Ja sam lud onda, ali čitao sam "Rođenje tragedije" 3x i nijednom nisam imao utisak da Niče favorizuje dionizijsko. Pre bih rekao da govori o stalnoj dijalektici dva pola.
U svakom slučaju, to je Ničeovo najmanje vredno delo, što objašnjava zašto se Ozimanu najviše sviđa. Čovek je kao filter, sve što on oceni kao kvalitetno možete odmah da bacite u kanalizaciju.
Naravno.
Nice na mnogo mesta govori o dionizijskom i apolonskom. Tako, npr., u
Sumraku idola ( Carkanja jednog nesavremenog, § 10 ) on objasnjava ta dva pojma gde apolonsko vezuje za vizionarstvo, pa su tako vizionari, slikari, vajari, epski pesnici, a dionizijsko je stanje ono sa naglasenim afektima, gde je " uzbudjen i pojacan ceo sistem afekata ".
Nice cesto vezuje apolonsko za slikarstvo , a dionizijsko za muziku.
Narocito su znacajna njegova odredjenja ovih termina s obzirom na istorijsko nastajanje i lociranje pojmova apolonsko i dionizijsko ( dionisko ) u jednom malom spisu -
Rodjenje tragicne misli.
Ovo Niceovo delo je kod nas nepoznato, najvise iz razloga sto je prvi put objavljeno tek 1973 godine, u sabranim Niceovim delima sto su ih izdali
Colli i Montinari.
Tu se moze videti da apolonsko nije uvek identicno sa sokratovskim. Postoji i umetnicko apolonsko, kao sto postoji i neumetnicko dionizijsko, pa se moze govoriti o
dvostrukosti apolonskog i dionizijskog.
Tako, pored izvorno dionizijskog, postoji tzv.
varvarsko, razaralacko-orgijasticko dionizijsko koje nije vezano uz postojanje umetnickog.
Zbog toga treba imati u vidu da se kod Nicea umetnicko stvaranje odvija ( u
Rodjenju tragedije, npr. ) u
antitezi dionizijskog i apolonskog, kao si i ti primetio citajuci to Niceovo delo.
Ne mari sto Nice u kasnijim delima sebe identifikuje sa Dionisom ( " Ucenik sam filozofa Dionisa, i pre bih jos voleo da budem satir nego svetac " - Ecce homo, predgovor, § 2 ), jer on to svoje shvatanje sledi i u drugim delima.
Inace sto se ozimana tice, on ceni Niceovo
Rodjenje tragedije samo zato sto misli da tu Nice sve vreme parafrazira Sopenhauera. Sve sto nije vezano za Sopenhauera to, po ozimanu, nije filozofija. To ti je bar poznato.
