Ili ovako ako su Srbi doneli IdinS iz istocne Nemacke, i bili tako mnogobrojni da su zaposeli celu BiH,onda su Srbi nametnuli govor prethodno doseljenim malobrojnijim Slovenima,i moja logika kaze da bi trebala da bude velika slicnost izmedju naseg srpskog i luzickog srpskog.
Moja logika kaze da bismo bar u procentima i isti odnos izmedju IdinS i R1a hg trebali da delimo sa severnim Srbima.
Moja logika kaze da bi nesto nalik krsnoj slavi trebalo bar u naznakama da postoji kod luzickih Srba ili bar kod ist.Nemaca ili bar u ogromnoj pravoslavnoj Rusiji
Moja logika kaze da bi nesto nalik pevanju koje se praktikuje od Like do zapadne Bugarske trebalo da postoji i u Luzici
itd itd itd.......
Već milion puta smo govorili o razlici između Balkanskih i Lužičkih Srba, ali gde je milion puta, neka je i milion prvi.
Prvo, Balkanski Srbi su sa Lužičkim Srbima srodni onoliko koliko su srodni i sa Poljacima, a možda čak i manje. Evo, da vidimo koje su razlike.
Kao što smo već mnogo puta rekli, postoje tri glavne slovenske grupacije: 1) Anti, 2) Venedi, 3) Sklavini (Sloveni u užem smislu ili Dulebi). Ova podela bi se mogla shvatiti kao današnja podela na istočne, zapadne i istočne Slovene, ali nije baš tako. Slovenske migracije na Balkan uključile su pretežno plemena iz Sklavinske grupacije, ali bilo je i dosta plemena iz Antske grupacije, a možda i poneko pleme iz Venedske grupacije (Obodriti, Braničevci). Sa druge strane, nisu sva Sklavinska (Dulebska) plemena migrirala na jug. Neka su samo delimično migrirala, a neka su ostala i stopila se sa Antskim i Venedskim plemenima, odnosno ušla u današnje istočno- i zapadno-slovenske nacije.
Dakle, Balkanski Srbi pripadali su Sklavinskoj grupaciji, za koju se vezuje Prague-Korchak kultura, dok su Lužički Srbi pripadali Venedskoj grupaciji, za koju se vezuje Sukow-Dziedzice kultura. Za ove grupacije se u drugim periodima vezuju i druge kulture, ali ja govorim o kulturama u vremenu kada su Balkanski i Lužički Srbi živeli jedni pored drugih. Na donjoj slici, Balkanski Srbi zauzimaju krajnji zapadni deo teritorije Prague-Korchak kulture, dok Lužički Srbi zauzimaju njima najbliži deo teritorije Sukow-Dziedzice kulture.
Uporedo sa ovim razlikama, bile su prisutne i jezičke razlike između Balkanskih i Lužičkih Srba.
Postoje takođe i značajne genetske razlike. Preovladavajuća Y-DNA haplogrupa kod Lužičkih Srba je R1a, koja je zastupljena sa preko 60%, koja se skoro potpuno svodi na Venedski R1a-M458. Čak i da su Balkanski Srbi došli na Balkan kao većinski R1a narod, njihov R1a fond bi se skoro u potpunosti svodio na Venedski R1a-M458, i kada bi se pomešali sa većinski I2a1b1 stanovništvom, procenat R1a bi se smanjio, ali bi u okviru R1a udeo R1a-M458 ostao proporcionalno isti. Međutim, to nije slučaj. U R1a fondu Balkanskih Srba, i to onih iz današnje Srbije, Venedski R1a-M458 čini samo jednu četvrtinu, a ostale tri četvrtine čini Karpatski R1a-Z280. Ja pretpostavljam da R1a-M458 u današnjoj Srbiji uglavnom vodi poreklo od dela Obodrita koji su naselili Srem, i Braničevaca (takođe deo Obodrita), koji su naselili današnje Braničevo, dok je R1a-Z280 došao sa Sklavinskim i Antskim plemenima.
Evo jednog interesantnog dela iz rada
K. R. Veeramah et al., Genetic variation in the Sorbs of eastern Germany in the context of broader European genetic diversity, European Journal of Human Genetics (2011) 19, 995–1001.
We estimated individual ancestry components in an unsupervised (ie, no parental groups were assumed) admixture model, using the maximum likelihood approach implemented in Admixture. The Sorbs (n=178) were analyzed alongside individuals from the following populations: POPRES Germany (DE, n=71), Poland (PL, n=22), Czech Republic (CZ, n=11), Serbia and Montenegro (YG, n=41), and LPZ Germany (LPZ-DE, n=10) and Slovakia (LPZ-SK, n=15). These populations were included alongside the Sorbs, as they were considered as potential source populations based either on geography (eg Germans) or historical hypotheses (eg, Sorbs potentially share recent common ancestry with Polish, Czech or Serbian individuals). The vast majority of individuals, including Sorbs, evidenced substantial ancestry from almost all K inferred clusters (Supplementary Figure 2), regardless of the K value used, reflecting a poor fit of the admixture model. Using the cross-validation (CV) approach implemented in Admixture, we calculate the highest CV accuracy for values of K=1, with some overlap with K=2 (Supplementary Figure 3a), suggesting weak evidence for structure in this data.
When ancestry components were averaged within populations (Supplementary Figure 4), the Sorbs were somewhat more distinct from other populations. For K=2, 3 and 4, the Sorbs showed greatest similarity to Poles, followed by Czechs, Slovaks and the two German populations. The Sorbs were most different to Serbia and Montenegro, likely reflecting the considerable geographical distance between the two populations.
Dakle, ustanovili smo da se Balkanski i Lužički Srbi prilično razlikuju. I onda se prirodno postavlja pitanje: Šta je to što ih povezuje, zbog čega ih ljudi često dovode u čvršću vezu nego što to ona zaista jeste? Pa ispada da je to samo zajedničko ime -
Srbi. I opet se prirodno nameće pitanje: Odakle im zajedničko ime?
Da bi to ustanovili, pogledajmo sledeću mapu. Mapa predstavlja jedan deo mape broj 31 iz poznatog istorijskog atlasa Spruner-Menke-a, i prikazuje Slovenske oblasti na istočnoj granici Franačke države iz vremena kada su Balkanski Srbi tamo živeli.
Dakle, Balkanski Srbi zauzimaju oblasti u donjem levom uglu mape i označeni su sa SORABI (ponegde ih zovu i Pravim Srbima). Na mapi se ne vidi cela oblast koju su Srbi zauzimali. Njihova teritorija se pružala još na jug i obuhvatala delove današnje istočne Bavarske i zapadne Češke. Lužički Srbi su na karti u donjem desnom uglu. Njihova teritorija, Lužice, označena je na mapi kao LAUSITZ, a dva plemena koja čine Lužičke Srbe su na slici označena kao LUSIZI (Lužičani) i MILCIENI (Milčani). Danas su to Gornje i Donje Lužice. U to vreme Lužičani i Milčani nisu nazivani Srbima (Sorbima), Srbima su nazivani samo preci današnjih Balkanskih Srba, koji su živeli nešto zapadno od njih. Ime Srbi (Sorbi), Lužičani i Milčani su dobili dosta kasnije, i verovatno im je ono ostalo od Srba kada su se oni odselili na Balkan.
Treba reći i to da mnogi smatraju da je naziv Srbi nekada korišćen kao naziv za sve Slovene, i da vodi poreklo od reči srbat sa značenjem "oni koji dele majčino mleko, braća". Moguće je da su samo današnji Srbi zadržali taj naziv, i da su ga Lužički Srbi ponovo preuzeli od njih. Ono što je takođe interesantno je da od svih istočnih i zapadnih Slovena, samo Česi i Slovaci ime Srba kažu sa "Srb" (Srbové, Srbi), dok svi ostali kažu "Serb" ili "Sorb".