Mefistofels:
Znam takodje da je odabir monologa iskljucivo moja stvar, jer se ja pokazujem, i da u skladu s tim treba da osetim i verujem u ono sto govorim.
Tačno, zato i izbegavam da pominjem konkretne monologe jer čak i oni koji objektivno mnogo prostora nude ne moraju biti najbolje rešenje za onoga ko ih sprema.
Evo, pokušavam da se setim nekih monologa svojih kolega ali se isto tako odmah setim koliko su napora ulagali da ih spreme kako valja i sa profesorovom pomoći. Bilo je Kockara (Dostojevski), Puškina (neka proza, ne sećam se više), Raskoljnikova, bio je jedan odličan Karađoz (Prokleta avlija), Čehova (Ivanov, Ujka Vanja i svega još svačega), postoje i vrlo zahvalne pripovetke Ive Andrića (znam da zbirka Kuća na osami ima dosta toga sad, koliko muških monologa ima, teško da mogu da ocenim), Balkanski špijun (koliko god razvikan, to je komedija iz koje sam videla najviše dobrioh monologa i na prijemnom i na studijama), Tramvaj zvan želja (Vilijams), O'neal (Dugo putovanje u noć)... Malo je teško, kasnije se najmanje pažnje poklanja traženju monologa i uvek mi padne na pamet sto odličnih dramskih dela a da,čini mi se, ni u jednom nema pošten monolog.

Zato i predlažem Audiciju. Nije mi knjiga sada pri ruci ali cenim da je tamo 100-injak monologa. Dakle, samo POPIS monologa na osnovu kog vam je mnogo lakše orijentisati se na određena dela i tražiti te monologe. Usput možda nađete neki sasvim drugi.

Tako da nema pravila. Ja znam i momke koji su padali godinama radeći Čehova a i one koji su upisivali lako baš sa Richardom III. ili antičkom tragedijom- dobro su ocenili šta im je leglo. Znam slučajeve gde su pesme prilično sporedna stvar na prijemnom ispitu i one koji su od pesme napravili najupečatljiviji momenat prijemnog (jedan B. Miljković, jednom, toga se sećam. Nažalost, nije primljen!).
Ja stvarno, onako, generalno mislim da, ako neko prepozna da može uzeti Agamemnona ili Hamletov/Laertov/Richard III. monolog i dati mu snagu i, uostalom, ako oseti da ga više oslobađa takav tekst- da treba i da ga uzme. Lomljenje stiha se uči- važno je samo da stih ne sputava. A to, što se neće uraditi onako profesionalno kako bi trebalo u dikcijskom smislu u tom trenutku nije tako važno. Cenim d aje bolje to nego umemliti neki "po što- po to" odabran Čehovljev tekst koji vam nije legao.
Da, gornjem spisku dodajem i naše autore. Nušić, Sterija, D.Kovačević (pazite samo d avas ne odvuče u žanr- ti monolozi mogu jako lepo da se uklope u realizam ako ih tako gledate i radite. I, naravno, ukoliko zaboravite na sva izvođenja koja ste do sada gledali).
Takođe, nije s gorega da to bude neka kombinacija domaćeg i stranog monologa (s tim da Šekspir, Dostojevski, Čehov itd. nemaju nacionalnost

). To nije patritska dimenzija

već je često dobrodošla zbog prirodnosti jezika- najprirodnija verzija je ona u kojoj je delo napisano. To ćete, uostalom, i osetiti.
Na Šekspiru ili ant. tragediji nikako ne smete imati intervencije u tekstu- tekst mora biti onakav kakav je pročitan. S druge strane- ostali tekstovi ne moraju nužno biti do u slovo tačni. Važnije je da su oprirođeni nego da ih citirate.
Ako štrihujete- ne sme se izgubiti osnovna nit niti smisao monooga. Dakle, možete izbaviti ono što smatrate suvišnom rečenicom ili njenim delom ukoliko ocenite da je monolog predug ili da su ti delovi preopširni i smanjuju dramatiku (recimo) za to malo vremena što ćete imati i, naravno, možete izbaciti umetnute replike nekog drugog lika ako se monolog logično nakon njih nastavlja.(Ali ne možete povezivati replike sa nekoliko mesta u delu si klapati od njih monolog- onda morate se bi napisati sopstveno delo!

)
I NIKADA ne uzimati ženski monolog i govoriti ga kao muški i obrnuto! To ne postoji! (Osim ako ne odlučite da igrate drugi pol!

)
@SanjCi
Pa, radi s eodmah- čitanje, sređivanje teksta, učenje...Pa, koliko treba d se monolog nauči na pamet!?
