Etničko porijeklo Albanaca

Jedan od dokaza je Glavenički (Balš, Albanija danas) epitaf kojeg je pravio monah Sava iz Glavenice.
Epitaf Glavenica je epitaf iz 14. veka, napisan na platnu, a vezio ga je monah po imenu Sava iz Balša, u Albaniji.
Plašt je napravljen od svile, platna i zlata i simbolizuje Hristovu sahranu koja se koristi u pravoslavnim procesijama na Veliki petak.

Tehnički, stilski i u dekorativnim motivima, to je jedan od najsavršenijih artefakata ovog žanra na Balkanu. Epitaf predstavlja mrtvog Hrista koji leži na platnu, Svetu Mariju, Jovana, druga četiri evanđelista, proroke i anđele raširenih krila. Naručio ga je Đorđe Arijanit 1373. godine.
Kaže se da je epitaf pronađen u podrumu raspadnute kuće u Balšu, koja je u to vreme bila eparhija, gde je ubačen da bi bio sačuvan kao veoma vredan predmet.

Epitaf je ukraden 1994 iz nacionalnog muzeja u Tirani.
Ono što je interesantno je da je tekst koji piše na njemu a na internetu imate samo na albanskom jeziku: Kad google prevede jasno se vidi da Đorđe Arianit kaže u vreme Srbije, Romanije(Vizantije) i svih albana, i braće Đorđa i Balše. Ovde se vidi da je albanija smatrana geografskom celinom...


Epitafi i Gllavenicës është një nga objektet më të rëndësishme që trashëgon Shqipëria nga Mesjeta, një brilant historie e teknologjie. Ai është konceptuar si një pikturë, duke përdorur të gjithë elementët e saj, ka një larmi ngjyrash, dritë – hije, madje dhe një pikë imagjinare drite, e cila ndriçon gjithë epitafin dhe i japin atij një vezullim gati qiellor. Mbi të është shkruar: "U plotësua (u qëndis) ky areas (epitaf) i gjithënderuar dhe i hyjshëm i së mbishenjtës Hyjëlindëse të patundur, me shpenzimin dhe mundimin e episkopit të gjithëhirshëm Kalisit të Glavenicës dhe Beratit në muajin mars 22, viti 6881 (1373). Ti që zotëron jetën, ah! Si (je) trup i vdekur pa frymë. Në kohën e zotërimit të zotërijve të shumëlartë të Serbisë, Rumanisë dhe gjithë Albanit dhe vëllezërve Gjergjit dhe Ballshës. Dora e Gjergj Arianitit dhe arëqëndisësit".

Epitafi_i_Gllavenic%C3%ABs.JPG
 
Poslednja izmena:
Odakle je ovo, konkretno?

Da, Albanci su potomci predslovenskih starosedalaca u svim školskim udžbenicima i literaturi na svetu.
Pobednici politicke odluke 1912. godine ==== Austrougarska === danas zapadni svet pisu istoriju.
Ubaciti nesto u udzbenike bez valjanih dokaza je zločin i to onako na brzinu.
Dan danas se raspravlja o jeziku albanaca kojeg ne mogu nikako da povezu sa ilirskim, a hvala bogu dnk i haplogrupe otrkivaju istinu, a i istorijski podaci.

Sigurno nije park u centru Tirane i naziv kvarta nastao po staroj albanskoj ili ilirskoj reči nego po srpskoj od reči psa i kuće === paskućan
Paskućan
Inače zabeleženo je početkom 20. veka u Tirani živi 2000 srba....

Ali pravo da ti kažem i ne čudi me... Toliku bezobzirnost srba prema srbima nisam video ni u jednom narodu, koliko umanjujemo sopstvene vrednosti....
Nivo katastrofe.

Koliko danas hrvatska deca znaju vise o Tesli nego srpska, kakve emisije se prave u Hrvatskoj o Tesli za razliku od Srbije sigurno ce dovesti jednog dana do toga da se Tesla smatra hrvatom a da ce ga srbi zaboraviti i hrvati racunaju na dugorocnost da ce jedno za 50 godina dobiti bitku za Nikolu Teslu.
 
Poslednja izmena:
Moguće je da si imao u školi lošeg nastavnika. Kadar u Srbiji je, generalno gledano, na vrlo nezavidnom nivou (posebno u zadnje vreme).

Avari dolaze kao i romejski saveznici, između ostalog, da obuzdaju Slovene tj. kao instrument protivu njih.



Nema tada još Avara tako da sigurno nije.
Уџбеник из 1975, нису се ствари мнного промениле ни касније, тако да је ово мање више оно што се учило.
На теми https://forum.krstarica.com/threads...benicima-istorije-osnovna-skola.374113/page-6
сам дао више страна ово је само исечак.


00001.jpg

00002.jpg
 
Jedan od dokaza je Glavenički (Balš, Albanija danas) epitaf kojeg je pravio monah Sava iz Glavenice.
Epitaf Glavenica je epitaf iz 14. veka, napisan na platnu, a vezio ga je monah po imenu Sava iz Balša, u Albaniji.
Plašt je napravljen od svile, platna i zlata i simbolizuje Hristovu sahranu koja se koristi u pravoslavnim procesijama na Veliki petak.

Tehnički, stilski i u dekorativnim motivima, to je jedan od najsavršenijih artefakata ovog žanra na Balkanu. Epitaf predstavlja mrtvog Hrista koji leži na platnu, Svetu Mariju, Jovana, druga četiri evanđelista, proroke i anđele raširenih krila. Naručio ga je Đorđe Arijanit 1373. godine.
Kaže se da je epitaf pronađen u podrumu raspadnute kuće u Balšu, koja je u to vreme bila eparhija, gde je ubačen da bi bio sačuvan kao veoma vredan predmet.

Epitaf je ukraden 1994 iz nacionalnog muzeja u Tirani.
Ono što je interesantno je da je tekst koji piše na njemu a na internetu imate samo na albanskom jeziku: Kad google prevede jasno se vidi da Đorđe Arianit kaže u vreme Srbije, Romanije(Vizantije) i svih albana, i braće Đorđa i Balše. Ovde se vidi da je albanija smatrana geografskom celinom...


Epitafi i Gllavenicës është një nga objektet më të rëndësishme që trashëgon Shqipëria nga Mesjeta, një brilant historie e teknologjie. Ai është konceptuar si një pikturë, duke përdorur të gjithë elementët e saj, ka një larmi ngjyrash, dritë – hije, madje dhe një pikë imagjinare drite, e cila ndriçon gjithë epitafin dhe i japin atij një vezullim gati qiellor. Mbi të është shkruar: "U plotësua (u qëndis) ky areas (epitaf) i gjithënderuar dhe i hyjshëm i së mbishenjtës Hyjëlindëse të patundur, me shpenzimin dhe mundimin e episkopit të gjithëhirshëm Kalisit të Glavenicës dhe Beratit në muajin mars 22, viti 6881 (1373). Ti që zotëron jetën, ah! Si (je) trup i vdekur pa frymë. Në kohën e zotërimit të zotërijve të shumëlartë të Serbisë, Rumanisë dhe gjithë Albanit dhe vëllezërve Gjergjit dhe Ballshës. Dora e Gjergj Arianitit dhe arëqëndisësit".

Epitafi_i_Gllavenic%C3%ABs.JPG
Јел може питање, пише да је украден је 1994, је ли пронађен после? Враћен?
 
Ios (also, Νιός or Nios) is a distant Greek island in the Cyclades group in the Aegean Sea.

What is the "ethnic makeup" and historical origin of the modern residents of Ios?

17th century EXPLICIT* historical testimonies by two French travellers.

* - ex·plic·it (/ikˈsplisit/): adjective --> stated clearly and in detail, leaving no room for confusion or doubt


1) «Σε ολόκληρο το νησί υπάρχει μονάχα μιά πολίχνη στην πλαγιά ενός λόφου. Οι κάτοικοι είναι αλβανικής καταγωγής και γενναίοι. Αντιμετωπίζουν με τόλμη τους κουρσάρους». Francois Richard, 1650
2) «Στη Νιό ζουν Αλβανοί, λαός βάρβαρος και πολεμοχαρής». Από το ημερολόγιο τού Γάλλου περιηγητή Τhevenot, 1655


English translation:
1) "Throughout the island there is only a small town on a hillside. The inhabitants are of Albanian origin and brave. They treat the corsairs with boldness." (Francois Richard, 1650).
2) "In Nios live Albanians, a people barbarian and warlike." From the French traveller Thevenot (1655)
 
https://el.wikipedia.org/wiki/Φιέρι
https://en.wikipedia.org/wiki/Fier

1) Koukoudis, Asterios (2003). The Vlachs: Metropolis and Diaspora. Thessaloniki: Zitros Publications. page 359:
"Until the beginning of the twentieth century, Fier was inhabited almost exclusively by Vlach-speaking -with a few Albanian-speaking- Christians."

2) Fier Municipality. "History of the city" (in Albanian). Fier Municipality. Retrieved 2010-08-06:
"The first inhabitants of the city were the servants of Kahreman Pasha Vrioni and members of Vlach families that had lived in the area since the early 19th century period."
 
Geni Albanaca: E1b1b:
3AF78935-4A67-443D-A457-A30DE31B2D08.jpeg

Nisam moga povezat kako Albanci mogu imat ovolko genetske sličnosti sa ljudima iz śeverne Afrike i Grcima. I onda me udari, kako su Rimljani kopirali “sve” od Grka, tako su Grci kopirali od Feničana (pismo, stoicizam itd. itd.). Feničani su strašno prisne veze imali sa Grcima, a u samu Albaniju postoji i grad koji se zove Finiq (na albanski) odnosno Phoenicia (na engleski). A njihov gen u śevernu Afriku objašnjava njihova ogromna kolonija koja je stvorila i čuvenu državu: Kartagu.
 
Theodor Capidan (1879–1953) was a Romanian linguist. He was born into a Vlach family in Prilep, Macedonia. He studied at Leipzig before teaching school at Salonica.

Capidan was interested in toponymy, particularly south of the Danube. During his Leipzig days, he delivered a report on the Slavic place names of Thessaly and Epirus. Over the years, he offered etymological explanations for a large number of place names. He used several of these to argue for the idea that certain Vlachs were native to Greece, basing the theory on their phonetic transformations found only in the Latin elements of Romanian.

In his book Farserotii (Studiu Lingvistic Asurpa Romanilor Din Albania), published in 1930 he had the following to say about the ethnic composition of Lerin. Prior to the Balkan Wars he wrote there were very few Romanians in Lerin. There were Turks and Muslim Albanians but they were expelled to Asia Minor. After the wars, a large number of Vlachs and (Christian) Albanians moved to the city:

"The Vlachs come from Bitola and the Romanian municipalities around this city, such as Magarevo, Trnovo, Nizhepole, Krushevo, etc. Unhappy with the Serbian regime, which closed their schools and churches, they moved to Greek cities... They are engaged in trade, especially the restaurants kept by them... Albanians come from the area of Korcha. Some of them traded in Lerin before the Balkan War; others arrived from there during the riots in Albania in 1914-1915. Without being Greek, they are all Greek and do not want to know about what is happening in Albania, which they unfairly call Second Turkey..."
 

Back
Top