EKV

  • Začetnik teme Začetnik teme DJM
  • Datum pokretanja Datum pokretanja

Evo i ove od ranije. Izvinjavam se na losem kvalitetu. Sad idem da spavam, rekao bih da na snimku imam i Sinhro negde pa cu staviti kada ga nadjem. Kada nadjem vremena snimicu Ti si sav moj bol mada to ce biti malo teze posto sam morao da zapostavim klavir ovih dana zbog drugih stvari (medju kojima je i klavir). Cak nisam siguran da cu uopste spavati kuci ove nedelje. Ali u svakom slucaju- pojavice se uskoro ;)

Jessss.
Kant vejt.
 
Ja se nadam da će se malo smiriti strasti i da ljudi neće previše lično prihvatati sve komentare, opet, ovo je Internet i ne poznajemo se međusobno, gledavši sa one emotivne strane.
Nadam se da će biti sve u redu, nastavljamo sa temom :)
 
Обожавам ЕКВ, омиљене песме:
1. Очи боје меда.
2. Пар година за нас
3. Земља
4. Срце

:D
 
Je li zna neko da li jos uvek u Beogradu moze da se nadje knjiga "Vrati unatrag" i ako ima gde?
Ako sutra(sigurno znate zasto sutra) na tv-u naidjete na neki koncert EKV-a ili intervju obavezno javite:)
 
Oh, da...sutra... hvala na podsećanju, totalno se gubim što se datuma tiče....

A knjiga...ovaj, ne'am pojma :lol:
Ja sam svoj primerak davno već preko neta kupila...
 
"Kad sam bila mala fasciniralo me je to da postoji jako veliki broj priča koje sam znala da se nikada neće ostvariti i da ću biti srećna ako ikada naslutim da su makar realno postojale.Takva je priča o tome da su i ljudi mogli postati bogovi ako su bili dovoljno dobri i dovoljno veliki."

 
"Imala sam jedno osam-devet godina kada sam počela realno da razmišljam o tome da ćeš imati više ili manje sreće u životu da taj život proživiš vredan, vredan da se završi. Prema tome, jedino što mora da se desi to će biti ta neka smrt u tom nekom fizičkom smislu i nikako ne u duhovnom, nikako ne starenje u duhovnom smislu i nikako ne završavanje rada ako znaš da će taj rad tebe održavati u životu i činiti te mladim. "

 
"Muzika je u odnosu na arhitekturu važnija utoliko što kad sviraš, kad imaš koncert od sat i po vremena, sposoban si da okupiš hiljadu i po ljudi i da svima predstaviš u trajanju od sat i po imnaginarni grad i da ih povedeš kroz taj prosto a da je to nemoguće uraditi u arhitekturi."


 
"Ima tu još nešto. jedan fragment koji nije ušao u pesmu Tonemo glasi: "Voli me onako kako nikad nisi voleo". To je taj smisao da su sve pesme u suštini ljubavne i zavisi od emotivnosti čoveka u kojoj meri će do njega dopreti svest o njegovoj ljubavi, o tudjoj ljubavi, o postojanju ljubavi."


 
"Od početka sviranja, do sada, kada sam porasla na ovu veličinu, izgledam potpuno isto. Nikad se nisam isticala u bendu, nikad se nisam oblačila na neki odredjeni način kako bi se ne znam šta postiglo u prodaji ploča ili popularnosti."


 
"Ja sam po prirodi takva da se nikada i ni za šta ne kajem. A možda stvari možemo da posmatramo i drukčije: možda sam imala dve neizvesnosti, pa sam odabrala treću izvesnost. Istina je da sam stalno razmišljala o ustaljenom načinu gradjanskog života - deca, porodica, siguran posao - jer sam pre svega gradsko dete, ali možda mi nije pružena prilika. U svakom slucaju: rokenrol me nije omeo u tome, ali me jeste obogatio"

 
"Doziviš šok ili poremećaj u vremenu kada prvi put sletiš u Indiju. Doživiš iznova muziku, boje, hram. Celu zemlju doživljavaš kao hram. To me je podsetilo na prvu oluju koju sam kao dete doživela u Crnoj Gori. I tamo sam se samo osećala. Cilj mi je bio da odem tamo da bih sebe doživela. Onda se setim da još nisam proputovala ni polovinu rodjene zemlje, osetim tu potrebu za tlom, da se vratim. Sva putovanja su zato da bi mogao da se vratiš."

 
"Bojim se stalnih izazova našeg svakidašnjeg života, političkih i ekonomskih situacija. Svakog dana smo pred ogromnim iskušenjima u gradskom životu. To je nešto što te lomi. Nemamo neki zacrtan život osim muzike tako da, svakog trenutka, nešto može da izleti. Međutim, ono nezadovoljstvo koje je kontinuirano te vraća i sve više i više vezuje za muziku, kao jedino mesto gde sebi možeš da napraviš izlaz i izbor."

 
"Kad bismo ranije pričali o tome šta imamo jedni od drugih, to se uglavnom svodilo.. ne na emocije nego na ono što se takodje ne može naplatiti, ne može se porediti ni sa čim: čsta sreća, radost, kao jedino što kad se deli raste. Jedna od najvažnijih stvari koje naučis u životu jeste da umireš, a ono što ostaje uvek je tu. To je muzika, koja nije ni moja, ni tvoja, ni Milanova, nego je tu stalno."

 
Meni omiljena (njena) slika
ekv,magi,margita,stefanovic-3e823298f53314a317a51c427010a64c_m.jpg
 
"Sećam se da sam se u detinjstvu osećala bolje i lepše, kad bih čula zvuk koji se ne dâ lako objasniti. Pohađala sam sve vrste škola, učila sam i sviranje na klaviru. Fascinirala me je njegova moć da ispriča priču, recimo, o kapima vode."

 

Back
Top