Elan vital

šta znači biti svestan
što je ker nesvestan
jer ne može da kaže "stvar po sebi postaje objekat kad je percipirana od subjekta" :lol:
takvi iskazi su više nesvest nego svest
svojevrsna koma
matrix
ajmo se mlatiti nebitnim stvarima
napravimo sebi svet
u kome je nebitno zapravo bitno
a bitno zapravo nebitno
iskrivimo sopstvenu percepciju
da bi se poravnala sa našom sopstvenom izopačenošću
 
attachment.php
 

Prilozi

  • 547871_422244614539522_226889634_n.jpg
    547871_422244614539522_226889634_n.jpg
    39,3 KB · Pregleda: 100
šta znači biti svestan
što je ker nesvestan
jer ne može da kaže "stvar po sebi postaje objekat kad je percipirana od subjekta" :lol:
takvi iskazi su više nesvest nego svest
svojevrsna koma
matrix
ajmo se mlatiti nebitnim stvarima
napravimo sebi svet
u kome je nebitno zapravo bitno
a bitno zapravo nebitno
iskrivimo sopstvenu percepciju
da bi se poravnala sa našom sopstvenom izopačenošću

Ti poceo ko tuzni patak sa apstrakcijama.:D
 
Елан витал представља напрегнуту живоитну силу. Материја предстсвља отпуштеност исте. Као основу свега имамо дакле једну жвиотну силу, коју можемо звати и воља, и њену напрегнутост и отпуштеност.Напрегнутост се испољава у синтропији или повећању уређености опажајног света а отпуштеност у ентропији.

Сада ми као инидивуде имамо две духовне способности окренуте обема странама те метафизичке стварности. За спознавање активне стране напрегнуте животне силе имамо интуицију, а за спознавање пасивне отпуштте стране животне силе имамо интелигенцију са њеним формама , простора и каузалитета.

Морамо јасно разграничити те две способности. И активности једне раздвојити од активности друге.

Рецимо . Ми као људи углавном смо ослоњени на интелигенцију и интуиција се јавља ту и тамо ,. Приликом полног избора делује интуиција а не интелигенција и слично. Али, генерално, интелигенција је наш водич а интуиција је умногоме склоњена на страну.

Али није тако и код животиња и њихови примери могу нам појаснити како изгледа то деловање вођено интуицијом за разлико од оног вођеног интелигенцијом:

....

.

Slaže se sa inercijom, kinetičkom i potencijalnom energijom...

Elan-vital je provalila/načela francuska plemkinja koja se bavila jednačinama Ep/k

Ona je pošla od ove logike. Ako se telo kreće sa masom promenom, brzine (puta i vremena) ima energiju i može se izračunati njegov prirast. Međutim šta se događa kada telo stoji, ok, onda je E = 0. Ali šta pokreće , "pokretanje" I kakav je to prirast da bi 0 postala E. Taj sam momenat (međustanje) je u stvari Elan-Vital, to je kada materija postaje energija,

Samo pokretanje, voza, kočije, auta, bilo čega je čudna. Ima zadršku i napregnuće. Što veća masa to je čudniji osećaj, kod ogromne kompozicije, ogromnog broda, tenka oseća se to zasada još nemerljivo polje, kada kao da deo materije u pokretanju postaje energija i kada energija postaje materija u zaustavljanju. Bar meni je poprilično neprijatno/nelagodno osećanje prožimanja narastajućeg tog polja sa mojim konstantnim Elan-Vital poljem (ako je to To)

--
Bravo Ozimane...
Veliki pozdrav
Ja
 
Poslednja izmena:
Elan Vital je objektivno uzeto zivotna sila koja se probija kroz opstu entropiju i inertnost materije.
Subjektivno, Elan Vital je napregnutost volje koja se probija kroz otpustenost te iste volje ili onaj primer sa rukom nikada nije suvisno ponoviti.

Ako podignemo ruku paralelno ispred sebe. Posle par minuta izgubicemo snagu i ruka ce protiv nase volje poceti da pada. Upravo je to situacija koju trazimo! U tom trenutku spustanja ruke, u njoj ce i dalje biti delic nase volje koja je ruku podigla. Medjutim, taj delic volje sada nije vise u stanju da spustanje ruke spreci ali ga moze barem usporiti.

Taj ostatak volje koji postoji u ruci mozemo smatrati za Elan Vital koji susrece otpor otpustene volje . To je kao susret sa zidom. Kao podizanje tereta koji pada. Kao rvanje dva rvaca. Iz te borbe napregnutosti i otpustenosti volje, Elan vital ima "zadatak" da u opstu predvidljivost uzroka i posledice , osptu inertnost i automatizam, unese najvecu mogucu sumu slobode. Pri tome , iz te borbe, nastace zivi oblici. Spomenici prvobitnog poleta. Upravo sam rekao "spomenici" jer svako zivotinju mozemo uzeti bas tako. Kao ucvrscenu i zarobljenu zivotnu silu ...koja je pokusala da padajucu materiju podigne...ali se u tom naporu iscrpla i bila uhvacena u mrezu nuznosti i inertnosti. Zivo bice je neuspeo pokusaj Elan Vitala da se probije kroz materiju. Neuspeo pokusaj trijumfa sloboda nad nuznoscu.

Pogledajte ovu zivotinju:
TRS-Delphin_1164029666_80318883.jpg


Elan Vital koji se otelotvorio u delfinu prilagodio je njegovo telo otporima vodene sredine. Ta borba na kraju je dovela do oblika koji je savrsen za probijanje kroz tu "otpustenost ruke".....vodu. Medjutim volja je susta sloboda. Ona ne voli biti svezana u lance..a ma koliko da ovaj delfin izgleda slobodno, on jeste svezan u lance. Volja bi mozda pozelela da izadje na kopno ...ali to nece moci jer je zarobljena u telesnom obliku delfina.

Nalazim da je ova Ezopova basna Lisica i roda veoma ilustrativan primer toga.
LISICA I RODA
Lisica je odlučila da se našali sa svojom prijateljicom rodom. Pozvala ju je na ručak i iznela pred nju neku retku supu u plitkom tanjiru. Takav ručak se mogao samo polizati, a roda nije mogla ni kap da uhvati kljunom. Lisica se pretvarala da joj je jako žao što se rodi nije dopao ručak, pa se gladna vratila kući.
i039_th.jpg

Sledećeg dana lisica je bila rodin gost.Zadovoljna i nestrpljiva požurila je rodinoj kući, jer je bila gladna. Ali je tamo sa užasom primetila da je ručak poslužen u dubokim ćupovima, sa vrlo tesnim grlićem, iz kojih je roda vrlo lako jela. Lisica nije dohvatila ni mrvicu ukusnog jela i otišla je kući gladna.
A onda je rekla sama sebi:" Zapravo nemam pravo da se žalim. Roda mi je samo vratila milo za drago.. Ezop

Iako pisana za drugo "naravoucenije" iz ove price mozemo videti da su i lisica i roda bili zarobljeni svojim oblikom tela. Roda moze da jede samo iz flase ,iako volja koja u njoj deluje zeli da jede i iz tanjira. Lisica isto tako. Elan vital u njima je neslobodan...zarobljen u mehanizimima koje je sam podigao.
Ove Bergsonvoe reci na tu temu ne mogu ne citirati:


Medjutim ubacimo u onu bajku coveka. On moze da jede i iz flase i iz tanjira. Covek je najdalje otisao u pravcu slobode i to pre svega zahvaljujuci svom jeziku...mehanizmima koji mu omogucavaju izvesnu slobodu bez "ucvrcivanja" u oblik tela a koji bi ga "skoturao oko sebe a onda povukao za sobom".

Povukao gde?

U inertost i automatizam ka cemu cak i covek, uz sve svoje pokusaje, neumitno ide. Jer bog zeli da spava .. Ruka se spusta, a volja koja se tome suprostavlja moze samo da je uspori.


Kako prepoznati zivotnu silu po obliku?

Isto kao sto prepoznamo silu teze po tragu koji ostavi na pesku.
Isto tako mozes prepoznati volju za hranom u obliku organa za ishranu kod zivotinja , volju za zivotom u organima odbrane..kandzama i oklopima, volju za razmnozavanjem u organima reprodukcije.

Elan vital je kretanje, oblik je slika,percepcija. Kretanje nije isto sto i oblik, a oblik je otisak, nepokretna slika uzeta sa kretanja .... zivotne sile ili transcendentne volje.
 
Либидо је општа ознака за психичку енергију. То је један од кључних појмова психоанализе и односи се на енергију сексуалног нагона. Зато су нагонске тежње увек усмерене ка тражењу пријатности и задовољства било на сопственом телу (аутоеротско) на спољашњем објекту (стварно) или фантазматско, инцесно, хомосексуално и сл. Енергија либида, односно сексуалног нагона, мења се у фазама, као што су орална и анална, док не достигне генитални стадијум и не пронађе одговарајући сексуални објект који није дат пре овог искуства. По Јунговом схватању либидо се дефинише као целокупна психичка, односно животна енергија којом свака особа располаже.
 
Либидо је општа ознака за психичку енергију. То је један од кључних појмова психоанализе и односи се на енергију сексуалног нагона. Зато су нагонске тежње увек усмерене ка тражењу пријатности и задовољства било на сопственом телу (аутоеротско) на спољашњем објекту (стварно) или фантазматско, инцесно, хомосексуално и сл. Енергија либида, односно сексуалног нагона, мења се у фазама, као што су орална и анална, док не достигне генитални стадијум и не пронађе одговарајући сексуални објект који није дат пре овог искуства. По Јунговом схватању либидо се дефинише као целокупна психичка, односно животна енергија којом свака особа располаже.

извор овога?
јер није тачно.
либидо, ако се узме као општа психичка енергија, не своди се само на енергију сексуалног нагона, већ је само обухвата
разлика је онолика колика између схватања либида Фројда и Јунга

не може да не упадне у јаловост онај ко либидо сведе на енергију сексуалног нагона
 
RUKA I LINIJA
Ono sto moramo primeiti kada posmatramo zive organizme, to je beskrajana slozenost gradje, i krajnja jednostavnost funkcije
Odakle tolika slozenost sa jedne i prosta funkcija sa druge strane?
U jednostavnom dogadjaju povlacenja linije, od tacke A do tacke B, imamo dva desavanja.
Jedan je unutrasnji, drugi spoljasnji.
1) Unutrasnje desavanje jeste svojevrstan osecaj volje i trajanja.
2) Spoljasnje desavanje jeste povucena linija u prostoru.

Ova dva elementa desavaju se zajedno, ali ovde primecujemo jednu veliku nesrazmeru. Vidimo krajnju jednostavnost u prvom slucaju i beskonacnu slozenost u drugom.Ili povuci liniju, kao unutrasnji osecaj, jeste najprostiji akt volje, ali ako sada uzmemo da tu liniju analiziramo, videcemo da je ona sastavljena iz beskonacno mnogo delova. Ako ovu liniju pocnemo deliti, radicemo to do beskonacnosti i imacemo posla sa beskonacno mnogo delova uredjenih izmedju sebe na svrsihodan nacin ali u isto vreme svu tu beskonacnost imali smo u svojevrsnom, najprostijem osecaju volje i trajanja.
Ovo je samo analogija koja treba da nam pokaze odakle neverovatna slozenost gradje organa u prirodi uz istovremeno neverovatnu jednostavnost funkcije. Jer volja nije imala nista vise problema da napravi jedan organ, nego sto smo mi imali problema da povucemo liniju. Sva slozenost dolazi od intelekta i njegovih formi opazanja, dok je izvan svih formi , izvan prostora i vremena oblast volje i to nase volje, nase najdublje unutrasnje sustine.

MOZAIK
Zamislimo da neka vanzemljaska inteligencija ne poznaje nikakve aktove volje i da ona ima posla samo sa spoljnjim opazajima. Nekako oni dodju do Leonradove Mona Lize i pocnu da razmisljaju kako je ta slika mogla nastati.
Morace nabaviti hiljade i hiljade kockica . Zatim ih moraju redjati. Mehanisti medju njima tvrdice da su se kockice prilikom originalnog stvaranja slike rasporedile izmedju sebe tako ..nasumicno. Pristalice celishodnog uzroka tvrdice da je prilikom sklapanja kockica postojao neki unapred utvrdjeni plan.
Ali i jedni i drugi bice daleko od istine, jer prilikom stvaranja Mona lize, nije bilo nikavog redjanja kockica, vec unutrasnja inspiracija umetnika koja je pretocena u akte povlacenja linija koje su u samom nastajanju bili najprostiji aktovi volje .


Oва изложба скулптура од лего коцки подсетила ме на велику истину која указује да је живот интуиција а не поређаност делова једних до других.


Прво имамо живот који је квалитативна множина а онда наша моћ сазнања из тог својеврсног динамичног флуида, издваја непокретне слике, опажаје, или делове које ређа једне до друге. Из једне мелодије издваја цртеже нота на нотној свесци.

Али, ма колико сада ређали те делове нећемо на тај начин добити кретање.

"Од интуиције можемо ићи ка интелигенцији, али обрнуто није могуће."
Бергсон

Из кретања можемо издвојити слике, али од тих слика не можемо добити кретање. Јер те слике нису делови кретања. Живот , елан витал, је кретање а опажаји које наше сазнање ствара из тога нису делови тог живота него само представе истог. До елан витала стижемо интуицијом , не опажањем.
 
....... Живот , елан витал, је кретање......
...a kretanja nema bez promena u makro i mikro svetu...bez promena stanja i svojstava...dakle , nema života bez promene stanja i svojstava bilo čega / svega znanog i neznanog...da nije bilo promene svojstava i stanja ( kako na mikro tako i na makro planu ), u pra svetu ( ma šta to podrazumevalo , što današnja nauka hoće da spozna ), mi zasigurno nebi ovakvi bili - svesni sopstvenog postojanja...
 
...a kretanja nema bez promena u makro i mikro svetu......

Управо је суштина у томе да кретања има без промена у макро и микро свету. И да требамо одвојити кретање од представе тела које се креће из тачке а у тачку б. Кретање је нешто сасвим друго од тога. Неaзвисно од било ког тела и од простора самог .

Evo неколико Бергсонових реченица o tome:

Ako ja dignem ruku od A do B, ovaj pokret pojavljuje mi se u isti mah u dva vida. Osećen iznutra, to je jedan prost nedeljiv akt. Opažen spolja, to je opis izvesne krive AB. U ovoj liniji razlikovaću toliko položaja koliko hoću, i sama linija će moći biti definisana kao izvesna uređenost ovih položaja. Ali, položaji u beskonačnom broju, i red koji vezuju položaje jedan za drugi, izašli su automatski iz nedeljivog akta kojim je moja ruka otišla od A do B. Mehanizam bi se sastojao ovde u tom što bi video samo položaje. Učenje o celishodnosti vodilo bi računa o njihovom redu. Ali mehanizam i učenje o celishodnosti prošli bi i jedan i drugi, pored pokreta koji je prava stvarnost. U izvesnom smislu pokret je više nego položaji i njihov red, jer dovoljno je da ga sebi damo, u njegovoj nedeljivoj prostoti, pa da beskonačnost uzastopnih položaja i njihov red odjedanput budu dati, sa nečim više što nije ni red ni položaj već nešto što je bitno, a to je kretanje.

Стваралачка еволуција

Reality is mobility. Not things made, but thigs in
the making, not self-maintaining states, but only changing
states, exist. Rest is never more than apparent, or, rather, relative.
The consciousness we have of our own self in its continual flux introduces us to the interior of a reality, on the model of which we must represent other realities. All reality, therefore,is tendency.

Увод у метафизику
 
...pojam kretanje obuhvata i stvari izvan kretanja od tačke "A" do tačke "B" , na ibarskoj magistrali ( to kretanje i nije preporučljivo iz bezbedonosnih razloga - a ishod je poznad ; što južnije to mentalno tužnije ).... kretanje - promena potencijala , energetskih stanja , stanja spoznaja i još mnogo toga što je u kosmosu , a čovek treba da ga spozna....
...savremenoj misli smeta njen bukvalizam i prazni potencijali , koji se drže autoriteta,,,,,močvara....rekao bih sva spoznajna kretanja teže mirovanju u polaznoj poziciji....
 
Edwin Henry Landseer - Deer and Deer Hounds in a Mountain Torrent
deer-and-deer-hounds-in-a-mountain-torrent.jpg!HD.jpg


Планински поток је "елан витал" метафизичка воља.

Јелен и пас ухваћени у њеној бујици један другог прождиру. А бујица носи обадвоје.

S naše tačke gledišta, život uzet u celini pojavljuje se kao jedan ogroman talas koji se širi iz jednog središta i koji se gotovo na celom krugu zaustavlja i preobraća ujedno klateće kretanje na mestu: na jednoj jedinoj tačci prepreka je provaljena, impulsija je prošla slobodno. To je ta sloboda koju ima ljudski oblik. Svuda inače osim kod čoveka svest se našla saterana u ćorsokak; sa čovekom samim ona je produžila svoj put. Čovek nastavlja, dakle, beskonačno životno kretanje, mada on ne vuče sobom sve ono što je život nosio u sebi.

Bergson
 
Vrsta determinirajućih mikrotalasa su gravitacioni mikrotalasi.Izmereni s proleća prošle godine prvi put.
Još nekonstatovani mikrotalasi koji čine svojom pravilnošću fraktalno dejstvo na (ono šta zovemo) materiju,
deluju tako da poput gravitacionih izazivaju kontra sile!
Kako je teža usmerena prena središtu,planete,satelita,zvezde te je po tome reaktivna sila gravitacionim mikrotalasima,
tako i determinirajući životni talasi stvaraju u materiji fraktalne kontasile kao reakciju uređujući kristalno u kvartalima
materiju,težeći uređenim ostati i još se i uvečati i brojno i kvantitativno...
Tako da je životna sila ustvari reaktivna sila!
Ovo psihološki lako utvrđujemo kod čoveka,ali i kod svakog živog bića-od amebe ,preko biljaka do sisara...
Čovek samo složenije reaguje na senzacije promena okoline...A reaguje i svaka čestica jer dolazni talasi teže da
menjaju "sećanja" na razne pozicije i modalnosti te čestice...;)
(Svejedno je ako misli da je to "samo" u njegovom umu-tada reaguje u umu,ali dolazni talasi nisu njegovi-njegove su
reakcije-te tako intro stav podrazuneva "višu silu":lol:
)
Naravno da sam ovo uprostio i naravno da ljudi nisu jedina bića koja znaju za determinirajuće talase koji nam stižu
iz najudaljenijih dubina svemira...
Inače taj gigantski snop determinirajućih talasa koji je veoma teško izmeriti klasićnim metodama jer je u fluksu gravitacionog mikrozračenja,
je poznat od davnina zahvaljujući i vedskim mudracima,babilonskim i judaističkim sveštenicima,indijanskim i aboriđinskim vračevima i šamanima
koji su mu davali razna imena:Prana,Duh sveti,Veliki duh,Onaj koji korača velikim koracima i sl...
Obzirom da su gravitacioni talasi otkriveni,sigurno će i ovi i biće daleko sve jasnije...
Tako da se ne radi o nesaznajnom-transcedentnom,već o reakcijama na dosad nesaznato determinirajuće dejstvo !
 
Vrsta determinirajućih mikrotalasa su gravitacioni mikrotalasi.Izmereni s proleća prošle godine prvi put. Još nekonstatovani mikrotalasi koji čine svojom pravilnošću fraktalno dejstvo na (ono šta zovemo) materiju,

Хајде мисли о тим таласима а да у свести немаш једну замишљену линију у простору коју ћеш, јелте, звати "сила".
Хајде затим измери ту "силу" а да оно што си измерио не буде та линија ?

Obzirom da su gravitacioni talasi otkriveni,sigurno će i ovi i biće daleko sve jasnije...
Tako da se ne radi o nesaznajnom-transcedentnom,već o reakcijama na dosad nesaznato determinirajuće dejstvo !

Тако да се ради о трансцендентном, несазнајном. Јер силе нису у области сазнања. Оно што зовеш "сила" позивајући се на сазнање јесте, као што рекох, једна замишљена линија у простору. Шта је сила долазимо другим путевима него што је сазнање и у самосвести је откривамо као ВОЉУ, као интуицију трајања.

Sila - koja kamen privlači zemlji - po svojoj suštini, po sebi i van svake predstave jeste volja.

Шопенхауер

У сазнању нема кретања, нема деловања , како је то давно открио још Зенон, тако да у сазнању нема ни сила. Ни гравитационе, ни било које друге.

У сазнању имаш посла једино са простом непокретном, сликом у твојој свести коју ређаш до слика сећања све поређане једна до друге у замишљеном простору. И ту нема сила. Шта је сила долазимо непосредним искуством и налазимо је као вољу.

Да поновим опет:
Sila - koja kamen privlači zemlji - po svojoj suštini, po sebi i van svake predstave jeste volja.

Шопенхауер
 

Back
Top