Interesantni tekstovi
da li se tema moze nadovezati i na neke religijske pravce?
npr. shta govori budizam za pojam dushe?
Pojednostavljena i skracena verzija:
Istorija budizma pochinje u Severnoj Indiji 400 ili 500god pre Hrista tako shto je jedan chovek po imenu Siddharta Guatama doziveo "prosvetljenje", najosnovniju istinu i tochak preporodjenja. Od tada je bio poznat kao " probudjeni ", "prosvetljeni" = Buddha.
Ostatak svog zivota posvetio je poduchavanju onoga shto je doziveo.
Kao i Sokrat i Hrist nikada nije nishta napisao. Njegova ucenja su se prenosila usmenim putem sa kolena na koleno.
Tek 100god pre Hrista napravljena je usaglashena pismena verzija njegovog uchenja zvana
"Theravada".
Buda je sazeo svoje uchenje u kako je on to zvao Chetiri "svete" istine:
1. zivot sam po sebi je patnja i nezadovoljavajuci
2. osnovni uzrok te patnje je chovekova teznja za materijalnim stvarima( tezimo ka njima, zelimo ih, zahtevamo ih, vezujemo se ...)
3. ta patnja prestaje prestankom chovekove teznje za stvarima
4. chovekova teznja se moze zadovoljiti na drugachiji nachin kako Budda kazuje svetim putem....( zaboravih sada, postoji tachno ime)
Iako Budda je smatrao da chovek prozivljava serije zivota, nikada nije smatrao da chovek ima besmrtnu dushu.
Poshto je sam posmatrao zivot kao tezinu, za njega je najvishe stanje choveka bilo oslobodjenje od svake potrebe preporodjenja tom zivotu. Takvo stanje oznachava nirvanu.
To je stanje skrojeno od slobode i saznanja.
Pitanja su sledeca:
1. da li se moze povuci paralela izmedju stanja "nirvana" i neutralne dushe da je to jedna te ista stvar u nekom svom delu?
Ili su to sve pojmovi koje ne treba shvatati nimalo ozbiljno jer nemaju nikakvu nauchnu osnovu i baziraju se na cistom iskustvu?
Da dodam još ono što ja znam o budizmu. Buda nikada nije želio da svom učenju daje odlike sistema. Ne samo da je odbijao da raspravlja o filozofskim problemima, već se nije ni izjašnjavao o mnogim bitnim pitanjima svoje doktrine. To njegovo ćutanje je dosta rano omogućilo različite interpretacije, a potom izazvalo i pojavu raznih škola i sekti. Budino odbijanje da se prepušti spekulacijama bilo kog reda, kategorično je. To izvanredno ilustruje čuveni dijalog s Malunkjaputom. Malunkjaputa je zamjerao Blaženom što ne daje odgovore na neka bitna pitanja, na primjer: da li je Univerzum vječan ili nije? konačan ili beskonačan? da li je duša isto što i tijelo ili nešto drugo? itd,itd. Malunkjaputa moli Učitelja da mu tačno odgovori šta misli o svemu tome, a ako ne zna, da to i prizna. Buda mu na to odgovara pričom o čovjeku pogođenom otrovnom strijelom. Prijatelji i rođaci mu dovode ljekara, ali on uzvikuje: Ne dam da mi strijelu izvade prije nego što saznam ko me je ustrijelio, da li je to neki kšatrija ili braman...iz kakve je porodice...je li visok, mali ili srednjeg rasta...iz kog je sela ili grada...ne dam da mi je izvade sve dok ne budem znao iz kakvog je luka odapete...od kakve je niti luk bio...od čega joj je bio šiljak... I čovjek umire ne saznavši ništa od onog što je želio da sazna, a tako će umrijeti i onaj koji odbija da pođe svetim putem prije nego što riješi ovaj ili onaj filozofski problem.
Zašto je Buda odbijao da raspravlja o ovim stvarima? »Zato što to nije korisno, što nije vezano za svetački i duhovni život i zato što ne doprinosi stvaranju građenja prema svijetu, niti odricanju od njega, što ne doprinosi obustavljanju želja, smirivanju, dubokom poniranju, prosvijetljenosti, nirvani«. Na kraju Buda posjeća Malunkjaputa da je on učio ljude samo jednoj stvari, a to su četiri plemenite istine.
Buda daje i recept kojim se liječi bolest egzistencije i ta metoda je poznata pod imenom »Srednji put«, a drugačije se naziva i »putem od osam članova« i sastoji se od: 1. pravilnog stava ili pogleda, 2. pravilnog mišljenja, 3. pravilnog govorenja, 4. pravilnog djelovanja, 5. pravilnog življenja, 6. ispravnog nastojanja, 7. pravilno usmjerene pažnje, 8. pravilne koncentracije. Buda se neumorno vraća na osam pravila »Puta«, objašnjavajući ih na različite načine, budući da se obraćao različitim sredinama. Ponekad ih i razvrstava prema onima kojima su upućena. Moglo bi se nabrojati mnogo tekstova koji objašnjavaju šta se pod ovim formulama podrazumijeva.
Mnogi tumači kažu da je Buda negirao postojanje Duše. A razlog zbog kojeg je negirao postojanje nesvodljivog i neuništivog Sopstva, ležao je u tome što je znao da vjerovanje u atman za sobom povlači beskrajne metafizičke rasprave, podstiče intelektualnu oholost i konačno sprječava postizanje Buđenja. On je, neprestano podjećajući na to, propovijedao otklanjanje patnje i sredstava kojima se to otklanjanje postiže. Rješenja bezbrojnih polemika oko Sopstva i prirode nirvane nalazila su se u iskustvu Buđenja: polemike te vrste nijesu se mogle rješavati misaonim i verbalnim putem.
Buda ne daje nikakvu »definiciju« nirvane, ali se neprestano vraća ne neke od njenih atributa. On tvrdi da su arhati (oslobođeni sveci) »dostigli sreću koji ništa više ne može pomutiti«, da je nirvana »blaženstvo«, da je on, Blaženi, »dostigao besmrtnost« i da je i drugi monasi mogu dostići. Arhat, »već u ovom životu isključen iz njega, nirvanizovan, osjećajući sreću u sebi samom, provodi vrijeme s Brahmanom«.
One značajne noći kada je dostigao prosvjetljenje, kaže se da je Buda prošao kroz razne stepene buđenja. U prvom, »umom sabranim i pročišćenim, bez mrlje, slobodnim od zagađenja, mekim, usredsrijeđenim i nepokretnim«, skrenuo je pažnju na prisjećanje svojih prošlih života. »...sjetio sam se bezbroj prethodnih postojanja sa tačnim karakterističnim odlikama i okolnostima. To znanje stekao sam u prvom noćnom satu«. Reinkarnacija, dakle, postoji, međutim, po budističkom shvatanju, ne postoji nezavisan i nepromjenljiv entitet kao što je duša ili ego koji nadživljava tjelesnu smrt. Kontinuitet između života nije omogućen nekin entitetom, već najsuptilnijim nivoima svijesti. Dalaj Lama kaže: »Konačni stvaralački uzrok je svijest. Postoje razni nivoi svijesti. Uvijek postoji ono što nazivamo najsuptilnijom sviješću. Kontinuitet te svijesti kao da je permanentan, ko čestice prostora. Na materijalnom planu, to su prostorne čestice, na planu svijesti, to je Jasna svjetlost...Jasna svjetlost, sa svojom posebnom energijom, čini vezu sa sviješću«. Sljedeći primjer to objašnjava: »Sukcesivna postojanja u nizu rođenja nijesu kao perle u niski, povezane koncem duše, koji prolazi kroz perle. Naprotiv, niz je kao kockice naslagane jedna na drugu. Svaka kockica je posebna, i podupire kockice koje su iznad nje, u funkcionalnoj vezi. Između kockica ne postoji identitet, već kontinuitet«.
Buda nije mogao imati nasljednika. On je otkrivao Zakon i osnovao zajednicu: poslije njegove smrti trebalo je kodifikovati zakon, odnosno sakupiti sve govore i utvrditi kanon. Viliki učenici, Šariputra (umro šest mjeseci prije Bude; smatraju ga najvećim svecem poslije Blaženog) i Maudgaljajana, bili su već mrtvi. Ananda, i pored toga što je dvadeset pet godina vjerno služio Blaženog, nije stigao do arhata, jer nije uspio da savlada tehnike meditacije. Koncil, kojem je prisustvovalo 500 arhata, sazvao je Mahakašjapa, takođe visoko cijenjen od strane Blaženog, ali, za razliku od blagog Anande, dosta krut i netolerantan. Sva predanja se slažu u tome da je koncil održan u jednoj velikoj pećini pored Rađagrihe i da je trajao čitavih sedam mjeseci. Većina izvora pominje da je između Anande i Mahakašjape vladala velika netrpeljivost. Anandi je, zbog toga što nije bio arhat, bilo zabranjeno da prisustvuje koncilu, ali se on povukao u samoću i za kratko vrijeme postigao prosvjetljenje. Poslije toga je primljen u pećinu, odnosno, prema drugiim verzijama, na čudotvoran način se obreo u njoj i tako svima dokazao da je ovladao jogističkim sposobnostima. Njegovo prisustvo koncilu bilo je, uostalom, i neophodno jer je jedini čuo i zapamtio sve Učiteljeve govore. Odgovarajući na Mahakašjapina pitanja, on je kazivao Budine besjede i ti njegovi odgovori sačinjavaju cjelinu Sutri, dok je tekstove koji čine »kotaricu« propisa, izložio drugi Budin učenik, po imenu Upali.
