Ни једна честица није умртвљена до те мере да стоји у месту.
Tačno.
Значи све се окреће једно око другог или врти на неки начин, али не мирује.
Uglavnom stvari vibriraju, više nego što se vrte.
Кад се електрон пење на виши ниво значи да појачава брзину тежину и запремину, кад се ослободи на том новом нивоу једног дела те енергије која га је послала на виши ниво, он онда пада на свој првобитни ниво,
Ne. Kada se elektron penje na viši nivo...možda je najlakše reći da prelazi na drugi stojeći talas oko centra atoma.
Da probamo ovako. Umesto što zamišljaš elektron kao "kuglicu", zamisli da je elektron u stvari "oblak" oko atoma. Recimo, atom vodonika bi izgledao ovako:
Vidiš taj beli oblak? To je elektron. U okolini atoma gust, a onda se "istanjuje" kako ideš sve dalje.
Uzmi da sada ovaj atom absorbuje značajnu količinu energije (recimo, lupi ga foton ljubičaste svetlosti). Elektron neće "u spirali" da pređe negde, već će da pređe u drugi oblik stojećeg trodimenzionalnog talasa. Izgledaće otprilike ovako:
Ovo na slici je presek - u sredini je atom, i kao što vidiš, u blizini atoma nema elektrona. Elektron je umesto toga raspoređen u torusnom obliku u prostoru oko centra atoma.
Da li je ovo sada jasnije?
Moram opet da ti ponovim: ne možeš o česticama razmišljati na isti način na koji razmišljaš o makroskopskim objektima (recimo, klikerima). Čestice ne poštuju ista pravila prostora (i vremena) kao objekti na koje smo se navikli.
Tako, na primer, elektron (
jedan elektron) može da ima "oblik" dve šuplje sfere koje se nalaze jedna unutar druge. Dakle, jedna čestica se nalazi na dva mesta u prostoru, ali nikada između ta dva mesta.
Takođe, recimo, ako staviš kliker sa jedne strane zida, on će uvek biti na toj strani zida. Ali ako staviš elektron na jednu stranu zida, postoji mogućnost da se on nađe na drugoj strani (iako nikada ne prođe kroz zid). Određeni delovi našeg tela, neophodni za život, rade na osnovu ovog tzv. "tunelnog efekta".
То се дешава у виду спирале са брзинама од 270.000 километара у секунди до 300,000 километара у секунди. Фотон се ослобађа на 300.000 километара у секунди и зато има почетну и сталну брзину од 300.000 километара у секунди.
Ne. Apsolutno ne. Nema nikakve spirale, a ove cifre koje pominješ nemaju veze ni sa čim. Nisu čak ni pogrešne, prosto su besmislene.
Пошто се фотон ослободио од електрона у спиралном замаху он мора и да настави у спиралној путањи. Ово није успоредиво ни са праћком ни танетом.
Opet ne. Potpuno pogrešno, ovaj put čak i u svakodnevnom svetu.
Ako izbaciš letelicu sa Zemlje, iz orbite, ona će se kretati po pravoj liniji. Da bi se nešto kretalo spiralno, na njega mora da deluje konstantna sila, koja ga tera da menja pravac.