Eutanazija - da ili ne?

Da li podržavate ubistvo iz milosrđa?


  • Ukupno glasova
    28
  • Anketa je zatvorena .
E pa moram da se nadovežem:
Starija osoba iz moje porodice bila je teško i neizlečivo bolesna. Prognoza je glasila: najviše 6 meseci, a ta agonija se prolongirala na skoro godinu dana.
Da li vi, zakleti protivnici eutanazije i "poznavaoci života" uopšte znate kako izgleda kada se čovek svede na sopstvenu senku... kada nije u stanju da jede, pije, kontroliše fizološke potrebe... kada više ne zna ni ko je, niti ko su osobe oko njega? U čemu je svrha takve patnje, a nade više nema? U samoj patnji? :)

A što se tiče životinja: 3 psa dala sam na "uspavljivanje", jer je bilo krajnje surovo ostaviti ih da se muče - jednog u fazi raspada usled metastaza; drugog u dubokoj starosti, oduzetih udova i slepog; trećeg takođe zbog teške bolesti. I nijednom mi nije bilo lako da donesem takvu odluku jer sam se, nakon njihovog iscrpljujućeg ali bezuspešnog lečenja i nekoliko vraćanja u život, i dalje NADALA da će, nekim čudom, stvari krenuti na bolje.
Životinja, koja oseća da joj se bliži smrt, povlači se u usamljen kutak i postepeno se predaje. Ne bori se za život. Hoću li se onda JA boriti za produžetak njenog života i zašto? Zašto?
 
Већ сам се изјаснила по овом питању, мада нисам гласала, јер ни једну опцију не одобравам у потпуности.
http://forum.krstarica.com/showpost.php?p=7154604&postcount=5

http://forum.krstarica.com/showpost.php?p=7154609&postcount=7

Мислим да је сасвим погрешно, па и неумесно, у целу причу, око еутаназије упетљавати кућне љубимце.
То напросто није исто. Сваки ментално здрав човек, одмах након пунолетства (негде је то 18, негде 21 година),
преузима одговорност за своје поступке и за свој живот. О домаћим животињама се стара човек и за њих
преузима комплетну одговорност.

Што се људи тиче, по мени би било идеално, када би се на време и при здравој памети изјаснили, да ли и у
којим случајевима би пристали на евентуалну еутаназију.

Шта да се ради рецимо у случају коме? Ту се дешавају неке чудне, крајње непредвидљиве ствари, наиме, неки
људи након више година, па и деценија се пробуде из овог стања... Ту лекари нису спремни, па ни меродавни
да дају прогнозе.

Или ово са тешким менталним болесницима, ко треба у њихово име да донесе такву одлуку?
 
Poslednja izmena:
Preporučujem knjigu dr Nevena Orhela "Uzbuna na odjelu za rak". Reč je o naučnoj fantastici, pa ne treba stvari shvatati doslovno, ali... U romanu je prikazano kako jedna patnja biva suzbijena drugom do izlečenja. Ovo u vezi sa svrhovitošću patnje. Mislim, ostavimo prirodu da deluje.
Bolestan čovek ima načina da završi sam sa sobom, ako to uistinu želi. U najgorem slučaju može prestati da se hrani. I ovo je onda usitinu njegov izbor. Ili se njegovo telo pobuni i počne da odbija hranu. Ovo je odluka ili reakcija koju treba poštovati. Umesto toga, počinjemo bolesniku da hranu dajemo na iglu. Ili mu podvaljujemo lekove koji ne leče bolest, ali mu omogućavaju da prihvati hranu. Posle se čudimo kako se muči i gubi dostojanstvo. I gledamo kako da ga eliminišemo. :confused:
Inače, problem sa životinjama bio bi manji da se ne upliću moderne veterinarske tehnike. Životinja se sama preda kada vidi da joj je dosta. Ako joj to dopustimo.
 
shto se tiche zivotinja eutanazija je uobichajen praksa i zaista ne treba je mijeshati sa ljudima

moze se jedino porediti chisto kao osecanje kada chovek lichno treba da je izvrshi

eto, bash ti dobijesh priliku da uspavash nechije shtene aplikacijom sredstva za eutanaziju

i bude svakakvih okolnosti

nisu to stare i bolesne zivotinje, ljudi to rade i zdravim zivotinjama

ili primeri kada zvijeri, koje zele da zarade novac, ali ne zele da se pridrzavaju pravila o izboru muzjaka za priplod, pa u svom pomrachenom umu primenjuju parenje u srodstvu i samim tim prave cirkus u kojem se ljudi,deca koja su se vezala za to shtene dovode do stanja patnje, jer moraju da daju shtene na eutanaziju, jer bi terapija bila dozivotna, besmisleno muchenje svih u toj prichi...ok, ostaviti shtene, ali shta ako ti treba da ga usmrtish ? naravno to je deo posla, ali...drzati iglu u rukama nemocan da prevagnesh teg na stranu zivota, donosish smrt svojom rukom

chak i ljudi koji imaju dugogodishnje iskustvo...ponekad kada se nadju u situaciji gde zbog pravila moraju da eutanaziraju celo stado i sl...ne ostaju ravnodushni, kada zivotinje pokushavaju da ustaju, da prezive...ali to je deo posla...i ne sme da se misli na to...a nekad se i mushkarci isplachu...ali mora da se radi i to je unutrashnje osecanje koje ne sme da izadje na vidjelo...sve je posao..i tstres

mi ih nismo pitali shta zele...pravila su odredjena zakonom, a naravno broj jedan je zashtititi choveka , pa chak i kada zivotinja moze da prezivi, vlasnik odluchuje hoce li se baviti njome ili ne

ne treba meshati sa ljudima

neka vrsta eutanazije primenjuje se odavno kod starih, nemocnih, bolesnih osoba

ukoliko se ne vodi rachuna o njima, neki se ne bi setili da jedu, niti bi umeli to sami da urade

zato se u nekim sredinama brze reshava takav problem ..jer su ekonomski neisplativi, a i ,,nema se vremena'' ili nemaju novaca, pa su nam novime pune eutanazija od strane sredine, koja nije obratila paznju da se neko ,,topi'' iz zivota

shto sve znachi, da kao ljudska vrsta nismo bash cvecke koje ne znaju nishta

tezak problem je ovo

bolesnici na jednu stranu

ali shta sa razocharanim ljudima koji su u tome videli izlaz, jedini...a onda se desilo chudo koje je preokrenulo sve za mnogo stepeni i susreli su zivot svoj koji su izgubili negde usput...e to je problem...
 
Svet u kojem živimo operiše tako da svakom pojedincu pruža bilione dokaza da je on lično u pravu sa svojim verovanjem - stanjem svesti. Otuda svaka polemika dalje nema svrhe. Ne nipodaštavam ničije verovanje i ne koristim se rečima koje bi trebale da omalovaže ičije shvatanje i prihvatanje. To bi bilo ravno upotrebi sile i prisile. Ovde je svako od nas svojom dobrom voljom da od sebe pruži najbolje što zna. ume i može ali i da prihvata od drugih ono što proceni da je valjano i da ima smisla - odnosno da je novi iskoračaj u pravcu nečega za čime možda traga.
Istina nikada nije bila poznata najširim masama i nikada neće biti onakva kakvom je većina spoznala. Istina je uvek bila rezervisana za one malobrojne koji su bili voljni platiti dovoljno za nju. Tako je bilo i tako će ostati. Svaki čovek je na putu ka najvišoj istini i dok god ne spozna da je Bog Ljubav i da on sam mora u sebi realizovati to isto tumaraće ovim svetovima iz života u život - stalno spoznajući po koju kap boljeg razumevanja života.
U pravcu istine valja početi od svoji snova kada se počne putovati višim svetovima. To će prerasti u svesno Duša Putovanje a završiće se direktnom projekcijom i jednostavno znanjem.
Onima koji istinski žele istinu a ne žude napuniti svoj um i napumpati svoju sujetu preporučio bih; The Tiger s Fang od Paula Twitchella; IN my Soul I am Free od ??; How I Learned Soul Travel od Terill Wilsona; In the Company of ECK Masters od Phila Morimitsua; The Wind of Change od Harolda Klempa a možda nadjete i knjigu Ključ Života.
Ove knjige neće biti dokaz mojih reči ali mogu usmeriti na to da je istinu moguće znati ako se pojedinac potrudi, ako dopusti da u njemu vlada ljubav a ne krutost uma. Bog dragi moj W...... jeste ljubav a ljubav je najveća moć. Bog toliko voli Vas lično, naše drugare sa Foruma i mene da čovekov um to nemože zamisliti. Ljubav je kreirala ovaj svet, ljubav čini da on još opstaje i ljubav ga i održava. Ne žurite protivurečenjima ona meni nisu potrebna.
Vi jeste u pravu, naši drugari jesu u pravu ali i ja jesam u pravu. Čije je pravo pravo neka sam spoznaje i otkriva.
Otuda, pomozimo ljudima da mogu živeti ali ne uzimajmo ulogu bogova. Ima mnogo lepših načina da pomognemo ljudima umesto da im uskraćujemo ono što im i Sami Bog ne uskraćuje. Oni koji dobro razumeju život ne kažu bez razloga da je životna težina pa i patnja radost Duši. Zašto? Zato što mi kao Duša znamo da i to moramo proći da bismo se pročistili i uzdigli u svojoj svesti i popeli višlje ka vlastitom tronu života.
 
Poslednja izmena:
...
Bog dragi moj W...... jeste ljubav a ljubav je najveća moć. Bog toliko voli Vas lično, naše drugare sa Foruma i mene da čovekov um to nemože zamisliti.
... Oni koji dobro razumeju život ne kažu bez razloga da je životna težina pa i patnja radost Duši. Zašto? Zato što mi kao Duša znamo da i to moramo proći da bismo se pročistili i uzdigli u svojoj svesti i popeli višlje ka vlastitom tronu života.

Evo, imamo ovde Borca za prava životinja, imamo i veterinara, čini mi se, pa neka kažu da li sam u pravu: Najbolji rezultati u dresuri postižu se blagim i prijateljskim postupanjem sa životinjama. Sistem nagrade i kazne daje znatno slabije rezultate. I životinja ne oseća ljubav ako joj se ta ljubav ne pokazuje. Da li je moguće da tvoj bog ne poznaje ovaj jednostavni trik?
Zapravo, uvek me razbesni ovaj stav pobožnog sveta koji isuviše lako govori o tuđoj patnji. Ta navodna božja ljubav kojom se opravdava nehat i ravnodušnost prema patnji bližnjih veće je zlodelo od namerno izazvanog bola.
I sada se sećam kada sam nekom sektašu pomenuo da njegov sin neprekidno izaziva mojeg sina na tuču. Mali je na moje oči počeo da dobija takve batine da sam morao da se bukvalno rvem sa pobesnelim "istinovernim" roditeljem da ne bi izmasakrirao sopstveno dete. Tada sam čuo ovu priču o oplemenjujućoj patnji. Ostalo mi je samo da mu pripretim službom za zaštitu dece, ali sumnjam da je pomoglo. Vera je vera. :confused:
 
Eutanazija da ukoliko je osoba tesko bolesna i u patnji, ali iskljucivo uz pristanak te osobe. Na ovo se moze nadovezati pitanje sta ako porodica zbog svoje licne koristi izvrsi pritisak na osobu da pristane na eutanaziju? Stvar je u jasno definisanim zakonima, bez rupa, sto je vrlo tesko.
Nema odgovora delimicno podrzavam eutanaziju.
 
Evo, imamo ovde Borca za prava životinja, imamo i veterinara, čini mi se, pa neka kažu da li sam u pravu: Najbolji rezultati u dresuri postižu se blagim i prijateljskim postupanjem sa životinjama. Sistem nagrade i kazne daje znatno slabije rezultate. I životinja ne oseća ljubav ako joj se ta ljubav ne pokazuje.

O, da... Ja to zovem "bumerang efekat".
Životinja vrlo dobro prepoznaje ljubav koju joj pružaš. Autoritet je tu manje značajna stavka, čak i ako je reč o divljoj životinji. Ukoliko imaš volju (i dovoljno ljubavi - jer je ona preduslov za volju) da naučiš znakove kojim životinja manifestuje svoje raspoloženje, onda ti ne treba nikakva alatka... bič... jer bič ne govori jezikom ljubavi.

53052_3_600.jpg
 
Oprosti, Borac, ali morao sam. :D

Stvarno, kadBiBio, ti si zapenušana, loše obaveštena i neuka osoba koja se trpa sa svojim nebuloznim komentarima bez obzira na značaj ili interesantnost teme. Ako imaš kakvu pizmu, istresi je na prikladnom mestu.

Koliko sam uspeo da sagledam sta ste pisali vas dvoje, mogao bih reci da si ti jedna zapenusana, lose obavestena i neuka osoba koja se trpa sa svojim nebuloznim komentarima bez obzira na znacaj ili interesantnost.

Freud je to izjavio samo u jednoj knjizi, koja je napisana 1895, u glavnom, pre "Tumacenja sna". Ta knjiga se zvala Studije o histeriji, i iz vremena je kada psihoanaliza jos nije postojala, u stvari, kada je Freud tek pocinjao da se bavi psihom. Iz toga se vidi da nisi ni citao predgovor, a ne znas ni kada je Freud ziveo.

Sve u svemu, rekao je to u toj knjizi, a to ne znaci da posle nije izlecio nikoga i to da je izlecio i priznao, a je li ili nije necu reci:mrgreen: jer to pise u sledecim knjigama.

Sa druge strane, KadBiBio koliko sam uspeo da vidim nije ni najmanje neobavesten, niti je budala, jeli zapenusen to ne znam. Znam samo da je vise obavesten od Zazijavala.

Sto se tice lobotomije, to se radilo isto u to vreme za osobe ciji su bolovi bili nepodnosljivi, izmedju ostalog... radilo se i za druge stvari. To svakako ima veze sa temom tako da ovaj momak KadBiBio nije ni u tome pogresio.

Vidim i da je neko rekao da je Freud imao rak grla (nije, imao je rak grla, nepca, i vilice, nepce mu je kasnije i skoro potpuno odstranjeno) i da se rokao morfijumom samo tako... i smejem se (nije, nije ga uzeo ni jedan jedini put, koliko se zna, a sam doktor koji se pozabavio njime nije mogao da shvati kako to ovaj nije uzeo morfijuma ni jednom, pa je procitao sve njegove knjige itd, a ima ih mnogoooo... cak i napisao knjigu o tome zasto Freud nije ni jednom uzeo morfijum).

Samo sam zeleo da korigujem par gresaka koje su iznete na ovoj temi iz ugla nekog posmatraca koji ne zeli da ucestvuje u raspravama. Hvala na paznji
 
Poslednja izmena:
E pa moram da se nadovežem:
Starija osoba iz moje porodice bila je teško i neizlečivo bolesna. Prognoza je glasila: najviše 6 meseci, a ta agonija se prolongirala na skoro godinu dana.
Da li vi, zakleti protivnici eutanazije i "poznavaoci života" uopšte znate kako izgleda kada se čovek svede na sopstvenu senku... kada nije u stanju da jede, pije, kontroliše fizološke potrebe... kada više ne zna ni ko je, niti ko su osobe oko njega? U čemu je svrha takve patnje, a nade više nema? U samoj patnji? :)

A što se tiče životinja: 3 psa dala sam na "uspavljivanje", jer je bilo krajnje surovo ostaviti ih da se muče - jednog u fazi raspada usled metastaza; drugog u dubokoj starosti, oduzetih udova i slepog; trećeg takođe zbog teške bolesti. I nijednom mi nije bilo lako da donesem takvu odluku jer sam se, nakon njihovog iscrpljujućeg ali bezuspešnog lečenja i nekoliko vraćanja u život, i dalje NADALA da će, nekim čudom, stvari krenuti na bolje.
Životinja, koja oseća da joj se bliži smrt, povlači se u usamljen kutak i postepeno se predaje. Ne bori se za život. Hoću li se onda JA boriti za produžetak njenog života i zašto? Zašto?


Ovo je apsolutno tacno. Moja baka je dugo i bolno umirala od raka kostiju...poslednjih 6 meseci je konstanto bila na morfijumu zbog neizdrzivih bolova, prakticno u komatoznom stanju. To je strasno i gledati a kamoli trpeti. A to za zivotinje... Boze kako si me pogodila...moja Beka je dobila tumor, bila je kod mojih na placu; nisu primetili nista, ostavili su je na cuvanje komsijama...bila je 11 godina stara i kada je osetila da joj se blizi smrt otisla je u nepoznatom smeru. Nikada joj telo nismo nasli, a ja nikada sebi necu oprostiti sto nisam vise brinula o njoj, Boze kako mi je zao:( Uvek se rasplacem kad se toga setim. Kamo lepe srece da smo je eutanazirali, barem bih znala da se nije mucila. Doneti takvu odluku uzasno je tesko, ali alternativa je jos teza...
 
O, da... Ja to zovem "bumerang efekat".
Životinja vrlo dobro prepoznaje ljubav koju joj pružaš. Autoritet je tu manje značajna stavka, čak i ako je reč o divljoj životinji. Ukoliko imaš volju (i dovoljno ljubavi - jer je ona preduslov za volju) da naučiš znakove kojim životinja manifestuje svoje raspoloženje, onda ti ne treba nikakva alatka... bič... jer bič ne govori jezikom ljubavi.

53052_3_600.jpg

Za ovo baš treba hrabrosti! Mora se imati srce lava da bi se našao sam sa najopasnijim predatorom u prirodi koji napada čak i kad nije gladan i ume (kao svaka mačka) da muči svoju žrtvu.

@ Tema:

Naravno da podržavam eutanaziju.
 
Нисам сигурна да ли бих ЈА смела да одлучим да ли извршити еутаназију над неким до кога ми је стало.
Али бих волела да могу да је изаберем за себе, у случају неизлечиве болести, са јаким боловима...
 
Pa normalna stvar. Ako voliš sebe i možeš da se eutanaziraš onda bi trebalo da možeš i nekoga drugog koga voliš.


Слажем се, делимично.
Велика је то одговорност, одлучити о нечијем животу, не знам да ли бих могла.

Брат ми је умро од рака са 36. Само сам желела да га не боли, нисам смела да помислим на еутаназију. Ваљда зато што се за другог увек надаш, а мислиш да ћеш за себе бити рационалнији.
 
Подржавам еутаназију.

Читала сам, једна жена (ако се не варам била је из Француске) боловала је од једног ретког облика рака, који јој је потпуно деформисао лице. Буквално није личила на људско биће :eek: и тражила је да јој се изврши еутаназија... пошто јој то није одобрено убила се сама :confused:

Веома тужно..треба омогућити таквим случајевима да оду достојанствено.
 
Zasto uvijeno? Zasto ne srpski?
Kada bi za sve ruzne stvari izmislili nove, lepse reci, da li bi te stvari postale lepse?
Laz postaje nacin zivota. Eutanazija se na srpskom kaze ubistvo.
I da, slazem se sa prethodnim postom.

Убиство из милосрђа! Иначе, не верујем у милосрђе, а нисам ни поклоник убиства.

Можда исувише волим живот,а бол не волим, али исто тако и не мрзим, па и нисам меродаван да коментаришем о еутаназији. Док срце куца, тешко је било коме да изврши чин еутаназије. Мислим да сам против! :think:
 

Back
Top