Dokazi evolucije
Danas postoje brojni dokazi da svi oblici na Zemlji imaju monofiletsko (opšezajedničko) poreklo, pri čemu su najubedljiviji oni na molekularnom (biohemijskom) nivou.
1.
molekularni (biohemijski) dokazi - za sve organizme važe sledeće odlike:
- redosled dešavanja biohemijskih procesa je dirigovan genima;
- geni su delovi DNK, izuzimajući RNK viruse;
- raznovrsnost gena se obezbeđuje kombinovanjem 4 tipa nukleotida (A,G, C, T);
- proteini se stvaraju iz 20 osnovnih aminokiselina;
- način prenošenja i ostvarivanja genetičkog koda je DNK – RNK – protein;
2.
citološki dokazi – svi organizmi, osim virusa, imaju ćelijsku strukturu; u
ćelijama zajedničke za sve organizme su
ćelijske organele; svi višećelijski organizmi počinju svoje razviće jednom ćelijom – oplođenom jajnom ćelijom;
3.
dokazi o anatomsko-morfološkoj sličnosti –
homologije, ili sličnosti po poreklu, predstavljaju organe koji imaju sličnu građu i poreklo, a obavljaju različite funkcije (pr. prednji udovi žabe, guštera i
ptice imaju sasvim sličnu građu, a sasvim različitu ulogu – plivanje, hodanje i letenje);
analogije, ili sličnosti po funkciji, su organi koji imaju sličnu funkciju, a različitu građu i poreklo (oblik tela
delfina i
ajkule su dosta slični, mada
delfin pripada
sisarima, a
ajkula ribama);
4.
paleontološki podaci – do njih se dolazi proučavanjem fosila;
5.
prelazne forme – su foslini ostaci koji predstavljaju dokaz da su jedne grupr organizama postale od drugih; tako su zveogušteri su bili prelazne forme između gmizavaca i ptica;
6.
evolucioni nizovi – su fosilni ostaci iz različitih perioda razvoja Zemlje koji omogućavaju da se proprati evolutivni postanak nekog organa, dela tela ili vrste organizama; npr. evolutivni niz oblika ljušture puževa, evolucija zuba slonova i dr.
Literatura
- Dumanović, J, marinković, D, Denić, M: Genetički rečnik, Beograd, 1985.
- Kosanović, M, Diklić, V: Odabrana poglavlja iz humane genetike, Beograd, 1986.
- Marinković, D, Tucić, N, Kekić, V: Genetika, Naučna knjiga, Beograd
- Ridli, M: Genom - autobiografija vrste u 23 poglavlja, Plato, Beograd, 2001.
- Radoman, P: Teorija organske evolucije, ZUNS, Beograd, 1971.
- Tucić, N, Matić, Gordana: O genima i ljudima, Centar za primenjenu psihologiju, Beograd, 2002.
- Tucić, N:Evoluciona biologija, NNK - Internacional, Beograd, 2003
- Tucić, N. (1999): Evolucija, čovek i društvo, Dosije am, Beograd
- - - - - - - - - -
Zato ljudi ne vode poreklo od šimpanzi ili bilo kog današnjeg majmuna, već od vrste koja više ne postoji. Baš kao što ljudi ne vode poreklo od današnjih riba, već od vrste ribe od koja su nastali rani teterapodi.
http://www.sustinapasijansa.info/2014/08/dokazi-bioloske-evolucije/
a i logicna je jer vidimo da se sve usavrsava
cak i covek u svom zivotu , za samo nekoliko godina od neznalice postane strucnjak u nekoj oblasti
- - - - - - - - - -
http://www.mojaoaza.com/kategorije/1000-zasto-1000-kako/zato-kenguri-ive-samo-u-australiji dokaz su i torbari , koji naseljavaju samo neke oblasti
- - - - - - - - - -
kao i zebre koje zive samo u africi
https://sr.wikipedia.org/sr/Зебра
- - - - - - - - - -
malo iz botanike
kukuruz i krompir su postojali samo u nekim delovima , dok ih covek nije rasirio
iako odlicno rastu i u predelima gde do otkrica amerike nisu postojali
- - - - - - - - - -
dok su biljke australije vrlo endemicne
http://www.bioteka.hr/modules/zemlja/article.php?com_mode=flat&com_order=0&storyid=17
sto znaci da rastu samo u australiji
- - - - - - - - - -
i sad onaj ko kaze da nema dokaza evolucije samo u stvari kaze da je totalna neznalica
zatvorena u svom malom svetu tj selu