Zašto u živom svetu postoje izuzeci od pravila?
- kljunar - sisar koji polaže jaja
Nijedna od stvari koje navodis nisu izuzeci od pravila.
Kljunar i ehidna su poslednje preostale vrste primitivnog sisarskog reda Monotremata (monotreme).
Sisari su evoluirali od reptilolikih predaka, koji su legli jaja. U trenutku kada su se monotreme odvojile, sisari su i dalje legli jaja. Mlecne zlezde ovih ranih sisara (koje i danas imaju kljunari i ehidne) su veoma primitivne. Radi se o promenama znojnih zlezda, i nema tkiva grudi - mali kljunari ne sisaju mleko, vec lizu mlekoliku tecnost koja iz zlezda direktno tece na povrsinu krzna majke.
Od monotrema se odvojila grupa koja je unela dve promene: mlecne zlezde su se grupisale i prerasle u citavo tkivo, a jaje je zadrzano unutar tela do izleganja. (Ova promena nije izolovana kod sisara; recimo, kod riba nekoliko redova ima istu ovu adaptaciju - medju njima i gupiji, koji se cesto mogu videti u akvarijumima, donose zivu mladuncad, ne jaja) Ova grupa, torbari (Marsupialia), danas dominira u Australiji, i prisutna je pomalo i u Americi.
Zadrzavanje jajeta unutar tela je dovelo do eliminacije spoljne ljuske jajeta. Unutrasnja membrana pocinje da se adaptira jos kod torbara, a nastavlja dalje sa trecom i konacnom velikom grupom (od prezivelih).
Treca grupa, Eutheria, placentalni sisari. Membrana jajeta postaje placenta, organ komunikacije izmedju majcinog tela i tela deteta. Prestaje razvoj zumanceta, umesto toga hranjivi proteini dolaze direktno od krvi majke (u odredjenom smislu, razvoj jajeta prestaje ranije, a nastavlja se kompleksniji razvoj membrane).
Svi ovi detalji su veoma dobro istrazeni (ukljucujuci i detaljan evolutivni razvoj placente), posto su veoma bitni u medicini, apropo raznih problema sa plodnoscu i bolesti koje deca mogu da razviju
in utero.
Mnoge detalje o razvoju sisara mozes procitati ovde:
http://www.teorijaevolucije.com/pf6.html
(Ne znam zasto nikako ne mogu da ubedim vas kreacioniste da makar procitate osnovne tekstove. Na srpskom su, besplatno se mogu procitati na Internetu, i sadrze odgovore na 90% vasih pitanja. Sve i sto ne verujete u evoluciju, covek bi mislio da bi ste bar pokusali da razumete sta evolucija tvrdi i na osnovu cega, pre nego sto pocnete da je napadate.)
- kukavica - ptica koja polaže jaja u tuđe gnezdo
Kukavica nije izuzetak od pravila - razni oblici parazitizma, mimikrije i slicnih "prevara" se mogu naci svuda na svetu. Evolucija parazitizma (ili iz parazitizma) je fascinantna. U slucaju kukavica (celog reda
Cuculiformes, u stvari) imas jako mnogo detaljne literature. Dobru sumaciju mozes naci u tekstu Krugera i Dejvisa (Proc Biol Sci. 2002 February 22; 269(1489): 375–381),
- bogomoljka - insekt koji pojede partnera u seksualnom činu
I opet, nije izuzetak.
Kod svih zivotinja imas balans instinkta za reprodukciju sa instinktima za samoodrzanje, samoodbranu, i odbranu teritorije. Tako da cesto imas mesanje seksa sa agresijom - kod mnogih vrsta zivotinja (pogotovo insekata) silovanje je cesce od dobrovoljnog seksa, na primer. Kod nekih vrsta insekata, muzjaci siluju zenke toliko agresivno da im polome noge, krila, a cesto nanesu i smrtonosne povrede; kod nekih vrsta, zenke provode zivot bezeci od muzjaka i
izbegavajuci seks, tako da samo oni muzjaci koji uspeju da uhvate i prisile zenku uspevaju da ostave potomstvo...
Bogomoljke brane svoju teritoriju od svih napasnika - i energetski trosak te odbrane je mnogo veci od energetskog troska proizvodnje muzjaka. Tako da se vrsti "isplati" da ima veoma agresivne zenke, koje ce napasti i pojesti svakog napasnika kojina njih naleti. Ukljucujuci i muzjake.
Kod muzjaka, balans je izmedju nagona za samoodrzanjem, i instinkta za reprodukciju. Ovaj drugi preovladava.
- rosulja - biljka koja se hrani životinjama
(Verovatno ovakvih primera ima još).
Rosulje takodje nisu izuzetak. I ne hrane se zivotinjama - hrane se ostacima truljenja materije, djubrivom, kao i sve druge biljke. Samo su razvile sistem kojim povecavaju sanse da budu "djubrene" - telima insekata.
Neke biljke su razvile lepljive sokove koje luce na povrsini. Insekti se zalepe za sok, uginu, komadi padaju na tlo kako telo truli, i biljka dobija hranjive materije. Druge su razvile sokove koje luce u "jezerca" koja se prirodno stvaraju u korenu lisca. Trece su razvile mnogo kompleksnije sisteme, ukljucujuci i mehanicke zamke...
Ali princip je isti. Svaka grupa ovih biljaka ima svoj put evolucije, koji je opisan u strucnoj literaturi. Na primer, vidi Alberts, Viljems i Cejs (Science, Vol 257, Issue 5076, 1491-1495).
Ako se pitas zasto ovakve biljke nisu cesce prisutne u prirodi, razlog je sto je biljkama ovakav pristup veoma neefikasan - mnogo bolje je oslanjati se na bakterije koje fiksiraju azot, i na mreze gljivca u tlu. Tako da biljke koje "love zivotinje" zive samo u uslovima u kojima je tlo veoma siromasno, ili kada je tlo nepristupacno korisnim gljivicama i bakterijama (kao sto je u kiselim mocvarama).
(Ovakvih stvari imas na sve strane. Recimo, gljivice imaju veoma zanimljivu verziju ovoga. Tlo je prepuno mikroskopskih crvica, nematoda, koje su kljucni deo ciklusa truljenja organskih materija. Neke vrste gljivica love ove crvice: izrastu u obliku omce, pa kada crvic zadje u omcu, ona se stegne. Onda celije gljivice urastu u crva, i "pojedu" ga iznutra. Evo ti elektronski mikrograf jedne takve situacije:
Ima mnogo ovakvih fascinantnih stvari u biologiji. Korenje biljaka, pogotovo drveca, se cesto uklapa u mrezu gljivica u tlu, toliko da celije direktno razmenjuju svoj unutrasnji sadrzaj; drvece daje gljivicama secere koje stvara fotosintezom, gljivice daju drvetu vodu i minerale. S obzirom da neke od gljivica prozdiru mikroskopske zivotinje na ovaj nacin, biljke koje se hrane zivotinjama u ovoj perspektivi zaista nisu izuzetak, vec pravilo.)