Srpski stari vek (7) Piše: Miodrag Milanović
Potomci kraljice Roksande
Jazigama za petama išli su Roksolani. To je bilo sledeće veliko pleme Srba koje je došlo na zapad, prešavši Dunav sredinom II veka p. n. e.
Kada su se srpska plemena Sarmata, u I veku naše ere, sručila na granice Rimskog carstva, ona su već bila razbijena na grupacije sa posebnim imenima i rimski istoričari ih, obično, pod tim imenima i pominju. Najčuvenija su plemena Jaziga, Roksolana i Alana. NJihovi međusobni odnosi i sukobi sa Rimom sada su prilično poznati, ali pre nego što podrobnije razmotrimo njihovu istoriju, bilo bi korisno da u glavnim crtama prikažemo velika migraciona kretanja u istočnoj Evropi, u celini. Sarmatska istorija je povest o nizu talasa koji su se kretali od istoka na zapad, potiskivali i bivali potiskivani, sve dok ne bi udarili o granice Rima i tu se razbijali na još složenije valove i unakrsne struje.
Prvi talas - srpsku prethodnicu - činile su Jazige. U II veku pre n. e, oni su živeli severozapadno od Azovskog mora, između reka Dnjepra i Dona. Iza njih, na istoku, bili su Roksolani, a ispred njih, jedan
nesrpski narod, Bastarni. Poreklo njihovog imena u vezi je sa govorom (jazik - jezik - Jazige) i neverovatnom hrabrošću.
Veza između Jaziga i jaja je metaforična - i danas se, u Srbiji, za nekoga ko je izuzetno smeon, kaže da „ima jaja“.
Najstarija istorija Jaziga nije nam poznata. Istraživač T. Sulimirski kaže da su oni bili isto što i „kraljevski Sarmati“. Početkom nove ere, Strabon, a zatim i Tacit, pominju ih kao narod koji, živeći između Dnjepra i Dnjestra, vlada jednim keltskim narodom, zvanim Bastarni. O Bastarnima, Tacit kaže:“Usled čestih brakova između njihovih uglednih porodica i porodica Sauromata, oni su prihvatili neke običaje te zemlje“. U pontskoj oblasti nisu nađeni nikakvi arheološki ostaci Jaziga, iako su oni, u oblasti blizu Azovskog mora, živeli bar dva veka, u stepema zapadno od Dnjepra.