Evro ide na 110 dinara!

Добро,

Јелашић нам је све објаснио ...
И шта сад ???

Знамо да нам НБС уопште није независна ...
Знамо да је Цветковић марионета,
Министарка финансија "велика бела птица, а није лабуд" ...
Да монетарну политику воде тајкуни ...
Да нас ММФ гура у пропаст ...

И шта с'тим ???
Јелашић је вероватно намирисао да ће послужити као жртвено јагње,
па ајд' да покуша да се мало опере не би ли се углавио у неку Банку за дебеле паре ...

Његово признање нама, малим људима, ништа не значи ...
Ништа се неће покренути на боље ...

Све горе и горе, све док је ЗЕС на власти ...
 
djelic je danas na forumu u davosu nudio celu srbiju na rasprodaji

znam da je nudio Deutche Telecomu da kupi TElekom Srbije al jos niko nije izvadio pare

Sve sto demokrate znaju jeste da prodaju drzavnu imovinu pa da uzete pare potrose

PRODAJ TROSI PRODAJ TROSI PRODAJ TROSI

To vam je svo znanje zutih "eksperata"
 
  • Podržavam
Reactions: 27E
Jelasic se setio da otvori dusu sad kad je sve vec razyebeno i unisteno, kao Ponos onomad. Samo nam ne rece ko je odgovoran sto je stanje takvo, sto je srpska drzava bnakrot i sto ulazimo u duzniko ropstvo.

Meni to ne liči na otvaranje duše, nego na loš krizni PR. I na demagogiju.
Šta to KONKRETNO znači za nas male ljude? I za eutro? Tihi, rode, izvini što malo-malo pa tebe cimam, ali de mi kaži, kako ti vidiš rasplet naših plata, rast eura, odjek krize u ovoj zemljici na brdovitom Balkanu?
 
BEOGRAD - Ruska kompanija „Gaspromnjeft“ uplatila je, prema rečima ministra energetike Petra Škundrića, 400 miliona evra za kupovinu Naftne industrije Srbije, ali ekonomisti upozoravaju da građani od toga neće imati mnogo vajde ukoliko se one povere guverneru Radovanu Jelašiću.

Poslanica SNS, ekonomista Jorgovanka Tabaković upozorava da bi moglo da se dogodi da i „Gaspromovih“ 400 miliona bude protraćeno uludo i da, ako se nastavi sadašnja pogrešna monetarna politika, ni te pare neće učvrstiti dinar, već će doprineti da džepovi tajkuna budu još puniji.

- Donedavno je bilo najvažnije baviti se repooperacijama - kupovati od NBS hartije od vrednosti, a danas je najunosnije kupovati i prodavati evro. Normalno, mislim na vlasnike velikih količina novca i na vlasnike ekskluzivnih informacija o ceni evra. Ključ problema je u tome što uvek jedni te isti dobijaju i jedni te isti gube. Gube građani, direktno i kroz budžet posredno, a uvek dobijaju predstavnici finansijskog lobija. Da li će mu se dozvoliti da i sada ovih 400 miliona evra, pod najmaštovitijim izgovorima, opet tako iskoristi, pitanje je na koje odgovor treba da daju Vlada i Ekonomski savet iza koga želi da se zakloni - upozorava Tabakovićeva.

Ekonomista Zoran Popov kaže za Kurir da uopšte nije važno „gde će ići pare, nego na šta će biti potrošene“:

- I ranije se dešavalo da su pare trošene manje-više nenormalno! Bilo bi normalno da su išle u neki investicioni fond, da se nešto gradilo za dobrobit svih nas. Daj Bože da se novac u Vojvodini potroši na izgradnju autoputa Subotica-Beograd, na most u Beškoj, a ne da ga potroše činovnici, jer to bi bila još jedna velika tranziciona nepravda. Što se kursa tiče, pitanje je za koga idu pare iz deviznih rezervi. Za koga se brani kurs? A to je svima jasno - za tajkune, najveće uvoznike, za lobi koji kupuje silne milione evra. Ako pare dođu do NBS, biće bačene u bunar uvozničkog lobija - kaže Popov.

Njegov kolega Saša Đogović tvrdi da će novac od prodaje NIS barem privremeno „napraviti zastoj u proklizavanju kursa“:

- Ali nadam se da će biti pameti i da će ta sredstva biti upotrebljena za razvojne projekte. A, ukoliko je tačno da će 90 odsto otići Vojvodini, to je strašno! Politički aršini su prevagnuli nad zdravom logikom. Nema uopšte ekonomske analogije. Po tom principu, kad je niška duvanska industrija prodavana „Filipu Morisu,“ trebalo je sve pare dati niškom regionu. Suludo! Kao da nema države. Zašto se jedan bogati deo države dodatno bogati, a ovaj, uslovno siromašniji postaje još više siromašan? To je nonsens, jer svuda u svetu je obrnuto. Suština je da je na delu politički egoizam, da ne postoji državna strategija i da je sve ad hok dogovor u određenoj strukturi vlasti.

Ekonomista Branko Dragaš tvrdi da je „van pameti što Vlada pod pritiscima namerava da veći deo novca od NIS pokloni Vojvodini“:
- Zašto onda pare ne idu Banatu ili Sremu? Zašto završavaju u Novom Sadu, a ne u Vršcu ili Zrenjaninu? Sve je to šuplja politička priča i budalaština. Nagodba. Ali, ako te pare završe u NBS, još je pogubinije. Naš guverner s mozgom referenta troši 400 miliona evra iz deviznih rezervi na sedam dana! Znači novac od NIS i ovo što dobije od MMF uludo će baciti na odbranu kursa dinara.
 
Kurs dinara treba prepustiti TRZHISHTU, narodna banka ne treba uopshte da intervenishe. Tih 10tak milijardi dolara shto ima je mnogo bolje da ulozhi u kapitalne investicije, a mozhe i da se otvori po koja fabrika koja ce da izvozi. Izvoz-to je najbolja intervencija u smeru jachanja dinara.
 
Nebojša Katić, konsultant, o merama Vlade
Mnoge firme neće preživeti
Autor: Branislav Krivokapić | Foto:O. Bunić | 01.02.2009. - 00:01

Kriza u Srbiji, u ovoj fazi, nema nikakve sličnosti sa krizom koja je zahvatila najveći deo razvijenog sveta i koja se tamo manifestuje, pre svega, kao kriza tražnje. Srpska kriza najviše liči na krizu u jugoistočnoj Aziji s kraja devedesetih godina prošlog veka, s tim da je međunarodno ekonomsko okruženje danas mnogo gore nego tada, kaže za „Blic nedelje“ Nebojša Katić, samostalni finansijski konsultant, koji živi i radi u Londonu.


Reč je o klasičnoj platnobilansnoj krizi koja je prerasla u valutnu, a sada postaje i dužnička kriza privatnog sektora. Mere usmerene ka stimulisanju potrošnje teško da mogu pomoći.

Šta bi Vlada najpre trebala da preduzme?
– Srbija je u krizi upravo zbog prevelike potrošnje. U ovakvim krizama mora doći do pada potrošnje i značajne korekcije kursa dinara, čija je višegodišnja precenjena vrednost uništila srpsku privredu. Podsticanje tražnje je sipanje novca u rupu bez dna. Srbija nema privrednu strukturu koja bi se pokrenula ovakvim merama. Daleko je bolje da se država fokusira samo na ulaganja u infrastrukturu, posebno energetiku i puteve. Država mora rezervisati i sredstva za eventualnu sanaciju bankarskog sistema, ako dođe do izbijanja bankarske krize a inostrane centrale domaćih banaka ostanu pasivne. Ako bi do ovakve situacije došlo, država bi morala da postane suvlasnik u svim bankama koje sanira, proporcionalno sredstvima koja daje.

Šta je najveći problem domaće privrede?
– Primarni problem domaćih preduzeća u ovom trenutku nije pad tražnje za njihovim proizvodima i uslugama, već veliki rast kreditnog zaduženja. Pad precenjenog dinara je doveo do ogromnog rasta obaveza po indeksiranim kreditima. Biznis model velikog broja domaćih preduzeća je fundamentalno neodrživ i mogao je da funkcioniše samo u uslovima visoke inflacije i apsurdno jeftinog evra. Dok se državna imovina prodavala, dok su krediti i špekulativni kapital priticali, slabosti modela su bile skrivene. Veliki broj preduzeća neće preživeti krizu i država tu ne može da pomogne. Otuda panika i u privredi i u bankama koje ulaze u velike probleme. Servisiranje kredita privrede i građana biće veoma otežano, a to je početak dužničke, a možda i bankarske krize.

Kako očekujete da će se ponašati banke?
– Logično je da uticajna preduzeća i banke pokušavaju da na državu prevale što veći deo svojih dugova. Jedan način je da se država primora na nova zaduživanja kako bi se obezbedio novac za intervencije na deviznom tržištu i tako efektivno subvencionisao devizni kurs i smanjilo kreditno opterećenje vezano za indeksirane kredite.
Drugi način bi funkcionisao ovako – država daje jeftina sredstva preduzećima kako bi ona vratila skupe bankarske kredite, a onda indirektno nastavila da duguju državi do sudnjeg dana, ili do iznuđenog otpisa duga. Banke bi tako svoje nesolventne dužnike efektivno zamenile boljim dužnikom – državom. Na ovaj način bi se pod velom popravljanja likvidnosti privrede i pomoći privredi, u stvari indirektno sanirale banke, a njihova vlasnička struktura i profiti bi ostali netaknuti. Banke ne bi snosile posledicu svojih loših kreditnih odluka, već bi ih prevalile na poreske obveznike u Srbiji. Nadajmo da se ovaj scenario neće dogoditi.

Zbog najnižih poreskih stopa na profit u Evropi, Srbiju ste označili kao raj i za domaće tajkune, ali i za strane kompanije. Hoće li i najavljena pomoć države predstavljati nastavak politike „podmazivanja masne guske“?
– Ne radi se samo o niskim poreskim stopama na dobit, već i o sistemu poreskih olakšica i o slaboj poreskoj kontroli koja omogućava da se troškovi preduzeća i banaka fiktivno uvećavaju i time neoporezovana dobit iznosi iz zemlje. Važnije od toga, domaća poreska politika jasno pokazuje da niski porezi nisu ključ za privlačenje kapitala. Nepotrebno su poreski stimulisane kompanije i banke koje bi u Srbiju, zbog domaćeg tržišta, došle u svakom slučaju. Da su poreske beneficije ključne za privlačenje kapitala, Srbija bi bila preplavljena stranim preduzećima koja rade za izvoz.

Nedavno ste napisali da su bankarske marže u Srbiji od 53 do 344 odsto veće od ostalih u regionu. Kako ste to izračunali?
– To je podatak preuzet iz jedne analize Narodne banke. Svako ko ima iskustva u međunarodnom poslovanju morao je, i bez ove analize, biti šokiran visinom provizija i kamata koje banke u Srbiji naplaćuju. Prosečna kamatna marža u Srbiji iznosi 10,78, u Albaniji 7,03, Hrvatskoj 6,95, a u Mađarskoj 2,43 odsto. Ne postoji privreda koja to može da izdrži. Sa takvim bankarskim sistemom nema razvoja. Ovde je važno uočiti da postoji veliki prostor da se olakša pozicija bankarskih dužnika sniženjem marže. Umesto toga, smanjiće se samo kamate na subvencionisane kredite. Efektivno kamatno opterećenje ostaje isto, ali će deo opterećenja preuzeti država, u skladu s novim merama koje se najavljuju. Da li je to zaista najbolji bankarski sistem na svetu, kako nas zvaničnici uveravaju, ili se tu možda radi o kartelisanom tržištu?

Zašto su banke u Srbiji toliko nedodirljive?
– Banke su svuda nedodirljive. One su prodavci novca, „najstrateškije“ od svih roba. To im daje veliku moć i stimuliše ih na moralni hazard. Tranzicione zemlje su dodatno nemoćne, budući da je njihov finansijski sistem najčešće prepušten inostranim bankama. U takvom ambijentu slabe države ne mogu uspostaviti čvrst režim kontrole.
Ova kriza otvara i zanimljivo pitanje – ko će sutra sanirati banke ako one uđu u problem? Kada britanska vlada na teret budžeta sanira domaću banku čije je centrala u Britaniji, lokalni poreski obveznik može reći: pa dobro, dajem za svoju banku. Čija je obaveza saniranje „srpske“ banke ako je njena centrala u kojoj se donose ključne poslovne odluke van Srbije?

Izvesno je da će 2009. biti teška. Koliko će kriza trajati?
– Ova godina će biti katastrofalna i meni je neobjašnjiv optimizam koji emituje politička, a nažalost i dobar deo ekonomske elite. Svi koji veruju da će se do jeseni kriza okončati, ljuto se varaju. Problem je što će ne samo 2009. već i 2010. godina za Srbiju biti izuzetno teška. Jedino dobro u ovom zlu je što će Srbija konačno biti prinuđena da ozbiljno razmisli o promašajima svoje ekonomske politike i promeni strategiju razvoja. Cena će, nažalost, morati da se plati kroz veliki pad zaposlenosti, standarda i bruto domaćeg proizvoda. U tom ambijentu neće biti lako održati ni socijalni mir.

Zakasnela pomoć izvoznicima
Pomoć izvoznicima najavljena je kao prioritetna.
– Za to je sada, bojim se, kasno. Srbija je godinama taj problem zanemarivala, a podrška izvozu nije program koji se pravi za par dana, i pod pritiskom kriza. Puštanje dinara da depresira najbolji je način da se pomogne izvoznoj privredi, kao i privredi koja je u stanju da supstituiše uvoz.
 
01.02.2009

PRESS
KREATIVNE KAMATE SRPSKIH BANAKA

Rešenje za pad libora neke banke našle u promeni strukture kamata, pa one i kad treba da padaju - rastu

Poslednja tri, četiri meseca nisu bili laki za one koji su se zadužili u stranim valutama, a posebno onima koji su podizali stambene kredite sa mesečnim ratama od po 400 ili 500 evra mesečno. Prvo ih je u oktobru pogodio rast euribora za više od pet odsto za kredite u evrima i libora za švajcarce na 3,2 odsto, što im je uvećalo kamate za skoro dva odsto.

Posle toga je krenuo rast deviznog kursa, koji je za nepuna četiri meseca skočio za skoro 20 odsto, a upravo toliko im je skočila i rata u dinarima. I sa tako uvećanom ratom za stotinak i više evra, konačno su dočekali pad kamata na svetskom tržištu, pa i pad euribora i libora na nivoe od 2,2 i 0,7 odsto. Međutim, neki od njih nisu dočekali i smanjenje rate.

Akti menjaju kamatu

Jedan naš čitalac, koji je kod Hipo banke uzeo stambeni kredit u januaru 2006. godine sa kamatom od 4,2 odsto plus šestomesečni libor za švajcarski franak, nedavno je dobio povećanje umesto smanjenje rate. U vreme prve rate ukupna kamata je iznosila 5,45 odsto, a rata je iznosila 260 franaka. Vremenom je rata u francima rasla zbog rasta libora, da bi pred početak ove godine iznosila 315 franaka. Međutim, kako je libor pao na 0,82 odsto, kamata je trebalo da se smanji, ali se rata povećala na blizu 350 franaka.

U Hipo banci su nam rekli da je banka, pored usklađivanja vrednosti euribora i libora, izvršila i izmenu strukture kamatnih stopa. Tako da su, prema njihovim rečima, klijenti Hipo banke mogli da osete pad vrednosti euribora i libora, ali zavisno od vrste kredita koji su uzeli (osiguran kod NKOSK-a ili ne, uz namenski depozit ili bez njega).

- S obzirom na to da se međunarodno finansijsko tržište suočava sa izuzetno negativnim kretanjima, što je rezultiralo povećanjem troškova finansiranja na lokalnom nivou, kao i pogoršan rejting zemlje zbog ekonomskih i političkih prilika, Hipo banka je donela odluku o izmeni kamatnih stopa u nominalnom iznosu za kredite u otplati, kao i za nove kredite od 15. januara 2009. godine.

Kud svi Turci...

U Pireus banci kažu da su početkom decembra 2008. godine snižene kamatne stope na stambene kredite, za 0,5 odsto za kredite indeksirane u švajcarskim francima, i 0,75 odsto za kredite u evrima, za klijente sa iznosom kredita do 60.000 evra. U Rajfajzen banci ističu da nisu povećavali kamate na odobrene kredite, a kamata se usklađuje svakih šest meseci sa kretanjem euribora.

I u Unikredit banci kažu da nisu povećavali marginu kod već odobrenih stambenih kredita indeksiranih u evrima i švajcarskim francima.

Za kredite indeksirane u švajcarskim francima banka nije menjala kamatne stope od 30. juna 2007. godine. Za najveći deo kreditnog portfolija, izmene kamatnih stopa nisu imale za posledicu povećanje visine anuiteta, kažu u ovoj banci.

Trenutne kamatne stope na stambene kredite osigurane kod NKOSK-a ove banke iznose 7,5 odsto za kredite u evrima i 5,5 odsto za zajmove u „švajcarcima".

Međutim, ono što je problem kod gotovo svih banaka je stavka u ugovoru da se „visina kamatne stope automatski usklađuje sa... izmenama akata poslovne banke..., s tim da je banka dužna da o tome pismeno obavesti dužnika". Ovim članom ugovora, faktički osim euribora, banka može da promeni i svoju maržu, a da nikome ništa ne mora da objašnjava, već samo da pošalje pismo sa porukom, „vaša rata je povećana".

Građani nezaštićeni

Građanima u ovom trenutku od toga nema zaštite, osim da nađu banku koja to pravo ne koristi.

Ekonomista Milan Kovačević ističe da to nigde u svetu nije praksa i da sistem štiti banke, ali ne i građane i privredu.

- Takve ugovore bi trebalo zabraniti. Kod nas je neophodno doneti zakon o kamatama, jer tu vlada haos. Neprijatno sam se iznenadio kada je NBS donela preporuku da banke treba u ugovoru da preciziraju zašto se kamate menjaju i pod kojim uslovima, jer ni to nije dovoljno, pošto su banke u mnogo boljim uslovima od klijenata. Trebalo je da se utvrdi da varijabilna kamata može da se menja samo za promenu euribora. Jedina odbrana građanima bi mogla biti da im se dozvoli da bez ikakvih troškova prevremeno otplate kredit i nađu banku sa boljim uslovima - ocenjuje Kovačević.

Inače, Narodnoj banci je u prošloj godini poslato čak 368 prijava protiv banaka, a najveći deo njih u drugoj polovini godine, kada su kamate počele naprasno da skaču. Od svih žalbi, 43 odsto se odnosi na kredite.

Građani su se najviše žalili na povećanje kamatnih stopa na već zaključene ugovore o kreditima, nedostavljanje obaveštenja o promenjenoj kamati i novom planu otplate, kao i na nepotpune informacije koje dobijaju od bankarskih službenika.

Izvor

S obzirom da banke u 2009. trebaju da budu znacajan zamajac i finansijer Vladinog plana o revitalizaciji privrede , ovako ponasanje upucuje na nista drugo osim o potpunoj anarhiji u finansijskom sistemu Srbije .
 
Вечерас на Утиску Недеље : Јелашић и "велика бела птица" ...

Рекох да нећу, она Бећковићка ме нервира, али вечерас ћу да прегрешим, да видим шта ће и како да слажу ...
 
Вечерас на Утиску Недеље : Јелашић и "велика бела птица" ...

Рекох да нећу, она Бећковићка ме нервира, али вечерас ћу да прегрешим, да видим шта ће и како да слажу ...

ja kao gledao nesto i nista konkretno nisu rekli otprilike kao mog Mileta da su pitali "dokle ce da ide kurs" a on "moze da ide ,moze da ne ide ,mos kako oces.." Bas nista nisu rekli ali nista.
 
Provalite ovo troje majmuna

316p6o7.jpg
 
sinoc je Guverner Jelasic istakao da on ima samo jo 400-500 miliona evra za intervencije , i da ce taj novac potrajati do marta - a posle - SAMO JE NEBO GRANICA z:D

Jelasic je pozvao kao i Dijana Dragutinovic vladu da sto brze prodaju jos nesto od drzavne imovine i tako obezbede NBS dodatni novac za intervencije . Predlozila je da se proda Telekom z:D

Sve u svemu - STIGLA VODA DO PODA z:D :hahaha:

SRBIJA PO JELASICEVIM RECIMA IMA SAMO JOS 500 MILIONA EVRA DEVIZNIH REZERVI!
 

Back
Top