@JABUCHILO
Nakon ove spoznaje ovu Tvoju izjavu
(...), jer ti evidentno nemas nameru da primetis da ja sa konceptom nacije i religije nemam dodirnih tacaka. neka, ako ti je tako lakse.
ću mnogo ozbiljnije shvatiti.
Ali dobro čekaj šta je onda sa ovim boldiranim (nedavnog je datuma)
... za tebe u ovoj diskusiji znacaj ima samo istina (tvoja) koju treba objektivizovati dekonstrukcijom mog argumenta, a ne dekonstrukcijom samog problema kao takvog (sto ja vidim kao pravi zadatak diskusije).
Između ovoga i onoga gore citiranog postoji izvjesna diskrepancija. Šta je zapravo cilj - dekonstrukcija problema ili dekonstrukcija mene ili je možda to dvoje jedno te isto?
Izgleda da je ovo treće, jer evo šta Ti kažeš
(...) pa i ako je kod mene sakralnost kako kazes hipertrofirana - ja sam i dalje covek neuporedivo manje iskljuciv nego ti...
Ta moja isključivost (koliko ja mogu vidim) može imati dva uzroka. Prvi Ti iznosiš u onoj gore već citiranoj konstataciji u kojoj kažeš kako za mene
... u ovoj diskusiji znacaj ima samo istina (tvoja) koju treba objektivizovati dekonstrukcijom mog argumenta, (...)
No ja se nadam da to nije to, pošto bi me to duboko razočaralo. Ja sam Ti to pokušao u prošloj našoj diskusiji razložno objasniti kao jednu sasvim “legalnu” tendenciju, Ti mi istina nisi odgovorio, te sam ja na osnovu takve Tvoje reakcije umislio da si je prihvatio. To i sada umišljam te mi se i zato čini da si Ti uzrok moje isključivosti našao u nečemu drugom.
Izgleda da ta moja isključivost dolazi iz toga što ja po Tebi navodno apsolutiziram stav o nepristajanju na apsolutnu identifikaciju sa bilo kakvim partikularitetom, iz čega onda slijedi moja netrpeljivost, kako prema subjektima, tako i prema objektima apsolutne identifikacije.
Pošto je modalitet netrpeljivosti Tvoje hipertrofije, odnosno Tvoje apsolutne identifikacije, samo defanzivnog karaktera u odnosu na objekat apsolutizacije, a moj, pored prirodno defanzivnog, još i agresivan u odnosu na sve objekte sa kojima se apsolutno identifikuje i sve subjekte koji se apsolutno identifikuju, to iz toga slijedi da je Tvoja isključivost neuporedivo manja.
Takođe u prilog ovome ide i to što Ti, koji apsolutiziraš partikularno, lakše shvataš onoga koji isto to radi ( naravno pod uslovom da se njegova apsolutizacija ne manifestira agresivno prema Tvojoj) za razliku od mene koji to ne shvatam.
Ako je to to, onda je to stvarno fantastično .., ali takođe i subjektivno, paralogistično i otužno.
Subjektivno je zato što ja ne apsolutizujem (rekoh Ti u posljednjem postu da to nije logično), a Ti kao i u prošlom postu o meni opet sudiš na osnovu sebe.
Paralogistično je ... kao npr. ono kada kažeš da se u kući ne grije i onda odmah nakon toga zaključiš kako je u kući hladno. Može biti i da jeste, ali nije i nužno da je tako, nije nužno zato što se ne zna o kojem se godišnjem dobu radi.
Moje slaganje sa onom maksimom njemačke klasične filozofije ne znači i njezinu apsolutizaciju, ne samo zato što to nije nužna posljedica slaganja, nego i zato što bi apsolutizacijom tu maksimu doveo do apsurda i potpuno je obezvrijedio.
Otužno je zato što se na krajnje providan način diskredituje kritičko promišljanje bilo čega, jer ako svi (ovako ili onako) apsolutiziraju (apsolutno se identifikuju), onda je i svaki sud upitan, pošto se izvodi kroz promišljanje sa pozicija svoje apsolutizacije.
Naravno, pošto sam sklon tome da mi stvari izmiću, moguće je da je sve što sam gore napisao jedan veliki promašaj.
No jedno znam sigurno, u svoj toj svojoj netrpeljivosti nikada mi ne bi palo na pamet da npr. negiram balet zato što ga ne volim, pogotovo mi ne bi palo na pamet da o njemu napišem nebuloznu generalizaciju ovakvog tipa
... " paralelno sa vesto artikulisanim usadjivanjem anti-ucenja (ne novih, drugih, vec bas - protiv-ucenja) na svim poljima od filozofije i umetnosti do politickih ideologija i doktrina.
U takvom nečemu netolerancije nema, kako bi i bilo, pa to je rekao
guru, a
guru se, tamo, odakle je taj izraz i pozajmljen, često poštuje kao utjelovljenje nekog božanstva.
Moja netrpeljivost je, Ti kažeš, daleko veća od tvoje i pretpostavimo da je to tačno, ali onda bi bilo pošteno naglasiti i još jednu razliku, ta moja (za koju pretpostavljamo da je veća od Tvoje) je nekako vizantijsko-jezuitski perfidna.
Tvoja je nešto suprotno, suprotno zato što moja, pored sve isključivosti, sebi nikada ne bi dozvolila ovakav ispad.
JABUCHILO - jasno. i, ovaj, da - duvaj ga dzhiberu.