako. Zalazili su kroz istoriju mnogi svugde i ne postoji ništa homogeno ,a opet su svi manje-više ista priča. Hoću samo da se neki mitovi o nekom apsolutnom autentičnom tripu stave po strani.

Rumuni su ti tek sve živo smešano i kaljeno pa prekaljeno :D Kao Makedonci. Ogroman deo današnje srpske nacije jesu vlaški koreni... Jasna stvar i genetski i ne vidim da je to nešto nužno za prikrivanje.

Inače to da se igra oko vatre ili prosto kao u krug i nije nešto novo, samo što ovamo ima mnogo istočnih elemenata ... Na primer Libanezi igraju skoro identično, mada muzika nije kao folklor toliko ali jeste kao srpska narodna. Narodnjaci što ih zovu ...
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top