Lepo je sto vi zamisljate da od kopnene zivotinje moze da nastane kit.
Problem je sto je svaki organizam visokoorganizovan, medjusobno povezan i uslovljen sistem, drugim recima, on funkcionise samo ako su mu svi delovi funkcionalni odjednom; nije moguce da organizam funkcionise u vremenu kad mu se neki organ pretvara u drugaciji organ.
S tim sto to nije tacno, posto se radi o postepenoj promeni
vrste a ne nagloj promeni
pojedinacnog organizma.
Kada se sapa pretvara u peraje, sta da radi bice sa polasapom-polaperajem (ovo je jos drasticnije sa polunogom-polukrilom)?
Da trci?
Ili da pliva?
Pogledaj prelaz koga sam ti vec opisao, Sveto. Sta radi Tiktaalik, recimo?
Poluperaje-polunoga:
Ne moze da trci, ali moze da puzi. Ne moze super da pliva, ali zato moze sasvim lepo da zivi u plitkoj vodi.
Isto tako i sa polurukom-polukrilom:
Prvo perje sluze da odrzava toplotu tela, ne za let. Otud imas dinosauruse sa perjem koji nikada nisu mogli da lete:
Tek onda dobijas dinosauruse koji na dugim perima mogu da jedre sa stabla na stablo, pa onda dobijas dinosauruse koji mogu da lete:
Vec sam ti postavio pitanje (koje naravno, uvek izbegnes) o tome kako zamisljas nastanak nove vrste u stvarnom zivotu?
Izbegavam? Dao sam ti opis u ovoj temi koliko puta do sada? Dao sam ti opis kako su stvarno mogle da nastanu sve vrste od riba do vodozemaca.
Samo sto ti ne citas. Evo, napisacu ti opet. Hoces li procitati ovaj put, Sveto?
Imas
populaciju riba. Ne jednu ribu, vec desetine hiljada. U proseku izgledaju ovako:
Sad, sve ove ribe nisu potpuno identicne. Neke imaju snaznija peraja, neke imaju slabija. Neke imaju peraja vise usmerena nadole, neke imaju peraja vise sa strane.
Ovo je potpuno isto kao sto neki ljudi imaju malo duze ruke, neki malo krace; ili neki imaju malo duzi nos, neki malo kraci. I ovo zavisi od njihovih gena.
Ove ribe su naselile plitku recnu vodu. U toj vodi, ribe sa slabijim perajima cesce umiru nego ribe sa jacim perajima. Takodje, ribe sa perajima okrenutim nadole umiru cesce nego ribe sa perajima koja su horizontalna.
Posto ribe sa slabim vertikalnim perajima tako postaju retke, vecina riba ima jaka horizontalna peraja. Ribe sa jakim horizontalnim perajima se pare sa drugim ribama koje imaju jaka horizontalna peraja, i imaju potomstvo koje ima jaka horizontalna peraja.
Posle par desetina hiljada godina ovakve selekcije, imas
populaciju riba koje imaju jaka horizontalna peraja. Izgledaju otprilike ovako:
Ne mozes imati jaka peraja bez jakih kostiju. Ribe sa najjacim perajima imaju i najjace kosti u perajima. One se pare sa drugim ribama koje imaju snazne kosti u perajima (posto ribe sa slabim kostima cesce stradaju pre nego sto dozive doba za razmnozavanje).
U ovom trenutku, jedna riba dozivljava mutaciju koja dovodi do gubitka: gubi ledjna peraja. U plitkoj vodi u kojoj vrsta zivi, imati ledjna peraja je gore nego nemati ledjna peraja. I ovde dolazimo do odgovora na tvoje sledece pitanje:
Dakle, neko bice dobije neku korisnu promenu na nekom organu.
Sta onda?
Ono se pari sa normalnom jedinkom.
Sta se onda desava?
Opisi.
Dogadja se isto sto se danas dogadja kada jedinku sa mutacijom ukrstimo sa jednikama koje ne nose tu mutaciju.
Ako je mutacija recesivna, njegovo potomstvo ce biti normalno - ali njegovi unuci i praunuci ce imati odredjenu verovatnocu (zavisi od genetike) da pokazu fenotip mutacije. Ako je mutacija dominantna, svo njegovo potomstvo ce imati fenotip mutacije.
Drugim recima, kada je jedna riba izgubila ledjna peraja, i kada se sparila sa ribom koja ima ledjna peraja, moguca su dva scenarija:
- njegovi potomci su imali ledjna peraja, ali deo njegovih unuka i praunika nije imao ledjna peraja.
ili
- njegovi potomci su svi bili bez ledjnih peraja.
Inace, ovakva sirenja mutacija u prirodi smo videli milion puta. Recimo, pre trideset godina, novi soj
Wolbachia bakterije je pobio 99% jedne vrste Malezijskih leptira. Jedan leptir je imao mutaciju koja mu je dala imunitet prema ovim bakterijama - i njegovo potomstvo je imalo toliku prednost, da su danas svi pripadnici ove vrste potomci tog jednog leptira sa tom jednom prvobitnom mutacijom.
Imas pravilo: ako mutacija daje organizmu 1% vecu sansu da prezivi, u roku od hiljadu generacija, 99% populacije ce nositi tu mutaciju. Ovo je merenje iz prirode u kojoj zivimo.
Tako da posle par desetina hiljada godina, imas
populaciju u kojoj vecina jedinki nema ledjna peraja. Posle jos par desetina hiljada godina, imas
populaciju u kojoj nijedna jedinka vise nema ledjna peraja.
Onda se isto dogadja sa analnim perajima.
Paralelno, ribe koje imaju pljosnato telo cesce prezivljavaju nego ribe koje nemaju pljosnato telo. Po principima koje smo vec objasnili (pljosnatije ribe se pare sa pljosnatijim ribama, ribe sa snaznijim perajima se pare sa drugim ribama koje imaju snazna peraja, itd.), dolazis do sledece tacke:
Dalje mozes i sam, Sveto. Tekst koji sve ovo objasnjava detaljno je na:
http://www.teorijaevolucije.com/pf4.html
Isto to vazi i za razvoj ptica:
http://www.teorijaevolucije.com/pf7.html
Zatim, da bi peraja funkcionisala, moraju da se promene i misici koji su ranije pokretali noge, kosti noge, nacin komandovanja ekstremitetima u novim uslovima,... i sve to funkcionise samo ako postoji odjednom, jer sve ide u paketu.
Kao sto ti je objasnjavano milion puta, i kao sto ti odbijas da razumes, sve se to menja postepeno, korak po korak, u paketu. Nikada nemas promene koje odjednom menjaju citav sistem - takve promene su, kao sto i sam primecujes, nemoguce.
Sta je to sto omogucava da se bas kod njegovih potomaka nastave potrebne mutacije?
Koja je to sila?
Koji prirodni mehanizam?
Prirodna selekcija. Cinjenica da neke varijacije imaju prednost nad drugim varijacijama. Nista vise od toga.
Covek uzme vukove, i pari ih jedne sa drugima. Svaki put bira najmanje vucice sa najzucim krznom, i njih ukrsta jedne sa drugima. Na kraju dobije civavu.
Isto to radi i priroda. Prosto neke varijacije imaju vece sanse da prezive nego druge. One koje prezive ostavljaju potomstvo. Nigde nema naglih skokova, nigde nema organizma koji odjednom ima "polunogu-poluperaje", sve je postepeno.
Da li razumes, Sveto? Kada ti pitas "sta ce organizam sa polu-nogom, polu-perajem", ja ti mogu odgovoriti "sta ce biti sa vukom koji se odjednom rodi sa nogama civave" - zamisli vukovo telo, civavine noge. To je tvoja ideja evolucije: da se odjednom desi mutacija, i odjednom vuk ima noge civave. Umesto toga, imas polako skracivanje, iz generacije u generaciju, praceno polako promenama u velicini i obliku tela koje stoje na tim nogama. Nista se ne dogadja odjednom.
Gde je danas primecen slican proces?
Svuda u svetu, sve vrste se stalno menjaju, nijedna ne ostaje ista kao sto je bila. Promene su spore, jedva vidljive, ali se mogu izmeriti.
Gde je granica akumulacije promena?
Pa u tome sto su to sve - PSI.
Od civave do bernardinca, svi spadaju u vrstu koja se zove - pas.
Mozes dobiti jos 100 vrsta od ovih postojecih i nikada neces dobiti neku novu vrstu zivotinja.
Uvek ce to biti - psi.
To je ono sto je primeceno i dokazano.
U stvari, nastalno je nekoliko desetina novih vrsta - koje su dovoljno razlicite da se vise ne mogu pariti sa prethodnim vrstama. Uglavnom kod biljaka (kukuruz, u stvari, je dobar primer; nastao je od teozinta, ali danas vise ne moze da se ukrsta sa njime), ali ima i nekoliko primera medju insektima.
I sa psima je slicna prica. Civave i bernandinci se jos uvek mogu teorijski ukrstati, zato sto su ljudi birali samo vidljive osobine (oblik tela, boja i duzina krzna, ponasanje, itd.). Prirodna evolucija bira i na osnovu potpuno nevidljivih (i kompleksnijih) stvari, kao sto su biohemijski mehanizmi, i promene u metabolizmu, sto brze dovodi do nekompatibilnosti zbog kojih se nova vrsta vise ne moze ukrstati sa starom.
Kod pasa smo sada samo par koraka od mesta na kome se nalaze magarci i konji. Neke vrste vec (zbog fizickih razlika) ne mogu da se pare jedne sa drugima, a postoje i prvi izvestaji da ukrstanje nekih rasa ne uspeva cak ni u vestackim uslovima.
Mesanci su dobijeni kada su se sisari mesali sa reptilima (izmedju ostalih).
Posto je dokazano da mogu da postoje potomci dve razlicite vrste, logicno je proglasiti neko bice mesancem.
Mogu postojati potomci veoma srodnih vrsta (kao sto su konji i magarci), upravo zato sto je njihova genetika veoma bliska. Ali ne mozes dobiti mesance cak ni vrsta koje su umereno udaljene (recimo, ne mozes ukrstiti psa i pacova), a kamoli mesati redove (reptile i sisare).
Ako ne verujes, pokusaj. Mada, predlazem ti da prvo ustanovis sam koja je boja koze majmuna, to bi bio laksi i bolji pocetak.