(Fizika, Pseudonauka) Vreme, prostor...

Po tvojoj hipotezi, naša relativna brzina u odnosu na česticu koja emituje svetlost utiče na brzinu svetlosti prema nama. Po toj pretpostavci, ako se čestice kreću 1000 km/s prema nama, i ako oslobode svetlost brzine c, ta svetlost se prema nama kreće brzinom od c+1000 km/s. Po tvojoj hipotezi, mi tu svetlost uopšte nećemo videti.

А да ли постоји доказ да честица која се креће 1000 км на секунд према посматрачу емитира светлост на ц или ц-1000 ?.
 
А да ли постоји доказ да честица која се креће 1000 км на секунд према посматрачу емитира светлост на ц или ц-1000 ?.

Sve čestice uvek emituju svetlost brzinom c.

Galetova hipoteza je da one u stvari emituju različite brzine, no da mi možemo samo da detektujemo one koje se kreću brzinom c u odnosu na nas; no, to se uopšte ne uklapa u obzervacije.
 
Има мали неспоразум. У свемирском вакуму се не производи светло које долази до нас са Сунца или Звезда. Нити може доћи до нас без да прође кроз материјални део простора који омотава Земљу. На те особине сам мислио.

Svetlost je uvek svetlost, bez obzira na okolinu. Osobine same svetlosti se ne menjaju (energija sadržana u jednom fotonu uvek ostaje ista, na primer).

Ono što se može promeniti je brzina kojom se svetlost kreće kroz određen prostor, ali ovde govorimo o veoma, veoma malim efektima.

Recimo, uzmi svetlost sa Sunca. Pošto plazma apsorbuje svetlost veoma dobro, jedina vidljiva svetlost koja dolazi do nas je ona sa same površine. Ona odatle odmah ulazi u veoma redak gas, gde je brzina praktično jednaka brzini u vakuumu, i posla samo jednog delića sekunde ulazi u vakuum.

Kroz vakuum svetlost onda do Zemlje prelazi u proseku 149 598 000 km, od čega je samo zadnjih ~120km puta kroz atmosferu. Refraktivni indeks vazduha je 1.000293; tj. svetlost se kreće kroz vazduh samo oko 0.3% sporije nego kroz vakuum.

Tako da ovo nema značajnog efekta na svetlost.

Ono što ima značajan efekt su osobine molekula koji čine atmosferu. Recimo, najveći deo spektra (od crvene do zelene boje) prolazi kroz atmosferu bez problema. Ali zračenje viših energija biva apsorbovano - uključujući tu i plavu svetlost.

Zbog ovoga, mi vidimo sunce kao malkice manje plavo nego što zaista jeste (mada je ovo jedva vidljivo, u stvari); a pošto molekuli vazduha emituju nazad plavu svetlost koju su apsorbovali, nama nebo izgleda plave boje.
 
Sve čestice uvek emituju svetlost brzinom c.

Galetova hipoteza je da one u stvari emituju različite brzine, no da mi možemo samo da detektujemo one koje se kreću brzinom c u odnosu na nas; no, to se uopšte ne uklapa u obzervacije.

У реду. А да ли свака честица има своју боју, или има све боје спектра?
 
Значи да ипак има бар мало промене због средине кроз коју пролази. Да ли је онда светло са Звезда више поремећено, јер сигурно пролази кроз више различитих средина?
 
Ovo gore nije tačno jer ovo gore si ti izmislio i glasi ovako

Ok, ne želim da ulazim u besmislene tangencijalne razgovore.

Lepo objasni sam šta jeste tačno. Imaš galaksiju udaljenu pet milijardi svetlosnih godina, mi je jasno i lepo vidimo kroz teleskope, i sa Zemlje, i sa Habla.

Po tvojoj hipotezi, kojom brzinom se ta svetlost u stvari kreće u odnosu na svoj izvor, a kojom brzinom u odnosu na nas? Ako postoje svetlosti različite brzine od c, odakle su one krenule, i gde one stižu, i u odnosu na šta je njihova brzina različita od c. Budi precizan.
 
Poslednja izmena:
Значи да ипак има бар мало промене због средине кроз коју пролази. Да ли је онда светло са Звезда више поремећено, јер сигурно пролази кроз више различитих средина?

Zavisi od izvora i položaja izvora u odnosu na nas, ali uglavnom ne. Najveći deo svetlosti prolazi samo kroz prazan prostor. Samo ona svetlost koja prolazi kroz značajne oblake gasa ili prašine bude značajno izmenjena (i onda vidimo jasne apsorpcione linije, na osnovu kojih možemo znati sastav određenih veoma dalekih stvari).
 
Sad sam otišao i pogledao tvoje prethodne poruke, i osim ako nisi promenio svoju postavku, ovo gore jeste tačno.
Ovo gore nije tačno jer ovo gore si ti izmislio i glasi ovako
Prvi citat
Uzmimo sada jednu veoma prostu računicu. Uzmimo sve čestice iz svih zvezda u toj galaksiji koje se ere brzinom od 1000 km/s prema nama. Po tvojoj postavci, mi ćemo od njih detektovati onu svetlost koja se kreće prema nama brzinom od c-1000 km/s . Jel tako?
Pa nije tako muška glavo jer ta svetlost nema tu brzinu prema nama već
prema tim česticama a prema nama ima onu brzinu koju si sam izračunao u sledećem citatu:
Drugi citat
Jedina svetlost koju ćemo da vidimo je svetlost oslobođena sa tih čestica brzinom od c - 1000 km/s, pošto je c - 1000 km/s + 1000 km/s = c.
I ovo jeste moja hipoteza a ne ono gore
Koliko puta sam ti rekao da uvek treba naglasiti na šta se odnosi brzina svetlosti?
Svetlosti c - 1000 km/s i c + 1000 km/s odnose se na njihove izvore a ne na nas - obe ove
svetlosti u odnosu na nas imaju brzinu c baš kao što kaže i moja hipoteza i STR.
Ne znam čemu ti služe ove nedobronamerne smicalice.
Čemu ti služi besmisleno sračunavanje vremena koje je potrebno da bi svetlost brzine c - v
kao i svetlost brzine c + v stigle do nas kad ni jednu od tih svetlosti ne detektujemo ni po
kojoj teoriji?
Tvoj drugi citat je ono što kaže moja hipoteza, a prvi nije. Zar ti ne vidiš razliku između
tih citata? Kako možeš biti toliko neprecizan?
Zar misliš da ovakvim nedobronamernim i pogrešnim tumačenjem moje hipoteze možeš
nekoga dovesti u ćorsokak?
Zašto nisi odgovorio na pitanje koje sam ti postavio na primeru automobila i jabuke?
Zato što tu nisu moguće smicalice poput ovih.
Zašto na primer nisi kritikovao glupost koja kaže da je za oscilatorno ili ubrzano kretanje
potrebna beskonačno velika energija - verovatno zato što je po tvom mišljenju relativistima
dozvoljeno da pričaju proizvoljne izmišljotine. Ja sam kritikovao balističku teoriju koju je
izneo milan3, a isto tako i on moju, a vi relativisti kao da ste sklopili nekakav
sporazum o nenapadanju bez obzira na to šta koji lupeta. Možda se TR tako zove zato što
je svaki relativista drukčije tumači.
 
Definisi vreme i prostor i drzi se teme.Previse ptice udaljava od sustine a to je:1.Vreme,2.prostor.:think:

А на основу чега ти мислиш да се дефинише време и простор ако не помоћу светла? Значи треба тачно установити све чиниоце за установљавање нечега па онда прећи на дефинисање. Ако је неко то већ урадио онда дискусија није потребна, осим у случају да је неко покрене због оправдане сумње у ту дефиницију.
 
А на основу чега ти мислиш да се дефинише време и простор ако не помоћу светла? Значи треба тачно установити све чиниоце за установљавање нечега па онда прећи на дефинисање. Ако је неко то већ урадио онда дискусија није потребна, осим у случају да је неко покрене због оправдане сумње у ту дефиницију.

Vreme i prostor mozes da definises samo ako ih prethodno ogranicis.U suprotnom,svaka prica je gubljenje vremena,naklapanje.Mnogo price dovodi do toga da se gubi sustina.Ne vidi se drvo od sume.:think:
 
Mogu se napraviti vrlo mali izvori svetla, sa vrlo ogranicenim brojem cestica (cak samo jednog molekula od 2-8 atoma). Zbog toga bi ti izvori imali i vrlo ogranicen izbor brzina koje bi mogla da ima svetlost koja dolazi od njih. I detektori mogu da budu vrlo mali i iz istog raazloga bi mogli da detektuju samo ogranicen broj brzina. U eksperimentu u kojem bi se takav izvor i/ili detektor kontrolisano kretali vrlo lako bi se utvrdilo da se u zavisnosti od brzine menja kolicina svetla koju detektor prima.
Na ovako ekstremnom slucaju do bi moralo da bude potpuno ocigledno ali to bi se primetilo vec i na mnogo vecim izvorima i detektorima a nije primeceno.
Zato predlazem da napravis eksperiment i ovde se javis kada kao rezultat dobijes promenu kolicine svetlosti na detektoru u zavisnosti od njegove brzine ili brzine izvora. Bez toga ovo sve sto pricas je totalno gubljenje vremena.
 
Vreme i prostor mozes da definises samo ako ih prethodno ogranicis.U suprotnom,svaka prica je gubljenje vremena,naklapanje.Mnogo price dovodi do toga da se gubi sustina.Ne vidi se drvo od sume.:think:

Па колико сам ја разумео, реч и јесте о ограниченом простору, и времену које је потребно светлу да прође кроз тај простор.
 
Pa nije tako muška glavo jer ta svetlost nema tu brzinu prema nama već prema tim česticama a prema nama ima onu brzinu koju si sam izračunao u sledećem citatu
...
I ovo jeste moja hipoteza a ne ono gore
Koliko puta sam ti rekao da uvek treba naglasiti na šta se odnosi brzina svetlosti?
Svetlosti c - 1000 km/s i c + 1000 km/s odnose se na njihove izvore a ne na nas - obe ove
svetlosti u odnosu na nas imaju brzinu c baš kao što kaže i moja hipoteza i STR.
Ne znam čemu ti služe ove nedobronamerne smicalice.

Ah, da. Izvini, stalno zaboravljam da ti misliš da se put od tačke A do tačke B može meriti nezavisno od ove dve tačke.

(Ignorisaćemo opet problem očuvanja energije. Supernova oslobađa gigantsku količinu energije koju mi detektujemo. Ako tu energiju oslobađa u raznim brzinama, mi onda vidimo samo jedan njen delić; puna količina energije oslobođena u eksploziji bi morala da bude dovoljna da razori čitav galaktički klaster.)

Naravno, i onaj čisto algebarski problem je potpuno isti :) samo iz drugog referentnog sistema. No, to je suviše matematike, pa ćemo da polako ovo razradimo korak po korak, koristeći samo sabiranje i množenje. Ako posle toga ne bude jasno u čemu je problem, dižem ruke.

Imaš supernovu, udaljenu milion ly, u pravcu ravi rotacije Sunčevog sistema. Ona se sastoji od raznih čestica, koje se kreću najrazličitijim brzinama. Tako da praktično bilo kojom brzinom da se krećeš prema ili od te galaksije, vidiš neku od tih svetlosti (pošto uvek ima neke svetlosti koja se kreće brzinom c prema tebi).

Uzmi da deo neba u kome se nalazi supernova posmatraju obzervatorije u proleće i u jesen iste godine. Razlika Zemljine brzine u odnosu na supernovu je oko 60 km/s između te dve tačke, zbog rotacije oko Sunca.

U proleće, kada se krećemo prema supernovi, mi sa nje detektujemo onu svetlost koja prema nama ima brzinu c. To znači da je ona sa te supernove (tj. u odnosu na centar zvezde u eksploziji) krenula brzinom od c - 30 km/s, i tom brzinom je išla od supernove do nas. Tom brzinom, bilo joj je potrebno milion i sto godina da pređe put do nas.

U jesen, kada se krećemo od supernove, mi sa nje detektujemo onu svetlost koja prema nama ima brzinu c, koja u odnosu na centar supernove ima brzinu c + 30 km/s. Ovom brzinom, bilo je potrebno 999900 godina da pređe put do nas.

Šta ovo značI?

Pa, mi bi smo takvu supernovu detektovali u jesen, kada se krećemo od supernove. Onda bi smo detektovali svetlost sa ostalih čestica (kako se naša brzina prema supernovi smanjuje), kontinualno...dok dvesta godina kasnije, u proleće, ne detektujemo poslednji trag svetlosti iz te supernove.

* * *

Ovo iznad, međutim, opet izgleda suviše komplikovano. Uzmimo jednostavniji primer.

Dva prijatelja posmatraju sazvežđe Orion, koje se nalazi iznad horizonta. Fokusiraju se na zvezdu Rigel, šestu najsvetliju zvezdu na nebu, čija distanca se geometrijski može ustanoviti - 800 svetlosnih godina.

Zbog rotacije Zemlje, Orion se veoma brzo pomera preko neba, uočljivo golim okom iz sata u sat (izađi i probaj sam).

Jednom od dvojice prijatelja dosadi, i sedne u kola. Krene da se vozi auto-putem, brzo, kući. Auto-put je u pravcu Oriona, koji je na horizontu pravo ispred njegovih kola. Čovek zgazi pedalu, i postigne brzinu od 40 m/s.

Prijatelj koji je ostao na mestu ima brzinu v u odnosu na Rigel. Prijatelj u kolima se kreće brzinom v+40 m/s u odnosu na Rigel. Ignorišimo v, koja je ista za oba prijatelja (uzmimo da je v=0). Prvi prijatelj vidi onu svetlost koja u odnosu na njega ima brzinu c, a drugi prijatelj vidi onu svetlost koja u odnosu na njega ima brzinu c - 40 m/s.

Svetlosti koja se kreće c - 40 m/s je potrebno sat vremena duže da prevali put od Rigela do Zemlje. Otud, čovek u kolima će videti Rigel kako sija sa mesta na nebu na kome se nalazio sat vremena ranije.

Kako bude pritiskao gas ili kočnicu, tako će se sve zvezde na nebu (svaka različito) pomerati. :)

Zašto nisi odgovorio na pitanje koje sam ti postavio na primeru automobila i jabuke?
Zato što tu nisu moguće smicalice poput ovih.

????? Odgovorio sam ti direktno i nedvosmisleno:

http://forum.krstarica.com/showpost.php?p=11220527&postcount=572

Da li ti uopšte čitaš odgovore?

Možda se TR tako zove zato što je svaki relativista drukčije tumači.

:roll:
 
Najveći broj ravni rotacije nije usmeren prema nama, već se uklapa u očekivane parametre. Ono što se događa je da zbog bliskosti zvezda mi ne možemo da ih razlučimo. Ako osa rotacije ide pravo prema Zemlji, tada bi smo možda i mogli za bliže zvezde, ali čim postoji i malo odstupanje, mi vidimo nešto što liči na jedan objekt koji periodično menja sjaj.

Zašto mjenjaju sjaj?Ako je to zbog međusobnog zaklanjanja onda bi se to dešavalo samo za manji broj dvojnih zvijezda,a nije tako.Ali ima još nevolja.Za žmirkanje dvojnih zvijezda
tipa cefeida ne ide čak ni takvo objašnjenje.Tu imamo profil promjene sjaja slično zupcima
pile.Naglo zatamni,a onda lagano pojačava sjaj do maksimuma,i onda opet ponovo.Objašnjenje je da one pulsiraju.Primjećeno je i da je procenat promjene sjaja uglavnom proporcionalan periodu.Samo ni tu nije kraj problema.

Dvojna zvijezda Polaris poznatija kao Sjevernjača spada u ovaj tip i ima period od 4 dana.
Udaljena je oko 430 svj.god.
Prije nekih 100 godina sjaj je varirao za oko 10%.Sada je to nekih 1.5%,skoro da zamire.
Ali srećom primjećeno je da opet izgleda lagano pojačava.

Skoro svaka dvojna zvijezda je egzotična na svoj način i ima vlastita pravila ponašanja.
Po Ritzu nema tih problema.

? Objasni ovo malo bolje?
Obodne brzine dvojnih zvjezda oko baricentra mogu se računati na dva načina.
-Iz veličinnnne doplerovog pomaka ka plavom i ka crvenom dijelu spektra.
-Keplerovim pravilom na osnovu izmjerenog perioda rotacije.
Rezultati znatno odstupaju i nema opšteprihvaćenog objašnjenja.
Ako je brzina svetlosti različita, mi bi smo videli bržu svetlost (od zvezda koje se kreću ka nama) daleko ranije nego sporiju svetlost (od zvezda koje se kreću od nas). Može se dati milion različitih primera.
Tako je.Čak bi svjetlost jedne te iste zvijezde koja je kasnije emitovana mogla prestići onu
sporiju,emitovanu ranije.Zato imamo variranje sjaja.Galet je dao proračun i dijagram za takav scenario negdje na 18 strani valjda,a ja sam to primjenio za Algol.

Ne zastupam ja Ritzovu teoriju do krajnjih granica.Čak je i sam autor pokušavao da razriješi neke probleme,ali je na žalost uskoro umro.Mišljenja sam da je kretanje izvora
veoma značajan faktor za brzinu svjetlosti prema ostalim tijelima,ali nije jedini.To je još
uvijek nedovoljno istraženo polje.


Za razliku od endonuclease ja volim istraživati kritičke stavove na tzv. neoborive
dokaze.Na tome rade veoma ozbiljni ljudi,kompetentni i razumni.Nije ih malo.

A sad bih zamolio endonucleasea da ukratko odgovori ako zna i ako mu se da:
(Samo natuknice bez nabacivanja gomile linkova.)

1)Ko je prvi otkrio i kad je objavio fantastično i senzacionalno otkriće da se c ne može prevazići?Kome se zapravo pripisuje to otkriće?
2)Kako se sada najtačnije mjeri talasna dužina svjetlosti u vakumu,a kako frekvencija?
 
Zašto mjenjaju sjaj?Ako je to zbog međusobnog zaklanjanja onda bi se to dešavalo samo za manji broj dvojnih zvijezda,a nije tako.

Razmisli kako izgledaju dve zvezde koje su suviše blizu da bi se mogle razlikovati sa Zemlje, a čija ravan rotacije je pod uglom u odnosu na našu liniju pogleda. Dobijaš delimično zaklanjanje, koje nama izgleda kao promena luminiscencije ili emisionog spektra Zemlje.

Ostale stvari koje si naveo su mistifikacije i uvrnuta objašnjenja koja se fokusiraju na određene detalje, ignorišući mase podataka koje se ne uklapaju u objašnjenja. Ovim se stvara čitav antirelativistički spektar kakav vidimo na Internetu, slično kreacionističkom: gomila izolovanih problema iz astronomije, uvrnuta rešenja za svaki posebno (koja se nikako ne daju pomiriti jedna sa drugima), ali pritom se uvek izbegava opšta slika.

Zato, Milane, izvini ali nisam zainteresovan za diskusiju o ovim stvarima koje si naveo, ne još. Prvo ćeš morati da odgovoriš na veoma snažne dokaze protiv nekonstantnosti brzine svetlosti koja je izložena u prethodnim porukama.

Čak je i sam autor pokušavao da razriješi neke probleme,ali je na žalost uskoro umro.Mišljenja sam da je kretanje izvora veoma značajan faktor za brzinu svjetlosti prema ostalim tijelima,ali nije jedini.To je još uvijek nedovoljno istraženo polje.

Ritzova teorija je naletela na nepremostive probleme još u toku njegovog života. Danas kvazinaučnici koji zastupaju varijacije njegovog pogleda pokušavaju da nađu način da prevaziđu očiglednije probleme, pritom opet ignorišući probleme koje njihova rešenja proizvode.

Za razliku od endonuclease ja volim istraživati kritičke stavove na tzv. neoborive dokaze.Na tome rade veoma ozbiljni ljudi,kompetentni i razumni.Nije ih malo.

Dragi moj Milane, ja sam potpuno u saglasnosti sa kritičkom analizom svega. Međutim, ako želiš nešto da kritički analiziraš, prvo moraš da ga veoma dobro poznaješ.

Na fizici radi jako veliki broj ozbiljnih ljudi, koji su svakako kompetentni i razumni. Na kraju krajeva, oni su napravili otkrića i uređaje o kojima tvoja grupa raspravlja i koje pokušava da reinterpretira. Možda bi trebalo da uzmeš u obzir da bi oni možda do danas uspeli da makar primete takve korenite, fundamentalne greške u najosnovnijim principima njihove nauke?

1)Ko je prvi otkrio i kad je objavio fantastično i senzacionalno otkriće da se c ne može prevazići?Kome se zapravo pripisuje to otkriće?

Nikome, u stvari. Majklson i Morli se navode u udžbenicima pošto je njihov eksperiment prvi ukazao na ovu činjenicu, ali ona je onda proveravana na sve moguće načine više od jednog veka - proverava se i danas.

Jedan lep spisak eksperimenata koji potvrđuju osnovne postavke relativnosti (spisak eksperimenata koji potvrđuju rezultate teorije relativiteta je daleko, daleko veći) možeš naći ovde:

http://math.ucr.edu/home/baez/physics/Relativity/SR/experiments.html

2)Kako se sada najtačnije mjeri talasna dužina svjetlosti u vakumu,a kako frekvencija?

Danas?

Frekvencija se meri daleko najtačnije; fizičari danas koriste optičke češljeve single-mode locked femtosekundnih lasera. Preciznost ovakvih kvantnooptičkih instrumenata je veća nego preciznost bilo kog drugog mernog instrumenta koga imamo.

Talasna dužina se može izračunati iz frekvencije, ali se takođe može izmeriti veoma, veoma precizno pomoću pristupa kao što je cavity ring down spektroskopija, što se može nezavisno kalibrisati pomoću poznati apsorpcionih linija, a iz drugog ugla se može uporediti sa kalkulacijama iz osnovnih principa kvantne fizike.

Ok, sad.

Ja sam odgovorio na tvoja pitanja. Imam sada pitanja za tebe. U prethodnom odgovoru tebi, naveo sam ti niz eksperimenata koji pokazuju da je brzina svetlosti nezavisna od brzine izvora ili prijemnika, i da je uvek jednaka c. Sada ti meni ovde odgovori na te primere, i objasni mi zašto oni ne obaraju Ricovu teoriju.
 
Poslednja izmena:
Па можда би ипак требало мало поправити Анштајнову формулу и место ц ставити в? Или заменити Е са М?

? Koje v? I šta bi M značilo?

Jedna od stvari za koje takođe nikako ne uspevamo da dobijemo odgovor od Galeta i ostalih je pitanje kako to da E=mc[SUP]2[/SUP] daje savršeno tačne rezultate: količina energije koju dobijamo u konverziji materije je upravo ona predviđena ovom formulom.

Osim ako tebi nije poznat neki slučaj u kome se od materije dobija energija koja se ne uklapa u ovu formulu, ne vidim razlog da se formula "popravlja"?
 
Па можда би ипак требало мало поправити Анштајнову формулу и место ц ставити в? Или заменити Е са М?

A možda bi smo u automobil trabali da sipamo tečno olovo, pa vidimo kako će da radi?
To je otprilike taj nivo rezonovanja.
Vidiš vujadine, endonucelase sve vreme, isključivo kao čin dobre volje, pušta galeta da se provuče oko jednog fundamentalnog putanja.
Pitanja energetskog bilansa, tj. zakona održanja energije.
Šta je energetski bilans? To je zakon koji kaže da je energija koja se uloži u sistem jednaka zbiru energije gubitaka i korisne energije.

Da li si čuo za atomsku bombu, vujadine?
Da E = mc[SUP]2[/SUP], nije tačno, ne bi bilo Hirošime i Nagasakija.
U redu, reći ćeš ti, možda i bolje da ga ne bude.
Međutim, dalje posledice su drastične, jer ne bi bilo ni života na Zemlji, jer Sunce ne bi moglo da izrači dovoljnu energiju da nastane život na Zemlji.
Zapravo, pitanje je da li bi uopšte biloi zvezda, jer bi gravitaciona sila, vrlo lako prevladala sve ostale i od svake grudvice materije, nastao bi singularitet.
Vrlo neprijatan taj svemir koji si zamislio. :think:

Uzgred, E = mc[SUP]2[/SUP], gde je E energija koja se dobija iz mase m, je dokazana kao nepobitno tačna kroz niz eksperimenata.

A ovo je najtačniji za koji ja znam, koji pokazuje da je E = mc[SUP]2[/SUP], tačna relacija do najmanje 0.00004%.
http://www.nature.com/nature/journal/v438/n7071/full/4381096a.html

Dalje, implikacije u domenu energije, galetovih ideja su sledeće: mogli bi smo u tren oka da rešimo sve energetske probleme, tako što bi smo konstruisali prijemnike svetlosti varijabilne brzine, koji bi proizvodili beskonačno mnogo potpuno besplatne energije, odnosno ono što galet predlaže je perpetuum mobile I vrste - dobijanje energije ni iz čega.
Ovo je u suprotnosti, sa svime, ali bukvalno sa svime što merimo, u domenu ne jedne, nego svih prirodnih nauka.

Nadam se da smo razjasnili zbog čega je E = mc[SUP]2[/SUP].
 

Back
Top