Argumentovano sam izneo suštinu o Ničeu, dakle, sve ono što je prethodilo i što je usledilo kao produkt Ničeove filozofije, a to su životni uslovi u kojima je pomenuti mesio svoj hleb, koji mnogi, vidim, rado jedu, jer ne mogu, ne znaju ili neće, sami sebi da mese svoj hleb, pa im je lakše da jedu ono što je drugi umesio.
Ne znam šta znače te životinje, ali je činjenica da je sujetni Niče često ljude poredio sa majmunima, valjda je sebe tako uzdizao, kada je sve one ispod njegovog zamišljenog nadčoveka nazivao majmuno-čovek.
A to je početak rasizma, i vidim, mnogi ovde se hvataju na taj mamac, jer, naravno, onaj koji nema samopouzdanja i onaj koji ne radi na sebi, njemu je najlakši put da sebe uzdigne tako što će drugoga da spusti, a ovakvim izjavama upravo, uvredama ovog licemernog tipa, čovek koji tako razmišlja spušta onoga koga se plaši ili onoga koji ne razmišlja kao on, spušta ga time na niži nivo u svojim mislima, i samim tim sebe uzdiže. Ali samo prividno, jer uvreda koja nije potkrepljena činjenicama, uvek je sopstvena projekcija. Takođe uvreda je oružije slabih, jer slabić ne može da trpi i onda se brani tako što vređa, dok onaj koji je jak, Taj trpi i uzdržava se od vređanja, jer je jak i može da istrpi.
Hajde, ako hoćeš da se baviš filozofijom, a ne samo da se baviš citatima, da vidimo, reci jednu veliku misao Ničea, ali takođe objasni kako Ti tu misao osećaš?