Etika otpora

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Ok, u redu. Bog nije stvorio sapun. Nije stvorio srp. Šporet. Cipele. Crep i malter. Mlin. Odelo.
Da li su te, od čoveka stvorene stvari, nužno loše?
Njihovo stvaranje zahteva istovremeno razaranje, to je prirodni zakon. Razoriti nešto da bi stvorili drugo.
Između motike i atomske bombe stoji put koji se zove prepoznavanje zla. Etika. Moral.
Ko izbegava i ignoriše zlo, ili ga prihvata i opravdava "radi mira", stvara prečicu do atomske bombe.

Kao što vidiš, od motike do atomske bombe bio je auto-put otvoren,
bez prepreka ikakvih.
Vremena je bilo da se zakoči, ali to se nije desilo.
Na koliko načina je opravdana ideja o razaranju? To je razvoj. Olakšava čoveku
život. Eto imamo i sapun da se nakon svih ludosti operemo. Oni koji to ne prate glupi
su i zaostali. Necivilizovani divljaci.

I ti sada imaš vremena da zakočiš. Evo dani i dani prolaze. Ali se to ne dešava.
Neće se ni desiti samo od sebe. Rasplamsava se. Svaki dan sve manje tebe
vidim i sve više vidim emociju koja te je obuzela.

Gde si bre nestao?

- - - - - - - - - -

Faraonn tako misli jutros...:hvala:

Razmišljaj Faraone, razmišljaj. Samo ne razbijaj glavu mislima pogubnim.
Čitava ti glava za razmišljanje treba. :heart:
 
I Simo slične reči govori ovde na temi, pa to ne prepoznaješ kao poziv na ustanak.

Ti ni Simu ni Njegoša ne razumeš, jer ni sebe ne razumeš.

Njegoš ne žali što nema saveznika za ustanak, jer nije tu ni došao sa namerom
da na ustanak poziva, već sa sasvim drugom namerom. Ali ga niko ne čuje.
Svi pospali i reči njegove do njih ne dopiru. Zato govori sam za sebe i za buduća
neka pokoljenja je stihove napisao. E sad, neko će videti cveće, a neko će
zloupotrebljavati njegove reči da bi svoje negativne emocije opravdao.
On i u situaciji kada mu je mesec sunce zastupio veruje u one koji će cveće
videti.

Pa i sam sklop reči, da tiranstvu staneš nogom za vrat, opet nije poziv na sukob
kakvom se ti nadaš. Stati za vrat možeš samo nečemu čemu si se prikrala
i to visoko iznad toga. A to isto i Simo priča, samo drugim rečima.
Ja tvom tiranstvu ne mogu tako da se prikradem kao ti. Niti ti možeš moju
lošu nameru opaziti i stati joj za vrat. Svako to sam za sebe mora da uradi.

Budni mantraju o budnosti ili ti ideju daju. Ti biraš.

Kako bi bilo da pročitaš Gorski vijenac ponovo, bez preskakanja?
I da li znaš zašto je Njegoš izbačen iz crnogorske lektire? :kpozdrav:
 
Kako bi bilo da pročitaš Gorski vijenac ponovo, bez preskakanja?
I da li znaš zbog čega je Njegoš izbačen iz crnogorskih čitanki? :kpozdrav:

Znam da si ti pametna i obrazovana vrlo. Ne sporim ti to. Sposobna si, spretna.
Svašta možeš. Silno vreme i ti i ja možemo izgubiti na analizu svakog stiha,
istorijskih izvora i okolnosti, a opet svaka će videti ono što može da vidi.

Ja ne moram u svaku travku na livadi da se zagledam da bih cvetić pronašla.
Gde god pogledam, tu je.

Što i tebi želim. :cvet:
 
Kao što vidiš, od motike do atomske bombe bio je auto-put otvoren,
bez prepreka ikakvih.
Vremena je bilo da se zakoči, ali to se nije desilo.
Na koliko načina je opravdana ideja o razaranju? To je razvoj. Olakšava čoveku
život. Eto imamo i sapun da se nakon svih ludosti operemo. Oni koji to ne prate glupi
su i zaostali. Necivilizovani divljaci.

I ti sada imaš vremena da zakočiš. Evo dani i dani prolaze. Ali se to ne dešava.
Neće se ni desiti samo od sebe. Rasplamsava se. Svaki dan sve manje tebe
vidim i sve više vidim emociju koja te je obuzela.

Gde si bre nestao?

Nisam JA nigde nestao nego si TI zazmurila. Ako otvoris oci videces me.

Lako je, zmureci iz sve snage, naucenim mantrama tumaciti svet oko sebe.
Lako je,
ali neistinito.
 
Sapun je dobar iako je dobijen ubijanjem. I cipele su dobre, iako je neko ubijen. I crep je dobar, i srp za zetvu, i odelo je dobro. Hrana je dobra.
"Po delima njihovim poznacete ih."
Kada su dela dobra tada je dobro izboriti se za njih.
 
Kao što vidiš, od motike do atomske bombe bio je auto-put otvoren,
bez prepreka ikakvih.
Vremena je bilo da se zakoči, ali to se nije desilo.
Na koliko načina je opravdana ideja o razaranju? To je razvoj. Olakšava čoveku
život. Eto imamo i sapun da se nakon svih ludosti operemo. Oni koji to ne prate glupi
su i zaostali. Necivilizovani divljaci.

I ti sada imaš vremena da zakočiš. Evo dani i dani prolaze. Ali se to ne dešava.
Neće se ni desiti samo od sebe. Rasplamsava se. Svaki dan sve manje tebe
vidim i sve više vidim emociju koja te je obuzela.

Gde si bre nestao?

- - - - - - - - - -



Razmišljaj Faraone, razmišljaj. Samo ne razbijaj glavu mislima pogubnim.
Čitava ti glava za razmišljanje treba. :heart:

...o proljecu se i aprilu ne razmislja
o djevojci lijepoj jos manje
to je na pijedestalu
o njima se pjeva
jer je pjesma...
Razmislja se o problemima
i problematicnom ...
o dobru da se siri
a zlu da se satre
ali ne zaboraviti
da sto vise zlo
to perfidnije i prekrivenije
pa me strah
da zlo ponekad ne odjene se
u ruho 'iscjelitelja'...

...da mi treba 'citava glava'
tacno je da,
i kad se spava
isto treba 'citava glava'
...nego mi nesto Svjesna
danas pridikujes
Faraonn_u prstom pokazujes
kamo treba da se uputi
onda se sam na sebe ljutim
sto se cesce ne secem po Filosofiji
polju Akadem_ovom
koje gradjani atinski
i njima bliski
posijase sofijom
a ne sofizmima ili gorgijanizmima
u smislu 'gorkom'
i evo
osjecam se zalutao
kao dijete u u dvoristu kuce
kad mu majke ,- n e m a ...
Majke,
ovdje pozivam 'za svjedoka'
latiperonose
da se opomenu
kad se pera late,
da se ovakve teme i rasprave
ne blate...
...Kodex Sokratov je,
raspravljati ali
ne ,- napadati...
no, postoji i Kodex Samuraja isto,
braneci se napadaj...

P.S.
...uzmi Glisto svjesno
sta ti odgovara,
ima dosta
u misirskog Gospodara...
...:hvala:
 
Bravo.
Kada govorimo o subjektivnim doživljajima stvarnosti, tako je.

Objektivna istina je samo jedna. Ali, šta bih ja trebala da budem da bih

objektivnu istinu videla?

Opet izvrćeš, to ti je urođeno? Treba na tome da poradiš z:)
Zašto uopštavaš?
Reč je bila o Njegošu, o njegovim rečima u Gorskom vijencu i to je sve.
Bar Njegošu tumač ne treba, svaka reč mu je kamen u tvrđavi večnosti,
ne može je nijedna glista, pomerati kako joj se ćefne, makar bila i svesna.
NI ja, niti iko.
 
Nisam JA nigde nestao nego si TI zazmurila. Ako otvoris oci videces me.

Lako je, zmureci iz sve snage, naucenim mantrama tumaciti svet oko sebe.
Lako je,
ali neistinito.
Znam. I to mi se dešava. Imitiram kao majmunče nešto što sam negde čula,
a u sebi osvestila nisam.
Dešava mi se i da me obuzme neka negativna emocija.
Jedino što sada mogu je da te periode skratim. Da ih primetim sve ranije.

Ne, to nisi ti. Da si ti to što sada misliš da jesi, ne bih ni pričala sa tobom.
Samo si se poistovetio si se sa nečim.
 
Sapun je dobar iako je dobijen ubijanjem. I cipele su dobre, iako je neko ubijen. I crep je dobar, i srp za zetvu, i odelo je dobro. Hrana je dobra.
"Po delima njihovim poznacete ih."
Kada su dela dobra tada je dobro izboriti se za njih.
Imaš lošu nameru sa lošim delom.
Dobru nameru sa dobrim delom.
Dobru nameru sa lošim delom.
Lošu nameru sa dobrim delom.

I ovde pričamo o dobroj nameri sa lošim delom?
Čemu kada rezultat već vidimo. Kada su počeli da koriste motiku, ljudi nisu
atomsku bombu videli. Da jesu, motike bi pobacali. Mi sada atomsku bombu
vidimo, a motike i dalje ne bacamo. I dalje opravdavamo. Zašto?

- - - - - - - - - -

P.S.
...uzmi Glisto svjesno
sta ti odgovara,
ima dosta
u misirskog Gospodara...
...:hvala:

Hvala.

Izvini što je to zvučalo kao da te mama grdi.
Sledeći put ću pažljivije sročiti.

- - - - - - - - - -

Opet izvrćeš, to ti je urođeno? Treba na tome da poradiš z:)
Zašto uopštavaš?
Reč je bila o Njegošu, o njegovim rečima u Gorskom vijencu i to je sve.
Bar Njegošu tumač ne treba, svaka reč mu je kamen u tvrđavi večnosti,
ne može je nijedna glista, pomerati kako joj se ćefne, makar bila i svesna.
NI ja, niti iko.

Ček sad.
Ja ne vidim istinu, ti ne vidiš istinu, al tvoja ''istina'' je istinitija od moje.
Pa kako to može? I ko tu izvrće, ti ili ja?
Čemu da se ubeđujemo koja bolje vidi, ako smo zaključile da smo obe
ćorave?

Zar nije korisnije da razgovaramo o tome kako obe da progledamo?
Imaš li neku ideju?
 
Mozda je bio vulgaran :mrgreen:

Summa summarum teme, cilj opravdava sredstvo onda se nema sta pricati o etici.

Istina i to kao sasvim usvojena ugradjena misao mase, a tako daleko od moralne prirode coveka.

Istina je da i ja mislim da neke ljude treba samarati, a nekima skidati krunu silom, ali se onda javi

onaj drugi i kaze, niti je samaranje nacin niti je prevrat opravdan, jer vlast je vlast i menja se samo opstim stanjem u drustvu.

- - - - - - - - - -

Da ti spale kuću, pobiju decu, tebe siluju, koja bi bila tvoja priča?

Osveta, neopravdana, ali ljudska. Sto daje pravo nekima da sprovode revoluciju koja je opet neopravdana, jer cak ne zadovoljava ni osvetu.
 
...zasto se ljudi kriju iza nekih nazovi 'krilatica'
potezu Rijec o vlasnicima rijeci...
ovdje smo da amaterski prilazimo Temi
koja ubija i profesionalce
kako naucnike tako i prakticare tj. terapeute
koji se osmjele tek u kasne dane
da se sucele sa ljudima zlim
cak i oni posrcuci
jer treba osjetiti zlo u policajcima, medicinskim sestrama, clanovima mirovnih vijeca, porotnicima
tj. uzornim gradjanima...te osobe u 'cinu' zla zaodjenuto i prefinjeno odrade
i nastave da na finjake dobardanisu
izuzev osoba hitlerovskog tipa koje imaju moc da mase vode tj. podvode u 'zlo_cine' ne prezajuci od markiranja jer im se moze
kriminalci su zavedene osobe i ne zle nego problematicne su...
Jos ima toga
ali,
sacekacu da Glista i Ristob /...naucnike i Dalaj Lamu nijesam , mislim iz sna probudio.../
isprazne anzere
a Faraonn da sa sebe zrnevlje spere
i ...t a k o to und so w.
...
 
Jbt.. sad ne znam šta da radim...

Ovo ko u onoj igri ''fote''. Glista i Rista dobili zadatak. A ja reči ne razumem.

Hajde da sačekam da vidim šta će Rista raditi, pa ću da sledim.. ako je zabavno...
 
Zabavno, zabavno. :lol:

Znaš ti bolje nego ja. Al hoćeš da me pustiš da istrčavam pred rudu. :lol: A ja sam uvek gentelman. :kpozdrav:

Mi smo nespretni veslači Ktstarice. Nikako ne možemo da uskladimo rad ruku i glave. To kapetanovo bistro oko oma ošacovalo. Al nije htio exeqciju na nepravedan način. To bože-sačuvaj, da ne ogriješi svoju plemenitu dušu. Pravedno je to izveo. Tu je, evo ne znam štaje to, pokušavao nave moguće načine napregnuti sve svoje kapacitete u džaba. Dam ubiješ na znam šta je to Ne gativna selekcija. Vjerujem da ni ti znaš. :zroll:

El sad znaš da ćemo ja i ti doplivati do pustog ostrva taman na vreme da nam ushićenje zameni tuga gledajući kako nam nasukani virtelni dom tone? :sad2:
 
Da ti spale kuću, pobiju decu, tebe siluju, koja bi bila tvoja priča?


Kada se 90. zakuvalo ja Balkanu, ja sam već neko vrijeme živio u Londonu pa otišao na godinu dana u Australiju i opet se vratio u London. Tokom mog boravka u Australiji, krajem 89. imao sam noćne more. Nekoliko puta se ponavljao isti san. Ustajao bih sav uznemiren i preznojen. U tim snovima je uvijek bilo rata, ali ne onog rata tipa prvog ili drugog svjetskog, u kojemu se znalo ko ti je spoljnji neprijatelj, već je uvijek počinjalo sve među prijateljima, ljudima iz istog kraja, susjedima. U jednom snu, dok sam sa nekim (neodređenim) susjedom sjedio ispod drveta u nekakvom šljiviku, on se bez da sam ga isprovocirao, povukao iza mojih leđa, nasmijao se kao što se prijatelji smiju s prijateljima, a onda od nikud izvadio pištolj, stavio mi ga na potiljak i opalio metak u glavu.

Iste sedmice drugi san, takođe sam s ljudima koje poznajem ali smo svi odjednom kao u zatvoru. Zidine zatvorskog kruga su visoke a stražari oko nas naoružani. Odjednom smo svi počeli da se penjemo ka vrhu zidina, u bijeg, a stražari su se tad pojavili u pravom svjetlu; bili su to oni isti Nijemci-fašisti koji su počeli da osipaju paljbu po nama. Samo što sam uspio da skočim na vrh zida jedan metak me je pogodio u stomak.

...

90-te sam se vratio u London a onda sam otišao u selo da posjetim roditelje. U selu su se podigli muškarci i organizovali nekakav skup SDS-a ili nešto slično. Kroz selo su sa šahovnicama i usklicima u autima prolazili Hrvati iz obližnjih sela ... Kad sam odatle otišao kući, kod roditelja, rekao sam ocu šta sam sanjao i rekoh mu da će se ovo ludovanje završiti ratom. Komšije će s komšijama ratovati.

...
On me skoro ismijao i reče kako to nije moguće.
————————————————-

Vratio sam se u London, negdje u avgustu, ili tako nešto, a u Sloveniji je nakon mjesec ili nešto, ne sjećam se, već počeo rat. Kada je rat počeo u Bosni, našao sam se za tren pred iskušenjem: Šta će biti ako mi ubiju roditelje, siluju i ubiju sestru i slično?

Nisam dugo bio u dilemi, samo onoliko koliko sam mogao pomisliti o tom scenariju. Pitao sam sam sebe da li ću ići da ih osvećujem? Pomislio sam samo na tren o tom nemilom scenariju a onda sam ga odbacio i rekao sam sebi, ako je njihova Sudbina da umru na taj način ja se ne mogu miješati u to. Ali sam takođe rekao da ja imam dovoljno Savjesti da ne jurim za pravdom i osvetom, jer ako samo i pomislim na osvetu i pravdu, već sam postao isti kao oni koji bi izvršili zločin nad mojim najbližima. Kategorično sam rekao ne, neću da nastavljam lanac kojemu kraja neće biti. Svako mora preuzeti odgovornost za sopstveno učešće u realnosti. Tad sam istinski morao izvagati ljude i njihovu svjesnost, rodbinu, moje krvne veze i ljude koji su mi braća i sestre po Bogu. I bio sam tužan u ime svih, što ne umiju vidjeti zlo koje je kao korov izraslo u njihovim “srcima”. Shvatio sam da me niko neće slušati ako im kažem da put kojim su namjerili neće im donijeti ništa dobro. Znao sam tad već da bi me proglasili izdajnikom jer eto, neprijatelje nazivam braćom i sestrama. Vidio sam čitav scenario... ali ga nisam htio prihvatiti za svoju realnost. Ostao sam izvan blata... neokaljanih ruku i duše.

...

Prošlo je od tad 18 godina kad sam se probudio u Bogu. Ne čudi me sad da jesam. Ja sam svo vrijeme rata tugovao za ljudima, tugovao sam jer im nisam mogao došapnuti da stanu, da ostave oružje, da ga nikad NIKAD nisu ni trebali u ruke uzeti... a danas Vi još uvijek pričate o osveti...
Sad bih trebao tugovati nad vašim ludilom.
Ali odraslih. Svako mora odrasti u sebi. Ja činim onoliko koliko je u mom domenu da ukažem na istinu. Toliko imam i volje i znanja.
Za ostalo svako mora preuzeti odgovornost na sebe.
 
Tvojih istina je bilo vise komada sto ne znaci da nisi dobar covek,
a to sto si usao u Boga, pa lecis na daljinu i ljudima pricas istine, po potrebi
to je prica za sebe.

- - - - - - - - - -

Pazi usao u Boga....a ja vidim neko mi stalno dobacuje tiho i ne mogu da odredim odakle...
 
Kada se 90. zakuvalo ja Balkanu, ja sam već neko vrijeme živio u Londonu pa otišao na godinu dana u Australiju i opet se vratio u London. Tokom mog boravka u Australiji, krajem 89. imao sam noćne more. Nekoliko puta se ponavljao isti san. Ustajao bih sav uznemiren i preznojen. U tim snovima je uvijek bilo rata, ali ne onog rata tipa prvog ili drugog svjetskog, u kojemu se znalo ko ti je spoljnji neprijatelj, već je uvijek počinjalo sve među prijateljima, ljudima iz istog kraja, susjedima. U jednom snu, dok sam sa nekim (neodređenim) susjedom sjedio ispod drveta u nekakvom šljiviku, on se bez da sam ga isprovocirao, povukao iza mojih leđa, nasmijao se kao što se prijatelji smiju s prijateljima, a onda od nikud izvadio pištolj, stavio mi ga na potiljak i opalio metak u glavu.

Iste sedmice drugi san, takođe sam s ljudima koje poznajem ali smo svi odjednom kao u zatvoru. Zidine zatvorskog kruga su visoke a stražari oko nas naoružani. Odjednom smo svi počeli da se penjemo ka vrhu zidina, u bijeg, a stražari su se tad pojavili u pravom svjetlu; bili su to oni isti Nijemci-fašisti koji su počeli da osipaju paljbu po nama. Samo što sam uspio da skočim na vrh zida jedan metak me je pogodio u stomak.

...

90-te sam se vratio u London a onda sam otišao u selo da posjetim roditelje. U selu su se podigli muškarci i organizovali nekakav skup SDS-a ili nešto slično. Kroz selo su sa šahovnicama i usklicima u autima prolazili Hrvati iz obližnjih sela ... Kad sam odatle otišao kući, kod roditelja, rekao sam ocu šta sam sanjao i rekoh mu da će se ovo ludovanje završiti ratom. Komšije će s komšijama ratovati.

...
On me skoro ismijao i reče kako to nije moguće.
————————————————-

Vratio sam se u London, negdje u avgustu, ili tako nešto, a u Sloveniji je nakon mjesec ili nešto, ne sjećam se, već počeo rat. Kada je rat počeo u Bosni, našao sam se za tren pred iskušenjem: Šta će biti ako mi ubiju roditelje, siluju i ubiju sestru i slično?

Nisam dugo bio u dilemi, samo onoliko koliko sam mogao pomisliti o tom scenariju. Pitao sam sam sebe da li ću ići da ih osvećujem? Pomislio sam samo na tren o tom nemilom scenariju a onda sam ga odbacio i rekao sam sebi, ako je njihova Sudbina da umru na taj način ja se ne mogu miješati u to. Ali sam takođe rekao da ja imam dovoljno Savjesti da ne jurim za pravdom i osvetom, jer ako samo i pomislim na osvetu i pravdu, već sam postao isti kao oni koji bi izvršili zločin nad mojim najbližima. Kategorično sam rekao ne, neću da nastavljam lanac kojemu kraja neće biti. Svako mora preuzeti odgovornost za sopstveno učešće u realnosti. Tad sam istinski morao izvagati ljude i njihovu svjesnost, rodbinu, moje krvne veze i ljude koji su mi braća i sestre po Bogu. I bio sam tužan u ime svih, što ne umiju vidjeti zlo koje je kao korov izraslo u njihovim “srcima”. Shvatio sam da me niko neće slušati ako im kažem da put kojim su namjerili neće im donijeti ništa dobro. Znao sam tad već da bi me proglasili izdajnikom jer eto, neprijatelje nazivam braćom i sestrama. Vidio sam čitav scenario... ali ga nisam htio prihvatiti za svoju realnost. Ostao sam izvan blata... neokaljanih ruku i duše.

...

Prošlo je od tad 18 godina kad sam se probudio u Bogu. Ne čudi me sad da jesam. Ja sam svo vrijeme rata tugovao za ljudima, tugovao sam jer im nisam mogao došapnuti da stanu, da ostave oružje, da ga nikad NIKAD nisu ni trebali u ruke uzeti... a danas Vi još uvijek pričate o osveti...
Sad bih trebao tugovati nad vašim ludilom.
Ali odraslih. Svako mora odrasti u sebi. Ja činim onoliko koliko je u mom domenu da ukažem na istinu. Toliko imam i volje i znanja.
Za ostalo svako mora preuzeti odgovornost na sebe.

Nisam za osvetu, ti si je spomenuo.
Ali jesam za pravdu. Svaki zločin mora biti kažnjen po zakonu.
Ali kada institucije ne funkcionišu, korumpirane su, vlast i kriminalci povezani u sprezi sa sudstvom,
mediji nedostupni, a zločinci i dalje šetaju slobodno i nekažnjeno čine nove zločine, a vlast radi na štetu svojih građana,
svako mora pružiti otpor, ako nije kukavica .Otpor na svaki način - osim nasilja.
Postoje građanski protesti, štrajkovi, peticije, otkazivanje poslušnosti...sve osim
ravnodušnosti i nedelovanja.

Tebi je lako, spasao si se bekstvom na vreme i sada popuješ.
Najstrašnije je što ničije stradanje, pa ni tvojih rođenih, ne bi izazvalo ništa
osim pokoravanje sudbini.
Nema tu čovečnosti, kakva etika, kave propovedi.
Poštedi nas.
 
iskustvo ti kaze da eticki principi imaju samo jednu vrastu kauzalnosti

ako neko tebe hlebom i ti njega hlebom

ostalo van hleba se podrazumeva sa tom razlikom, jer moras vratiti sa kamatom da ne bi bilo sledeceg puta da se bacaju kamenjem
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top