Walken:
To ti je kao sto je kod nas uobicajeno "Lambordzini" i gotovo svi kod nas govore tako (cak su i u ozbiljnim casopisima poput Plejboja pisali tako) a pravilno je "Lamborgini"... Ja sam negde na netu skinuo Klajnove recnike i knjige jezickih nedoumica, i zacudzujuce je mnogo stranih reci koje nas narod generalno ne izgovara pravilno...
Da, znam za to Lambordžini/Lamborgini. Kad već pomenu dole košarku sećam se koliko je zbrka bilo oko imena praktično svakog drugog NBA košarkaša. Možda najpoznatiji primer je Kobi, odnosno ''Kobe'' Brajant. Kad svakakve ljude zapošljavaju kao komentatore...
Walken:
E upravo to, samo sto sam zaboravio EP 1992, na kom je bilo jos izvesnije da cemo napraviti sjajan rezultat ...
U vezi sa tim, jos zalosnije je sto se drzava raspala, te onaj nas cuveni tim nije imao priliku da igra sa onim pravim i jedinim drim timom, sa Dzordanom, Birdom i Medzikom na celu... Najveca steta za basket je sto ta dva drim tima nisu odigrala meceve 1992-e u Barsi i 1994-e na SP-u...
'92 je jugoslovenski fudbal bio u naponu snage. Zvezdin tim iz '91 plus Piksi i još pokoji igrač. To bi bilo plesanje do titule. Kad smo kod Piksija, da je ostao još godinu dana u Zvezdi, penala u Bariju verovatno ne bi ni bilo, a njemu bi to bi bila kruna karijere, a i sama karijera bi mu verovatno krenula nekom boljom trasom, i ostao bi upamćen u celom svetu barem kao igrač na nivou Georgija Hadžija ili Hrista Stoičkova.
Zamisli kad je Amerikance i Dražen Petrović u neku ruku namučio, barem u početku, iako je praktično sam igrao pošto je on jedini bio na barem približnom nivou Majklu, Leriju, ili Medžiku. Nešto slično se može reći za nas '96 u Atlanti. Da smo igrali zajedno '92 i '96 Drim Timovi bi se pošteno oznojili da nas savladaju.
Walken:
Samo sto bih ja dodao i Romaria 1994, gde je to bio njegov, Badjov i Hristov turnir u kom je on izasao kao pobednik ... Da su Badjo i Stoickov osvojili turnire, moglo bi se reci da su ih 'sami' osvojili kao Garinca i Maradona ...
Ukoliko bi dodali Romaria, onda bismo mogli dodati i Đuzepea Meacu barem za 1938, ako ne i za 1934, ili Skiafina '50, ili Kempesa '78, ili čak i Rosija '82 i Mateusa '90. Možda i Zidana '98.
Neki od slučajeva osvajanja turnira od strane jednog igrača su mogli biti Leonidas Da Silva za Brazil '38, Žist Fonten za Francusku '58, Dragoslav Šekularac za Jugoslaviju '62, Krojf za Holandiju '74, Ziko za Brazil '82.
Pomenuh Šekularca. On bi te '62 bio proglašen verovatno za najboljeg igrača turnira da nije bilo Garinče, ili da je barem Jugoslavija prošla Čehoslovake u polufinalu.
Recimo, Urugvaj smo dobili 3 -1, a on je asistirao kod dva gola Galiću i Jerkoviću (treći je dao Skoblar iz penala) i iako nije postigao nijedan, toliko dobro je odigrao da su se nakon meča urugvajski igrači poređali i aplaudirali mu dok je izlazio sa terena. Uz to su mu za tu partiju jedne francuske novine dale ocenu 11.
Uopšte, radilo se o neviđenom talentu, i da ga je pamet malo bolje poslužila, ko zna gde bi mu bile granice. Tu bi se moglo napraviti poređenje između njega i Miloša Milutinovića, koji je ceo život imao problema sa plućima, da bi baš pred zenit karijere dobio i tuberkulozu, što mu je uništilo karijeru.
Šekularac je mogao, ali nije hteo. Milutinović je hteo, ali nije mogao.
Radi se o verovatno dvojici naših najvećih talenata ikad.
Walken:
I da, Barsa pobedjuje veceras (cisto da ne idemo toliko u off-topic, mada se prica i o Krajfu, Stoickovu, Romariu, Laudrupu i OI 1992-e)
Ja ti lepo kažem, ukoliko ne pobedi Barsa, ateisti su u pravu i Boga nema.
Što reče Bora - Tu nema Boga, nema pravde.