Генетичка генеалогија

  • Začetnik teme Začetnik teme Kor
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Kako se ova karta poklapa sa današnjim stanjem R1a upitao bih: Zašto Hunoslavi R1a nisu naučili da plivaju?

Z280.jpg


S tim da postoji jaz od 1400 godina
 
Z280.jpg


S tim da postoji jaz od 1400 godina
Kupa je plitak potok, a znamo i kada su je pregazili, to nema veze sa 7. vekom. Interesantno je da Hunoslavi većinski govore kajkavski. Ali kad pogledaš tu kajkavštinu u mikrosistemu kakav je slovenački ili bezjački onda dolaziš do zaključka da je za tih 1400 godina veoma uticao nemački i mađarski faktor na genezu naroda.

Brigita_1.jpg
 
Kupa je plitak potok, a znamo i kada su je pregazili, to nema veze sa 7. vekom. Interesantno je da Hunoslavi većinski govore kajkavski. Ali kad pogledaš tu kajkavštinu u mikrosistemu kakav je slovenački ili bezjački onda dolaziš do zaključka da je za tih 1400 godina veoma uticao nemački i mađarski faktor na genezu naroda.

Zanima me..... ko jos spada u "kajkavsku" grupaciju? Rusi su recimo stokavci dok Ukrajinci imaju dosta elemenata ikavice.
Sta je sa Cesima, Poljacima i Slovacima?
 
Da, pretpostavljao sam za Cehe zbog njihovog "co to je"
Nije mi bas najjasnije to za KEkavce ))))))

BTW..... na onom jutjub videu koji je par stranica nazad i koji treba da dokaze da su Hrvati germansko pleme, navodi se rad nekog Japanca koji je nasao preko 1000 germanizama u kajkavskom narecju. S obzirom da su isti R1b, tu bi mogla da postoji neka paralela.
 
Da, pretpostavljao sam za Cehe zbog njihovog "co to je"
Nije mi bas najjasnije to za KEkavce ))))))

BTW..... na onom jutjub videu koji je par stranica nazad i koji treba da dokaze da su Hrvati germansko pleme, navodi se rad nekog Japanca koji je nasao preko 1000 germanizama u kajkavskom narecju. S obzirom da su isti R1b, tu bi mogla da postoji neka paralela.

Pazi, tome KAJ najviše odgovara KE (CHE, latin. QUA šta QUAI - koji) u italijanskom jeziku. Može da se desi i da je deo Panonije stvarno bio romanizovan.
 
Poslednja izmena:
Da, pretpostavljao sam za Cehe zbog njihovog "co to je"
Nije mi bas najjasnije to za KEkavce ))))))

BTW..... na onom jutjub videu koji je par stranica nazad i koji treba da dokaze da su Hrvati germansko pleme, navodi se rad nekog Japanca koji je nasao preko 1000 germanizama u kajkavskom narecju. S obzirom da su isti R1b, tu bi mogla da postoji neka paralela.

Срби су у време Вука Караџића звали Словенце Крањце или Кекавце а дијалекат кекавски.
Мислим да и Чеси имаји елемената икавице.


Zaista se zna da Srbi sad žive u današnjoj Srbiji (između Drine i Timoka, i između Dunava i Stare planine), u Metohiji (od Kosova preko Stare planine, gdje je Dušanova stolica Prizren, srpska patrijaršija Peć, i manastir Dečani), u Bosni, u Hercegovini, u Zeti, u Crnoj Gori, u Banatu, u Bačkoj, u Srijemu, u desnom Podunavlju od više Osijeka do Sentandrije, u Slavoniji, u Hrvatskoj (i Turskoj i Austrijskoj krajini), u Dalmaciji, i u svemu Adrijatičkom primorju gotovo od Trsta do Bojane. Zato u početku rekoh zaista se zna, jer se upravo još ne zna dokle Srba ima u Arnautskoj i u Maćedoniji. Ja sam se na Cetinju (u Crnoj Gori) razgovarao s dvojicom ljudi iz Dibre, koji su mi kazivali da onamo ima mnogo "srpskijeh" sela, po kojima se govori srpski onako kao i oni što su govorili, tj. između srpskoga i bugarskoga, ali opet bliže k srpskome nego k pravome bugarskome[1]).
U pomenutijem ovdje mjestima biće najmanje oko pet miliona duša naroda koji govori jednijem jezikom, ali se po zakonu (religiji) dijeli natroje: može se otprilike uzeti da ih oko tri miliona ima zakona grčkoga, i to: jedan milion u cijeloj Srbiji (s Metohijom), jedan milion u austrijskijem državama (u Banatu, u Bačkoj, u Srijemu, u desnom Podunavlju, u Slavoniji, Hrvatskoj, Dalmaciji i Boci), a jedan milion u Bosni, Hercegovini, Zeti i Crnoj Gori; od ostala dva miliona može biti da bi se moglo uzeti da su dvije trećine zakona turskoga (u Bosni, Hercegovini, Zeti itd.), a jedna trećina rimskoga (u austrijskim državama i u Bosni, Hercegovini i nahiji barskoj). Samo prva tri miliona zovu se Srbi ili Srblji, a ostali ovoga imena neće da prime, nego oni zakona turskoga misle da su pravi Turci, i tako se zovu, premda ni od stotine jedan ne zna turski; a oni zakona
rimskoga sami sebe ili zovu po mjestima u kojima žive npr. Slavonci, Bosanci (ili Bošnjaci), Dalmatinci, Dubrovčani itd., ili, kao što osobito čine književnici, starinskijem ali bog zna čijim imenom. Iliri ili Ilirci; oni pak prvi zovu ih u Bačkoj Bunjevcima, u Srijemu, u Slavoniji i u Hrvatskoj Šokcima, a oko Dubrovnika i po Boci Latinima. Bunjevci može biti da se zovu od Hercegovačke rijeke Bune, od koje su se, kao što se pripovijeda, negda amo doselili; a Šokci može biti da su prozvani podsmijeha radi (od talijanske riječi sciocco), ali danas i oni sami reku npr.: "ja sam Šokac," "ja sam Šokica," kao i Bunjevac, Bunjevka. Kako god što oni zakona grčkoga ove zakona rimskoga zovu Bunjevcima i Šokcima, tako isto i ovi zakona rimskoga i oni zakona turskoga njih zovu vlasima, a osim toga još oni zakona rimskoga u Dalmaciji oko Spljeta i Sinja i rkaćima (ili hrkaćima). A u prijateljskome razgovoru oni zakona grčkoga zovu ove zakona rimskoga kršćanima, a oni njih hrišćanima. Kad čovjek pomisli npr. da Madžara ima i rimskoga i kalvinskoga zakona, pa se svi zovu Madžari; ili: da Nijemaca ima i rimskoga i lutoranskoga i kalvinskoga zakona, pa se opet svi zovu Nijemci; mora se čuditi kako se barem ovi Srbi zakona rimskoga neće Srbi da zovu. Arnauti su u ovoj stvari za nas još bliži i priličniji primjer nego i Madžari i Nijemci: njih (Arnauta) ima i rimskoga (a može biti gdješto i grčkoga) zakona, pa se svi zovu Arnauti, i da rečemo da se između sebe malo mrze, ali prema drugijem narodima žive kao i braća, kao da su svi jednoga zakona, i jedan bi od njih turskoga zakona ubio deset pravijeh Turaka za jednoga Arnautina makar koga hrišćanskog zakona, kao što bi i Arnautin rimskoga zakona ubio deset Talijanaca za jednoga Arnautina turskoga zakona[2]).
 
Po svjedočanstvu grčkoga cara i spisatelja K. Porfirogenita (koji je umro 959. godine u 54. godini svojega života) Hrvati su se u naše krajeve doselili odnekuda iza karpatskijeh gora u prvoj polovini sedmoga vijeka (kad i Srbi u Maćedoniju i Ilirik). Došavši amo oni su se razdijelili nadvoje, pa se jedni namjestili u današnjoj Hrvatskoj granici i u turskoj Hrvatskoj i u Dalmaciji, a drugi ostali u Panoniji između Drave i Save. Granice ovijeh prvijeh (dalmatinskijeh) Hrvata naznačuju se: pored mora k jugu rijeka Cetina, k Hercegovini Imoski, a k Bosni Lijevno, rijeka Vrbas i grad Jajce, a stolice njihovijeh vladalaca bile su Biograd kod Zadra i Bihać više Trogira; za Panonske pak zna se da im je stolica bila u Sisku, ali granice oblasti njihove teže je naznačiti nego onijeh prvijeh.
U Dalmaciji na suhoj zemlji (osim samoga primorja i ostrva), gdje je bilo srce Hrvata, danas nema nikakoga naroda koji bi se po jeziku razlikovao od Srba, ali na ostrvima i u primorskijem mjestima, iz kojijeh su se ljudi slabo miješali s onima sa suhe zemlje (kao npr. u Trogiru i u Omišu), govori se jezikom malo
drukčijim od srpskoga, i ja mislim da su ovi primorci i ostrvljani ostaci ili potomci starijeh Hrvata. Ja ću se ovdje potruditi ukratko da naznačim glavne sadašnje razlike njihovoga jezika od srpskoga.
1) Mjesto što ili šta oni govore ča, prema slovačkome čo (po čemu ih naši onuda zovu čakavcima), a po varošima ca (prema češkome i poljskome co).
2) Na kraju riječi izgovaraju l mjesto o, npr.: kotal, rekal, molil itd.
3) Mjesto đ i lj govore j, npr.: preja, meja, posteja, zemja, skupje itd.
4) Na mnogo mjesta gdje je u nas ć (od g) oni govore tj, npr.: bratja, prutje itd. Po tome se i u Bosni može čuti bratja, kao što ima i u prvoj knjizi narodnijeh pjesama u pjesmi 510, a po svoj prilici ovamo ide i ono što sam ja u Hrvatskoj slušao od našijeh ljudi netjak mjesto nećak, a po nekijem mjestima i tja mjesto ća.
5) Gdje god mi š izgovaramo št, oni govore šć, npr.: prišć, ognjišće, šćap itd. (ali pošten, gdje je š postalo od č, i oni tako govore).
6) Svuda izgovaraju h upravo kao Nijemci ch.
7) U rod. mn. kažu npr. gradov, žen; a u skaz. gradovih, ženah itd., otkuda se po svoj prilici i u Srijemu govori: po kuća, po livada, po seli, na koli itd.
8) Koje se riječi muškoga roda u slavenskome jeziku svršuju na ъ, u onijeh oni u rod. mn. imaju na kraju ih, npr.: golubih, prstenih, putih itd. Može biti da je i u nas otuda: crvi, mravi, i - u Srijemu i u Bačkoj - puti.
9) Kao što u nas glagoli mogu i hoću, a i velju i viđu, imaju na kraju u mjesto em i im, tako se u njih u svima glagolima govori i jedno i drugo (kao i u nas velju i velim, viđu i vidim), ali opet više na u.
10) Nakl. neopr. kod sviju glagola govore bez i na kraju, npr.: pisat, molit, vuć itd.
11) Kod glagola koji se u nas u sad. vr. svršuju na em i im, u trećem licu, mn. br. (toga istog vremena) imaju na kraju du, npr.: pišedu, govoridu, hoćedu, molidu itd. I ovo je po svoj prilici iskvareno u novija vremena, kao što su i naši gdjekoji ili od njih primili ili sami iskvarili.
 
12) Mjesto koji govore i ki, mjesto koje ke, mjesto moja ma itd.
13) Na kraju sloga mjesto m svagda izgovaraju n (kao što je kazano za Paštroviće u predgovoru k Srpskijem poslovicama, 1836. na strani XXXI) npr.: Vidil san ga sto putih.
14) Mjesto jezik oni govore i jazik (od čega je po svoj prilici i oko Rijeke postalo zaik); tako govore i: jat, prijat, ujat, jamat, jamanje, jamatva, koje bi riječi po južnome slavenskom narječiju morale imati e mjesto a, kao što se dalje k jugu i govori jemati (brati npr. vinograd), jemanje i jematva.
15) Mjesto grob govore greb, mjesto rastem restem, mjesto vrabac vrebac. Sve tri ove riječi ja sam ovamo slušao i u Dubrovniku. Može biti da je po njihovome govoru i lastovica mjesto lastavica, koje se govori ne samo u svemu primorju (i kod štokavaca) nego i u samoj Crnoj Gori.
16) Gdje je god u slavenskome jeziku ѣ, oni govore i (kao i Rusini a gdješto i Česi i Slovaci) npr.: vira, dite, did, nisam itd. Po ovome sad možemo znati kako je došlo te se u nas gdješto (po sjeverozapadnijem krajevima) govori: nisam (mjesto nijesam, ili nesam), gdi, ovdi, ondi, gnjizdo (mjesto gnijezdo ili gnezdo), prid kućom, priko Dunava, niki ljudi itd.
17) Osim ovijeh razlika imaju oni mnogo i riječi kojijeh mi nemamo: takova je riječ i kruh, koja je i u nas poznata; tako je i križ, otkuda i mi kažemo kriška i križati; ja mislim da je njihova riječ i žudim, požudim i požuda, od čega sam ja i u Tršiću slušao: žudan i gladan.
Svak može vidjeti da su ove razlike, kad se govori o dva različna jezika i naroda, vrlo malene; a još kad se uzme da ih je najviše moglo i moralo postati u našijem krajevima (pošto su se Srbi i Hrvati amo doselili) za hiljadu i dvjesta godina; tako vrlo lasno može biti da su Srbi i Hrvati, kad su se amo doselili, bili jedan narod pod dva različita imena, kao npr. sad gdjekoji što govore i pišu: Srbi i Bošnjaci, ili: Srbi i Crnogorci, ili: Srbi i Dalmatinci, ili: Serbian und Raizen itd.
Da bi se još lakše vidjeti moglo da jezik ovijeh Hrvata nije bliži nikakome drugome Slavenskom od srpskoga, dodaću ovdje što iz knjige njihovoga spisatelja Ivana Ivaniševića, koja se zove Kita cvitja razlikova (Kita cvitya razlikova), i koja je naštampana u Mlecima 1642.
 
Od velike bi koristi i potrebe bilo kad bi se skupilo u čakavačkom jeziku sve ono što danas nije srpsko. Onda bi se moglo suditi koje se od ovijeh razlika slažu s jezikom njihovijeh zapadnijeh susjeda Kranjaca, koje li su same njihove, i ove s kojijem se od slavenskijeh narječija slažu. A uz ovo bismo mi dobili silu čistijeh slavenskijeh riječi koje se danas u nas ne govore.
Ja rekoh malo prije da sela ni opština ljudi koji ovijem jezikom govore nema danas u Dalmaciji na suhoj zemlji, a po svoj prilici neće ih biti ni u Bosni; ali ih ima u Hrvatskoj vojničkoj krajini kako se prijeđe Velebit, i u zapadnoj Madžarskoj i u Austriji gotovo do samoga Beča! Kako ih je nestalo u Dalmaciji? Ja mislim da su se od Srba i od Turaka razbjegli, a koji su ondje ostali oni se posrbili zadržavši samo i na onijem mjestima gdje je u starome slavenskom k[15]). Oni pak koji sad žive u zapadnoj Madžarskoj i po susjednoj Austriji, i koje Nijemci zovu Vaser-Kroboten, jamačno će biti potomci panonskijeh Hrvata, ali otkud ovako daleko k sjeveru: ili im Porfirogenit mjesta vlade nije dobro naznačio, ili su i oni u novija vremena pobjegli od Turaka?
 
Iz svega ovoga što je ovdje kazano vidi se da se Južni Slaveni svi osim Bugara po jeziku dijele natroje: prvi su Srbi, koji govore što ili šta (i po čemu se prema čakavcima i kekavcima mogu nazvati štokavci) i na kraju slogova imaju o mjesto l; drugi su Hrvati, koji mjesto što ili šta govore ča (po čemu se zovu i čakavci) i na kraju slogova ne promjenjuju l na o, a u ostalome se vrlo malo razlikuju od Srba; treći su Slovenci, ili kao što ih mi zovemo Kranjci, koji mjesto što govore kaj (po čemu ih naši i kekavcima zovu), koji se i od Srba i od Hrvata po jeziku mnogo više razlikuju nego Srbi i Hrvati između sebe, ali su opet njima bliži nego ijednome drugome slavenskom narodu. Među Slovence idu i današnji Hrvati u varmeđi zagrepskoj, varaždinskoj i križevačkoj, kojijeh je jezik kao prijelaz iz kranjskoga u srpski; ali je začudo otkud oni ondje gdje su sad? Ako je istina što Porfirogenit kaže da su Panonski Hrvati bili između Drave i Save, i da im je stolica bila u Sisku, onda bi valjalo da su ondje čakavci a ne kekavci!
Što se tiče broja ovijeh Južnijeh Slavena između sebe, ja bih rekao da će štokavaca biti najmanje triputa onoliko koliko i kekavaca i čakavaca zajedno, a kekavaca opet biće mnogo više od čakavaca.

Вук Караџић



Позз сећан јубилеј!;)
 
Kor, mozes li napraviti jedan kratki post za nas koji se bas ni najmanje ne razumijemo u genetiku?

Pokusavao sam vise puta da se ukljucim u ovu temu, ali nije mi islo bas najbolje, jer izgleda nemam ni elementarno poznavanje...

Kada vi ovdje naredate ta slova i brojkice i sifre, vise ne znam jesam li na pdf istorija...


))))))))) Da moze kratki, bas i ne moze.
Ukratko, vrlo kratko cu da pokusam da dam neke opste informacije (dosta toga sam napisao na samom pocetku teme). Ovih nekoliko postova je u pitanju: http://forum.krstarica.com/showthre...ЕНЕАЛОГИЈА?p=15895638&viewfull=1#post15895638http://forum.krstarica.com/showthre...ЕНЕАЛОГИЈА?p=15895638&viewfull=1#post15895638

1. Mi najcesce posmatramo muski Y hromozom koji ne postoji kod zena i prenosi se sa oca na sina.
2. Posto geni imaju u sebi ogromnu kolicinu informacija, naucnici su ih podelili u mnogo manjih zona koje se posmatraju. To su tzv. lokusi. Tako naprimer na lokaciji koju su nazvali DYS448 (skracenica za DNA Y-chromosome Segment)
imamo sledecu situaciju:

20111106130940.jpg

(ova slova su pocetna slova od: A-denin, G-uanin, C-itozin i T-imin).

Plavom bojom je oznacen niz nukleotidnih kiselina AGAGAT, i kao sto vidimo, on se ponavlja 19 puta. Zato se u "licnu kartu" nekog coveka koji se testirao a ima ovakav rezultat moze napisati DYS=19. Sto vise ovakvih segmenata je istestirano, to dobijamo precizniju sliku.

3. Ukoliko se kod nekog coveka desi mutacija na bilo kom mestu unutar ovih plavih slova (mislim na segment /AGAGAT/), tada vise necemo imati 19 ovih ponavljanja unutar lokacije DYS448, vec 18. On tu informaciju prenosi na svog sina i njegovi potomci imaju u "licnoj karti" DYS448=18, za razliku od dede koji je imao 19. Rodjaci od strica koji nije doziveo tu mutiaciju ce i dalje nositi oznaku 19.

Da pojasnim. Deda ima vrednost markera =19. Radjaju mu se dva sina i u jednog prilikom radjanja dolazi do mutacije. Kod drugog mutacije nema i on nastavlja dedinu "lozu" sa =19, dok ce sinovi ovoga sa mutacijom nositi novu oznaku =18.

4. Ovih silnih oznaka se ne treba bojati! Svaka od tih oznaka u principu predstavlja ovo sto smo upravo videli. Problem je sto u genomu ima vise nego previse (c) informacija, pa te informacije treba nekako oznaciti. Zbog toga imamo masu raznoraznih skracenica.

5. Za one koji genetiku koriste kao pomocnu granu u resavanju nekih misterija iz istorije u sustini nije ni potrebno znati bilo sta iz biologije ili genetike. Dovljno je pratiti rezultate i pokusati razumeti koje etnicke grupe su mogle da imaju koju genetsku pripadnost.

Meni se jako svidja kako to radi britanska istoricarka Jean Manco. Sa njom sam i razgovarao par puta. Zena je O.K.

Evo kako to ona radi:
http://www.buildinghistory.org/distantpast/peoplingeurope.shtml

Treba obratiti paznju na mnostvo hiperlinkova na stranicama koji nude dodatnu i vrlo korisnu informaciju. Sajt je neverovatno interesantan sa mnogo ingormacija. Svi oni koji znaju engleski neka ne zale vreme da ga detaljno procitaju.
 
@NickFreak

Hvala druze za postove. Vuka su kritikovali da je "velikosrpski ideolog". Za divno cudo, ono sto je on govorio sada dobija i geneticku verifikaciju.
Stokavci su (vecinski) jedan narod od jednog korena.Ja razumem one kojima se ova konstatacija ne svidja ali nauka nije mesto gde bi trebalo da se vodimo zeljama vec iskljucivo cinjenicama.
 
@NickFreak

Hvala druze za postove. Vuka su kritikovali da je "velikosrpski ideolog". Za divno cudo, ono sto je on govorio sada dobija i geneticku verifikaciju.
Stokavci su (vecinski) jedan narod od jednog korena.Ja razumem one kojima se ova konstatacija ne svidja ali nauka nije mesto gde bi trebalo da se vodimo zeljama vec iskljucivo cinjenicama.

Interesantan je rad profesora Marojevića sa beogradskog Filološkog. Evo šta profesor Marojević kaže o srpskom jeziku:

"1.1. Jedna od zabluda ideologizovane nauke o srpskom jeziku sastoji se u tome što se ovaj jezik svrstava u zapadnojužnoslovensku podgrupu južnoslovenskih jezika, pa se ide čak dotle da se ti jezici genetski svode na jedan jezik. Tako Pavle Ivić tvrdi „da su razlike među zapadnojužnoslovenskim govorima bile vrlo male, sasvim nedovoljne za razlikovanje dvaju jezika na zapadnojužnoslovenskom području“2. Savremena lingvistička nauka u tom pogledu je nedvosmislena: srpski jezik (tzv. štokavski), hrvatski jezik (tzv. čakavski) i slovinjski jezik (tzv. kajkavski) sa slovenačkim — genetski se ne mogu svesti na j e d a n slovenski prajezik niti na j e d a n praslovenski dijalekat3. Najviše što se može reći, a što bi bilo i najtačnije, jeste fakat da se srpski jezik sa svojim zapadnim slovenskim susjedima (prvenstveno s hrvatskim) nalazio i nalazi u nekoj vrsti jezičkoga saveza i u odnosima tipološkog približavanja ili k o n v e r g e n c i j e.

1.2. Prije dolaska Protobugara na Balkan srpski jezik je činio cjelinu sa slovenskim govorima današnje Makedonije i današnje Bugarske, tako da možemo govoriti o j e d n o m (srpsko-slovenskom) praslovenskom dijalaktu: savremeni srpski i bugarski jezik, s prelaznim makedonskim govorima, genetski se mogu svesti na j e d a n slovenski prajezik (tačnije: pradijalekat). Jedan dio tih govora u kontaktu s neslovenskim jezikom Protobugara, uz razvoj balkanističkog inovacionog žarišta, poslužio je kao osnova za glotogenezu bugarskog jezika i etnogenezu bugarskog kao novog slovenskog naroda. Srpsko-slovenski govori Makedonije takođe preživljavaju krupne tipološke promjene, s izvjesnim obrisima nove glotogeneze koji bi govorili o mogućnosti formiranja novog, makedonskog jezika (danas su ti govori više prelazni od staroga srpskog prema novom bugarskom jeziku nego što predstavljaju već formiran novi južnoslovenski jezik). Moglo bi se reći, i to bi bilo najtačnije, da se na srpskom istorijskom jugoistoku odvija proces tipološkog udaljavanja ili d i v e r g e n c i j e."

Ovo se u potpunosti poklapa sa genetičkim istraživanjima. Dakle, imamo jedan zajednički praslovenski jezik na Balkanu (sastavljen od I2a1b1 Dinaric North i South). Dolaskom turskih Bugara, istočni dijelovi tog jezika se kvare i odatle nastaje bugarski jezik, makedonski je samo prelazna varijanta između srpskog i bugarskog. Ne treba zaboraviti na visok procenat Dinaric Northa u Makedoniji i zapadnoj Bugarskoj.
Na zapadu prema kakavcima i čakavcima tj. Slovencima i Hrvatima nije samo jezička granica već i genetska (I2a1b1 haplogrupa naspram R1a1 i R1b1).

Znači na isti način kako se genetski Srbi i Hrvati ne mogu svesti na jedan narod, isto tako i jezički štokavski (srpski) i čakavski (hrvatski) ne mogu da se svedu na jedan prajezik.

A da ne spominjemo arheologiju, koja u srednjem vijeku zna za srpskoslovensku, posebno za ranohrvatsku, posebno za vizantijsku, posebno za franačku arheološku kulturu.
 
investigator

Ovo se u potpunosti poklapa sa genetičkim istraživanjima. Dakle, imamo jedan zajednički praslovenski jezik na Balkanu (sastavljen od I2a1b1 Dinaric North i South). Dolaskom turskih Bugara, istočni dijelovi tog jezika se kvare i odatle nastaje bugarski jezik,

Turkofoni protobugari su za sobom povukli slovensko stanovnistvo koje je naseljavalo delove danasnje Rumunije uz Dunav. To su mahom bili Din-N. Iako se medju danasnjim Bugarima mogu naci Din-S haplotipi, oni su tamo ipak znatna manjina.
makedonski je samo prelazna varijanta između srpskog i bugarskog. Ne treba zaboraviti na visok procenat Dinaric Northa u Makedoniji i zapadnoj Bugarskoj.
Makedonija je vise Din-N nego Din-S mada ni ovi drugi nisu retki. U FTDNA bazi imamo Trajkoskog koji je Din-S, bugarina Kusleva koji je poreklom iz Makedonije, bugarina Paneva i Grka Holevas-a kao predstavnike Din-S iz tih krajeva.


Na zapadu prema kakavcima i čakavcima tj. Slovencima i Hrvatima nije samo jezička granica već i genetska (I2a1b1 haplogrupa naspram R1a1 i R1b1).

Jeste da zvuci kao velikosrpska jeres ali je tako. Ne postoji ni najmanja sansa da te tri haplogrupe budu deo jednog naroda (u etnickom smislu), pogotovo kada su striktno geografski razdvojene i govore razlicitim dijalektima.

Znači na isti način kako se genetski Srbi i Hrvati ne mogu svesti na jedan narod, isto tako i jezički štokavski (srpski) i čakavski (hrvatski) ne mogu da se svedu na jedan prajezik.

Definitivno su izvorni Hrvati bili vecinski R1b, sto se moze lako zakljuciti ako se poglede koje su teritorije drzali u svojim rukama. Ranije sam mislio da su R1a ali sada vidim da su ipak R1b u pitanju.


A da ne spominjemo arheologiju, koja u srednjem vijeku zna za srpskoslovensku, posebno za ranohrvatsku, posebno za vizantijsku, posebno za franačku arheološku kulturu.

A da ne govorimo za obicaje, nosnju, kulturalni stratus, prezimena.....
 
Definitivno su izvorni Hrvati bili vecinski R1b, sto se moze lako zakljuciti ako se poglede koje su teritorije drzali u svojim rukama. Ranije sam mislio da su R1a ali sada vidim da su ipak R1b u pitanju.

.

R1a su bili i ostaju Kranjci na teritoriji Hrvatske. Oni mogu da se povežu sa Slovenima, dok Kluk i Muhol imaju isti istorijski put kao i Bugari. Ali onda dolazimo u problem, jer oni nisu došli odande odakle je projektovano.
 
Poslednja izmena:
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top