evolucija VS kreacija

I na kraju ono sto nije najmanje bitno:
Ja ne zastupam ideju da je u zemljinoj proslosti bio samo jedan Potop.
Naprotiv, prilikom SVAKOG prolaska palnete X desavaju se periodicne katastrofe.
Sada kalkulacija:
Ako je biblijski „dan“ - jedan period obilaska ove planete oko Sunca, onda je od nastanka planete Zemlje do pojave coveka proslo cetiri „dana“, to jest, 4 x 4.200 ili 4.300 godina (ovaj period obilaska planete oko Sunca objasnicu drugi put) daje oko 17.000 godina.
Svestenici Egipta su Solonu rekli (ovo u vezi tvrdnje da stari Egipcani nisu pominjali Potop) da je pre ove zadnje katastrofe ljudska civilizacija zabelezila jos dve katastrofe, to onda znaci, posto je zadnja katastrofa (Potop) bila oko 2.100. g. pne. da je najranija zabelezena katastrofa bila izmedju (famozne) 10.500. godine pne. i 10.700. godine pne. tj. pre oko 12.500 godina.
12.500 + 17.000 daje najmanje oko 30.000 godina od nastanka Zemlje.
Istovremeno i NAJMANJE sedam katastrofa koje je izazvala Planeta X.
Dakle, ako postoji mogucnost da se novim poplavama ne pociste stari sedimenti, to onda znaci da moze da postoji do sedam razlicitih nanosa prilikom katastrofa. S tim, sto ne mora da znaci da je svaki put bilo poplava – stari spisi pominju i unistenje vatrom. Zato kazem, DO sedam slojeva (ovo „sloj“ ne mora da odgovara slojevima koji su zvanicno ustanovljeni – tokom jednog Potopa moze da bude i vise takvih slojeva) .
Najvise (sedimenata) ih je nastalo prilikom biblijskog Potopa.
 
Prekidi u sedimentnim slojevima.
„Kada pogledamo velike profile sedimenata na stranama recnih dolina i kanjona, obicno nismo svesni da znacajni delovi geoloskog stuba cesto nedostaju izmedju nekih slojeva. Nedostajuci delovi se lako ne uocavaju, osim ako nismo dobro upoznati sa geoloskim stubom. Kao ilustraciju, mozemo oznaciti kompletne serije slojeva u geoloskom stubu slovima alfabeta. Ako na jednom lokalitetu nadjemo samo A, D i E, mi cemo pravilno zakljuciti da B i C nedostaju izmedju A i D. Mi to znamo, zato sto se B i C nalaze na svom odgovarajucem mestu na drugom lokalitetu. Slojevi iznad i ispod prekida (to jest, A i D u nasem primeru) su cesto u bliskom kontaktu jedan sa drugim. Prema standardnom geoloskom merenju vremena, iznos nedostajuceg vremena predstavljenog prekidom ukazuje na vreme potrebno za razvoj nedostajucih slojeva, kao sto su B i C u gornjem primeru.
Veliki Kanjon u Arizoni je jedan od najvecih geoloskih izlozbenih podrucja na svetu. U njemu vidimo znacajne nedostajuce delove (hijatuse ili prekide) u geoloskom stubu. Od vrha ka dnu prekidi predstavljaju otprilike 6, 14 i vise od 100 miliona godina nedostajucih slojeva, prema standardnoj geoloskoj vremenskoj skali. Donji prekid ukljucuje kompletne periode ordovicijuma i silura. Mnogi naucnici prihvataju da ti prekidi postoje, posto su naslage ordovicijuma i silura navodno prisutne u drugim delovima sveta. U evolucionom kontekstu, ove naslage bi zahtevale dugo vreme za svoj nastanak i za evoluciju organizama koji su formirali svoje karakteristicne fosile u njima. Geolozi odredjuju nedostajuce delove sedimenata uglavnom na osnovu uporedjenja fosila iz sedimentnih slojeva sa kompletnim sekvencama geoloskog stuba. Oni takodje koriste rediometrijsko datiranje, narocito u uspostavljanju sirokog vremenskog okvira ovih slojeva.
Geolozi su vec dugo svesni postojanja ovih prekida i obicno ih oznacavaju „diskordancijama“, mada oni nekada koriste ovaj termin na razlicite nacine u razlicitim podrucjima. Postoji nekoliko tipova diskordancija. Ako su slojevi stena, iznad i ispod prekida, pod uglom jedan prema drugom, koristi se termin „tektonsko-eroziona diskordancija“. Ali ako su oni generalno paralelni, sa odredjenim pokazateljima erozije izmedju slojeva, ovaj kontakt se naziva „eroziona diskordancija“. A ako linija kontakta nije vidljiva ili nema tragova erozije, to se naziva „parakonkordancija“. U ovom razmatranju mi cemo narocito obratiti paznju na ova poslednja dva tipa odnosa izmedju stenskih slojeva.
Vazno pitanje jeste: Zasto ne nailazimo na nepravilne oblike erozije u donjem sloju, na tim prekidima, ako oni predstavljaju tako velike periode vremena? U tom slucaju bi se desila velika erozija pre nego sto bi se natalozio sloj iznad prekida. U najmanjem slucaju, pod normalnim okolnostima ocekivali bismo regionalni prosek od vise od 100 metara erozije za samo 4 miliona godina. Geolog Ivo Lucita (Ivo Lucchitta), koji ne zastupa koncept stvaranja, i koji je proveo veliki deo svoga zivota u proucavanju Kanjona Kolorado, cija je dubina vise od jednog kilometra, ukazuje da se „najveci deo usecanja ovog kanjona desio u fenomenalno kratkom periodu vremena od 4 do 5 miliona godina“. Odsustvo znacajne kolicine erozije ukazuje na malo ili nimalo vremena na ovim prekidima. Ocekivali bismo odredjenu vrstu erozije od aktivnosti poplave, ali unutar sedimentnih slojeva veoma retko nalazimo tragove starih recnih dolina i kanjona.
Odsustvo erozije na razlicitim prekidima ukazuje da su sedimentni slojevi bili rapidno natalozeni za vreme Potopa. Ako su se dugi periodi vremena desili, mi cemo videti dokaze o geoloskim procesima koji su se desili na povrsini slojeva odmah ispod prekida. Na postojecoj povrsini kopna i morskog dna mi mozemo cesto videti tragove vremena, kako je erozija ispirala kontinente i formirala jaruge, doline i kanjone. Drugi produkti koji nastaju vremenom, kao sto su naslage tla, razne posledice uticaja vremenskih uslova i rast biljaka, ostavljaju tragove koji bi takodje bili vidljivi na prekidima. Medjutim, slojevi odmah ispod prekida, obicno su ravni i neosteceni, ukazujuci da je malo ili nimalo vremena proteklo pre nego sto su bili prekriveni drugim slojevima.
Ako su milioni godina protekli izmedju svih ovih slojeva, zasto su kontakti izmedju pretpostavljenih prekida tako ravni u poredjenju sa postojecom povrsinom zemlje? Tesko je zamisliti da se nista nije desilo na povrsini prekida tokom miliona godina na bilo kakvoj planeti koja ima klimu dovoljno normalnu da podrzi zivot, kako to pokazuje fosilni zapis.“
{prevedeno na srpski: vode Potopa su na razlicitim mestima Zemljine kugle ponele i zatrpale razlicite organizme, razlicitim debljinama slojeva preko njih. Negde je zatrpano nekoliko ovih, na drugom mestu nekoliko drugih vrsta itd. Bilo je vise poplavnih talasa koji su nosili materijal, pa tako imamo i razne slojeve koji sadrze organizme koje je talas pokupio u prvom, pa u drugom naletu... Medjutim, posto evolucionisti ne priznaju Potop (jer bi to znacilo da je Sveto Pismo tacno u tom segmentu, a onda to povlaci da je tacno i u nekim drugim – Bog npr.), oni smatraju da su se ti sedimentni slojevi talozili postepeno milionima godina, sto povlaci da su na vecim dubinama zatrpani organizmi koji su ziveli u najdavnijim vremenima, a na manjim oni koji su ziveli blize nasem vremenu. Posto oni imaju formiran sled organizama onako kako su navodno evoluirali, postoje karakteristicni organizmi koji su bili siroko zastupljeni na zemlji ( u razlicitim vremenima) i na osnovu kojih se datiraju odredjeni slojevi (jer ne mozete ocekivati da svuda imate zatrpane leseve dinosaurusa, na osnovu kojih bi se datirao sloj). Ako u nekom sloju nema odredjenih karakteristicnih organizama za npr. silur (jer ih vode na tom mestu nisu zahvatile i zatrpale), oni konstatuju da taj sloj nedostaje. Prvi problem je kada vam nedostaje „sloj“ tj. period od 100 miliona godina. Taj sloj moze nestati samo erozijom (bilo kojom). Medjutim povrsine slojeva ispod i iznad nedostajucih ne pokazuju znakove erozije. Erozija ne moze biti tako pazljiva da savrseno horizontalno ukloni sloj od 100 miliona godina, a da ne zahvati i sloj ispod (bar na nekim mestima). Preliceno: zamislimo tortu koja se sastoji od 10 slojeva (od keksa, oraha, kokosa,...). Ako utvrdimo da torta koja treba da ima 10 slojeva u stvari ima samo 7, to znaci da imamo dve opcije – ili je neko pojeo tri sloja (erozija) dok je torta pravljena, ili je kuvar-ica zaboravio-la da stavi ta tri sloja (slojevi nisu ni postojali). Ako je neko pojeo slojeve torte dok su stavljani, on ne bi mogao da bude tako precizan pa da viljuskom savrseno ravno skine samo doticni sloj, vec bi zagrebao i sloj ispod (i to na mnogo mesta). Kada kuvar-ica nanese sledeci sloj on ce popuniti rupe u sloju ispod, dok ce na povrsini biti ravan. Ako izelica pojede sloj iznad ovog, onda ce na njemu ostati ogrebotine od viljuske koje ce biti popunjene narednim slojem. Dakle, ako konstatujemo ogrebotine na spojevima izmedju slojeva torti, onda je neko pojeo te slojeve jos dok je torta pravljena. Ako ih, medjutim, nema, to znaci da kuvar-ica nikada nije ni stavio-la doticne slojeve. U stvarnosti – ako nema erozije izmedju geoloskih slojeva, vec se oni na povrsini od nekoliko desetina ili stotina hiljada kilometara kvadratnih prostiru gotovo savrseno horizontalno jedan preko drugog, to znaci da tih „nedostajucih“ slojeva nikada nije ni bilo, odnosno da nikada nije ni bilo vreme za koje bi oni trebali da se nataloze – 100 miliona godina. Ako tih 100 miliona godina nema na jednom mestu na Zemljinoj kugli, ne treba valjda objasnjavati da ih nema nigde. Drugim recima, istoriju treba „podmladiti“ bar za tih 100 miliona godina (u stvari 100 + 6 + 14 = 120 miliona godina)}.
 
„Kada stanemo na rub Kanjona Kolorado, odmah nas impresionira izuzetno paralelna pojava stenskih slojeva. Ovaj fenomen je suprotan ostrom profilu kojeg vidimo kod kanjona, koji ukazuje na nepravilnost erozije. Zasto ne uocavamo slicne osobine na prekidima? Ako je zaista proteklo vreme koje se pretpostavlja za te prekide, to bi sigurno bilo dovoljno vremena za eroziju. Danasnje prosecne stope erozije su tako velike da je ceo geoloski stub mogao potpuno biti erodovan vise puta tokom dugih perioda koji se pretpostavljaju za geolosku proslost. Ipak, na prekidu od 100 miliona godina, zapazamo samo malo erozije, ili kontakt izgleda ugladjen, ili se ne vidi. Izvestavajuci o jednom delu, duz ovog prekida, geolog Stenli Bjus (Stanley Beus) kaze: „Ovde je konkordanciju tesko locirati, iako predstavlja vise od 100 miliona godina“.
Istocna obala Australije sadrzi izuzetne pojave ugljenih slojeva. Izmedju gornjih stena i Buli uglja navodno postoji vremenski prekid u talozenju sedimenata od oko 5 miliona godina. Ovaj vremenski prekid, koji se pruza ispod naslaga Buli uglja, prekriva nekih 90.000 kvadratnih kilometara ovog regiona. Tamo gde je Buli ugalj prisutan, tesko je predvideti kako su sloj uglja, ili vegetacija koja ga je proizvela, ostali tu tokom 5 miliona godina bez ostecenja.
Evropski Alpi su delimicno sacinjeni od kompleksa ogromnih klizista i naboranih slojeva zvanih navlake. Izmedju slojeva u tim navlakama geolozi pretpostavljaju vremenske prekide u sedimentaciji koji pokazuju odsustvo erozije takodje zabelezeno i na drugim mestima. Kod Morkles navlake u dolini Rone u Svajcarskoj, pretpostavljen je vremenski prekid od oko 45 miliona godina (gornja kreda i nagore) koji pokazuje malo erozije. Uzgred, sekvenca slojeva oko tog prekida je potpuno prevrnuta, a do prevrtanja je doslo kada su slojevi bili gurnuti na sever tokom formiranja Alpa.
Neki geolozi su komentarisali odsustvo dokaza za geoloske promene ocekivane na ovim vremenskim prekidima. Govoreci o vrsti vremenskog prekida u sedimentaciji, zvanog parakonkordancija, Norman Njuvel iz Americkog prirodnjackog muzeja u Nju Jorku, kaze: „Znacajan aspekt parakonkordancije u sekvenci krecnjaka jeste odsustvo dokaza kvasenja podpovrsine. Zaostala tla i karsne povrsine, koji se mogu ocekivati kao rezultat duge izlozenosti pod vazduhom, ili nedostaju, ili su neprepoznatljivi“. Spekulisuci po pitanju uzroka ovih ravnih povrsina kontakta, ovaj autor dalje kaze da je „poreklo parakonkordancija nesigurno, i ja zasigurno nemam jednostavno resenje ovog problema“.
U narednoj publikaciji Njuvel dalje komentarise: „Zagonetna karakteristika granica izmedju slojeva i mnogih drugih biostratigrafskih granica (granice izmedju razlicitih fosilnih grupa) jeste generalno odsustvo fizickog dokaza za izlozenost pod vazduhom. Tragovi dubokog kvasenja, spiranja, kanalisanja i zaostalog sljunka imaju tendenciju odsustva, cak i tamo gde su donje stene roznacki krecnjaci..... Ove granice su parakonkordancije koje se obicno otkrivaju samo na osnovu paleontoloskog (fosilnog ) dokaza“.“
{drugim recima, pretpostavlja se da tih slojeva nema, jer nema fosila zivotinja koje su zivele u tom periodu, a nemoguce je da, recimo, za 45 miliona godina ne nastane nijedan fosil karakteristican za neki period. Trecim recima, u nasoj jednacini : 100 + 6 + 14 + 45 + 5 = 170 miliona godina kojih nema. Zasad solidno.}
„Van Endel (T. H. van Andel) sa Stenford Univerziteta, kaze: „Ja sam ranije u mojoj karijeri veoma bio pod uticajem razmatranja dva tanka ugljena sloja u Venecueli, razdvojena sa par desetina centimetara sive gline i natalozena u obalskoj mocvari, koji su bili donjo-paleocenske i gornjo-eocenske starosti. Izlozenost je bila izuzetna, ali su cak i najpreciznija istrazivanja propustila da objasne precizan polozaj ovih 15 miliona godina vremenskog prekida“. Vrlo je moguce da se tih 15 miliona godina nikada nije ni desilo.“
{oho-ho. 170 + 15 = 185 miliona godina. Hoce li sta preostati?}
„Intrigantno pitanje u pogledu odsustva dokaza za proteklo vreme na tim kontaktima izmedju sedimenata, nekada ukazuje na alternativna objasnjenja. Neki isticu ravna podrucja na zemlji, kao sto je dolina donjeg toka reke Misisipi. Medjutim, ona ne predstavlja vremenski prekid u sedimentaciji, posto voda i drugi geoloski agensi tu danas taloze sedimente i nece doci do pojave vremenskog prekida u fosilnom zapisu ako ovi sedimenti nastave da se gomilaju. Drugi ukazuju da se erozija nije mogla desiti ako su povrsine vremenskih prekida bile pod vodom. Medjutim, biti pod vodom ne znaci i biti zasticen, bilo od talozenja ili erozije, kao sto to mozemo dobro uociti kod podvodne sedimentacije i nepravilne erozije velikih kanjona nadjenih duz ruba kontinentalnih grebena. Monterej kanjon, koji se nalazi na dnu okeana, iduci od obale Kalifornije, dubok je i sirok otprilike kao Kanjon Kolorado. Voda u pokretu moze izvrsiti i plitku i duboku eroziju.
Neki ukazuju da su kontaktne povrsine, gde postoje vremenski prekidi u sedimentaciji, mogle biti ravne zbog postojanja otpornih stenskih slojeva koji se nalaze odmah ispod njih. To nije resenje, jer cesto puta meki sedimenti formiraju slojeve odmah ispod povrsina vremenskih prekida. Jedan primer je vremenski prekid u sedimentaciji izmedju Chinli formacije i meke Monkopi formacije ispod nje. Drugi smatraju da nije moguce da je erozija formirala ravnu povrsinu, jer nemamo dobar primer u podrsci takve sugestije, sigurno ne takvog vremenskog prekida koji bi se prostirao na pola kontinenta, kako je diskutovano u ovom poglavlju. Izvestavajuci o takvim primerima, geomorfolog Artur Blum (Arthur Bloom) kaze: „Nijedan nije poznat“. Drugi geolozi se pitaju da li postoje dokazi za eroziju na ovakvim kontaktima takozvanih vremenskih prekida. Cesto se uocava malo erozije, ali to je nedovoljno da bi se poduprla duzina vremena koja se sugerise za te vremenske prekide. Erozija je takodje minorna kada se uporedi sa danasnjom topografijom na Zemlji. Mi opravdano mozemo ocekivati da je do odredjene erozije doslo za vreme globalnog Potopa. Mont Everest i Kanjon Kolorado pokazuju jasno odsustvo takvog zapisa o proslosti, koji je dobro reprezentovan u sedimentnim slojevima na Zemlji. Neki ce sigurno priznati da se izreka „sadasnjost je kljuc za proslost“ ne moze primeniti na ove vremenske prekide gde se nagovestava rapidna aktivnost. Proslost je potpuno drugacija.
Teskoca sa produzenjem vremena, pretpostavljenog za razlicite prekide u sedimentnom zapisu, jeste u tome da ne nalazimo ni dokaze za talozenje, niti za mnogo erozije. Ako je tu bilo talozenja, onda nije bilo prekida, posto se sedimentacija nastavila. Ako je bilo erozije, ocekivalo bi se mnostvo kanala i formiranje dubokih jaruga, kanjona i dolina, pa ipak su kontakti (prekidi), nekada opisani kao „velicine kontinenta“, obicno „veoma ravni“. Tesko je zamisliti da se malo toga, ili nista nije desilo, tokom miliona godina na povrsini nase planete. Tokom vremena bi se desilo ili talozenje ili erozija. Klima bi uticala na prekid takvih aktivnosti. Mozda pretpostavljeno vreme za ove prekide nikada nije postojalo, i ako vreme nedostaje na jednom mestu, ono nedostaje na sirokom podrucju Zemlje.
Pitanje pretpostavljenih ravnih povrsina prekida sedimentacije u slojevima stena ukazuje na proslost koja se veoma razlikovala od sadasnjosti. Te razlike lako mozemo pomiriti sa katastrofickim modelom kakav je biblijski Potop, koji pretpostavlja rapidno talozenje slojeva bez velikog protoka vremena izmedju njih.“
_____________________________________________________________________________________________
 
Objasni mi niz koji mozes da vidis opisan na ovoj stranici:

http://www.teorijaevolucije.com/pf4.html

Koji od tu prikazanih fosila nije prelazni, zasto nije, i kakav ti prelazni fosil ocekujes u ovom prelazu.

Organizmi ne moraju da izumru da bi bili dokaz prelaza. Kljunar jeste deo dokaza o prelazu izmedju reptilolikih pra-sisara i danasnjih sisara.


U pocetku osnovnom morfologijom, kasnije i genetikom, a danas kroz evolucionu razvojnu biologiju. Kojom znamo prilicno dobro kakve mutacije su potrebne za morfoloske prelaze.


Pravi prelazni fosili bi bili oni koji bi prikazivali medjutipove izmedju razlicitih kola, tamo gde se zaista moze zakljuciti da je toga bilo.
Razni varijeteti slicnih vrsta zivotinja kao sto su kicmenjaci, ne mogu biti dokaz za to.
Jedan od varijeteta je kljunar.
Vi ga mozete proglasiti prelaznim oblikom izmedju reptila i sisara, ali se postavlja elementarno pitanje: gde pise da jedna vrsta koja poseduje osobine dve razlicite vrste mora biti njihov evolutivni prelaz, a ne mesavina te dve vrste?
Gde pise (ne mislim na knjige) i cime je dokazano da je bilo koji fosil vasih navodnih prelaznih oblika zaista to sto tvrdite?
Neko treba da bude ubedjen da evolucija zaista postoji, pa da onda trazi nesto cime bi to mogao da potkrepi. Kada nadje takvu vrstu (koja ima osobine dve razlicite grupe) onda je automatski proglasi za prelazni oblik. Cimer je to DOKAZANO?

Sem toga, gde su te korisne ANATOMSKE mutacije?
Jedna jedina?
 
Da smo nasli skelet nekog izumrlog majmuna i proglasili ga covekovim pretkom, onda bi bilo problema. Za pocetak, ja ne bih verovao da je to covekov predak.

Ali posto smo pronasli citavu sekvencu, na kojoj se lepo vidi postepena promena, takvog problema nema. Recimo, evo ti skup lobanja covekovih predaka. Gore levo je lobanja simpanze, dole desno je lobanja modernog coveka. Reci mi sam, u ovoj sekvenci, koja od ovih lobanja je lobanja prvog "pravog" coveka:

hominids2.jpg


Usput, zasto opet napadas evoluciju za stvari koje nemaju veze sa evolucijom? Zasto ne pogledas sta evolucija zaista kaze o nastaku coveka? Evo ti sajt na srpskom, nije dugacak tekst za citanje:

http://www.teorijaevolucije.com/evolucija_coveka.html




Evolucija je proces koji se odigrava u prirodi danas, uzivo, pred nasim ocima.

Fosili nam samo pokazuju kako se odigravala u proslosti.



Simpanza je covekov rodjak, sto je pokazano morfoloski i genetski. Postojala je jedna grupa od koje su se odvojile danasnje simpanze na jednu stranu, a ljudi na drugu.

Opet, vrsta ne mora da izumre da bi pokazala evolutivni prelaz. Ovo je samo jedna od hiljadu stvari koje stalno govoris, a koje nemaju veze sa stvarnoscu. Ti ne znas sta je evolucija, kako evolucija funkcionise, i odbijas da naucis.

Sto se slicnosti tice, ostavljam ti gornju sliku.



Ne, Sveto, ovo nije istina. S obzirom da ne slusas ni rec od bilo koga ko se ne slaze sa tobom, ako te ikada bude zanimalo sta jeste istina, mozes da pogledas sam.



Upravo ste ostatke izumrlih majmuna proglasili covekovim precima.
Ti ocigledno ne shvatas osnovni problem (ili se pravis):
moras najpre da verujes u teoriju evolucije da bi neki fosil covekolikog majmuna proglasio za covekovog pretka.
Gde pise da je to predak coveka?
Ima li mozda etiketa pored kostiju, ili je utisnut zig na lobanji na kojoj pise:
"JA SAM PREDAK COVEKA"?
Ili je on to zato sto ste ga VI takvim proglasili?
Bice da je ovo drugo u pitanju.
Najsmesnije je kada vam je dokaz za evoluciju KONSTANTNO povecanje mozdane zapremine, iako pripadnici DANASNJE ljudske populacije imaju mozak cija se zapremina krece od 700 - 2.000 cm kubnih, a niti su ovi prvi kreteni, niti su ovi drugi genijalci.
 
Prica o biberastim moljcima se daje u potpunosti (sa pokazateljima kako su crni biberasti moljci postali dominantni, pa zatim izgubili dominaciju) u udzbenicima biologije zato sto pokazuje selekciju, i daje osnove za razgovore o ljudskim uticajima na ekosisteme. Zbog toga je i popularna.

Poenta je da su vrste dinamicne, i da se ucestalost odredjenih genetskih osobina menja u skladu sa spoljnim uticajima. U slucaju biberastih moljaca, nije bilo govora o nastanku nove vrste - melanizam je veoma mutabilna osobina, koja se lako menja, i postoji mali milion primera za to (kao sto sam pomenuo, postoje recimo vrste miseva i gustera kod kojih je doslo do promena istih kao kod moljaca, nakon vulkanskih erupcija u okolini mesta u kome zive).

Razlog njihove popularnosti je sto se u ovom slucaju radi o promeni koja je jasno uslovljena ljudskom aktivnoscu...


Prica o biberastim moljcima se koristi kao potvrda price o evoluciji.
Navodno, bolje prilagodjene vrste potiskuju losije prilagodjene, a to vrsta podrazumeva prvenstveno pripadnike iste vrste od kojih pocinje da se odvaja nekim korisnim anatomskim mutacijama (od kojih niko nije video nijednu), sve dok vremenom ne postane potpuno drugacija vrsta zivih bica.
Tacno je da ovde nema nikakvih mutacija, a nije ni primer za bolju prilagodjenost, jer se situacija kasnije vratila na svoj pocetak.
 
Jaka i slaba nuklearna sila definisu raspad nestabilnih atomskih jezgara, kojima mozemo da radiodatiramo slojeve. Ako je radiodatiranje pogresno, nase razumevanje osnovnih sila prirode je potpuno pogresno.



Da, s tim sto se to dogadja iz jasno odredjenih razloga, pod jasno odredjenim uslovima.

Isto tako, formacija minerala zahteva hemijske procese koji se odvijaju po odredjenim zakonitostima. Neke reakcije se mogu ubrzati ili usporiti, ali samo u okviru odredjenih okvira. Ne mozes, recimo, sedimentisati kilometre naslaga krede u roku manjem od nekoliko desetina miliona godina (i to u najboljem slucaju) - ne mozes da proizvedes toliko diatoma, ne mozes da ubrzas njihovo sleganje, i ne mozes da ubrzas sleganje bez da ostavis jasne tragove toga.



Radiodatiranje jeste pogresno, jer je postavljeno na potpuno pogresnim osnovama.

Naslage zavise od kolicine materijala koji postoji u tom trenutku na Zemlji.
Ako imas tu kolicinu na planeti, ona se moze, nosena vodom, nataloziti ne jednom njenom delu.
 
Ne, mislim na fosile koji jesu prelazni.

Sta je, recimo, Tiktaalik? Ili Compsognathus? Ili Basilosaurus?



Oh, covece. Poznavanje starih spisa...

Po starim spisima, u doba kada ti kazes da je Zemlja bila potopljena, Sumersko carstvo je bilo u punoj snazi. U predelu danasnjeg Perua su osnovane prve velike naseobine. Amoriti i Kananci se naseljavaju u predelu danasnjeg Izraela i Libana. Kineska civilizacija uspostavlja prvu imperiju. Megalitna kultura se siri iz Spanije u Irsku...

Piramide su, inace, izgradjene na debelim naslagama sedimentnih slojeva. Kako su ti slojevi dosli tu? Prvo kazes da su ti slojevi naneseni u doba potopa, pa onda kazes da su piramide izgradjene na njihovom vrhu pre potopa? Takodje, ako je potop naneo kilometre sedimenata svuda drugde, kako to da su piramide ostale na povrsini? Itd, itd...

Plus, potop je prezivelo osam osoba, je li? Izracunaj sam, koliko ljudi mozes dobiti od osam osoba, ma koliko se oni efektivno razmnozavali, u roku od sledecih vek ili dva? Uzimajuci fantasticno veliku stopu rasta od 2% godisnje, imao bi max 57 ljudi na svetu posle sto godina, oko 420 posle dve stotine godina, samo oko 3000 posle tri veka...

Sta se po istorijskim zapisima desilo u doba potopa i u sledecih trista godina?

U sledecih sto godina, Egiptom je vladao Pepi II, monarh koji je najduze vladao u istoriji (dosao je na tron kada je imao sest godina, i vladao je do kasnih devedesetih). U Mesopotamiji su se vodili ratovi. Akadsko Carstvo dolazi do svog vrhunca. Dankun Vangeom zasniva drzavu koja ce postati danasnje Korejsko carstvo. Civlizacije u Indiji i Kini cvetaju. Civlizacije u Juznoj Americi pocinju da grade velike irigacione sisteme. Rani Minojski period.

Jos sto godina kasnije, sta radi onih 420 ljudi koji zive na Zemlji? Jedan od njih, Sargon od Akada, osvaja Mesopotamiju; ali nekoliko decenija kasnije, Guti plemena silaze u Akad, osvajaju glavni grad, Agade, i unisavaju ga potpuno. Pepi II jos uvek vlada u Egiptu.

Sledeci vek, 3000 ljudi na svetu. Teske suse pocinju u Egiptu, i obaraju Sestu Dinastiju. Srednji Minojski period pocinje u Grckoj. Veliki hram u Lagasu izgradjen.

U Vavilonu vidjena i zabelezena pomracenja sunca i meseca, isto tako u Kini. Utu-Hengal postaje car trece dinastije Ura.

Itd, itd, itd, itd. Sve ove civilizacije su ostavile gradove, puteve, zapise, na koje se nastavljaju gradovi, putevi i zapisi sledecih civilizacija. Sve bez prestanka, sve bez ikakvih potopa. Takodje, opet, svi ostaci i rusevine su na povrsini - ne zatrpani pod kilometrima sedimentnih slojeva.

Ti si u okviru ove diskusije odbacio fiziku (ukljujuci tu i osnovnu mehaniku), hemiju, biologiju, geometriju, i istoriju. Verujes li u bilo sta u bilo kojoj nauci, Sveto?


Ti fosili su PROGLASENI za prelazne.
Ne pise na njima da su prelazni fosili.
Dinosaurusi jesu prelazni oblici, ali ne u smislu istorijskih promena evolucijom, nego su to mesanci nekih vrsta sisara i nekih vrsta reptila.

Sto se tice istorije, ne mogu zbog vremena da demantujem sve tvoje tvrdnje, evo samo nekoliko:
Sumersko carstvo nije postojalo pre Potopa. Postojale su samo manje znacajne naseobine. Glavni centar Rasa je bio Sinaj. Sumerski gradovi su izgradjeni posle Potopa.
Egipat. Pogledaj (objavljene) spise iz perioda koji obuhvataju period Potopa.
Pepi II je vladao PRE Potopa.
Piramida je izgradjena na stenovitoj ploci.
A ako si procitao moj prethodni post o ciklicnim katastrofama, onda ti slojevi sedimenata nisu ostali neobjasnjeni.
Potop nije prezivelo samo osam osoba. Prezivelo je dosta ljudi na raznim krajevima sveta (najmanje u Americi, najvise u Aziji).
I sve ove civilizacije su ostavile zapise o Potopu (neke i o vise katastrofa, kao Egipcani).
A bogami, neki gradovi jesu zatrpani - i otkopani.
 
Jedan od najvecih boraca protiv kreacionizma. Muka mu je, kao verniku, da gleda kako ljudi lupaju gluposti i lazu u ime Bozje.



Naucnika koji podrzavaju kreacionizam - i to ukupno, matematicara, biologa, hemicara - ima, po zadnjem spisku kojim se kreacionisti hvale, oko 300.

Naucnika samo u Americi ima oko 50,000.

Znaci, ti blatis 99.4% biologa i naucnika, a podrzavas 0.6% koji se delimicno slazu sa tobom. Samo pet-sest - 0.0001% - se slazu sa celom pricom o potopu; ostali veruju da je Zemlja stara 4.5 milijardi godina itd, ali misle da je Bog upravljao evolucijom. Znaci, potpuno ili delimicno blatis 99.999% naucnika, a podrzavas 0.0001%.


Ako si citao moje postove, mogao si da vidis da se moje tvrdnje takodje ne slazu sa tvrdnjama kreacionista koji doslovno shvataju Sveto Pismo, iako mi uporno poturas njihove tvrdnje, cak i kad u doticnom postu napisem nesto sasvim suprotno od njih.
Biti kreacionista je za mene pitanje da li je NESTO stvorilo ovaj Univerzum, ili je nastao sam od sebe.
Biti kreacionista je za mene pitanje da li zivot moze da nastane sam od sebe, ili NESTO mora da ga stvori.
To su pitanja na kojima se odlucujes da li si kreacionista ili ateista.
Bogovi iz starih spisa, koji su vecinom bica od krvi i mesa (ako izuzmemo nebeska tela), nemaju NIKAKVE VEZE ni sa nastankom Svemira, ni sa nastankom zivota kao takvog.
Svi su vec odavno mrtvi.
A Tvorac i dallje egzistira.

Evolucije nije bilo, i nikakav "Bog" nije mogao da upravlja njome.
 
Nepostojecim korisnim mutacijama?

Pretpostavljam da si rec "anatomske" dodao zato sto mislis da su te mutacije teze od biohemijskih (kao sto su novi enzimi, signalni putevi, nove biohemijske sinteze...), sto je potpuno obrnuto od istine.

Naveli su ti ovde, detaljno, mutacije koje su dovela do promena u populaciji gustera. Ja sam ti ranije navodio promene kod tropskih zaba u Australiji, ciklida, dve vrste zelenih algi koje su evoluirale multicelularnost u zadnjih trideset godina, misevi sa Madeire koji su se u veoma kratkom roku zbor reproduktivne izolacije podelili na devet vrsta (od kojih vecina vise ne moze da ima potomstvo sa drugim), ptice sa Havaja koje su evoluirale promenjen oblik kljuna, polozaj jezika, i duzinu probavnog trakta nakon sto su ljudi promenili ekosistem itd, itd.

Ali ti sve to ignorises, isto kao i desetine hiljada drugih primera iz literature.


Sto se tice gustera, ta prica nije dovedena do kraja. Ja ne dobih odgovore na postavljena (verovatno nezgodna) pitanja.
Sto se tice izduzivanja vrata, nogu, ruku, sapa, .... shvati da se tu NE RADI O MUTACIJAMA. Sta je tu mutiralo - u sta?
Noga u nogu?
Kljun u kljun?
Sapa u sapu?
Duza noga - kraca noga.
Duzi kljun - kraci kljun.
Kada mi nadjes primer da je sapa mutirala u kopito, e, onda cu priznati da imas primer za anatomsku mutaciju (jos samo da dokazes i da je ta korisna).
 
Ooovaj...

Jes' cuo mozda za Krega Ventera? Craig Venter, covek koji je ucestvovao u sekvenciranju ljudskog genoma? Koji je iz ciste tastine sekvencirao svoj genom na obe kopije hromozoma, tako da je njegov genom jedini koga potpuno imamo danas?

On je napravio plan za sinteticki zivot, i vec je sintetisao kompletan genom. Vec radi na citoplazmi i membranama, i bice gotov za godinu-dve dana.

Znas sta mi ostali naucnici mislimo? To je gubljenje vremena. Tehnologija postoji vec petnaest godina, svako moze da napravi vestacki organizam kada god hoce (mi vec pravimo vestacke gene rutinski, ja sam u okviru svog rada narucio tri prekjuce - svi se sintetisu iz osnovnih elemenata). Pitanje je samo ulaganja novca i vremena, sto Venter ima (opet, iz cistog ponosa, hoce da bude prvi covek koji je to uradio).



Kad budes shvatio da manipulacija VEC stvorenim zivotom nije isto sto i:
UZMES NEORGANSKE MATERIJE, STAVIS IH U EPRUVETU I POSLE NIZA PRELAZNIH STADIJUMA - DOBIJES ZIVOT
onda mozemo da razgovaramo o toj temi.
 
Znaci, pahuljice ne mogu spontano da nastanu iz slucajno rasporedjenih molekula vode? Dijamanti ne mogu spontano da nastanu iz gomilice atoma ugljenika?

Ti mislis da rast deteta od jedne celije do potpune osobe nije spontan, ili mislis da se zakoni termodinamike ne odnose na to?

Sa sajta koga odbijas da citas:


Pahuljice nastaju kada molekuli vode pocinju da GUBE energiju, dakle to je promena u skladu sa II zakonom.
Dijamanti ne nastaju spontano. Mozes li ti da napravis neki - spontano?

Dete se ne razvija spontano, vec raste u telu majke. Od nje dobija sve potrebne materije.
Sto se sve svodi na energiju.
Dete rastuci, ne postaje slozeniji sistem, samo veci, i za to stalno trosi energiju.
Posle odredjenog stadijuma, funkcije organizma pocinju da slabe, bez obzira na kolicinu dovedene energije.
Ne vidim cime se to kosi sa II zakonom termodinamike.
(Razlika - nesto sto je spontano, bez uticaja sa strane)
 
Znaci, ako ti nesto ne shvatas, onda niko drugi to ne moze da shvata? Iako neces ni da pokusas da shvatis, ti unapred znas da ja to ne mogu da zamislim, ili da shvatim, ili da baratam terminima?

Potrosi nekoliko godina uceci matematiku, i bice ti jasno. Pricaj otprilike, i ljudi ce ti se smejati.



A kako ti mislis da je sve to "izgledalo", Sveto?

Kako ti mislis da je Veliki Prasak izgledao? Evo ti jedan jednostavan opis: nije bilo nicega, mrak. Onda, odjednom, svetlost. Pa kondenzacija svetlosti. Pa zvezde.

Kako bi ti to opisao neko ko je to video? "Nije bilo nista, pa odjednom svetlost".

Kako bi to opisao neko ko je imao viziju pocetka univerzuma? "Bog rece: neka bude svetlost. I bi svetlost."

To je sustina desavanja. Ti je odbijas, i trazis detalje. Kada ti damo detalje, ti se smejes i kazes kako hoces sustinu desavanja. Izaberi sta hoces, Sveto.



Ne vidim gde ti sebe prepozna, sem ukoliko nisi tvorac teorije evolucije, ili si smislio pricu o Big Bengu?

E, vidis, zaboravio si jednu sitnicu:
Tvorac rece ....
Upravo je u tome poenta.
"To je sustina desavanja. Ti je odbijas, i trazis detalje. Kada ti dam detalje, ti se smejes i napises naredni post. Izaberi sta hoces".
 
Debljina naslaga sedimentnih slojeva nije nikakav pokazatelj velike starosti donjeg sloja.
Najbolja ilustracija za to je slucaj sa naslagama uglja koje se navodno taloze hiljadama godina, a u njima postoje ugljenisani ostaci drveta koje stoji uspravno, visine od 8 – 10 metara. Da bi drvo istrulilo, potrebno je maksimalno stotinak godina, tako da vec posle tog perioda ne bi imalo sta da se pretvori u ugalj. Drugim recima, celokupna naslaga je nastala odjednom.
Isti je slucaj i sa sedimentnim stenama.

Stabla drveta pored obala cesto mogu da upadnu u vodu, i zariju se u mulj. Time stablo ostane celom duzinom zakopano u (visoko organski) mulj, u kome onda biva fosilizovano. Takodje, pojedinacne lokalne poplave mogu da nanesu slojeve vise desetina metara duboke, koji onda mogu sadrzati i uspravna stabla.


Razliciti materijali se taloze razlicitom brzinom, najpre tezi, a onda laksi materijal.
Na taj nacin mogu za kratko vreme nastati razliciti „slojevi“ koje ce neko datirati na milione godina.

Samo ako ne citas uopste nista sto je napisano.

Prvo, slojevi tezeg materijala se ne nalaze ispod slojeva lakseg. Slojevi krede se nalaze ispod (i iznad) slojeva teskog shale kamena, slojevi pescanika se nalaze ispod slojeva bentonita, itd.

Drugo, talozenje materijala se odigrava odredjenom brzinom. Uzmi diatomsku zemlju (neokamenjenu kredu), pomesaj sa vodom, i vidi koliko dugo treba da se to stalozi (maksimalna brzina talozenja je pet cm godisnje). Shale se sastoji od sitnih zrnaca za cije su talozenje potrebne godine - a za nastanak zrnaca su potrebne hiljade godina erozije.

Trece, govorimo o odvojenim slojevima u kojima su slojevi odvojeni. Ako u potopu ubacis diatome, i shale, i pesak, i otpadne materije od riba, i kosture - sve ce biti pomesano. Dobices slojeve peska pomesanog sa diatomima i shale, ne odvojene slojeve.

Cetvrto, kolicina organskih materijala je prevelika. Da bi dobio naslage koje vidis samo u centralnom delu Severne Amerike (ignorisuci sve druge), trebaju ti sve organske materije koje proizvodi sva ziva bica na zemlji, tokom vise stotina hiljada godina - minimalno.

Peto, kao sto sam ti vec rekao, skoro svi navedeni slojevi sadrze tragove rupa, gnezda, tragove zivotinja koje su se kretale po povrsini, tragove susenja na povrsini, itd. Znaci, svaki pojedinacni od ovih slojeva je bio na povrsini dovoljno dugo da se zivotinje nasele, biljke izrastu, itd..

Sesto, hemijske reakcije imaju maksimalnu brzinu kojom mogu da se odigraju. Stvaranje mnogih oblika kamena (anhidrita, na primer, ili kalici gline) ne moze ni pod kojim poznatim uslovima da se odigra u roku od samo nekoliko hiljada godina. Potrebni su milioni godina.

Sedmo, mnogi slojevi mogu nastati samo talozenjem u vodi. Drugi slojevi - anhidrit i so, na primer - mogu nastati samo u suvoj okolini. Kako, recimo, slojevi ciste soli mogu nastati u toku Potopa? Geoloski, oni nastaju tako sto se zatvoreno more isusi, pa bude prekriveno slojevima drugacije vrste koji izoluju so od vode. U Potopu? Nikako.

Ono sto je problematicno za vas je sto vecina tih slojeva ima malu debljinu, a prostire se na ogromnim povrsinama.
Recimo, stenske jedinice iz perma zapadne Kanade, debljine od 30 metara ili manje, prostiru se na povrsini od preko 470.000 kvadratnih kilometara; Dakota formacija na zapadu SAD, sa prosecnom debljinom od 30 m, prekriva oko 815.000 kvadratnih kilometara; trijaski Shinarim konglomerat, koji je clan Cinli formacije, obicno ima debljinu manju od 30 m, a prostire se na preko 250.000 kvadratnih kilometara; Chinli formacija, prekriva oko 800.000 kvadratnih kilometara; Morison formacija, pruza se na preko 1.000.000 kvadratnih kilometara, sa debljinom od oko 100 metara….
Na koji nacin nastaju ovakve razlicite formacije?
Odakle razlicitost materijala koji ih cine?

Promene u nivou mora, klimi, ekosistemima...

Imas dolinu, u kojoj se skupljaju recne naslage, naslage organskog materijala od suma koje rastu u dolini...

Klima postane hladnija i suvlja, dolina se pretvori u pustinju. Naslage peska prekrivaju naslage sedimenata iz doline.

Klima postane toplija, led se topi, dodje do potapanja, i morski slojevi pokrivaju slojeve pescanika.

Svaka okolina ostavlja slojeve debele nekoliko metara do nekoliko desetina metara. Ovo je, inace, jos jedan znak starosti: pogledaj koliko vremena ekosistem mora da postoji na odredjenom mestu pre nego sto ostavi specifican sloj.

Sve ovo je napisano u spisku koga nisi izgleda ni procitao pre nego sto si poceo da odgovaras.

Ako se taloze milionima godina, da li to znaci da se materijal za talozenje na kraju svakog od tih perioda menjao?
Na koji nacin?

Kao sto je gore opisano. Procitaj spisak ponovo, svaki sloj sledi iz odvojenog stanja na povrsini.

Da li slojevi koji su iznad imaju specificnu tezinu manju od slojeva ispod?

Ne.

Ono sto je mnogo veci problem za vas je nedostatak erozije na spojevima razlicitih slojeva.
Da su se zaista talozili desetinama miliona godina, morali bi pokazati znacajne tragove erozije.
Ipak njih nema.
Sedimentni slojevi se prostiru kao slojevi na torti, skoro bez ostecenja.
Najbolji primer za ovo je kanjon reke Kolorado.

Ko ti je rekao da nema erozije?

Najveci deo slojeva pokazuje jasne tragove erozije. Jedan od slojeva na spisku koga sam ti naveo pokazuje jasne tragove eolske erozije - erozije vetrom. Znaci taj sloj je bio izlozen pustinjskim uslovima i vetru tokom vise desetina hiljada godina, i vetar i kisa su izazvali znacajnu specificnu eroziju tog sloja. Drugi slojevi pokazuju tipicnu obalsku eroziju.

Postoje slojevi koji pokazuju minimalnu eroziju. U ovim slucajevima se radi o prelazu stanja koji eroziju ne dopusta. Recimo, slojevi shale (koji nastaju dugotrajnom sedimentacijom malih zrnaca) se obicno formiraju ili u dubokom moru, ili u jezerima. Ako se jezero napuni talogom, ili ako se delimicno isusi, od jezera nastaje mocvara, koja ostavlja potpuno drugacije sedimente. Slojevi shale ce time biti netaknuti ispod mocvarnih slojeva, posto nikada nisu bili izlozeni eroziji - samo se promenila priroda taloga.

On je dobar primer i za jos jedan problem sa kojim se srece zvanicna hronologija, a to su - prekidi u sedimentnim slojevima.
(o ovome imam i siri materijal, pa necu sada o tome)

Mislis na posledice zemljotresa i tektonskih pomeranja? Ili na jos nesto sto je tebi velika misterija, pa onda mislis da mora biti misterija i za sve ostale ljude na svetu.

Jos jedan problem je nekompletnost ekosistema.
Ako se na nekom mestu nadje velika kolicina fosila, recimo dinosaurusa, onda je za ocekivati da se nadju fosili i velike kolicine biljaka kojima su se hranili.
Morison formacija na zapadu SAD je jedan od najbogatijih svetskih izvora fosila dinosaurusa, pa ipak su biljke retke, narocito u blizini ostataka dinosaura.

Ovo bi bio problem, ako zaboravimo da se biljke fosilizuju mnogo teze i mnogo redje nego kosti. Zato ces uvek imati mnogo vise kostiju nego biljaka.

Jedini nacin na koji mogu nastati ovakve strukture je talozenje razlicitih slojeva koje nosi voda.[/quot]

Naprotiv, takve strukture nikada ne mogu nastati od talozenja slojeva koje nosi voda. Tako moze nastati jedan izmesani talozni sloj. Ali svi slojevi koje odvojeno vidimo ne mogu nastati u pokretnoj vodi.

Rezultujuci turbidit od ovog muljnog toka prekrio je vise od 100.000 kvadratnih kilometara i imao je prosecnu debljinu od manje od jednog metra. Zapremina koja je procenjena iznosila je 100 kubnih kilometara.“
Kod mnogo vecih potresa na zemljinoj povrsini, mogu nastati i mnogo veci turbiditi – recimo, da budu debljine 30 metara i da se prosteru na 500.000 kvadratnih kilometara.
To je upravo ono sto cini sedimentne slojeve.

Da, tako mozes dobiti jedan sloj izmesanog taloga. Tako ne mozes dobiti slojeve krede, soli, anhidrita, itd.
 
Prica o biberastim moljcima se koristi kao potvrda price o evoluciji.
Navodno, bolje prilagodjene vrste potiskuju losije prilagodjene, a to vrsta podrazumeva prvenstveno pripadnike iste vrste od kojih pocinje da se odvaja nekim korisnim anatomskim mutacijama (od kojih niko nije video nijednu), sve dok vremenom ne postane potpuno drugacija vrsta zivih bica.
Tacno je da ovde nema nikakvih mutacija, a nije ni primer za bolju prilagodjenost, jer se situacija kasnije vratila na svoj pocetak.


Pogresno je poci sa stanovista da postoje korisne mutacije. Sustina je u tome da takve mutacije nastaju samo kao rezultat faktora koji "trenutno" deluju na neku populaciju.
Zato ne treba ni razmisljati na nacin da evolucija ide linearno, ili sledi neki cilj. Jedan od evolutivnih mehanizama je i favorizacije jednih mutacija u odnosu na druge, i na taj nacin formiraju, vise prilagodljiv genotip datim okolnostima.

Termini kao sto su progresivna i regresivna evolucija se polako potiskuju iz upotrebe, jer ona nije razvoj od primitivnog ka progresivnom, jer se doslovno ne moze tako nesto utvrditi. Genotipovi i njihovi fenotipovi se prilagodjavaju sredini, a razlike ili slicnosti koje om prilikom nastaju medju populacijama iste vrste, mogu dovesti do reproduktivne izolacije, a time i do stvaranja nove vrste.
To je jedan od kljucnih razloga zasto je tako tesko definisati nedostajuce karike, jer u sustini one postoje, samo je potrebno traziti na pravom mestu. Fosilni ostaci ovo nepotpuno reprezentuju.

Uzgred ,svaka organska vrsta, ili bilo koji takson ima karakteristike svojih blizih i daljih predaka. Karike treba traziti u zivim predstavnicima.

I jos nesto, mutacije su promene u sekvenci nukleotida u polimerima (DNK, RNK), one uticu na genotip, sto se manifestuje na fenotip.
Ne postoje anatomske mutacije!
 
Poslednja izmena:
I na kraju ono sto nije najmanje bitno:
Ja ne zastupam ideju da je u zemljinoj proslosti bio samo jedan Potop.
Naprotiv, prilikom SVAKOG prolaska palnete X desavaju se periodicne katastrofe.

To jeste najmanje bitno, bar za mene.

Ja ovde odgovaram na kreacionisticke tvrdnje koje su rasirene medju "standardnim" kreacionistima, i razradjujem odgovore koje cu mozda dodati na sajt TeorijaEvolucije.

U "Planetu X" veruje veoma malo ljudi, posto je za takva verovanja potrebna retka kombinacija visoko samuverenog neznanja o prakticno svemu na svetu. Mada kreacionisti generalno ne poznaju nauku preterano dobro, vecina ipak zna dovoljno da mogu da vide da je "Planeta X" cista, rafinisana glupost. Iz tog razloga necu davati odgovore ili analize tvojih tvrdnji u tom pravcu.
 
Prekidi u sedimentnim slojevima.

Ovo je skup izjava geologa izvadjenih iz konteksta, i tvrdnji koje prosto nisu tacne.

Prekidi u geoloskim slojevima postoje, ali nisu onakvi kakvim ih opisujes - kada ih ima, ima i razloga za njih. Ili se radi o lokalnim uslovima koji su bili drugaciji, ili o neravnomernosti nanosenja, ili se jasno vide tragovi erozije.

Nijedan geolog ne ocekuje da se isti slojevi potpuno ravnomerno pojave svuda - to bi, zapravo, bio dokaz da moderna geologija nije u pravu. Dno mora nije savrseno ravno, i nanosenje taloga nece biti potpuno ujednaceno. Na nekim mestima ce usled zemljotresa ili vulkanskih erupcija, lokalno, neki slojevi biti izmesani ili pomereni.

Ali kada se posmatra velika slika, iz razloga koje sam ti naveo iznad, sasvim je jasno da se radi o odvojenim naslagama koje su se natalozile tokom dugo vremena.
 
Pravi prelazni fosili bi bili oni koji bi prikazivali medjutipove izmedju razlicitih kola, tamo gde se zaista moze zakljuciti da je toga bilo.
Razni varijeteti slicnih vrsta zivotinja kao sto su kicmenjaci, ne mogu biti dokaz za to.

Znaci, po tebi, bilo koji kicmenjak moze postati bilo koji drugi kicmenjak? Zar to nije upravo evolucija?

Nisi mi odgovorio. Pogledaj stranicu o razvoju tetrapoda iz riba:

http://www.teorijaevolucije.com/pf4.html

Koje je tvoje objasnjenje za ove fosile, i za njihov raspored u fosilnom zapisu? Zasto se oni pojavljuju "po redu"? Zasto u starijim slojevima imamo ribe, pa zatim ribe sa par osobina vodozemaca, pa zatim stvorenja koja imaju pola osobina vodozemaca, pola osobina riba, pa zatim vodozemce sa nekim ribljim osobinama, da bi smo na kraju dosli do vodozemaca?

Slucajno su se poredjali tako po slojevima?

Jedan od varijeteta je kljunar.
Vi ga mozete proglasiti prelaznim oblikom izmedju reptila i sisara, ali se postavlja elementarno pitanje: gde pise da jedna vrsta koja poseduje osobine dve razlicite vrste mora biti njihov evolutivni prelaz, a ne mesavina te dve vrste?

U knjigama o razvojnoj biologiji i genetici.

Ti ne mozes tek tako da "pomesas" dve vrste, ili da izmenis sta god hoces. Promene moraju biti male i spore.

I upravo se radi o promenama koje odbacujes: promene u duzini kosti, promene u velicini ili debljini tkiva, itd.

Recimo, imas sliku razvoja slusnog mehanizma sisara kroz evoluciju:

Evolution_of_Hearing.jpg


Stariji fosili pokazuju reptilski raspored kostiju. Onda kako ides od starijih fosila prema novijima, dobijas sve vise ono sto danas vidimo kod sisara. Svaki korak je mali, i sasvim u skladu sa promenama koje vidimo u prirodi.

Ovi fosili su slucajno poredjani tako po redu?

Pogledaj ceo tekst o razvoju sisara:

http://www.teorijaevolucije.com/pf6.html

Na pocetku teksta imas tabelu osnovnih razlika u anatomiji. Onda mozes da vidis kako se kroz evoluciju jedna po jedna osobina menja. Po redu. Od starih reptilskih struktura, do novih sisarskih, nikada unazad.

Sem toga, gde su te korisne ANATOMSKE mutacije?
Jedna jedina?

Ja ti stalno navodim na desetine adaptacija u anatomiji.

Koje su daleko jednostavnije od adaptacija u biohemiji i kontrolnoj genetici, kojih takodje ima mali milion dokumentovanih.

Samo sto ti prvo ne slusas, a drugo nemas pojma sta je to mutacija, tako da ne vredi pricati...
 
Upravo ste ostatke izumrlih majmuna proglasili covekovim precima.
Ti ocigledno ne shvatas osnovni problem (ili se pravis):
moras najpre da verujes u teoriju evolucije da bi neki fosil covekolikog majmuna proglasio za covekovog pretka.
Gde pise da je to predak coveka?

Po starosti, imas sledece:

- Uspravne majmune (prvi Australopitekusi).

- Uspravne majmune koji vise lice na modernog coveka (kasniji Australopitekusi), i uspravne majmune koji uopste ne lice na coveka (i koji nisu ljudski preci, red Paranthropus).

- Uspravne majmune koji jos vise lice na modernog coveka.

- Uspravne majmune koji su identicni prethodnim, ali: imaju Broka podrucje na mozgu (potrebno za jezik), koriste alatke, i kontrolisu vatru.

Auh, otkud to? Pogledaj sliku:

africanus_habilis_comparison.jpg


Sa leve strane je Australopitekus africanus, uspravno hodajuci majmun (u stvari, nije majmun, vec hominid). Sa desne strane je Homo habilis. Jedine razlike su malo manji zubi, jedva malo veca zapremina lobanje, i Broka podrucje vidljivo sa unutrasnje strane.

Sad, mozda su se ovi prvi "ljudi" pojavili slucajno bas nakon sto su pre njih postojali prakticno identicni uspravni majmuni. Ili su mozda to bili majmuni koji su znali da kontrolisu vatru i da prave kameno orudje? Evo, ti mi reci sta mislis.

I jos bolje, sta sledi? Homo erectus, koji pravi veoma fino orudje, sije, pravi sekire i cekice, testere... A kako izgleda?

erectus_sapiens.jpg


Najsmesnije je kada vam je dokaz za evoluciju KONSTANTNO povecanje mozdane zapremine, iako pripadnici DANASNJE ljudske populacije imaju mozak cija se zapremina krece od 700 - 2.000 cm kubnih, a niti su ovi prvi kreteni, niti su ovi drugi genijalci.

Opet pricas a da ne znas o cemu pricas.

Ne radi se samo o povecanju apsolutne zapremine. Radi se o povecanju prosecne zapremine koja prati promene u strukturi mozga.

Vidis, Sveto, mozak se ne razvija unutar lobanje. Lobanja raste oko mozga, sto znaci da se na unutrasnjosti lobanje vide otisci mozdane strukture.

Ono sto se vidi u razvitku coveka je postepen - korak po korak, poredjan po starosti, od starijih ka mladjima kroz slojeve - razvoj neokorteksta, prefrontalnog korteksa, i promene u strukturi koje nam daju nasu modernu neuroanatomiju.

Povecanje prosecne zapremine je sekundarno, i sluzi kao samo jedan (cesto koriscen zato sto ga je lako objasniti) dokaz medju hiljadama.
 
Radiodatiranje jeste pogresno, jer je postavljeno na potpuno pogresnim osnovama.

S obzirom da su osnove cisto nuklearne (tj. slaba i jaka nuklearna sila, i njihova snaga), ovo znaci da celokupna moderna nuklearna fizika mora biti pogresna. Ako moderna nuklearna fizika nije potpuno netacna, onda radiodatiranje mora biti tacno.

Naslage zavise od kolicine materijala koji postoji u tom trenutku na Zemlji.
Ako imas tu kolicinu na planeti, ona se moze, nosena vodom, nataloziti ne jednom njenom delu.

Izmedju raznih drugih stvari koje sam ti napisao su i procene vremenskih perioda potrebne da se stvori toliko organskih materijala.

Nikada ne bi mogao da imas toliku kolicinu organskih materijala na planeti u jednom trenutku. Potrebni su milioni godina samo za kolicinu diatoma koje imas u naslagama krede i karbonata. Tj. toliko vremena treba da ti organizmi nastanu, odrastu, uginu, i ostave svoje kosture da se nataloze, eda bi smo imali ovoliko koliko imamo. I to ako uopste nema nikakve erozije ili drugih razaranja tako nagomilane materije.
 
Kad budes shvatio da manipulacija VEC stvorenim zivotom nije isto sto i:
UZMES NEORGANSKE MATERIJE, STAVIS IH U EPRUVETU I POSLE NIZA PRELAZNIH STADIJUMA - DOBIJES ZIVOT
onda mozemo da razgovaramo o toj temi.

Koji deo ovoga ne razumes:

Kreg Venter je uzeo neorganske materije, stavio ih u masine, i generisao potpun genom organizma. Cela DNK je sastavljena hemijskim reakcijama, vestacki. Svi sastavni delovi su vestacki sintetisani.

Sada se sprema da taj genom ubaci u generisanu opnu, sa inzenjerisanim proteinima.

Ono sto ce nastati je potpuno vestacki stvoreno zivo bice.

(Sto nece nikome dokazati nista o nastanku zivih organizama, osim mozda tebi, posto te tvoje neznanje vuce u razne veoma cudne pravce.)
 
Sto se tice izduzivanja vrata, nogu, ruku, sapa, .... shvati da se tu NE RADI O MUTACIJAMA. Sta je tu mutiralo - u sta?
Noga u nogu?
Kljun u kljun?
Sapa u sapu?
Duza noga - kraca noga.
Duzi kljun - kraci kljun.
Kada mi nadjes primer da je sapa mutirala u kopito, e, onda cu priznati da imas primer za anatomsku mutaciju (jos samo da dokazes i da je ta korisna).

Nisu mutacije?

Kako ti mislis da se izduzuje noga, ili kljun? Nekom cudnom odlukom?

Sve su to mutacije. Duzina nosa, recimo, je odredjena mutacijama unutar jednog jedinog gena.

A sto se tice mutacije sapa u kopito, za to moras da sacekas malo, ili mozes da pogledas fosile na kojima mozes jasno da vidis kako je sapa mutirala u kopito.

Evo ti slika fosila, poredjanih po redu starosti:

image176.jpg


Svaki korak u ovom redu je jedna mutacija (mada bi ti rekao da nije, posto se radi samo o "izduzivanju" ili "skracenju").

Svaki ovaj korak je jednak (ili manji) promenama koje smo videli u prirodi, ili cak i sami birali (recimo, kod pasa).

Jedna kost se skracuje, druge se stanjuju, a jedna postaje sve deblja i jaca, iz koraka u korak. I na kraju imas kopito.

Koje je tvoje objasnjenje za ovu sekvencu fosila, i za razlog zasto se oni pojavljuju po redu starosti?
 

Back
Top