Eh...

  • Začetnik teme Začetnik teme Nemir
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Sve naše umovanje svodi se na to da popuštamo osećanjima.

Da preplicu se cesto situacije i pronadjemo se svi u necem- u nekom ...

Kad ljubav zakasni

Da imam pravo na još jednu zelju
na onu koju zovu posljednju
po prvi put ja znao bih sto želim
ja zeleo bih zeleo bih nju
da imam pravo na još jedan poziv
na ispovjest pred bogom posljednju
ja znam i koga bih da zovem
ja pozvao bih pozvao bih nju

da joj kažem bila si mi sve
nisam znao tada sada znam
kad prava ljubav jednom zakasni
druge neće doći nikada

dao bih joj srce svoje, neka ima srca dva
samo kada njoj je dobro onda dobro sam i ja
al joj nebi dao oci isti tad bi bili mi
videla ni ona nebi kada ljubav zakasni
..... :(
 
Ti........cudno stvorenje.......ima u tebi neceg misticnog.... ne znam sta mislis, ne znam sta radis , ne znam kako provodis dan....cak ne znam da li mislis na mene kad nisi ispred komp-a... ali pouzdano znam da sam odusevljena sa tobom.....
nadam se da sve te male , slatke insinuacije na temu jutarnjeg budjenja osecas....pozelis.... jer, ne bih volela da samo hoces meni da pricinis radost....
koliko god da sam bila zatecena desavanjima u mojoj glavi.....sad kad sam prepoznala i shvatila sta mi se desava , prosto sam kao blesavo dete sva srecna.....i zelela bih da i ti osetis ovo ludilo....
pokusavas li ili se branis....??
sve se plasim da ces me pogresno shvatiti, jer me ti , bez obzira ne sve, ne poznajes....
racunam da ce ova euforija da se malo smiri i da cu opet biti onako smirena i razlozna , kao i uvek uostalom sto jesam.
zapravo plasim se da ti ne pripadne muka od tolike moje otvorenosti...buke koju mozda stvaram u tvojoj dosadasnjoj izolovanosti....
volela bih da me upozoris...jer u zadnje vreme pises kratko i nikad nisam sigurna da li je negde bilo upozorenja a meni promaklo....
jbt, pisem kao navijena....ma htela sam samo da ti kazem---pusti me da te volim....prelepo je.
 
Ivnice božice, lagano i kuliraj, sve je u najboljem redu.
Desilo se nešto neverovatno i šta onda. Prihvati to kao tako kako
jeste u tebi, u meni. Da li je razumno, ne znam? Pa nije ni bitno! Da
li ti razumeš, opet je nebitno.
Samo jedno je bitno. Nervoza nije potrebna. Pre no što sam otvorio
tvoje pismo, pomislio sam isto: ''ona me ne poznaje''.
Ako ti je lepo... let it be... I treba tako da bude.
Ono sve što ne znaš, pa jednostavno je: zamisli i neka bude tako!
I ja to radim na svoj način.
Na krstarici me teško možeš više naći. Hteo sam da ti odgovorim, ali
avaj, nisam mogao. Promenio sam sve, odnosno ponovo se prijavio pod
drugim imenom i sa druge adrese, opet ništa... ne razumen... mada nije
ni važno... slušam Santanu... mogu da čitam šta pišeš...
Misliš da nisam i ja konfuzan i raspolućen, po malo, onako, posmatram
sebe kao da sam se astralno projektovao... by cool... kažem sebi...
zajebi strah... pa i samo disanje je neizvesno... i pravo na nešto
lepo je neizvesno... i gledam sebe kao izdajicu... i računam na
vreme... i tvoje i moje... još koji dan... nedelja, možda mesec... a
onda ćeš sebi postaviti pitanje o tome da li sve ovo ima smisla, i ja
verovatno... pa ćemo reći: da, lepo nam je ili pak, ne nije... ali to
je ono što će doći.
A sada, donosim ti kafu u krevet, i doručak, ti se kao nešto budiš da
sam prekuvao jaja i da voliš rovita, a ja ti opniram i kažem da su ti
juče zagorele palačinke pa se ja nisam bunio...koliko sam ja
tolerantan ti nemaš pojma i da si nezahvalnica... za kaznu 4 dana ćeš
mi ti donositi kafu i doručak u krevet, i ručak i večeru, i češkati me
po leđima kada me zasvrbi. Ti se kao nešto buniš, ignorišeš me i
mirišeš cvet koji sam ti doneo, kao uvređena si, pazi majkumu! Onako
iznerviran, ljut gasim TV u trenutku dok traje tvoja omiljena
sapunica. Gađaš me jastukom, ja zviždim i puštam Santanu... Black
magic Women... ti se smeješ... izlazim iz sobe a ti se dernjaš da se
iz ovih stopa vratim ili u protivnom ima da vidim šta znači biti pod
sankcijama... ma ne osvrćem se, smejuljeći se razmišljam: ''opet sam
se izvukao, bar ću malo da se odmorim od ove hurije, hahahah ...
Ralac...!'' Napolju koze mekeću... stvarno sam neodgovoran, podne je a
nisam im ni vodu odneo. Ti me pozivaš sada već pomirljivije da se
vratim, ne pretiš više, to me uznemirava... pa i ja sam samo čovek,
hahahahha... ''Ma čekaj ženska glavo da namirim koze i piliće... Eja
ajla la portugeza... Santanina gitara... smejem se... smeješ se...
smejemo se...
Šta bi danas više od ovog... ali sutra, pa videćemo... možda ćeš se
rešiti da ustaneš...
Meni je lako sa Ivanom, ali Stefan opet se zajebava i ne piše domaći,
igra se na kompu... Ej Ivanice. diži se i pregledaj mu sveske, zovi
učiteljicu... pa stvarno... mislim... nema smisla...

---
znala sam,
znala sam ,
znala sam kako razmisljas.....surovo deluje kad se procita...ali jeste tako.

mozda ces u jednom trenutku reci....ne treba mi ovo ludilo...nisam ti ja za to...ne, ne zelim to...planirao sam da idem u manastir....zelim taj mir....samo mir....

zajebi to. Zivojine......
ako je moja ljubav prava...mislim da jeste....nisam dete i necu da budem brzopleta...znaci ako je prava....ti neces imati taj mir nikad vise. imaces mene i sve nemire koji idu u paketu samnom.
e, jedino cu ispostovati mogucnost da mozda ne mozes da me zavolis....to je vec nesto sto mi niko u ovom trenutku ne moze objasniti....toliko sam svesna.
sebe poznajem dovoljno dobro....
ovo sto me povuklo tako slucajno i neplanirano....moglo je da se desi zadnjih nekoliko godina......ALI NIJE.....
jednom sam na jednom mestu replicirala tempu na temu nove ljubavi. 60-e cini mi se....pronadji to i procitaj......tamo pise da samo cekam u zivotu ovo...pa ako se desi ok...ako ne ....imitaciju ne priznajem.....
 
Draga moja,

Da li je moguće da svijet stane... da se jeseni pretvore u proljeća, onako iznenada.
Kad te zamišljam kako spavaš, naslonjena na jastuk, okupana svojim mirisima, s kosom na mjesečini, sve je moguće u tom azurnom prostoru kojim putujem do tebe.
Kako ljubav može sve, to sam ti rekao jednom.
Ima snagu koja se ne može usporediti s ničim. Smiješiš se znam…
Imaš onaj osmijeh koji je negdje zatočen u galerijama slika, tajanstven i kako si samo došla do njega. Bog je upleo tu svoje prste... ima on svoje miljenike pa im daruje ono što drugima neće.
Bila bi mu prvi andjeo da ne hodaš ovdje, ovom zemljom.
Koliko smo daleko, pitao sam te, mjereno kilometrima.
Koliko ima svjetlosti do tvojih očiju koje neumorno rasipaju ljepotu.
Hocu sve znati... kako hodaš, kako otvaraš vrata prstima punim ljubavi.
Kako kuhaš, kako se kupaš, prekrivena pjenom. Kako dišeš, kako se ljutiš.
Sve hoću... spreman da sve dam.
Jutra su najteža, a kad bolje pomislim, ni noći ni dani nisu laki.
Najlakše je kad si blizu pa zubi trnu pod usnama. Pa se vulkani u venama bude, propinju.
Nad oceanima kažu, mjesec ima čudnu moć. Diže ih i spušta.
Odvodi i dovodi.
Onda si moja luna nad čelom užarenim koje hladni vjetar stišava u nedostatku tebe.
Samo prividnom nedostatku, jer tu si uvijek...
Omotana oko mene, čvrsta i nepopustljiva.
Naslonjena na svaku moju godinu. Na svaku riječ.
Kako mi je slatko podnositi tvoju ljubav, ne možeš ni zamisliti.
Tko nije doživio pljusak zvijezda s otvorenog neba, ne može znati o čemu ti pišem.
Volim te uvijek... oduvijek i kad te nije bilo, ja sam te volio.
Probio sam taj misteriozni kod i otkrio našu tajnu.
Kad god budeš čitala ovo... zemlja ce se zatresti od svakog tvog otkucaja srca, pa ću znati kako me voliš nepodnošljivo lako i jednostavno...

Samo tvoj


Željko Krznarić
 
Prelistavao sam beleške, fajlove, neke nisam prepoznavao, otvarao ih i, pa jedan poseban, zaboravljen, izgubljen ali stvaran i vredan.
Evo, Nemirna, poklanjam ti ga:
''......, рекох ли ти ја: ах ти птицо злослутницо!
Просула си ми у лице милијарду провокативних речи на које хтео, не хтео, морам одговорити са милијарду скрушених и смерних одговора и исто толико тужних, ако не и трагичних људских исповести.
А одакле кренути? Небројано искричавих нити разасутих мисли по јастуку потребно је скупити и у гнездо реченице уплести.
Ма, чуј, окрутна ти, ......, хладна и далека, охола учитељице, ето признајем, нисам најбољи ђак, понекад и понављач, угланом у једној руци држим прамен исчупане бусени ђурђевка а у другој грумен земље и тако лежећи у јендеку очекујем просветљење, а знам, ништа научио нисам и вазда бежим и скривам се и призивам Бога да буде милостив и успостави очекивани ред... и ништа...
Зашто ми шамар лупи, окрутно и бездушно, зашто ми располути чауру да мислити поново почнем и против моје воље.
Ово ти никада опростити нећу до год будем мртав.
 
Hvala Mit - cime sam to zasluzila?

***
I nista vise nije vazno
sem da znam da dises
tamo negde
bilo gde ...Jer kad je tebi dobro
i meni je
Boga ljubim kroz tebe
a ima li ista vece od toga
***

KORIJEN

Na dnu moje puti ti ćeš biti živa
I kad sve to svrši. Obdan ti ćeš proći
Uza me ko sjena nagla, hladna, siva;
A sva sjajna, vrela u san ćeš mi doći.
Pelin mojih dana i med mojih noći
Ti ćeš uvijek biti. Što se sa mnom zbiva,
Neću ni sam znati: - besvjesno ću poći,
Kud ti mrtvo lišće tragove sakriva.
Sjećati se neću više lica tvoga,
Mirisa tvog prama, zvuka tvoga glasa.
Al u svakoj bolnoj žili tijela moga,
Sve do posljednjega samrtnog mi časa,
Ko živ korijen, koji neće uvenuti,
Ja ću da te nosim na dnu svoje puti.


V.N
***

Reci mi

Kroz noc
koracam i cekam te
kao da ides iza mene
osecam te
kao da me stalno pratis
...govorim ti
neke slatke reci
al tiho
da ne cuju drugi
onako kao i ti
kad si prisao mi
i sasvim blizu
gorele su tvoje usne
nisam te razumela
ali sam znala
sta si mi govorio
kao i ti
kad dotakao si mi usne
i oziveo me
posle hiljada praznih zivota
vratio mi nesto
sto se zove razlog
da ne pobegnem
i ne pocnem iz pocetka
isti ovaj zivot
po ko zna koji put
sa ko zna kim
dok zivim pored
ko zna koga
dok slusam neke poznate reci
a ne razumem
njihovu smisao...
koracam
kroz noc
dok oluja se sprema
osecam oko sebe
neki cudan nemir
kao da me pratis
kao tvoje usne
kao da slutis
sta ti zelim reci...
Reci mi!
 
Nemir:
Hvala Mit - cime sam to zasluzila?

Pobogu, zar topla dobrodoslica nije dovoljno jak razlog?????

Evo jos jedne upotrebljive opservacije:

Opet sam se rano probudio, ili si me ti probudila svojim naglim pokretom, sve jedno, ti si nastavila da spavas, dok sam ja ostao sam u jutarnjoj tisini koju vise ni petlovi niisu remetili. Pokusao sam da razlucim san od jave. Kako je to tesko, shvati sam onog momenta kada sam se suocio sa sopstvenom dilemom da li snevam da si pored mene ili ti to stvarno mirno spavas u mom krevetu. Dodirujem ti ovlaz rame, milujem kosu rasprsenu po jastuku. Stvaran osecaj mi budi sumnju. Ljubim ti vrat kako bih bio siguran da si stvarna. Pomeras glavu polako, namestajuci vrat za jos jedan poljubac, očigledno ti prija, i u snu, a moje sumnje su sve ozbiljnije. Da li si u mom zagrljaju ili sam ja to definitivno i za uvek izgubljen u svojoj masti. Jedini oslonac svesti mi je poljubac. Jedina spona izmedju dve vasione idva univerzuma, onog u meni i onog oko mene, su ti poljubci. Ne prestajem. Ljubim te i ljubim, groznicavo i predano. Pokusavam da uhvatim vreme i zaustavim protok misli i slika. Da li me čula varaju. Zapravo da li posedujem ikakva čula. Zvuk je utrnuo, oči su mi zatvorene i slike su zamućene, izmiču mom pogledu iako tamo negde primecujem tracke svetlosti. Sumnjam i u tu svetlost. Ako sam ista zivotnim osetio to je mekoca tvoje puti pod mojim vlaznim dlanovima koji klize niz tvoja bedra, pa ipak, sumnjam u sebe i svoja cula.

:lol: :lol:
 
;)


-tvoj zivot je tvoj zivot.
ne daj da utone u bolesnu vlagu
pokornosti.
budi na oprezu
uvijek postoje izlazi.
negdje ima svijetla.
mozda nema mnogo svijetla, ali
bolje i to nego
mrak.
budi na oprezu.
bogovi ce ti ponuditi
sanse.
spoznaj ih, ostvari ih.
ne mozes da pobijedis smrt, ali
mozes pobijediti smrt
u zivotu,
ponekad.
i sto cesce
to cinis
bice vise svijetla.
tvoj zivot je tvoj zivot.
znaj to dok ga
imas.
ti si cudo.
bogovi cekaju da uzivaju
u
tebi.-
C.B



Ljubav čoveka svih vremena, prošlosti i večnosti:
Univerzalna sreća, univerzalna tuga, univerzalni život.
Sećanja na sve ljubavi spajaju se sa ovom našom ljubavlju -
I pesme svih pesnika, prošlosti i večnosti.
 
."... "Обрадовала" си ме....
до бола, анђеле, и потпуно изненада.
Било какав покушај свог правдања зато што нисам учинио ово или оно (а требао сам: да ти одговорим на СМС, да ти се јавим...), сада сматрам излишним, а ја то најчешће нисам у животу радио иако сам морао или требао, па чак ни онда када сам знао да ћу се кајати, да ће ме болети и да ћу патити, али такав нисам зато што сам желео друге да повредим, или што сада желим, већ зато што...
Зашто? Не знам. Да ме убијеш, не знам зашто ми се дешавају неке ствари, само знам да бих уместо ових речи много лакше поднео да си дошла и жестоко ме ишамарала.
Размишљао сам да ти још понешто напишем о себи, о томе како сам и себи помало необјашњив, али нећу, помислила би да покушавам да те што више одбацим од себе - а ја то заиста не желим. Међутим, чињеница је да си погодила једну ствар, нисам ти се приближио довољно, не колико си ти желела, већ колико сам ја желео. Зашто? Ја се приближавам споро, опрезно, говорио сам о томе ако се сећаш, и такав сам и шта ја ту могу.
Нећу дозволити да останем у твојим мислима као непознати човек кога си била заволела (???), упознаћеш мој лик, макар ти то помогло да ме одмах "одволиш" или да потпуно "обневидиш" од љубави.
Твоје сузе ме пеку, иако своје срце одавно осећам само као један велики, залеђени врисак...а ти си га начела топлином...
Ти верујеш у судбину - а ја знам да ћемо се срести једном...негде...некад............
Ти си заувек мој анђео....ма где и ма чија била.........."
 
Trag si svijetla,
u mojoj dugoj noći,
harlekinski prijatelju
sa obrazom zmije,
život ti kuca ispod kože,
kao slatki vrtlog želja
i ponire u mene,

čineći me budnom
na sto i jedan lažan način,

dok te ližem,
dok ti pišem,
dok varam sebe,
opsjeno moja,

plešem u tvojim rukama,
gola samo za tebe,
uvijek sa nekom koprenom
između svijeta i riječi,
koje bih željela da čuju,

no ti mi oduzimaš moć,
ti piješ moje vrijeme,
dajući mi za uzvrat
san o ne - životu.
 
Kao andjeo...:
."... "Обрадовала" си ме....
до бола, анђеле, и потпуно изненада.
Било какав покушај свог правдања зато што нисам учинио ово или оно (а требао сам: да ти одговорим на СМС, да ти се јавим...), сада сматрам излишним, а ја то најчешће нисам у животу радио иако сам морао или требао, па чак ни онда када сам знао да ћу се кајати, да ће ме болети и да ћу патити, али такав нисам зато што сам желео друге да повредим, или што сада желим, већ зато што...
Зашто? Не знам. Да ме убијеш, не знам зашто ми се дешавају неке ствари, само знам да бих уместо ових речи много лакше поднео да си дошла и жестоко ме ишамарала.
Размишљао сам да ти још понешто напишем о себи, о томе како сам и себи помало необјашњив, али нећу, помислила би да покушавам да те што више одбацим од себе - а ја то заиста не желим. Међутим, чињеница је да си погодила једну ствар, нисам ти се приближио довољно, не колико си ти желела, већ колико сам ја желео. Зашто? Ја се приближавам споро, опрезно, говорио сам о томе ако се сећаш, и такав сам и шта ја ту могу.
Нећу дозволити да останем у твојим мислима као непознати човек кога си била заволела (???), упознаћеш мој лик, макар ти то помогло да ме одмах "одволиш" или да потпуно "обневидиш" од љубави.
Твоје сузе ме пеку, иако своје срце одавно осећам само као један велики, залеђени врисак...а ти си га начела топлином...
Ти верујеш у судбину - а ја знам да ћемо се срести једном...негде...некад............
Ти си заувек мој анђео....ма где и ма чија била.........."

Divno!! Bas je super!!
 
Kao andjeo...:
."... "Обрадовала" си ме....
до бола, анђеле, и потпуно изненада.
Било какав покушај свог правдања зато што нисам учинио ово или оно (а требао сам: да ти одговорим на СМС, да ти се јавим...), сада сматрам излишним, а ја то најчешће нисам у животу радио иако сам морао или требао, па чак ни онда када сам знао да ћу се кајати, да ће ме болети и да ћу патити, али такав нисам зато што сам желео друге да повредим, или што сада желим, већ зато што...
Зашто? Не знам. Да ме убијеш, не знам зашто ми се дешавају неке ствари, само знам да бих уместо ових речи много лакше поднео да си дошла и жестоко ме ишамарала.
Размишљао сам да ти још понешто напишем о себи, о томе како сам и себи помало необјашњив, али нећу, помислила би да покушавам да те што више одбацим од себе - а ја то заиста не желим. Међутим, чињеница је да си погодила једну ствар, нисам ти се приближио довољно, не колико си ти желела, већ колико сам ја желео. Зашто? Ја се приближавам споро, опрезно, говорио сам о томе ако се сећаш, и такав сам и шта ја ту могу.
Нећу дозволити да останем у твојим мислима као непознати човек кога си била заволела (???), упознаћеш мој лик, макар ти то помогло да ме одмах "одволиш" или да потпуно "обневидиш" од љубави.
Твоје сузе ме пеку, иако своје срце одавно осећам само као један велики, залеђени врисак...а ти си га начела топлином...
Ти верујеш у судбину - а ја знам да ћемо се срести једном...негде...некад............
Ти си заувек мој анђео....ма где и ма чија била.........."

Andjeoski...u srce me dirnulo... :smile:
 
Jos malo......za one kojima se dopalo prethodno....
Angelu
"...Dobro, angel, vidim da ce biti po tvojoj odluci, jer ja ne znam šta treba da radim, kakav to kompromis da učinim da bih te zadovoljio i zadržao...
Sve što si napisala u danasnjoj poruci je uglavnom tačno ali si sklopila pogrešnu sliku o meni. Nisam "skrivač" niti sam tajanstven, niti te zavlačim.
Biće mi zaista krivo ako ovo druženje bude prekinuto, a da odeš sa nekakvim uverenjem da sam neiskren, a ovo zato što pored svih mojih mana i vrlina smatram da mi je iskrenost bila i ostala vrlina (i mana) broj jedan. Moja iskrenost prevazilazi naivno i dopire do gluposti, zato uglavnom i svi moji neuspesi sa ženama. Zloupotrebu i poigravanje mojom iskrenošću nisam mogao da oprostim, možda sam se ponekad osećao uvređenim ili "ranjenim" više nego što sam realno bio i lako prekidao vezu. Ovo je bilo samo usput...
Često si potencirala da si uvek i do kraja iskrena prema meni što sam ja, ovakav, u početku oprezno a zatim bezrezervno prihvatio, ali ti, čini mi se, ne veruješ da ima "likova" koji poseduju istu ili veću dozu iskrenog nego što je tvoja.
Angel, nisam tvrdio ni priznao da sam nepokolebljiv u svojim odlukama, to si ti rekla, a ja sam ti SMS-om odgovorio da je isto prisutno i kod tebe (ja želim polako - ti hoćeš brzo...tako otprilike), i ne vidim koja je razlika u našoj tvrdoglavosti. A o toleranciji bi mogla da govoriš kada me upoznaš...tada bi "uživo"spoznala i osetila šta je tolerancija.
Pošto se tebi izgleda nekuda žuri...ili misliš ovo što sam rekao gore (da te zavlačim i da sam neiskren), ti odluči šta ćemo i kako ćemo dalje...ako ga ima...."
 
Kao andjeo...:
Jos malo......za one kojima se dopalo prethodno....
Angelu
"...Dobro, angel, vidim da ce biti po tvojoj odluci, jer ja ne znam šta treba da radim, kakav to kompromis da učinim da bih te zadovoljio i zadržao...
Sve što si napisala u danasnjoj poruci je uglavnom tačno ali si sklopila pogrešnu sliku o meni. Nisam "skrivač" niti sam tajanstven, niti te zavlačim.
Biće mi zaista krivo ako ovo druženje bude prekinuto, a da odeš sa nekakvim uverenjem da sam neiskren, a ovo zato što pored svih mojih mana i vrlina smatram da mi je iskrenost bila i ostala vrlina (i mana) broj jedan. Moja iskrenost prevazilazi naivno i dopire do gluposti, zato uglavnom i svi moji neuspesi sa ženama. Zloupotrebu i poigravanje mojom iskrenošću nisam mogao da oprostim, možda sam se ponekad osećao uvređenim ili "ranjenim" više nego što sam realno bio i lako prekidao vezu. Ovo je bilo samo usput...
Često si potencirala da si uvek i do kraja iskrena prema meni što sam ja, ovakav, u početku oprezno a zatim bezrezervno prihvatio, ali ti, čini mi se, ne veruješ da ima "likova" koji poseduju istu ili veću dozu iskrenog nego što je tvoja.
Angel, nisam tvrdio ni priznao da sam nepokolebljiv u svojim odlukama, to si ti rekla, a ja sam ti SMS-om odgovorio da je isto prisutno i kod tebe (ja želim polako - ti hoćeš brzo...tako otprilike), i ne vidim koja je razlika u našoj tvrdoglavosti. A o toleranciji bi mogla da govoriš kada me upoznaš...tada bi "uživo"spoznala i osetila šta je tolerancija.
Pošto se tebi izgleda nekuda žuri...ili misliš ovo što sam rekao gore (da te zavlačim i da sam neiskren), ti odluči šta ćemo i kako ćemo dalje...ako ga ima...."

:cry: :cry: :cry: ....I...cekam.... :confused:
 
Plivamo.
Na tvom trbuhu
dotičem jezgro nemira,
razvezujem čvorove,
razmršene niti oslobađam,
u gnjezdu od morske trave,
skrivena kugla tiho svira
veliki valcer za dvoje.

Blješti more i nebo zapjenušano
krilima ždralova i grifona,
zmajeva mladunčad isteže vratove,
ja te osluškujem bez riječi.

Taj davni, bezvremeni svijet,
moj duboki ocean i ti u njemu
- ronilac i utopljenik -
donosiš mi zrake
sa površine razlomljenog vala,
sve postaje kolijevka,
ružičasto meso školjke
sirena se rađa iz mraka.

Udovi su naši zaronili u radost,
nestajem u tvojim očima,
slast vode, pradavni zov
milijuna ikri, blistavih ameba,
mekoputih kolutića svijetla...

Lagano me vodiš
kroz vodene doline,
lagano kliziš mi u san !

Lepo sastavljena proza za Angel
no ne spadam u tu vrstu ljudi koja na takve textove pada
nazalost ili na radost -ko ceka doceka ;)
 
Nemirna, zašto si tako okrutna!
Evo, ne želim da te navedem da padaš na ovaj tekst, samo, pa malo obzira prema onima koji se trude.
Inače, da li su stihovi tvoji, no, nije ni važn. Nekom se svidjaju nekom ne. Bitno je da tebi nešto znače.
Ponudila si ih na poklon nebrojanim. Ne očekuj zahvalnost. ne očekuj pokude.
Vidim kako po neka usamljena duša svojom aurom uzdiše. To je dovoljno. Postigla si svoj cilj.
Verujem da je i Angel.

Da li da ti pošaljem poljubac? Vilinski, ne ljudski, one iz dubine virova dunavskih, onih dubina koje eonima usisavaju duše mornara i putnika kraj stene Baba Kaj pred kazanom, tim grotlom demonskim i odvode u raskošne dubine, novim spoznajama.
Dakle, evo malo sna.

Tara, dobro ti jutro želim!
Jotros sam otvorio oči sa mišlju o tebi. Samo misao. Gola misao. Mirna i statična. Onda je oživela i postala, pa zar je to tako strašno,
erotska. Valjda je normalno, da kada mislim na tebe imam i ljudsku
želju da te zagrlim, da te poljubim i da te milujem. Zar je problem
što budiš svakojake misli u meni. Ti si kriva za to. Ti si mi se infiltrirala u misli, ja sam odgovoran možda, mislim hipotetički i nedokazano, apsolutno, za tvoje misli, i one lepe i one sulude, kao jučerašnje na primer. U stvari kako okreneš ti si za sve kriva. I nemoj sada da se femkaš. Priznaj, manje će te boleti kada te budem ljubio! Opet slušam Dusty Springfild... '60. i početak '70. Ma šta ti mala znaš. Igrala si se onda u pesku. Pijem kafu. Sedim za kompjuterom. Prvo sto sam jutros uradio kada sam ustao, uključio sam komjuter. Da vidim ima li tvoje pošte. I ne samo jutros, jutrima već. Ne spori svoju krivicu! Ti si kriva! I opet porekni svoju krivicu, e, nema šanse. Smuvao sam kafu na brzaka i tanku, fuj, samo da bih ti što pre
odgovorio. I za to si kriva. Ćuti i ne poriči! I sada da ti ne pišem koliko te želim kraj sebe, pa ti nisi normalna! To što želim tvoje sokove, tvoje telo, tebe, ti si kriva. Pred Bogom i ljudima, neopozivo. Da li se kaješ? Ti se podlo, ženski, kriomice i polako, neprimetno, bezobrazno, sa predumišljajem uvukla u moje misli i sada ne nameravaš ništa drugo nego da se gnjezdiš u njima, da me izazivaš. Ti si kriva, reč da nisam čuo! Ko me je naterao da pišem protiv zakona o amnestiji na forumima, znak, ti si, samo što ja to nisam odmah ukapirao. Poričeš. Bezobraznice jedna, kao imaš srca to da mi kažeš! Lažljivice. Sve si ti to umnapred smislila dabi me uvukla u svoju paklenu mrežu. A ja se, ko blentav ulovio. Vukla si me za nos po forumu, od teme do teme, zar nisi vukla i kriva si, naravno! I sada zakeraš, hoćeš da te želim a nećeš da te želim svim svojim bićem, telom svojim. Ma šta tu ima, kriva si. I nećeš bre ti Tara, božice da mi baš sve određuješ, ima da te želim kako mi je volja, ako ti se ne sviđa, pa ti ćuti, i kao nešto se protivi, gunđaj, mada, žensko si, lažeš po definiciji, sviđa ti se. Znam ja, ti bi da mi izvučeš još nešto, još koju neizgovorenu reč. To što te želim u svom naručju, to što želim da osetim svaki milimetar tvoje puti, tvoj dah i drhtaj, tvoj miris da osetim, slanoću tvojeg znoja i opet slatkoću tvoje pohote u drhtaju, to mi ne možeš oduzeti, pa makar ostala vazda samo željom i snom. Ona nešto zna? Ona nešto zaključuje! Ona, Tara! Ona pravi svoje konstriukcije! Sada sam fin, ali kada dođeš, beri kožu na šiljak! Zar misliš, ma ništa ti ne misliš. Želim te i nedostaješ mi, i osećam te snažno i lepo.
 
Nekom se svidjaju nekom ne. Bitno je da tebi nešto znače.
Ponudila si ih na poklon nebrojanim. Ne očekuj zahvalnost. ne očekuj pokude. ...

Pitanje uz odgovor ;)
Samo vi pisite sto god zelite,
interesantnije je u drustvu
i procitati takodje :)
 
Nemir:
Nekom se svidjaju nekom ne. Bitno je da tebi nešto znače.
Ponudila si ih na poklon nebrojanim. Ne očekuj zahvalnost. ne očekuj pokude. ...

Pitanje uz odgovor ;)
Samo vi pisite sto god zelite,
interesantnije je u drustvu
i procitati takodje :)

Nemirna,
opet si pogrešila, ja sam muškarac, i to onaj koji je imao drugo ime i isti avater. A zašto, pa jednostavno, Mit dunavskih rusalki je ubijen i nestao, upokojen, mada mu je i tema o ljubavnom slučaju volšebno nestala sa romantike. Ali imam kažu 9 života što me baš mnogo i ne raduje, ma nije ni bitno, rasipam ih tako.
Kakve li koincidencije! Ne očekujem pokude niti pohvale. gle kao da sam to negde napisao, :lol:
 
Feta Podouri:
Nemirna,
opet si pogrešila, ja sam muškarac, i to onaj koji je imao drugo ime i isti avater. A zašto, pa jednostavno, Mit dunavskih rusalki je ubijen i nestao, upokojen, mada mu je i tema o ljubavnom slučaju volšebno nestala sa romantike. Ali imam kažu 9 života što me baš mnogo i ne raduje, ma nije ni bitno, rasipam ih tako.
Kakve li koincidencije! Ne očekujem pokude niti pohvale. gle kao da sam to negde napisao, :lol:


Samo ti pisi meni ne smeta -primetila sam da je avic isti ;) ali nisam pogresila -pisah u mnozini
a tvoje reci sam samo prenela koje su pisane meni :razz:
Ne znam zasto je obrisano nisam pratila ... ovde valjda nema sta da se brise
jer je sve po pravilima nadam se- foruma :)
Sa nestrpljenjem ocekujem nastavak ... ako ga ima .
A za ono okrutna ... hmmm -mozda tako zvuci
s razlogom a mozda i bez njega ...
sve ima svoje zasto i zato . 8-)
 
Nemir:
Samo ti pisi meni ne smeta -primetila sam da je avic isti ;) ali nisam pogresila -pisah u mnozini
a tvoje reci sam samo prenela koje su pisane meni :razz:
Ne znam zasto je obrisano nisam pratila ... ovde valjda nema sta da se brise
jer je sve po pravilima nadam se- foruma :)
Sa nestrpljenjem ocekujem nastavak ... ako ga ima .
A za ono okrutna ... hmmm -mozda tako zvuci
s razlogom a mozda i bez njega ...
sve ima svoje zasto i zato . 8-)

Nastavaka nažalost neće biti jer bih izgubio i ovaj nik a izvesna osoba koja sebe navodno prepoznaje u romanu, uporno pokušava da spreci da ga ovde objavim u nastavcima.
Džaba što rekoh da je svaka slicnost slucajna. Uostalom, sve tužne životne priče su slične. No, ukoliko te interesuje kako se prica razvija dalje, postoje dve mogućnosti. Jedna je da ti na e-mail pustim ostatak, zbog dužine, naravno, ili da je kupiš na sajmu knjiga. Cenim da ce do tada biti u štampi.
 
@ FetaPodouri...vec treci put pokusavam da posaljem komentar, vezan za tvoj poslednji tekst i...ne daju...pokusala sam da citiram...ko zna.. :roll:

Mnogi mogu da se prepoznaju i u prvom i u trecem licu...Ja sam se prepoznala...zao mi je ako ne bude nastavka...sa zadovoljstvom sam ovde svracala :wink: :smile:
 

Back
Top