Eh...

  • Začetnik teme Začetnik teme Nemir
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
TRLA BABA LAN




HEJ TATA, HEJ MAMA,

HEJ DEDA MOJ,

PEVAJTE S NAMA,

TU PESMU O NJOJ,



HEJ TATA, HEJ MAMA,

HEJ DEDA MOJ,

PRICAJTE DECI,

O IZRECI TOJ.



BILA JEDNOM JEDNA BABA,

NIJE ZNALA ŠTA DA RADI,

DOSADAN JOJ BIO ZIVOT,

LEVA RUKA, DESNA RUKA,

DA I ZNATE ŠTA?

PA DA !



TRLA BABA LAN,

DA JOJ PRODJE DLAN,

DA JOJ PRODJE, DA JOJ PRODJE,

DA JOJ PRODJE DLAN!
 
Tkivo tetovira na tkivo otiske nasleda. Takvo
je moje cutanje s tobom ove noci. Opnu po
opnu, ljusku po ljusku, sluz po sluz, zhamore
medju nama civilizacije protozoa, epohe
virusa, celije stena i vazduha, i ustavljena
kozha vode i vecnosti.
To je kao da se sporazumevamo u svim
vremenima, sada iz ovog trenutka, u kojem
smo se zadesili.
 
Ptico lutalice...Zaboravi zov strasti i pronadi me
Znaš gde sam...U zaboravljenom vremenu na tvojoj stranputici.
Nosis moj prsten u zatvorenoj ladici
Moju pesmu na staklenom listu
Reci u pevu slavuja...
Ja sam tvoja Ljubavnica sna koja te nikad neće napustiti...
Osmehni se prkosnice vremena mojoj zabludi...
Posalji rukama poljubac prema meni.
Prolaznice...Ja sam ona koju ne želiš
Tvoj glas tisine...
Ponekad me okrznes u secanju
Podignes iz uspomene...
Skitnice...moji prnjci ljubavi još vise oko tebe
Hranis me pogledom...Smesim ti se...
Zaustavi na tren mesecevu putanju
Dodaj mi morsku zvezdu...
Možda na tren zaboravim stvarnost
I pomislim da me volis...
Putnice u prolazu mojim snom...
Zapljusnula me tvoja pesma
Zadrzase okovi mog vlastitog tela
Još uvek sam tu pod tuznim vrbama detinjstva...
Zaboravi na tren igru u izgubljenim svetovima
Zaboravi na tren da sam ranjiva...
Ljubavnice moj, Samoco moja
Poklonih ti svoja krila, san i svoju stvarnost...
Zagrli me ponovno stiskom svojih patnji
 
Nocas tako zelim da me neko voli,
pregrst necije njeznosti mi treba
nocas cu sve da zaboravim
i prebolim,
i da se vinem u narucje Neba...
Ja sam kafanski i vise niciji,
i bio prezren,
nezeljen kao grobar...
nocas bih htio djecaku da licim
i da mi se opet kaze da sam dobar...

(Vito Nikolic)
 
Otkada ljudi postoje, u čoveku je skrivena priroda ptice, koja bi da se vine put neba i prokrstari Mlečnim putem, ili i dalje, napajajući se Slašću Nepoznatog. U kojoj meri ljudska bica zavise od Zemlje, i može li ptić bez svog gnezda?
Naša je priroda dvostruka, sunčana i zemaljska.
Ako se na vreme dosetimo, hvatamo unutrašnju stranu vetra.

22359c8418263a0e0b01346af326e8b3.jpg
 
Tišina
Teška je tvoja tišina
Dopusti da tišina progovori
Budi majka njezina zvuka
Ovij me svojom željom
Reci u svoje ime
Ono što moje želi čuti

Čekam u nadi
Gorim u nadi
Nadam se
Da se uzaludno ne nadam

Molim se:
Nada moja nije slijepa
Vidio sam da si vidjela
Zato i gorim od nje

Skrivam opekline nadanja
Otvaram nove rane
Ne želim da ugledaš
Bol koju nanosiš

Tišina u mene
Sve dublje prodire
Čujem li ju samo ja
Ili dopire i do tebe

Zato probudi me
Budi nepodnošljiva buka mog života
Budi moj glas
Moja melodija
Moj spas
Ispraca me sunce a možda kisa već se sprema
usponi padovi u meni ko da ničega vise nema
samo tupu bol osjecam sada ja u svojoj dusi
u meni pustos vlada i nešto ko da mene gusi

Al suvisne su sve rijeci sad ovdje na kraju
kad nasi dodiri već odavno sve o nama znaju
kada i srca postaju toplija od naših tijela
kada se jedno biće sada spaja iz dva dijela

Suvisne su rijeci ne mogu u tome trenu reci
htio bih sad ma samo malo kraj tebe ja leci
znaj da moja usna po tvom tijelu nocas sece
i znaj da ona nikada se od tamo maknut neće
 
Usamljenost

Osećam - dolazi, tu je:
grmljavina što otupljuje
užasava;
zvuk što odjekuje
odjeci što tresu
ovaj hram, zidove
i teskoba što pritiska:
strah!
da budem sama, da bude
mir
sakriti se! podleći,
pobeći -
izbeći neumitno vreme
što nadolazi,
nemir što me obuzima
ukružuje, obuhvata.
nemir, snažan u meni:
ni levo, ni desno
ni nazad da uzmaknem
nema prostora; bezbednost
uzalud dozivam
dokle? ćutacu, trpeću
zar odustati?
iz kog izvora, odakle?
da zahvatim hrabrosti,
snage
da ovome učinim kraj
da svemu kažem ne
da budem sama - da bude
mir
sa tobom.
 
Ovde

kao sumske cestare zavoleli smo
sustinu skrovista
sto cuvaju ljude

i zivot je odlazio u sebe kao put u sume
i kao njegov hijeroglif pocela mi se ciniti
rec "ovde"

i ona oznacava i zemlju i nebo
i ono sto je u senci
i ono sto vidimo svojim ocima
i ono sto ne mogu da poverim pesmi

i odgonetka besmrtnosti
nije iznad odgonetke
zbuna obasjanog zimskom noci -

belih grana nad snegom
crnih senki na snegu

ovde sve odgovara jedno drugom
jezikom iskonski-uzvisenim
kao sto odgovara - vazda uzviseno-lezerno
zivota slobodni deo sto ne poznaje granice brojeva
susednom neunistivom delu

ovde
na rubovima grana koje je polomio vetar
u pritajenom vrtu
ne trazimo nakazne grumene soka
nalik na tuzne figure -

sto grle raspetog
u veceri nesrece
i ne znamo rec i znak
koji bi bili iznad drugog
ovde zivimo i ovde smo lepi

i ovde cutanjem zbunjujemo javu
ali ako je oprostaj od nje gorak
i u tome ucestvuje zivot -

kao od same sebe
vest koju ne cujemo

i koja odmakavsi se od nas
kao odraz zbuna u vodi
ostace uz nas kako bi potom zauzela
nasa mesta
koja su nam odlsuzila svoje -

kako bi prostore ljudi zamenjivali
samo prostori zivota
u svim vremenima

Genadij Ajgi
 
Glad mi je beskrajna, a ruke večito prazne.

Noću niz ulice gradske na prstima nosim mesec
i tugu ostavljam pod prozorima izgubljenih žena.

Dao bih sve, a ništa nemam.
Glad mi je beskrajna, a ruke večito prazne.


Rade Drainac, Master I class
 
Ne zanima me od čega živiš. Želim znati za čim žudiš i imaš li hrabrosti snivati o ispunjenju želja srca svoga, jesi li spremna ispasti budala zbog ljubavi, zbog svojih snova, zbog ove pustolovine koju nazivamo život. Želim znati jesu li te životna razočaranja otvorila ili si se skutrila i zatvorila od straha da ponovno ne osjetiš bol. Želim znati jesi li u stanju trpjeti bol, moju ili svoju, a da je pritom ne moraš skrivati ili ublažavati ili izbrisati. Želim znati znaš li se radovati, zbog mene ili sebe, znaš li biti dijete, i možeš li divlje zaplesati i pustiti da te zanos preplavi sve do vrškova prstiju, a da nas pritom ne upozoravaš neka budemo pažljivi, realni, svjesni ljudskih ogrančenja. Želim znati jesi li spremna razočarati drugoga kako bi bila iskrena prema sebi, jesi li spremna podnijeti optužbe za izdaju, a pritom ne iznevjeriti sebe – mozes li biti izdajica i samim time vrijedna povjerenja. Želim znati jesi li u stanju vidjeti ljepotu, pa i ako nije lijepa, svakoga dana, i možes li svoj život nadahjivati njezinom prisutnošću. Želim znati jesi li dovoljno snažna da živiš s neuspjehom, svojim ili mojim, a da svejedno stojiš na rubu jezera i ushićeno vičes prema srebrnom punom mjesecu: ''To!'' Želim znati možeš li biti sama sa sobom i voliš li uistinu osobu koja jesi u trenucima praznine. Ne zanima me koga poznaješ i kako si dospjela ovamo. Želim znati možeš li stajati sa mnom u središtu vatre i ne posustajati. Želim znati što te u tebi samoj gura naprijed u trenucima kada se sve ostalo ruši. To želim znati...
;)
 
Daringo:
Ne zanima me od čega živiš. Želim znati za čim žudiš i imaš li hrabrosti snivati o ispunjenju želja srca svoga, jesi li spremna ispasti budala zbog ljubavi, zbog svojih snova, zbog ove pustolovine koju nazivamo život. Želim znati jesu li te životna razočaranja otvorila ili si se skutrila i zatvorila od straha da ponovno ne osjetiš bol. Želim znati jesi li u stanju trpjeti bol, moju ili svoju, a da je pritom ne moraš skrivati ili ublažavati ili izbrisati. Želim znati znaš li se radovati, zbog mene ili sebe, znaš li biti dijete, i možeš li divlje zaplesati i pustiti da te zanos preplavi sve do vrškova prstiju, a da nas pritom ne upozoravaš neka budemo pažljivi, realni, svjesni ljudskih ogrančenja. Želim znati jesi li spremna razočarati drugoga kako bi bila iskrena prema sebi, jesi li spremna podnijeti optužbe za izdaju, a pritom ne iznevjeriti sebe – mozes li biti izdajica i samim time vrijedna povjerenja. Želim znati jesi li u stanju vidjeti ljepotu, pa i ako nije lijepa, svakoga dana, i možes li svoj život nadahjivati njezinom prisutnošću. Želim znati jesi li dovoljno snažna da živiš s neuspjehom, svojim ili mojim, a da svejedno stojiš na rubu jezera i ushićeno vičes prema srebrnom punom mjesecu: ''To!'' Želim znati možeš li biti sama sa sobom i voliš li uistinu osobu koja jesi u trenucima praznine. Ne zanima me koga poznaješ i kako si dospjela ovamo. Želim znati možeš li stajati sa mnom u središtu vatre i ne posustajati. Želim znati što te u tebi samoj gura naprijed u trenucima kada se sve ostalo ruši. To želim znati...
;)


"POZIV", nadahnut Snevacem iz planine Oraja,
Casni starac americkih indijanaca, maj 1994.

...Eh...:)
 
Draga zainteresovana -Dobrodosla !Nemogu ostavljati slicice i poklaniti ti na taj nacin
nesto za dobrodoslicu ali ti od srca dajem jedan veliki osmeh :wink:
Naravno i za sve posetioce na ovoj strani .

"Ljudi će zaboraviti šta si rekao.
Ljudi će zaboraviti šta si učinio.
Ali nikada neće zaboraviti kakve si osećaje u njima pobudio."



Biću srecan kad . . .

Ubedjujemo sami sebe da ce zivot biti bolji kad se vencamo, dobijemo bebu, a zatim drugu bebu. Onda smo isfrustrirani zato sto deca nisu dovoljno velika i bicemo zadovoljniji kada porastu. Nakon toga, isfrustrirani smo zato sto imamo posla sa pubertetlijama. Sigurno cemo biti srecniji kada izadju iz tog razdoblja. Govorimo sebi da ce nam zivot biti potpun kada se nas supruznik dozove pameti, kada kupimo lepsa kola, kada budemo u mogucnosti da odemo na lepo putovanje, ili kada odemo u penziju. Prava je istina da ne postoji bolji trenutak za srecu od ovog trenutka. Ako ne sada, kada? Tvoj zivot ce uvek biti ispunjen teskocama.

*
Najbolje je da to priznaš sebi i da odlucis da svejedno budes srecan. Sreca je pravi put. Zato, cuvaj svaki trenutak koji imas, i cuvaj ga jos vise zato sto si ga podelio sa nekim posebnim, dovoljno posebnim da bi provodio vreme sa njim... i zapamti da vreme nikoga ne ceka.

*
Zato, prestani da cekas...
Da otplatis kola.
Da kupis novu kucu ili automobil.
Da ti deca odu od kuce.
Da se vratis na studije.
Da zavrsis studije.
Da izgubis 10 kg.
Da dobijes 10 kg.
Da se ozenis (udas).
Da se razvedes.
Da dobijes decu.
Da odes u penziju.
Da dodje leto.
Da dodje prolece.
Da dodje zima.
Da dodje jesen.
Da umres.



Nema boljeg trenutka za srecu od ovog. Sreća je put, a ne cilj.

Prijatelji su vrlo vredan dragulj, oni cine da se smesis, ohrabuju te da uspes u necemu, oni su spremni da te saslusaju, da podele tvoju bol, imaju lepih reci za tebe i uvek im je srce otvoreno.

U libar svojih dugova
upisi mene

Od straha da ne potone
tvoja ljubav za mene
i kao pcela u zlici caja dok drzi dah
ja nemam razloga za strah

Dajem ti verse i note
sve moje sarene perle na dar
***
I sve cu ti obecati
bas sve sto hoces
moju kozu, moju kost
i lice koje pozelis :wink:

...Ne lomi me,
ja vise ne znam za sebe,
jos sam ziv
al sam mrtav bez tebe
u mom srcu jos ima puno ljubavi
kako da zaboravim, zaboravim.....
 
nasla sam te na forumu Politike....citala, i dopalo mi se....dopalo mi se na koji nacin formiras recenice i kako u kratkoj recenici kazes puno. to je bilo to. kasnije sam htela da vidim sta i gde jos pises. kliknula sam na profil i usla u tvoje poruke. tu sam otkrila rusalke.
otisla sam tamo i krenula sa citanjem. nisam imala nikakvu predstavu o tome zasto me to zanima. u startu sam se zakacila sa Ralcem ali nastavila da citam. poremetio si mi osnovno misljenje o tebi sa onim " crnim vinom " i na temi o amnestiji sam krenula da se obracunam sa tobom. medjutim tu smo izgladili nesporazum. to sto sam te razumela i shvatila bio je jedini motiv da sa tobom imam prepisku. cak i to sto te svakog dana ocekujem sa porukom meni nije mi bilo cudno....nisam trazila razlog....nisam shvatila , zapravo, da on mozda postoji...........
kad sam dobila tvoju poruku da mogu da ti se javim na mail , dozivela sam je kao nastavak druzenja.....druzenja koje smo i nastavili..... ni tu nisam obratila paznju na mozda neka druga znacenja...obzirom da smo redovno pisali , nisam imala taj prazan hod u kome bi mi mozda palo na pamet da mi nedostajes....trebas.....
sinoc sam osetila da si u posebnom raspolozenju. imala sam neodoljivu zelju da te makar pozovem, kad vec ne mogu da se stvorim u tvojoj sobi.....htela sam da prekinem taj dovod tuge koji te razara.....htela sam da podelim to sa tobom.....
razgovarala sam sa tobom kao da te poznajem celog zivota....opusteno....iskreno....ja sam te jednostavno o s e c a l a........
ne secam se vise koji je to trenutak bio ali se secam da je jedna misao kao munja zarobila sva moja cula....pozelela sam da sam tu uz tebe, scucurena u tvom narucju i da te ljubim do besvesti.................bila sam budna i svesna ali i uplasena....ti si nesto pricao, mislim da sam i ja nesto pricala....ali ja vise nisam mogla da se skoncentrisem i moguce da si nesto primetio....neznam....uglavnom predlozio si da idemo na spavanje....i otisli smo......
nisam bila uplasena od tog neceg sto se radja u meni i ne da mi da predahnem....bila sam uplasena od tebe, tvoje reakcije....odbijanja svake pomisli na bilo sto sto ce te naterati da otvoris vrata svoje samoce i samo malo me pustis u svoj svet.
pa i da si prestao od jutros da pises mi, ja bih to shvatila...bih.
kad sam trazila da me sacekas, mislila sam samo na malo vremena, da probam da presecem u zacetku taj osecaj potrebe za tobom na drugaciji nacin od dosadasnjeg. da probam da te zamislim kao bezpolno bice.....a znala sam da je to nemoguce.....u tebi zivi muskarac kojeg ja zelim da volim. samo da volim.
volela bih da i ti volis mene.
e, to je sad nesto sto nije ni problem ,ni razlog za pricu..... da li ces dozvoliti sebi da budes kao ja --neposredan, nesputan i otvoren za ljubav je nesto sto te nikad necu primoravati....nikad.
znam da ces se " otvarati " onoliko koliko mozes.....pa da se to nikad i ne dogodi, nece biti razdor medju nama......jer ja znam da je ljubav OSECAJ....a ne VOLJA .
pokusala sam da pre svega sebi , pa zatim i tebi opisem taj put koji sam presla do tog trenutka iz prosle noci.....
neobjasnjivo je .....
kako god .....zena u meni ljubi muskarca u tebi.
hocemo li im omoguciti da taj dodir osete u stvarnosti samo je stvar i moje i tvoje intimne samoce i naravno njene vlasti nad nama.......

nadam se da sam pisala jasno....necu ovo citati, ne zelim da sve izbrisem i napisem novo pismo sa opisom svega sta sam jutros radila u radnji, po kuci i odglumim JAKU zenu.....aktuelnog roditelja....smernu cerku i sestru....divnog " druga ".....
ja sam samo zena.
 
Pisma su na drugoj temi :) ali svejedno ...drago mi je da svoja najsnaznija osecanja
i misli bas ovde stoje - ;) dobrodosla


Ti i ja plutamo na ovom mlazu koji dolazi iz izvora
Srca vremena ljubavi jednog prema drugom.
Igrali smo uz milijun drugih ljubavnika, dijeleći istu
Stidljivu dragost zbog sastanka, iste potresne suze rastanka -
Stara ljubav, ali u obliku koji se rađa i rađa uvijek iznova.

Danas je ta sila pred tvojim nogama, pronašavši svoj kraj u tebi,
Ljubav čovjeka svih vremena, prošlosti i vječnosti:
Univerzalna sreća, univerzalna tuga, univerzalni život.
Sjećanja na sve ljubavi spajaju se sa ovom našom ljubavlju -
I pjesme svih pjesnika, prošlosti i vječnosti.

A ja ja bih da vristim
da me cuje ceo svet
da dopre moj vrisak do svih planeta
HVALA TI BOZE
samo TI to mozes


Оче ; наш ; који ; си ; на ; небесима,
;, да ; се ; свети ; име ; твоје ;
Да ; дође ; царство ; твоје ; да ; буде ; воља ; твоја ;
и ; на ; земљи ; као ; на ; небу ;
Хљеб ; наш ; потребни ; дај ; нам ; данас ;
И ; опрости ; нам ; дугове ; наше ; као ; и ; ми ; што ; опраштамо ; дужницима ; својијем ;
И ; не ; наведи ; нас ; у ; пропаст ; но ; избави ; нас ; ода ; зла. ;.
Јер ; је ; твоје ; царство, ;, и ; сила, ;, и ; слава ; ва ; вијек. ;. Амин.
 
Nemir:
Pisma su na drugoj temi :) ali svejedno ...drago mi je da svoja najsnaznija osecanja
i misli bas ovde stoje - ;) dobrodosla

Nemirna,
Zahvaljujem ti se na dobrodošlici.
Postoji jedan mali problem. Rešiv, svakako. I ništa posebno. Ja nisam ONA jer sam ja ON. Dakle MIT, mada, uveravam Te da nije od Mite ili Dimitrija, ili već kako bi se moglo skratiti. Jednostavno Mit dunavskih rusalki.
Ovo pismo je iz radnog teksta, možfda, ili hajde da kažem, nadam se, romana, koji nosi za sada samo radni naziv ''Ljubavni slučaj Božice P.'', ili bar sam tako nazvao fajl.
Eto, učinio mi se prikladan za ovu temu, jer... pa nakon svega stoji upravo, to: Eh...
I ne zameri što je u prozi.
Maq, neću se nametatati, al' da li bih mogao po nekad, neke lepe delove štiva podeliti sa Tobom i ostalima?
 
Upsssssssssss :oops: Mit sory ...mislila sam da si zensko
a potrcala ko zdrebe pred rudu (to mi je jedna od mana koju neumem uvek da kontrolisem :( )sa izjavom o tvojim osecanjima a radi se o delu romana
za koji nisam cula ni citala,odavno nisam u nasoj zemlji tako da mi je mnogo toga promaklo.Ne zameram ti nista ako mogu reci ti ,samo izvoli i ostavi sto god zelis i da znas da je bilo prigodno ostaviti to stivo ovde ;) samo nastavi -kod mene su svi dobrodosli :D
 
Nemir:
Draga zainteresovana -Dobrodosla !Nemogu ostavljati slicice i poklaniti ti na taj nacin
nesto za dobrodoslicu ali ti od srca dajem jedan veliki osmeh :wink:
Naravno i za sve posetioce na ovoj strani .
..................
Prijatelji su vrlo vredan dragulj, oni cine da se smesis, ohrabuju te da uspes u necemu, oni su spremni da te saslusaju, da podele tvoju bol, imaju lepih reci za tebe i uvek im je srce otvoreno.
...................
:-D


Moj zanat mi je dao vrh, s kojeg ću pasti.
U snu sam se peo da nisam ni znao.
I još mi je dao, i još mi je dao poraze i časti.
Moj zanat mi je dao: reflektor me strelja,
pogodiće mržnja pred koju sam stao.
I još mi je dao, i još mi je dao brigu prijatelja.
Moj zanat mi je dao moje noćne pruge,
nježnost na koju si ti imala pravo.
I još mi je dao, i još mi je dao... uzele su druge.

Ref: A ponovo ću gdje drugi neće
divljom zvijezdom vođen,
jer to je moj zanat, to je moj zanat,
to je moj zanat, ja sam zato rođen.

Moj zanat mi je dao, nudi rajsko voće,
a rakiju i smokve ja sam putem krao.
I još mi je dao, i još mi je dao kalendar samoće.
Moj zanat mi je dao, saznaš kad se svrši,
da se natrag vraća put kojim te slao.
I još mi je dao, tebe mi je dao, nejasnu u duši.

A. Dedić


Romantika je urođena, nenasledna, neizlečiva bolest!
Eh... Ili redak talenat koji zavidni zlobnici osporavaju?
:razz:
 
Nemir:
Upsssssssssss :oops: Mit sory ...mislila sam da si zensko
a potrcala ko zdrebe pred rudu (to mi je jedna od mana koju neumem uvek da kontrolisem :( )sa izjavom o tvojim osecanjima a radi se o delu romana
za koji nisam cula ni citala,odavno nisam u nasoj zemlji tako da mi je mnogo toga promaklo.Ne zameram ti nista ako mogu reci ti ,samo izvoli i ostavi sto god zelis i da znas da je bilo prigodno ostaviti to stivo ovde ;) samo nastavi -kod mene su svi dobrodosli :D
Nemirna, izvinjenje je suvišno! :lol:
Roman još nije napisan. :wink:
Dakle, pišem ga :roll: :lol:
Pozdrav
 
Da zainteresovana romantika se ne uci nosi se u dusi bas kao i bolest -
sto se zlobnika tice to je njihov problem a ne nas ;) topli zagrljaj za pesmicu -zao mi je sto jos nemogu ulepsavati sa slicicama ali uskoro ce se i to srediti .

Mit .... cini mi se da pises o meni ,nije u detaljima ali u mnogome slicno
i ja sam upoznala nekoga ali mu nisam pisala vec on meni nije bilo sanse da mi neko na taj nacin pridje ,malo se nadmudrivali
malo svadjali ... i kad bi samo znao sta je sve ispalo tog romana i filma jos nema .
Samo ne znam jos uvek ima li nastavka ili je poglavlje zavrseno ...
Ah ...eh ... da pisi dalje samo nastavi - :oops: vec sam deo objavila na jednom mestu
a sta ja okacim veruj da je vec mnogima dostupno da procitaju ;)
Cast mi je da si to uradio ovde na mojoj temi i otkrio delic :D pozz.uzvracen .

Emigrant


Emigrant iz njenog srca sam
Omamila me je
Kao tuzno drvo sam
A rekao bih sve sto cutao sam pre
Bez lisca jesen ne ide

Lutam svetom kao konzerva
Koja samo se iznutra otvara
Moja tuga nema kraj
I kako sada zovem taj
Bez nje u meni osecaj

I tako budan sanjam tvoj zagrljaj
Lutam svetom trazim te
Budan sanjam tvoj zagrljaj
Ponekad samo dodje pa nestane

Emigrant pod svojim krovom sam
Opijen smejem se
I tako pijan setim se
Da ova prica nema dno
I kako sada zovem to nadanje to ludila

Budan sanjam tvoj zagrljaj
Lutam svetom trazim te
Budan sanjam tvoj zagrljaj
Ponekad samo dodje pa nestane
 
Da zainteresovana romantika se ne uci nosi se u dusi bas kao i bolest -
sto se zlobnika tice to je njihov problem a ne nas ;) topli zagrljaj za pesmicu -zao mi je sto jos nemogu ulepsavati sa slicicama ali uskoro ce se i to srediti .

Mit .... cini mi se da pises o meni ,nije u detaljima ali u mnogome slicno
i ja sam upoznala nekoga ali mu nisam pisala vec on meni nije bilo sanse da mi neko na taj nacin pridje ,malo se nadmudrivali
malo svadjali ... i kad bi samo znao sta je sve ispalo tog romana i filma jos nema .
Samo ne znam jos uvek ima li nastavka ili je poglavlje zavrseno ...
Ah ...eh ... da pisi dalje samo nastavi - :oops: vec sam deo objavila na jednom mestu
a sta ja okacim veruj da je vec mnogima dostupno da procitaju ;)
Cast mi je da si to uradio ovde na mojoj temi i otkrio delic :D pozz.uzvracen .

Emigrant


Emigrant iz njenog srca sam
Omamila me je
Kao tuzno drvo sam
A rekao bih sve sto cutao sam pre
Bez lisca jesen ne ide

Lutam svetom kao konzerva
Koja samo se iznutra otvara
Moja tuga nema kraj
I kako sada zovem taj
Bez nje u meni osecaj

I tako budan sanjam tvoj zagrljaj
Lutam svetom trazim te
Budan sanjam tvoj zagrljaj
Ponekad samo dodje pa nestane

Emigrant pod svojim krovom sam
Opijen smejem se
I tako pijan setim se
Da ova prica nema dno
I kako sada zovem to nadanje to ludila

Budan sanjam tvoj zagrljaj
Lutam svetom trazim te
Budan sanjam tvoj zagrljaj
Ponekad samo dodje pa nestane
 
@ Nemir
Mit .... cini mi se da pises o meni ,nije u detaljima ali u mnogome slicno
i ja sam upoznala nekoga ali mu nisam pisala vec on meni nije bilo sanse da mi neko na taj nacin pridje ,malo se nadmudrivali
malo svadjali ... i kad bi samo znao sta je sve ispalo tog romana i filma jos nema .
Samo ne znam jos uvek ima li nastavka ili je poglavlje zavrseno ...
Ah ...eh ... da pisi dalje samo nastavi - ops: vec sam deo objavila na jednom mestu
a sta ja okacim veruj da je vec mnogima dostupno da procitaju
Cast mi je da si to uradio ovde na mojoj temi i otkrio delic pozz.uzvracen .

Nemirna
Eto, životne priče i fikcija se prepliću. Teško je razlučiti šta je istina a šta laž, fikciju je još i najteže prepoznati. Istinu nikako. Nakon ovih 120 i nešto malo više stranica materijala, mnogo više pamćenja i ideja, iskustava i sećanja, svakakvih, više ne znam o kome pišem. O sebi ili o Božici P. Možda i o sebi i o njoj, možda ću pisati i o tebi, zgodi li se, možda i o Arijadni, bude li mi to dozvolila, Rusaljki ili Padalici, leptirici vanvremenoj koju bih na dlanovima da nosim jer je tako osećam, o jednoj Mirjani, jedinstvenoj i neponovljivoj drugi put. I nikad ne znam kuda će me intriga sopstvene svesti odvući.
Ali sve to nije tako ni važno. Kažeš da si, ili se to meni samo čini, tekst pustila negde da ge neko može pogledati i pročitati. Ako mi se pričinjava, zaboravi, ta to je samo reakcija jednog običnog muškarca, poslovično nadahnutog za kasno paljenje. Ali, ako sam dobro shvatio tako kako jesam i kako ti napisah, onda, pa niišta, ne ljutim se, te ono ljubazno koketiranje sa zadovoljstvom što na tvojoj temi se pojavih, i nije bilo potrebno, mada je lepo zvučalo.
 

Back
Top