Nimalo. Predlažem ti da ponovo pročitaš ovaj deo teksta:
		
		
	 
Za nekoga "ko se ne bavi naukom, a nije čak ni kreacionist", prilično insistiraš na sopstvenim tekstovima. Hajde ipak da vidimo šta kaže nauka. 
Vodozemci, uključujući i obične žabe pare se u vodi tako da ženka izluči jaja u vodu, a mužjak ih oplodi. Obrati pažnju na redosled. Sve žabe "nesu" neoplođena jaja, a ona se oplođuju u spoljnoj sredini (vodi). Dakle, mužjak ne mora da "cilja". Blizina žabe, hormnoi koji se luče i eto ti refleksnog izbacivanja mleča. 
(Dozvoljavam da je moguće da i sveti duh u to vreme masira stomak žapca i tako izaziva ejakulaciju, ali mi se čini jednostavno suvišnim). 
Kod mnogih vrsta jaja su lepljiva tako da mogu da se zalepe za rastinje da ih ne odnese voda. 
Iz jaja se izlegu punoglavci. Punoglavci mogu da žive samo u vodi. IMAJU ŠKRGE. (naravno, ne zbog evolucije, već zbog genijalnog plana).
Kakva je razlika kod surinamske žabe? Nikakva. 
Jedino, ovo je žaba koja uglavnom živi ISPOD vode. Povremeno izranja da bi udahnula vazduh. Zato im je i ljubavna igra specifična. Oplodnja se obavljau skokovima prema površini, tako da jaja stignu na stomak žapca, a odatle na žabina leđa. 
Nakon nekoliko ovakvih ciklusa žabina leđa su puna oplođenih jaja. 
Pošto vlažnost stigne do bezbednog nivoa, odnosno prođe vreme relativne suše, žaba nalazi zgodno mesto gde se reši stare sunđeraste kože koja joj više nije potrebna i ostavlja JAJA da se dalje brinu sama o sebi. Nakon određenog vremena, iz jaja izlaze PUNOGLAVCI. 
Moguće je da, ukoliko suša potraje žaba ne odbaci kožu na vreme, pa iz nje direktno počnu da izlaze punoglavci jer su stigli do zrelosti.
Međutim, žaba ni u kojem slučaju ne hrani ni punoglavce, ni jaja. Jaja imaju rezerve hranljivih materija potrebnih za razvoj mladunaca dok ne izađu iz jajeta.
Mislim, stvarno, punoglavci se hrane preko repova koje zabodu u odgovarajuće kanale? 
 
Ovde vidimo mutaciju karakterističnu za plitke bare koje periodično presušuju, kao što se često dešava u Amazonu. 
To je žablja koža koja je evoluirala u smislu sunđeraste strukture pogodne da se lakše preživi sušna sezona. Žabe koje su u ovo vreme počele da se pare, imale su šansu da se koža iskoristi i prilikom razmnožavanja i tako povećaju šansu preživljavanja, jer je žaba umesto rizičnog ostavljanja jaja na mestu koje bi moglo presušiti, uvek prelazila na mesto dovoljne vlažnosti.