evolucija VS kreacija

I jeste, samo sto je potrebno nauciti matematiku da bi razumeo ilustraciju. Jer ne mozes nacritati cetvorodimenzionalni objekt u tri dimenzije (ako ne verujes, probaj da nacrtas hiperkocku).



Opet, Sveto, bilo bi lepse da citas sta je napisano, umesto sto izmisljas sta su ti ljudi rekli.

Ja ti nisam rekao da si glup. Niti sam ti rekao da je ovo posao za superinteligentne.

Rekao sam ti da:

a) postoje odredjeni dokazi skupljeni tokom zadnjih stotinjak godina
b) razumevanje tih dokaza zahteva poznavanje fizike i matematike

Tebe, Sveto, nista ne sprecava da naucis fiziku i matematiku, da pogledas te dokaze, pa da nam onda svima kazes zasto su oni pogresni.



Tjah, za razliku od vas ja ne baratam terminima koje ne mogu da shvatim.
Ti kao mozes da zamislis nesto sto je konacne velicine, ali nema velicinu, nema kraj a nije beskrajno, zauzima prostor, ali nema sredine, ....
Lepo je pricati takve price, ali to meni zvuci prilicno suplje.
Kao i one price o kvantnim fluktuacijama.
One su objasnjenje za sve zivo.
Citav Svemir je jedna kvantna fluktuacija.
I to je kao objasnjenje?
Meni se to cini kao politicar koji nece direktno da odgovori na postavljeno pitanje, vec pola sata prica, a da nista nije rekao (ovo je Kostunica doveo do savrsenstva).
Kvantne fluktuacije, brambulonizacije, suficijentne insufijencije, sve je to lepo, samo se vi zamajavajte takvim stvarima i mislite da je to nauka, ali ja znam jednu stvar - kako god da je svemir nastao, to bi neki posmatrac sa strane mogao da opise jednostavnim recima koje svak moze da razume (sustinu desavanja, ne zalazenje u pojedinosti).
Ako se dva automobila sudare, ne moras da znas kvantnu fiziku da bi opisao taj dogadjaj.Jednostavno opises sta si video.
Matematicarima i fizicarima ostavis da proracunavaju kolika je bila brzina pri sudaru, koje opterecenje su trpeli pojedini delovi, i sl.
Sustina dogadjaja je nesto sto i nepismen seljak moze da isprica.
 
Imate ono sto ste vi PROGLASILI prelaznim fosilima.

Objasni mi niz koji mozes da vidis opisan na ovoj stranici:

http://www.teorijaevolucije.com/pf4.html

Koji od tu prikazanih fosila nije prelazni, zasto nije, i kakav ti prelazni fosil ocekujes u ovom prelazu.

Da je kljunar (sisar koji leze jaja) izumro kad i mnogi predhodni organizmi (pre oko 4.100 godina) danas bi on bio razlog da neki uzbudjeni evolucionista uzvikne:

Organizmi ne moraju da izumru da bi bili dokaz prelaza. Kljunar jeste deo dokaza o prelazu izmedju reptilolikih pra-sisara i danasnjih sisara.


Takvi su SVI vasi navodni prelazni fosili. Pronadjete neke slicnosti u gradji i onda tvrdite da je neki organizam nastao od nekog drugog.
Reci mi, CIME je to dokazano?
Time sto vi to tvrdite?

U pocetku osnovnom morfologijom, kasnije i genetikom, a danas kroz evolucionu razvojnu biologiju. Kojom znamo prilicno dobro kakve mutacije su potrebne za morfoloske prelaze.

Isto kao i prica o navodnim covekovim precima.
Pronadjete skelet nekog izumrlog majmuna i proglasite ga covekovim pretkom.
Cime je dokazano da je on predak ljudske vrste?

Da smo nasli skelet nekog izumrlog majmuna i proglasili ga covekovim pretkom, onda bi bilo problema. Za pocetak, ja ne bih verovao da je to covekov predak.

Ali posto smo pronasli citavu sekvencu, na kojoj se lepo vidi postepena promena, takvog problema nema. Recimo, evo ti skup lobanja covekovih predaka. Gore levo je lobanja simpanze, dole desno je lobanja modernog coveka. Reci mi sam, u ovoj sekvenci, koja od ovih lobanja je lobanja prvog "pravog" coveka:

hominids2.jpg


Usput, zasto opet napadas evoluciju za stvari koje nemaju veze sa evolucijom? Zasto ne pogledas sta evolucija zaista kaze o nastaku coveka? Evo ti sajt na srpskom, nije dugacak tekst za citanje:

http://www.teorijaevolucije.com/evolucija_coveka.html


A sta ako je nije bilo, pa tog pretka nema?

Evolucija je proces koji se odigrava u prirodi danas, uzivo, pred nasim ocima.

Fosili nam samo pokazuju kako se odigravala u proslosti.

Simpanza je jos slicniji coveku, pa zasto on nije proglasen za covekovog pretka?
A da, ne moze jer on jos uvek postoji - nije izumro.

Simpanza je covekov rodjak, sto je pokazano morfoloski i genetski. Postojala je jedna grupa od koje su se odvojile danasnje simpanze na jednu stranu, a ljudi na drugu.

Opet, vrsta ne mora da izumre da bi pokazala evolutivni prelaz. Ovo je samo jedna od hiljadu stvari koje stalno govoris, a koje nemaju veze sa stvarnoscu. Ti ne znas sta je evolucija, kako evolucija funkcionise, i odbijas da naucis.

Sto se slicnosti tice, ostavljam ti gornju sliku.

Homologija udova.
Ako neki organizmi poseduju slicne organe ( u ovom slucaju udove), dakle slicne udove, to je DOKAZ da vode poreklo od zajednickog pretka.

Ne, Sveto, ovo nije istina. S obzirom da ne slusas ni rec od bilo koga ko se ne slaze sa tobom, ako te ikada bude zanimalo sta jeste istina, mozes da pogledas sam.

Kad smo kod oka, mozes li da mi ukratko objasnis kako je nastao onaj "cvor" na misicu?

Cvor na misicu?
 
NASTANAK SVEMIRA PO NAUCI DREVNIH

Nastanak svemira i cetiri elementa.
Prvo i osnovno pitanje je: da li ceo Univerzum moze nastati sam od sebe ni iz cega?
Ako pozitivno odgovorite na ovo pitanje, nema potrebe da dalje citate ovaj tekst, jer je on namenjen iskljucivo ljudima koji zdravorazumski razmisljaju.
Dakle, celokupan Univerzum nije mogao nastati ni iz cega. Moralo je nesto da ga stvori. To nesto ne moze biti materijalne prirode; dakle, radi se o energiji. Ali, isto tako to ne moze biti ni klasicna energija koja je vezana za materiju. Zato tu energiju nazivamo Stvaralacka Inteligentna Energija ( SIE) ili jednostavno – Potencijal (za religiozne – Tvorac).
To je visokofrekventna energija, izuzetno visoke vrednosti i kod starih je ona oznacavana kao VAZDUH. Vazduh, zato sto vazduh ne mozemo da vidimo (registrujemo, kao ni ovu energiju), ali on postoji. To je najbolja simbolika koja se mogla pronaci. Obzirom da se ova energija ne moze detektovati na klasican nacin, mozemo da je nazovemo Tamna energija (postoji, ali se ne vidi). Ova energija je ispunjavala celokupan Univerzum (uslovno receno), a i danas to cini.
„Hladjenjem“ ove energije, to jest, smanjenjem njene vrednosti postepeno nastaje klasicna energija, ona koju mi vidimo, odnosno mozemo da je detektujemo (elektromagnetna, svetlost). Kod starih je ona oznacena kao - VATRA. Vatru vidimo i osecamo, iako nije materijalne prirode (mislim, ne moze se opipati). Ovo mozemo da predstavimo i kao maglu koja pocinje polako da se hladi i kondenzuje. Dakle, molekuli vode pocinju da se spajaju, ali jos nemamo kapljice.
Daljim „hladjenjem“ energije nastaje materija (odnosno, kondenzovanjem energije nastaje materija), ali materija koja jos uvek sadrzi energiju i koja je u pokretu (stalnom kretanju) i daljem „hladjenju“. Kod starih je ona oznacena kao – VODA. Voda je u stalnom pokretu, ali je mozemo i videti i opipati. Materijalne je prirode. (sada vec od magle imamo kapljice).
Daljim „hladjenjem“ (ovi navodnici u sustini nisu ni potrebni, ali ne zelim da opet na pet strana vodim raspravu o terminima) od materije sa energijom nastaje materija bez energije, totalno kondenzovana energija, koju mozemo nazvati – Tamna materija. Ona se moze detektovati, ali se ne vidi (logicno, kad nema energije). Stari su je oznacavali sa – ZEMLJA. To je materija, ali nije u pokretu, nije promenljiva. (kapljce vode su hladjenjem postale led).
Sta ce biti sa ledom? Logicno, opet ce ispariti i postati magla. Pa onda Jovo-nanovo.

Energija i prostor.
Nuzno je objasniti sta je energija.
Lako je shvatljivo sta je materija. Nesto sto se moze videti ili opipati, registrovati, u sustini – NESTO. Ali, da li je energija – nesto? Nije, jer bi onda bila materija. Ali, opet nije ni nista, jer evidentno postoji (moze se detektovati). E pa, upravo to i jeste energija – to izmedju NESTO i NISTA. Materija nastaje kondenzovanjem energije. A energija je jos uvek neohladjena (predmaterijalna) „tvar“ koja svakog trenutka moze da postane materija ( i kasnije to i postane), ali jos uvek to ne cini, krene, pa se vrati. Kao ruka koja probija (isteze ) tanku plasticnu foliju, ali je ne pokida, vec se vrati nazad.
Energija (energetsko polje) je u stvari – PROSTOR. Prazninu koja postoji izmedju atomskih jezgara (prostor), kao i prostor izmedju kosmickih objekata, mozemo da zamislimo kao popunjenu „atomskim jezgrima energije“ koja su tu kao da ce da postanu ali to ne ucine, ali ipak, atomska jezgra ne mogu da se spoje zbog njih. Energija sprecava spoj atomskih jezgara, time sto kao da je popunila prostor izmedju njih, neprekidnim nizom jezgara koja bi mogla da nastanu, ali zasad to ne cine.
Onako, kako energija opada, smanjuje se prostor izmedju atomskih jezgara (jer je sve manje potencijalnih „jezgara“ izmedju njih) i dolazi do sabijanja koje dovodi do crnih rupa (samo masa, nema energije).
 
Nastanak zvezdanih sistema.
Radi ustede vremena, preskocicu nastanak galaksija jer se svodi na isto, i objasniti nastanak zvezdanih sistema.
Ovde bi bile nuzne slike, ali posto nemam pravi program za to, pokusacu samo tekstom. (i primitivnim ilustracijama koje slede)
Svemir mozemo da zamislimo kao ogroman broj lopti koje se medjusobno dodiruju ( na pocetku kondenzovanja energije i nastanka materije). To bi bile potencijalne galaksije. U okviru njih mozemo da zamislimo manje loptice koje se takodje dodiruju (potencijalne zvezde). Kako materija pocinje da nastaje (kondenzuje), tako se te loptice skupljaju i njihove povrsine se , u sustini, udaljavaju jedne od drugih.
I galaksije jedne od drugih, i zvezde jedne od drugih. Centri se ne udaljavaju, ali svi ostali delovi to cine.
Sta se desava u okviru jedne lopte?
Mozemo da je zamislimo kao loptu ili Kocku (ciji je dvodimenzionalni pandan kvadrat). U sredini tog prostora ce doci do najvece koncentracije materije (ovde je „sredina“ bilo koji centar okupljanja, ne radi se o nekoj geometrijskoj pravilnosti, tako da ni sve zvezde, ni sve galaksije nisu iste). Samim tim, „ na krajevima“ ce doci do manje koncentracije materije. Ali, to isto tako znaci da ce u sredini biti manje energije (jer se vise nje pretvorilo u materiju), dok ce na krajevima biti vise energije, a manje materije.
To ne moze tako dugo da ostane.
Kako se dalje energija kondenzuje, jedan od krajeva mora da nadvlada i da pokupi veci deo materije od drugog, tako da na jednom kraju imamo vise materije, a na drugom manje materije (ali, zato vise energije).

Dakle, ovde imamo na jednom kraju mnogo energije, a malo materije (E), u sredini materiju koja nema mnogo energije (MME) i na drugom kraju materiju koja ima vise energije (MVE).
Posto se loptice dodiruju, u prostoru imamo:
.......................MVE..............................
.........................I..................................
.......................MME.............................
.........................I...................................
MVE—MME----E----MME---MVE.........
.........................I....................................
.......................MME.............................
.........................I...................................
.......................MVE..............................

Dakle, ovim u sredini prostora dobijamo energiju (a malo materije).
To je zvezda u sredini sistema (kod nas – Sunce)
Do njega dobijamo najmanje cetiri polja sabijene materije sa malo energije.
To su kod nas kamene planete – Merkur, Venera, Zemlja, Mars.
Na kraju dobijamo razredjeniju materiju, ali sa vise energije.
To su kod nas gasoviti dzinovi koji vise energije odaju nego sto primaju sa Sunca – Jupiter, Saturn, Uran, Neptun. Oni su gasoviti zato sto jos uvek imaju „previse“ energije – ona ne dozvoljava sabijanje.
Manje-vise, ovako mora da izgleda svaki zvezdani sistem koji se sastoji od jedne zvezde. Ako dodje do nesimetricnog rasporeda kod susednih „polja“, onda se moze formirati jos jedan (ili dva) dela sa malo materije a dosta energije, ali razlicitih vrednosti (zvezde nejednakog intenziteta). Time se donekle komplikuje nastanak gasovitih planeta, ali ne i „kamenih“.
 
Poslednja izmena:
Posledice ovoga.
Prva posledica je da Sunce u stvari nema mnogo mase. Ne nalaze se tamo milijarde tona (jos). Ali kao da se nalaze, jer se tamo nalazi njihov ekvivalent u energiji. Kako se Sunce hladi, tako ce te silne tone da se stvaraju, sve dok energija potpuno ne nestane.
Druga posledica je da ce kondenzacijom (smanjivanjem) energije da se smanjuje i prostor. To jest, on se vec smanjuje. Planete se i medjusobno i prema Suncu priblizavaju.
Treca posledica ( najbitnija ) je da Sunce ne privlaci svojom gravitacionom silom planete. U stvari, ono ih svojim energetskim poljem odbija od sebe. Sve dok postoji energija „izmedju“ Sunca i planeta, kao nesto sto popunjava taj prostor, dotle se one nece survati na njega. Kada ona nestane, doci ce do spajanja.
Nama to izgleda kao gravitaciona sila, ali ona ne postoji (eto, konacno i to da kazem, sad kada mogu i da objasnim taj stav).
Energija koju poseduju zvezde i planete odbija ih jedne od drugih. Kako ta energija opada, tako ce se i to odbijanje smanjivati.
Ovo mozemo da ilustrujemo svetiljkom i tamom.
Svetiljka daje svetlost. Dokle se ta svetlost prostire dotle je vidno polje, dalje je tama. Kako svetlost slabi, tako se tama priblizava svetiljki. Dakle, ne privlaci svetiljka tamu, vec je sve slabije odbija. Kada svetlost oslabi do nule, tama dolazi do same svetiljke.Kraj.
Nema svetlosti. Tamna materija.
Za gravitaciju se moze reci da je to suprotno od energije, ili kao sto kazu Big-Bengovci da sadrzi „negativnu energiju“. (kao sto bi u gornjem primeru mogli da kazemo da mrak sadrzi „negativnu svetlost“ jer ju je ponistio. Naravno, to je samo privid.)
Da li ce se ceo Svemir sabiti u jednu tacku? Tesko. Svemir mozemo da zamislimo i kao paucinu cije se niti na pojedinim mestima pocinju da zgusnjavaju dok se prema krajevima istezu, ali ne pucaju. To su super- niti ipak. Da ne kazem – super strune. To je SIE – energija od koje je sve nastalo i koja svemir drzi na okupu. Na koji nacin se ona obnavlja? Mozda na nacin koji su izneli Kensington i Bedford, a koji je iznesen i u filmu Matriks ( ko je gledao film, mozda ce pogoditi o cemu se radi)?


Svetlost.
Svetlost je energija. Dakle, nesto sto je bezmalo materija, ali ipak to nije. Svetlost je informacija o energetskom stanju nekog objekta. Dok taj objekat ima energiju, dotle emituje svetlost. Kada mu nestane energije – nema svetlosti.
{Kada svetlost „naidje“ na energetsko polje (energiju) nekog objekta, ta energija je privlaci (energija privlaci energiju, a odbija materiju) i svetlost zakrivljuje zbog te privlacne sile. (energija privlaci „energetski deo“ svetlosti, ali cim joj oduzme delic te energije, svetlost postaje vise materija, a energija odbija materiju, te tako svetlost biva odbacena od energetskog polja oko tela i jedina posledica je zakrivljenje putanje: ipak, malo –po malo, svetlost gubi energiju i u jednom trenutku postaje cestica koja je, recimo 90 % materijalizovana, ali ne 100 %, tako da se moze detektovati kao cestica, ali kao da nema masu)}
Svetlost je vidljiva, sto znaci da je to energija u poslednjem stadijumu pre nego sto ce postati materija. Dakle, poslednje stanje energije pre materijalnog. Ili prvo stanje materije.
„Na pocetku bese svetlost“.

Nije slucajno da se u Svetom Pismu najpre spominje Tama, pa Svetlost, pa Voda, pa Zemlja (u okviru price je taj redosled).
„I bjese tama nad bezdanom“...
„I rece Bog: neka bude svjetlost. I bi svjetlost.“
„Potom rece Bog: neka bude svod posred vode, da rastavlja vodu od vode.“
„Potom rece Bog: neka se sabere voda sto je pod nebom na jedno mjesto, i neka se pokaze suho... I suho nazva Bog zemlja.“
Vec ova dva zadnja navoda se ne odnose na nastanak Univerzuma, vec na nastanak Zemlje, ali je indikativno da je upotrebljen ovaj gore navedeni redosled, jer je to upravo ono sto tvrde i drevni:
1. Tama. Tamna energija. (vazduh)
2. Svetlost. Vidljiva energija. (vatra)
3. Voda. Materija u kretanju – materija sa energijom.
4. Zemlja. Materija bez energije. Kada se sva „voda“ skupi na jedno mesto (energija se potrosi), ostaje Tamna materija.
 
U situaciji kada se pri nastajanju zvezdanih sistema jos uvek dodiruju njihove „ivice“, pri dodiru jednog normalnog i jednog binarnog sistema zbog povecane koncentracije mase na „spoju“, moze doci do formiranja „kamenih“ planeta koje bi energija binarne zvezde odgurala na putanju oko zvezde jednozvezdanog sistema. Ta planeta bi imala izuzetno veliku putanju, koja bi bila najdalja od zvezde na strani suprotnoj od binarnog sistema.
To je slucaj sa nasim sistemom. Zbog nekadasnje blizine visestrukog sistema Proksima doslo je do formiranja dzinovske kamene planete koja na jednom kraju putanje odlazi daleko u svemir, a na drugom preseca orbite unutrasnjih planeta. Ova planeta (Planeta X) je odgovorna za mnoge istorijske dogadjaje u nasem sistemu, a najznacajniji je nastanak nase planete (opisan i u Svetom Pismu, ali pre svega u sumerskim tekstovima). O tome nekom drugom prilikom.
 
Ono prethodno necu ni da komentarisem.

To su kod nas gasoviti dzinovi koji vise energije odaju nego sto primaju sa Sunca – Jupiter, Saturn, Uran, Neptun. Oni su gasoviti zato sto jos uvek imaju „previse“ energije – ona ne dozvoljava sabijanje.

Nije tacno.
Oni su gasoviti iz nekog sasvim drugog razloga, i oni imaju apsolutno drugaciju strukturu nego "cvrste" planete, tako da je njihovo poredjenje besmisleno.
Od jednog Jupitera NIKAD nece nastati stenovita planeta.

Inace, da je onako kao sto ti pises, Svemir bi se odavno sprcio u jednu lopticu...

A i nisi nam odgovorio na pitanje Sta je za tebe prelazni fosil?
 
To je slucaj sa nasim sistemom. Zbog nekadasnje blizine visestrukog sistema Proksima doslo je do formiranja dzinovske kamene planete koja na jednom kraju putanje odlazi daleko u svemir, a na drugom preseca orbite unutrasnjih planeta. Ova planeta (Planeta X) je odgovorna za mnoge istorijske dogadjaje u nasem sistemu, a najznacajniji je nastanak nase planete (opisan i u Svetom Pismu, ali pre svega u sumerskim tekstovima). O tome nekom drugom prilikom.

Kakvog bre sistema Proksima?
O cemu i govoris?
Kakva planeta X? Kakvi dokazi stoje iza toga?
A ta planeta X na tvoju veliku zalost ne postoji.
Kapiras, nebeska mehanika negira njeno postojanje.....
 
Sveta:
Svetiljka daje svetlost. Dokle se ta svetlost prostire dotle je vidno polje, dalje je tama. Kako svetlost slabi, tako se tama priblizava svetiljki. Dakle, ne privlaci svetiljka tamu, vec je sve slabije odbija. Kada svetlost oslabi do nule, tama dolazi do same svetiljke.Kraj.

Jebtoe, koliko ti imas godina??????
Znaci kad citam tvoje postove ja se svaki put zabezeknem.....
 
Prica o biberastim moljcima treba da posluzi podupiranju price o evoluciji u smislu da opstaju bolje prilagodjeni, a oni koji to nisu - nestaju (izumiru).

Prica o biberastim moljcima se daje u potpunosti (sa pokazateljima kako su crni biberasti moljci postali dominantni, pa zatim izgubili dominaciju) u udzbenicima biologije zato sto pokazuje selekciju, i daje osnove za razgovore o ljudskim uticajima na ekosisteme. Zbog toga je i popularna.

Ja sam mislio da kad jedna vrsta postane odredjenim promenama superiornija od druge, ona tu drugu potisne i dalje se prilagodjava novim promenama, i novim promenama, i novim promenama, ... sve dok se toliko ne promeni da nastane nova vrsta.

Poenta je da su vrste dinamicne, i da se ucestalost odredjenih genetskih osobina menja u skladu sa spoljnim uticajima. U slucaju biberastih moljaca, nije bilo govora o nastanku nove vrste - melanizam je veoma mutabilna osobina, koja se lako menja, i postoji mali milion primera za to (kao sto sam pomenuo, postoje recimo vrste miseva i gustera kod kojih je doslo do promena istih kao kod moljaca, nakon vulkanskih erupcija u okolini mesta u kome zive).

Razlog njihove popularnosti je sto se u ovom slucaju radi o promeni koja je jasno uslovljena ljudskom aktivnoscu...
 
Ne vidim kakve veze ima jaka i slaba nuklearna sila sa pitanjem starosti sedimentnih slojeva.

Jaka i slaba nuklearna sila definisu raspad nestabilnih atomskih jezgara, kojima mozemo da radiodatiramo slojeve. Ako je radiodatiranje pogresno, nase razumevanje osnovnih sila prirode je potpuno pogresno.

Brzina reakcije zavisi od uslova, a oni mogu biti jako razliciti.
Voda moze da prokljuca i na 60 stepeni C.
A moze i da ne prokljuca na 100.

Da, s tim sto se to dogadja iz jasno odredjenih razloga, pod jasno odredjenim uslovima.

Isto tako, formacija minerala zahteva hemijske procese koji se odvijaju po odredjenim zakonitostima. Neke reakcije se mogu ubrzati ili usporiti, ali samo u okviru odredjenih okvira. Ne mozes, recimo, sedimentisati kilometre naslaga krede u roku manjem od nekoliko desetina miliona godina (i to u najboljem slucaju) - ne mozes da proizvedes toliko diatoma, ne mozes da ubrzas njihovo sleganje, i ne mozes da ubrzas sleganje bez da ostavis jasne tragove toga.
 
Mislis, imate dovoljno fosila koje ste vi proglasili za prelazne?

Ne, mislim na fosile koji jesu prelazni.

Sta je, recimo, Tiktaalik? Ili Compsognathus? Ili Basilosaurus?

Ocigledno slabo poznajes stare spise.
Piramide su sagradjene PRE Potopa.

Oh, covece. Poznavanje starih spisa...

Po starim spisima, u doba kada ti kazes da je Zemlja bila potopljena, Sumersko carstvo je bilo u punoj snazi. U predelu danasnjeg Perua su osnovane prve velike naseobine. Amoriti i Kananci se naseljavaju u predelu danasnjeg Izraela i Libana. Kineska civilizacija uspostavlja prvu imperiju. Megalitna kultura se siri iz Spanije u Irsku...

Piramide su, inace, izgradjene na debelim naslagama sedimentnih slojeva. Kako su ti slojevi dosli tu? Prvo kazes da su ti slojevi naneseni u doba potopa, pa onda kazes da su piramide izgradjene na njihovom vrhu pre potopa? Takodje, ako je potop naneo kilometre sedimenata svuda drugde, kako to da su piramide ostale na povrsini? Itd, itd...

Plus, potop je prezivelo osam osoba, je li? Izracunaj sam, koliko ljudi mozes dobiti od osam osoba, ma koliko se oni efektivno razmnozavali, u roku od sledecih vek ili dva? Uzimajuci fantasticno veliku stopu rasta od 2% godisnje, imao bi max 57 ljudi na svetu posle sto godina, oko 420 posle dve stotine godina, samo oko 3000 posle tri veka...

Sta se po istorijskim zapisima desilo u doba potopa i u sledecih trista godina?

U sledecih sto godina, Egiptom je vladao Pepi II, monarh koji je najduze vladao u istoriji (dosao je na tron kada je imao sest godina, i vladao je do kasnih devedesetih). U Mesopotamiji su se vodili ratovi. Akadsko Carstvo dolazi do svog vrhunca. Dankun Vangeom zasniva drzavu koja ce postati danasnje Korejsko carstvo. Civlizacije u Indiji i Kini cvetaju. Civlizacije u Juznoj Americi pocinju da grade velike irigacione sisteme. Rani Minojski period.

Jos sto godina kasnije, sta radi onih 420 ljudi koji zive na Zemlji? Jedan od njih, Sargon od Akada, osvaja Mesopotamiju; ali nekoliko decenija kasnije, Guti plemena silaze u Akad, osvajaju glavni grad, Agade, i unisavaju ga potpuno. Pepi II jos uvek vlada u Egiptu.

Sledeci vek, 3000 ljudi na svetu. Teske suse pocinju u Egiptu, i obaraju Sestu Dinastiju. Srednji Minojski period pocinje u Grckoj. Veliki hram u Lagasu izgradjen.

U Vavilonu vidjena i zabelezena pomracenja sunca i meseca, isto tako u Kini. Utu-Hengal postaje car trece dinastije Ura.

Itd, itd, itd, itd. Sve ove civilizacije su ostavile gradove, puteve, zapise, na koje se nastavljaju gradovi, putevi i zapisi sledecih civilizacija. Sve bez prestanka, sve bez ikakvih potopa. Takodje, opet, svi ostaci i rusevine su na povrsini - ne zatrpani pod kilometrima sedimentnih slojeva.

Ti si u okviru ove diskusije odbacio fiziku (ukljujuci tu i osnovnu mehaniku), hemiju, biologiju, geometriju, i istoriju. Verujes li u bilo sta u bilo kojoj nauci, Sveto?
 
Taj Miler ocigledno nije evolucionista.

Jedan od najvecih boraca protiv kreacionizma. Muka mu je, kao verniku, da gleda kako ljudi lupaju gluposti i lazu u ime Bozje.

Uostalom, kao sto znas, MNOGI biolozi koji su baveci se svojim delokrugom, utvrdili neistinitost teorije evolucije su je u potpunosti odbacili, tako da je sigurno da ne blatim SVE biologe i naucnike sveta.

Naucnika koji podrzavaju kreacionizam - i to ukupno, matematicara, biologa, hemicara - ima, po zadnjem spisku kojim se kreacionisti hvale, oko 300.

Naucnika samo u Americi ima oko 50,000.

Znaci, ti blatis 99.4% biologa i naucnika, a podrzavas 0.6% koji se delimicno slazu sa tobom. Samo pet-sest - 0.0001% - se slazu sa celom pricom o potopu; ostali veruju da je Zemlja stara 4.5 milijardi godina itd, ali misle da je Bog upravljao evolucijom. Znaci, potpuno ili delimicno blatis 99.999% naucnika, a podrzavas 0.0001%.

Svemira, zivota, i u mogucnost da se (nepostojecim) korisnim anatomskim mutacijama moze jedan organizam postepeno pretvoriti u neki drugi.

Nepostojecim korisnim mutacijama?

Pretpostavljam da si rec "anatomske" dodao zato sto mislis da su te mutacije teze od biohemijskih (kao sto su novi enzimi, signalni putevi, nove biohemijske sinteze...), sto je potpuno obrnuto od istine.

Naveli su ti ovde, detaljno, mutacije koje su dovela do promena u populaciji gustera. Ja sam ti ranije navodio promene kod tropskih zaba u Australiji, ciklida, dve vrste zelenih algi koje su evoluirale multicelularnost u zadnjih trideset godina, misevi sa Madeire koji su se u veoma kratkom roku zbor reproduktivne izolacije podelili na devet vrsta (od kojih vecina vise ne moze da ima potomstvo sa drugim), ptice sa Havaja koje su evoluirale promenjen oblik kljuna, polozaj jezika, i duzinu probavnog trakta nakon sto su ljudi promenili ekosistem itd, itd.

Ali ti sve to ignorises, isto kao i desetine hiljada drugih primera iz literature.

U naucnoj knjizi bi trebala da pise istina.
Ili se varam?

I pise. Samo sto treba procitati sta pise, umesto izmisljanja istine.
 
Naucni dokaz da nisam u pravu bi bio da neko uzme neorganske materije i u laboratoriji od njih napravi zivot.
Nista vise. Samo to.
Hoces da se kladimo da to NIKO nece uspeti da ucini?

Ooovaj...

Jes' cuo mozda za Krega Ventera? Craig Venter, covek koji je ucestvovao u sekvenciranju ljudskog genoma? Koji je iz ciste tastine sekvencirao svoj genom na obe kopije hromozoma, tako da je njegov genom jedini koga potpuno imamo danas?

On je napravio plan za sinteticki zivot, i vec je sintetisao kompletan genom. Vec radi na citoplazmi i membranama, i bice gotov za godinu-dve dana.

Znas sta mi ostali naucnici mislimo? To je gubljenje vremena. Tehnologija postoji vec petnaest godina, svako moze da napravi vestacki organizam kada god hoce (mi vec pravimo vestacke gene rutinski, ja sam u okviru svog rada narucio tri prekjuce - svi se sintetisu iz osnovnih elemenata). Pitanje je samo ulaganja novca i vremena, sto Venter ima (opet, iz cistog ponosa, hoce da bude prvi covek koji je to uradio).

Ili ti je dovoljan I zakon termodinamike?
Ako jeste, onda se postavlja pitanje zasto ti za ono prvo nije dovoljan II zakon termodinamike?
"Nijedan sistem ne moze sam od sebe da predje u stanje vise uredjenosti".
Nijedan spontano.

Znaci, pahuljice ne mogu spontano da nastanu iz slucajno rasporedjenih molekula vode? Dijamanti ne mogu spontano da nastanu iz gomilice atoma ugljenika?

Ti mislis da rast deteta od jedne celije do potpune osobe nije spontan, ili mislis da se zakoni termodinamike ne odnose na to?

Sa sajta koga odbijas da citas:
TeorijaEvolucije.com:
Odgovor : Da drugi zakon termodinamike funkcioniše onako kako kreacionisti misle, onda niko od nas ne bi postojao. Svi smo počeli kao fetusi u materici naših majki, i onda smo odrasli u mnogo veće i kompleksnije organizme. Da li život onda krši drugi zakon termodinamike?

Do sada u univerzumu nije nađen nijedan proces koji krši drugi zakon termodinamike, koji se svodi na ideju da energija ne može doći niodakle, i da nijedan proces prenosa energije nije savršen, uvek postoji neki gubitak energije. S obzirom da se ta izgubljena energija manifestuje kao kidanje hemijskih veza ili biva oslobođena u vidu toplote, i s obzirom da oba ta procesa povećavaju neuređenost univerzuma (entropiju), drugi zakon se može formulisati rečima: “Ukupna entropija univerzuma u svakom procesu može da ostane ista ili da poraste, ali ne može da se smanji”.

Kako ovo funkcioniše u praksi? Uzmimo primer bebe koja se razvija u materici od jajne ćelije. Da bi se beba razvila, potrebna joj je energija. Ta energija dolazi od majke, koja opet dobija energiju iz hrane. Majka uzima složene molekule, šećere, masti i proteine, i dobija energiju iz njih tako što ih oksidiše na mnogo veći broj manjih molekula (ugljen-dioksid, vodu, ureu...). Ako izračunamo koliko se količina uređenosti univerzuma povećala kroz rast bebe, a koliko se smanjila kroz razgradnju hrane, videli bi smo drugi zakon termodinamike u akciji: majka će razgraditi mnogo veću količinu kompleksnih molekula nego što će takvih molekula biti stvoreno u toku bebinog rasta. Time se neuređenost univerzuma povećava.

Ali odakle uređenost hrane? Majka može da jede životinjske ili biljne proizvode. Pošto rast životinja prati ista pravila (svaka životinja razgradi više kompleksnih molekula nego što izgradi), kod životinja se postavlja isto pitanje. Ako pratimo lanac, na kraju se sve svodi na biljke. Biljke i fotosintetičke bakterije su jedina živa bića na ovoj planeti koja uzimaju male molekule, i od njih prave kompleksne, naizgled narušavajući drugi zakon termodinamike. Kako je to moguće?

Biljke nisu izolovan sistem: one svoju energiju dobijaju od Sunca. U Suncu se odigrava proces nuklearne fuzije, u kome materija biva konvertovana u energiju, što od svih procesa za koje znamo proizvodi najviše entropije (umesto jedne čestice, odjednom su tu gomile neutrina, toplotnih zraka, fotona, itd.). Prema tome, porast reda u biljkama je balansiran ogromnim porastom neuređenosti koga zrači Sunce.

U ukupnoj jednačini, Sunce i Zemlja čine jedan kompletan sistem, u kome Sunce proizvodi ogromne količine entropije, što omogućava bilo kakav porast reda na Zemlji. Ovo važi kako za evoluciju, tako i za procese rasta i razvoja živih organizama, pa čak i za procese kao što je pravljenje kola, ili kucanje ovog teksta. Sva energija za to je došla, ranije ili sada, iz Sunca, i najveći deo nje biva žrtvovan entropiji u normalnom životu.
 
Tjah, za razliku od vas ja ne baratam terminima koje ne mogu da shvatim.

Znaci, ako ti nesto ne shvatas, onda niko drugi to ne moze da shvata? Iako neces ni da pokusas da shvatis, ti unapred znas da ja to ne mogu da zamislim, ili da shvatim, ili da baratam terminima?

Potrosi nekoliko godina uceci matematiku, i bice ti jasno. Pricaj otprilike, i ljudi ce ti se smejati.

Kvantne fluktuacije, brambulonizacije, suficijentne insufijencije, sve je to lepo, samo se vi zamajavajte takvim stvarima i mislite da je to nauka, ali ja znam jednu stvar - kako god da je svemir nastao, to bi neki posmatrac sa strane mogao da opise jednostavnim recima koje svak moze da razume (sustinu desavanja, ne zalazenje u pojedinosti).
Ako se dva automobila sudare, ne moras da znas kvantnu fiziku da bi opisao taj dogadjaj.Jednostavno opises sta si video.

A kako ti mislis da je sve to "izgledalo", Sveto?

Kako ti mislis da je Veliki Prasak izgledao? Evo ti jedan jednostavan opis: nije bilo nicega, mrak. Onda, odjednom, svetlost. Pa kondenzacija svetlosti. Pa zvezde.

Kako bi ti to opisao neko ko je to video? "Nije bilo nista, pa odjednom svetlost".

Kako bi to opisao neko ko je imao viziju pocetka univerzuma? "Bog rece: neka bude svetlost. I bi svetlost."

To je sustina desavanja. Ti je odbijas, i trazis detalje. Kada ti damo detalje, ti se smejes i kazes kako hoces sustinu desavanja. Izaberi sta hoces, Sveto.
 
NASTANAK SVEMIRA PO NAUCI DREVNIH

Vidim da nista nisi odgovorio na onaj spisak geoloskih slojeva. Neka, ostace on tu na uvidu.

A sto se ovoga tice, nazdravlje. Ako u to zaista verujes, nema ti spasa.

Bese jednom jedan forum na kome se nalazio user koji je pisao pod imenom "oziman". Od tada do danas nisam upoznao coveka koji veruje u vece gluposti, a samouverenije se smeje svima koji prate stvarnu nauku...
 
Zašto u živom svetu postoje izuzeci od pravila?
- kljunar - sisar koji polaže jaja
- kukavica - ptica koja polaže jaja u tuđe gnezdo
- bogomoljka - insekt koji pojede partnera u seksualnom činu
- rosulja - biljka koja se hrani životinjama
(Verovatno ovakvih primera ima još).
 
Zašto u živom svetu postoje izuzeci od pravila?
- kljunar - sisar koji polaže jaja

Nijedna od stvari koje navodis nisu izuzeci od pravila.

Kljunar i ehidna su poslednje preostale vrste primitivnog sisarskog reda Monotremata (monotreme).

Sisari su evoluirali od reptilolikih predaka, koji su legli jaja. U trenutku kada su se monotreme odvojile, sisari su i dalje legli jaja. Mlecne zlezde ovih ranih sisara (koje i danas imaju kljunari i ehidne) su veoma primitivne. Radi se o promenama znojnih zlezda, i nema tkiva grudi - mali kljunari ne sisaju mleko, vec lizu mlekoliku tecnost koja iz zlezda direktno tece na povrsinu krzna majke.

Od monotrema se odvojila grupa koja je unela dve promene: mlecne zlezde su se grupisale i prerasle u citavo tkivo, a jaje je zadrzano unutar tela do izleganja. (Ova promena nije izolovana kod sisara; recimo, kod riba nekoliko redova ima istu ovu adaptaciju - medju njima i gupiji, koji se cesto mogu videti u akvarijumima, donose zivu mladuncad, ne jaja) Ova grupa, torbari (Marsupialia), danas dominira u Australiji, i prisutna je pomalo i u Americi.

Zadrzavanje jajeta unutar tela je dovelo do eliminacije spoljne ljuske jajeta. Unutrasnja membrana pocinje da se adaptira jos kod torbara, a nastavlja dalje sa trecom i konacnom velikom grupom (od prezivelih).

Treca grupa, Eutheria, placentalni sisari. Membrana jajeta postaje placenta, organ komunikacije izmedju majcinog tela i tela deteta. Prestaje razvoj zumanceta, umesto toga hranjivi proteini dolaze direktno od krvi majke (u odredjenom smislu, razvoj jajeta prestaje ranije, a nastavlja se kompleksniji razvoj membrane).

Svi ovi detalji su veoma dobro istrazeni (ukljucujuci i detaljan evolutivni razvoj placente), posto su veoma bitni u medicini, apropo raznih problema sa plodnoscu i bolesti koje deca mogu da razviju in utero.

Mnoge detalje o razvoju sisara mozes procitati ovde:

http://www.teorijaevolucije.com/pf6.html

(Ne znam zasto nikako ne mogu da ubedim vas kreacioniste da makar procitate osnovne tekstove. Na srpskom su, besplatno se mogu procitati na Internetu, i sadrze odgovore na 90% vasih pitanja. Sve i sto ne verujete u evoluciju, covek bi mislio da bi ste bar pokusali da razumete sta evolucija tvrdi i na osnovu cega, pre nego sto pocnete da je napadate.)

- kukavica - ptica koja polaže jaja u tuđe gnezdo

Kukavica nije izuzetak od pravila - razni oblici parazitizma, mimikrije i slicnih "prevara" se mogu naci svuda na svetu. Evolucija parazitizma (ili iz parazitizma) je fascinantna. U slucaju kukavica (celog reda Cuculiformes, u stvari) imas jako mnogo detaljne literature. Dobru sumaciju mozes naci u tekstu Krugera i Dejvisa (Proc Biol Sci. 2002 February 22; 269(1489): 375–381),

- bogomoljka - insekt koji pojede partnera u seksualnom činu

I opet, nije izuzetak.

Kod svih zivotinja imas balans instinkta za reprodukciju sa instinktima za samoodrzanje, samoodbranu, i odbranu teritorije. Tako da cesto imas mesanje seksa sa agresijom - kod mnogih vrsta zivotinja (pogotovo insekata) silovanje je cesce od dobrovoljnog seksa, na primer. Kod nekih vrsta insekata, muzjaci siluju zenke toliko agresivno da im polome noge, krila, a cesto nanesu i smrtonosne povrede; kod nekih vrsta, zenke provode zivot bezeci od muzjaka i izbegavajuci seks, tako da samo oni muzjaci koji uspeju da uhvate i prisile zenku uspevaju da ostave potomstvo...

Bogomoljke brane svoju teritoriju od svih napasnika - i energetski trosak te odbrane je mnogo veci od energetskog troska proizvodnje muzjaka. Tako da se vrsti "isplati" da ima veoma agresivne zenke, koje ce napasti i pojesti svakog napasnika kojina njih naleti. Ukljucujuci i muzjake.

Kod muzjaka, balans je izmedju nagona za samoodrzanjem, i instinkta za reprodukciju. Ovaj drugi preovladava.


- rosulja - biljka koja se hrani životinjama
(Verovatno ovakvih primera ima još).

Rosulje takodje nisu izuzetak. I ne hrane se zivotinjama - hrane se ostacima truljenja materije, djubrivom, kao i sve druge biljke. Samo su razvile sistem kojim povecavaju sanse da budu "djubrene" - telima insekata.

Neke biljke su razvile lepljive sokove koje luce na povrsini. Insekti se zalepe za sok, uginu, komadi padaju na tlo kako telo truli, i biljka dobija hranjive materije. Druge su razvile sokove koje luce u "jezerca" koja se prirodno stvaraju u korenu lisca. Trece su razvile mnogo kompleksnije sisteme, ukljucujuci i mehanicke zamke...

Ali princip je isti. Svaka grupa ovih biljaka ima svoj put evolucije, koji je opisan u strucnoj literaturi. Na primer, vidi Alberts, Viljems i Cejs (Science, Vol 257, Issue 5076, 1491-1495).

Ako se pitas zasto ovakve biljke nisu cesce prisutne u prirodi, razlog je sto je biljkama ovakav pristup veoma neefikasan - mnogo bolje je oslanjati se na bakterije koje fiksiraju azot, i na mreze gljivca u tlu. Tako da biljke koje "love zivotinje" zive samo u uslovima u kojima je tlo veoma siromasno, ili kada je tlo nepristupacno korisnim gljivicama i bakterijama (kao sto je u kiselim mocvarama).

(Ovakvih stvari imas na sve strane. Recimo, gljivice imaju veoma zanimljivu verziju ovoga. Tlo je prepuno mikroskopskih crvica, nematoda, koje su kljucni deo ciklusa truljenja organskih materija. Neke vrste gljivica love ove crvice: izrastu u obliku omce, pa kada crvic zadje u omcu, ona se stegne. Onda celije gljivice urastu u crva, i "pojedu" ga iznutra. Evo ti elektronski mikrograf jedne takve situacije:

nematode-fungus.jpg


Ima mnogo ovakvih fascinantnih stvari u biologiji. Korenje biljaka, pogotovo drveca, se cesto uklapa u mrezu gljivica u tlu, toliko da celije direktno razmenjuju svoj unutrasnji sadrzaj; drvece daje gljivicama secere koje stvara fotosintezom, gljivice daju drvetu vodu i minerale. S obzirom da neke od gljivica prozdiru mikroskopske zivotinje na ovaj nacin, biljke koje se hrane zivotinjama u ovoj perspektivi zaista nisu izuzetak, vec pravilo.)
 
STA ZAISTA PISE U SVETOM PISMU
Precesto se sadrzaj Svetog Pisma interpretira na pogresan nacin. Fundamentalisti svaku rec shvataju doslovno, cak i kada se to kosi sa osnovnom logikom, dok evolucionisti (ateisti) sve odbacuju kao mitove, ili bajke.
Sveto Pismo nije nastalo u vakuumu. Pisali su ga ljudi koji su pre sebe imali odredjene tradicije, sto podrazumeva i odredjenu simboliku. Ta simbolika je uneta i u tekstove ove knjige.
To se pre svega odnosi na prve delove Svetog Pisma, sve do posle Potopa, do vremena Mojsijevog.
Kao i u svim drugim drevnim spisima (narocito Sumerskim), i u Svetom Pismu se pominju tri vrste Bogova.
1. BOGOVI NEBESKI – nebeska tela, prvenstveno planete.
U prvoj glavi Postanja se upotrebljava izraz Elohim, koji je preveden kod nas kao „Bog“ iako je imenica u mnozini, dakle moglo bi biti samo „Bogovi“. To je izraz za nebeska tela.
2. BOGOVI NEBESKI I ZEMALJSKI – dosljaci sa Sirijusa (odnosno RA). Zovu se nebeskim bogovima jer su ziveli na „nebu“, odnosno u svojim svemirskim stanicama. Ali su dolazili i na Zemlju.(i boravili na njoj). U drugoj glavi Postanja koristi se izraz Jahve Elohim, koji je kod nas preveden kao Gospod Bog. Moglo bi da se prevede kao Jahveovi Nebesnici, ili, kao sto bi bilo bolje – Jovanovi Nebesnici (jer je rec JHVH upravo to - Jovan).
3. BOGOVI ZEMALJSKI - potomci Jahveovi, odnosno Jovanovi, koji su posle Potopa bili primorani da zive na Zemlji. (u stvari se misli samo na pripadnike Raskog plemstva). U daljim tekstovima Postanja se koristi izraz Jahve, koji se prevodi kao „Gospod“. Kasnije se ponovo koristi rec „Bog“.
POSTANJE.
„U pocetku stvori Bog nebo i zemlju“
Rec „shamaim“ koja je prevedena kao „nebo“ je imenica u mnozini, tako da moze biti samo „neba“, sto takodje nije neki adekvatan prevod , jer se radi o simbolici koja prenosi stara znanja iz nauke. (inace je ova rec, slicna mesopotamskoj reci „shamamu“ koja znaci „ime“, odnosno „imenovati“).
U svakom slucaju, kao sto sam objasnio, pominje se nastanak Kosmosa redom kako se to i desavalo:
1. TAMA – tamna energija (vazduh)
2. SVETLOST – vidljiva energija (vatra)
3. VODA – materija sa energijom
4. ZEMLJA – materija bez energije, tamna materija
 
NASTANAK PLANETE ZEMLJE
„Potom rece Bog: neka bude svod posred vode, da rastavlja vodu od vode.
I stvori Bog svod, i rastavi vodu pod svodom od vode nad svodom; i bi tako.“
Ovi redovi su mnoge naveli da ih shvate doslovno, pa su u njima potrazili objasnjenje za kasniji Potop. Medjutim voda ovde ne oznacava pravu vodu – H2O, vec je simbol za materiju u kretanju, materiju koja poseduje energiju.
Materija u nasem zvezdanom sistemu je olicena u dve vrste planeta – kamenim i gasovitim. To su dve razlicite vrste „vode“. Ove druge vise energije odaju nego sto primaju.
Koji je to svod koji razdvaja „vodu od vode“?
Ako pogledamo Suncev sistem, videcemo da izmedju unutrasnjih kamenih planeta i spoljasnjih gasovitih planeta postoji asteroidni pojas na mestu na kome je nekada postojala velika planeta. On „razdvaja“ ove dve vrste planeta.
Koji Bog je odgovoran za nastanak ovog „svoda“?
Tu vec moramo da pogledamo Sumerske tekstove, jer u Svetom Pismu to nije sire objasnjeno (pisac ili nije hteo, ili nije znao da sire objasni o cemu se radi).
E sad, posto nemam vremena na pretek, necu se upustati u sire obrazlozenje procesa nastanka naseg zvezdanog sistema – koga to interesuje neka procita knjigu Zeharije Sicina „Dvanaesta planeta“. Samo cu najkrace nabrojati redosled.
Najpre digresija – na jednom akadskom pecatu iz treceg milenijuma pne. koji se nalazi u Drzavnom muzeju u Berlinu prikazan je nas zvezdani sistem. Jedina razlika od danasnjeg izgleda – on prikazuje i veliku planetu izmedju Marsa i Jupitera.
Sada redosled:
1. „U pocetku stvori Bog nebo i zemlju“
A mozda bi trebalo ovako:
„Enuma elish la nabu shamamu
Shaplitu amatum shuma la zakrat“
(„Kad u visinama nebo jos ne bese imenovano
A ispod njega, cvrsto tlo Zemlja jos ne bese nazvano“)?
Bice da se pisac Svetog Pisma malo zeznuo.
Dakle,
„Kad u visinama nebo jos ne bese imenovano,
A ispod njega, Zemlja jos ne bese nazvana;
Beznacajan, ali praiskonski APSU, njihov roditelj,
MUMMU i TIAMAT – ona koja ih je sve rodila;
Njihove vode su se pomesale.“
AP.SU – „onaj koji postoji od pocetka“ – Sunce
MUM.MU – „onaj koji je rodjen“ – Merkur
TIAMAT – „devica zivota“ – planeta koja je nekada bila gde je sada asteroidni pojas
2. Nastaju Mars i Venera.
3. Nastaju Saturn i Jupiter
4. Nastaju Uran i Neptun
Takodje je stvoren i Pluton, ali kao satelit Saturna.
5. „U Odaji kobi, mestu Sudbina,
Bog bese u opasnosti, najvestiji i najmudriji od bogova;
U srcu dubine bese stvoren MARDUK.“
„U srcu dubine“ je prostor izmedju dva susedna zvezdana sistema gde je nastala dzinovska planeta sa svojim satelitima i gde joj je dato orbitalno kretanje – „sudbina“ planete. Zvacemo je i mi Marduk.
6. Marduk pocinje da se krece prema planetama Suncevog sistema u suprotnom smeru od njihovog.
7. KINGU (Mesec) je glavni satelit Tiamat.
8. Marduk otkida Gagu (Pluton) od Saturna i on dobija svoju putanju.
9. Ukrsta svoju putanju sa putanjom Tiamat, ali je ne udara u prvom kruzenju, vec to rade njegovi sateliti. Kingu (Mesec), dobija svoju samostalnu orbitu
10. Tek u drugom orbitalnom nailasku dolazi do konacnog rasparcavanja Tiamata,
„A svod nazva Bog nebo. I bi vece i bi jutro, dan drugi.“
Tada se od Tiamat, usled sudara sa satelitom Marduka, odvaja jedan veliki deo koji dobija svoju sopstvenu orbitu.
Zemlja je stvorena.
Od jedne polovine nastaje asteroidni pojas.
„Drugu njenu polovinu rasirio je po nebu kao ogradu:
A onda je sjedinio, kao strazar postrojio (…)
Povio je Tiamatin rep i sacinio Veliki obruc poput grivne.“
Jedan deo usled udara u suprotnom smeru Marduk povlaci za sobom i od njega nastaju komete.
Zemlja je upravo tako i izgledala nekada – kao komad zagrizene jabuke. Nekadasnja povrsina Tiamat je bila skupljena na jednom kraju, mestu (granit), dok je sav ostali deo cinila unutrasnjost Tiamat – danasnja okeanska dna koja cine bazaltne stene. Vremenom se nekadasnja povrsina Tiamat pocepala i pocela da se rasporedjuje ravnomernije (raspad prakontinenta).
„Potom rece Bog: neka se sabere voda sto je pod nebom na jedno mjesto, i neka se pokaze suho. I bi tako.“
„Enuma Elish“ kaze:
„Stavivsi Tiamatinu glavu (Zemlju) u njen polozaj,
On tada podize planine.
Otvori izvore, da poteku bujice.
Kroz oci njene pusti Tigar i Eufrat,
Od njenih dojki nacini visoke planine,
I vrela izbusi, da se vodom pune.“
 
Poslednja izmena:
Zemlja dobija, vremenom, stabilnu orbitu, verovatno do cetvrtog prolaska Marduka. Istovremeno, Mesec gubi svoju samostalnu orbitu i pocinje da se okrece oko Zemlje. S tim sto je bio prilicno smanjen.
„A Kingua, koji bese njihov staresina (Tiamatinih satelita),
Smanji;
Bogom ga drzase, po imenu DUG.GA.E.
Oduze mu Tablicu sudbina, (orbitu)
Koja ne bese njegova po pravdi.“
Mesec je ostao bez svog omotaca, atmosfere, voda (ako ih je imao),… Ostao je DUG.GA.E. („kotao olova“)
Kada je Zemlja konacno dobila stabilnu orbitu, dan i noc su dobili svoje ustaljeno trajanje:
„I postavi ih Bog na svodu nebeskom da obasjavaju Zemlju.
I da upravljaju danom i nocu, i da dijele svjetlost od tame. I vidje Bog da je dobro.
I bi vece i bi jutro, dan cetvrti.“
Sumeri su planetu Marduk zvali NIBIRU – „planeta raskrsca“.
Njena oznaka bio je – KRST.
Ovaj simbol je u semitskim jezicima evoluirao u slovo „tav“, sto je znacilo „znak“ ili „simbol“.
Slovo tav, tau, i krst su simboli za najvaznijeg Boga.
Kada ce biti drugi dolazak Krsta (Nibirua) od vremena dolaska Rasa? (Grci bi prelicili „K“ u „H“, pa bi bilo – „Hrista“)
To je zasebna tema. Njome se inace bave svi znacajniji proroci.
Sada najpre, druga glava Postanja.


POSTANJE II
„A stvori Gospod Bog (Jahve Elohim) covjeka od praha zemaljskoga,
I dunu mu u nos duh zivotni; i posta covjek dusa ziva.“
…………………………
„I Gospod Bog stvori zenu od rebra, koje uze Adamu, i dovede je k Adamu.“

A pre toga u Postanju I:
„I stvori Bog (Elohim) covjeka po oblicju svojemu, po oblicju Bozijemu stvori ga;
Musko i zensko stvori ih.“

Deluje kontradiktorno – najpre da su stvoreni odjednom i musko i zensko, a kasnije da su stvoreni najpre muskarac, pa od njega zena.
Tu je onda i pitanje zasto se panavlja ta prica o stvaranju ljudi?
U stvari se i ne ponavlja.
Prica u Postanju 1. se odnosi na stvaranje „originalnih“ Zemljana (znaci navoda su iz odredjenih razloga), ili originalnih inteligentnih bica bilo gde u Svemiru. Kada su stvoreni od strane Tvorca, stvoreni su kao musko i zensko, odjednom. Zato se i koristi izraz – Elohim (nebeska tela i sve sto postoji u Svemiru kao pojavni oblik te sile). To vazi i za sva originalna ziva bica koja imaju dva razlicita pola.
Prica u Postanju 2. se odnosi na stvaranje Adama, manuelnih radnika koje su stvorili dosljaci sa RA da bi im olaksali poslove. Zato se koristi izraz – Jahve Elohim (Jahveovi Nebesnici). U stvari, kreiranje Adama (crnaca), bilo je zadatak Boga koji je poznat kao EN.KI (u starom Egiptu poznat kao Oziris) i njegove supruge NIN.TI ( u starom Egiptu poznate kao Izida).
Postanje 3.
Posle poznanja dobra i zla, Bog isteruje Adama i Evu iz Edenskog vrta i kaze Evi:
„A zeni rece: tebi cu mnoge muke zadati kad zatrudnis, s mukama ces djecu radjati,
I volja ce tvoja stajati pod vlascu muza tvojega, i on ce ti biti gospodar.“
Ispada da je zena kaznjena zato sto nije uradila nista lose – probala zabranjeno voce.
U stvari se radi o necem drugom.
Kada je ENKI napravio Adame, napravio ih je da budu neplodni (u stvari to je problem sa svim hibridima). Svaka Adama je morala biti rodjena od strane surogat-majke. Prvu Adamu je rodila njegova supruga NINTI (Izida). Kasnije su je zato svugde slavili kao – Boginju Majku (Maju ili Mariju). {narod Maje su u stvari „narod Boginje Majke“}. Medjutim, kasnije uspeva da stvori Adame koje su mogle samostalno da se razmnozavaju. Njegov polubrat – EN.LIL (u starom Egiptu poznat kao – Set) bio je izricito protiv toga, i zahtevao je da se takve Adame uklone. To je bio jedan od uzroka sukoba medju polubracom. Sveto Pismo, koje pisu sledbenici Jovanovske tradicije (Setove), prenosi takav stav protiv samoradjajucih Adama i to se ogleda u prethodno navedenim stihovima.
Postoje jos jedni stihovi, koji nikome nisu cudni, pa ih niko i ne primecuje, ali jesu bitni:
„I stvori Bog kitove velike
I sve zive duse sto se micu…..“
Zasto su posebno navedeni, od svih vrsta zivih bica, samo kitovi?
(ptice i ribe su zbirni nazivi za mnogobrojne vrste)
Odgovor je – zato sto su kitovi izuzetno veliki (neki predstavljaju najveca ziva bica).
A razlog?
Razlog je – zato sto su sva ostala velika ziva bica bili mesanci izmedju originalnih zemaljskih vrsta (sisara) i originalnih vrsta sa RA (reptila). Neki su imali pretezno reptilske osobine (recimo, hladnu krv) i svrstani su u dinosauruse, a neki su imali pretezno osobine sisara i svrstani su u praistorijske sisare. Takodje su i mesanci „originalnih“ Zemljana i dosljaka sa RA bili divovskog rasta:
„A bijase tada divova na Zemlji;
A i poslije, kad se sinovi Bozji sastajahu sa kcerima covjecijim, pa im one radjahu sinove;
To bijahu silni ljudi, ljudi koji su imali Shem.“
Zasto je mesanje gena autohtonih vrsta proizvodilo divovska ziva bica?
I, da li je bilo i obrnutih slucajeva – minijaturnih zivih bica (u odnosu na roditelje)?
 
Poslednja izmena:
Zašto u živom svetu postoje izuzeci od pravila?
- kljunar - sisar koji polaže jaja
- kukavica - ptica koja polaže jaja u tuđe gnezdo
- bogomoljka - insekt koji pojede partnera u seksualnom činu
- rosulja - biljka koja se hrani životinjama
(Verovatno ovakvih primera ima još).

A koja su pravila?
Zašto ajkuli stalno rastu zubi?
Zašto neke zmije legu jaja, a druge su živorotke?
Zašto neke ribe menjaju pol (po potrebi)?
Zašto alpski daždevnjaci uvek rađaju blizance?

p.s. Primera ima na hiljade, a kad ih je toliko - onda nema pravila.
 
@ endonuclease

Sedimentni slojevi.
Debljina naslaga sedimentnih slojeva nije nikakav pokazatelj velike starosti donjeg sloja.
Najbolja ilustracija za to je slucaj sa naslagama uglja koje se navodno taloze hiljadama godina, a u njima postoje ugljenisani ostaci drveta koje stoji uspravno, visine od 8 – 10 metara. Da bi drvo istrulilo, potrebno je maksimalno stotinak godina, tako da vec posle tog perioda ne bi imalo sta da se pretvori u ugalj. Drugim recima, celokupna naslaga je nastala odjednom.
Isti je slucaj i sa sedimentnim stenama.
Razliciti materijali se taloze razlicitom brzinom, najpre tezi, a onda laksi materijal.
Na taj nacin mogu za kratko vreme nastati razliciti „slojevi“ koje ce neko datirati na milione godina.
Ono sto je problematicno za vas je sto vecina tih slojeva ima malu debljinu, a prostire se na ogromnim povrsinama.
Recimo, stenske jedinice iz perma zapadne Kanade, debljine od 30 metara ili manje, prostiru se na povrsini od preko 470.000 kvadratnih kilometara; Dakota formacija na zapadu SAD, sa prosecnom debljinom od 30 m, prekriva oko 815.000 kvadratnih kilometara; trijaski Shinarim konglomerat, koji je clan Cinli formacije, obicno ima debljinu manju od 30 m, a prostire se na preko 250.000 kvadratnih kilometara; Chinli formacija, prekriva oko 800.000 kvadratnih kilometara; Morison formacija, pruza se na preko 1.000.000 kvadratnih kilometara, sa debljinom od oko 100 metara….
Na koji nacin nastaju ovakve razlicite formacije?
Odakle razlicitost materijala koji ih cine?
Ako se taloze milionima godina, da li to znaci da se materijal za talozenje na kraju svakog od tih perioda menjao?
Na koji nacin?
Da li slojevi koji su iznad imaju specificnu tezinu manju od slojeva ispod?
Ono sto je mnogo veci problem za vas je nedostatak erozije na spojevima razlicitih slojeva.
Da su se zaista talozili desetinama miliona godina, morali bi pokazati znacajne tragove erozije.
Ipak njih nema.
Sedimentni slojevi se prostiru kao slojevi na torti, skoro bez ostecenja.
Najbolji primer za ovo je kanjon reke Kolorado.
On je dobar primer i za jos jedan problem sa kojim se srece zvanicna hronologija, a to su - prekidi u sedimentnim slojevima.
(o ovome imam i siri materijal, pa necu sada o tome)
Jos jedan problem je nekompletnost ekosistema.
Ako se na nekom mestu nadje velika kolicina fosila, recimo dinosaurusa, onda je za ocekivati da se nadju fosili i velike kolicine biljaka kojima su se hranili.
Morison formacija na zapadu SAD je jedan od najbogatijih svetskih izvora fosila dinosaurusa, pa ipak su biljke retke, narocito u blizini ostataka dinosaura.
Paleontolog Teodor Vajt kaze da: „iako je Morison ravnica bila podrucje ocigledno rapidne akumulacije sedimenata, prepoznatljivi fosili biljaka prakticno ne postoje“.
On dalje kaze da u poredjenju sa slonom, jedan apatosaurus „moze da pojede tri i po tone biljne hrane dnevno“.Ako su dinosaurusi tu ziveli tokom miliona godina, sta su jeli ako su biljke bile tako retke?
10 od 12 uzoraka iz ove formacije ne sadrzi „palinomorfe“ (polen i spore) proizvedene od strane biljaka.

Jedini nacin na koji mogu nastati ovakve strukture je talozenje razlicitih slojeva koje nosi voda.
Dinosaurusi su pokupljeni sa mesta gde su ziveli i prebaceni na mesto gde su istalozeni.
Taj nacin talozenja predstavljaju tzv. – turbiditi.
Jedan primer.
„18. novembra 1929. godine, zemljotres je pogodio obalu Nove Engleske i provincije Meritajm u Kanadi. Poznat kao zemljotres velikih blokova, on je uzrokovao klizanje velike mase sedimenata koji su lezali u okeanima na rubu kontinenata. On je takodje oslobodio druge sedimente, formirajuci slobodan mulj koji je skliznuo niz nagib kontinenta u dublje delove severnog Atlantskog okeana. Sedimenti su se sirili prema pucini preko podvodnog nagiba. Neki od sedimenata su prevalili vise od 700 kilometara. Neko moze pomisliti da je masa oslobodjenog mulja, koja je tekla okeanom, mogla brzo da se pomesa sa morskom vodom i da izgubi svoje svojstvo kao odvojena jedinica, ali to nije bio slucaj. Oslobodjeni mulj ima vecu gustinu od morske vode, posto predstavlja mesavinu vode i izobilja tezih stena, peska, praha i cestica gline. Ovaj mulj tece ispod lakse morske vode na nacin koji je nesto slican sa nacinom kako voda tece na kopnu ispod vazduha.
Rezultujuci turbidit od ovog muljnog toka prekrio je vise od 100.000 kvadratnih kilometara i imao je prosecnu debljinu od manje od jednog metra. Zapremina koja je procenjena iznosila je 100 kubnih kilometara.“
Kod mnogo vecih potresa na zemljinoj povrsini, mogu nastati i mnogo veci turbiditi – recimo, da budu debljine 30 metara i da se prosteru na 500.000 kvadratnih kilometara.
To je upravo ono sto cini sedimentne slojeve.
…………………………………………………………………………………………………………………………..
 

Back
Top