Dusa

Pozdrav i za one sa dusom i za one bez duse :)
zanima me kako se neko oseca starijim ili mladjim nego sto jeste?
zar prosto covek nema toliko i toliko godina i to je to
sta tu ima da se oseca?

Ne. Evo na primer Ceka92. Ona kaže da ima 20 god. a pošto je reinkarnirala duša joj je stara 1000 godina. Zar hiljadugodišnja duša može da prati to telo (ops, opet ja o telu) od 20 god.
A vidi mene. Prema Ceka92, a u skladu sa ozbiljnošću mojih postova, zaključuje da sam napaljeni tinejdžer. A ja se fino osećam kao deda.:D
 
Pa cime ti to ctnc osecas ? nesto totalno konkretno kao sto je broj godina, sto se da
sasvim realno izmeriti , kako ti to osecas i to na sasvim nerealan nacin, i to drugacije nego sto je realno,
mislim sobzirom da duse nemas :)
sasvim si me zbunio :)
 
Pa cime ti to ctnc osecas ? nesto totalno konkretno kao sto je broj godina, sto se da
sasvim realno izmeriti , kako ti to osecas i to na sasvim nerealan nacin, i to drugacije nego sto je realno,
mislim sobzirom da duse nemas :)
sasvim si me zbunio :)

Ma ni godine ne mogu da izbrojim s obzirom na broj reinkarnacija koje sam doživeo, a duša mi je ispala negde usput. Jedino što još po malo funkcioniše to je moj nervni sistem, a ni u njega baš ne mogu potpuno da se oslonim. I to namerno zakazuje neće bez duše da radi.:smile:
 
Zar hiljadugodišnja duša može da prati to telo od 20 god.


Moze,ali izbija kroz oci,kroz celo telo energija,vibracije,dusa...kako god da to ljudi zovu.Kad se neko rukuje sa mnom ili mu je vrelo i jako(ne opazaju vibracije ljudi),ali ako se bavi duhom kao da si gurnuo celu ruku u steker. :)
 
Ne. Evo na primer Ceka92. Ona kaže da ima 20 god. a pošto je reinkarnirala duša joj je stara 1000 godina. Zar hiljadugodišnja duša može da prati to telo (ops, opet ja o telu) od 20 god.
A vidi mene. Prema Ceka92, a u skladu sa ozbiljnošću mojih postova, zaključuje da sam napaljeni tinejdžer. A ja se fino osećam kao deda.:D
Heh pa kad baš hoćeš.
I tvoje tijelo je staro kao planeta Zemlja :lol: jer je sazdano od vode, ugljenika i ostalih minerala koje si usput pokupio, tokom razvoja. Tvoje matoro tijelo ima samo noviju formu, kao i bilo kog drugog čovjeka. Iopet sve te materije i minerale zemlja uzima nazad sebi (pošten revers).
 
I budući da sam primijetio da je istina: Mislim, dakle postojim - ona je tako čvrsta i tako pouzdana da je ni najprećeranije pretpostavke skeptika ne mogu pokolebati, zato sam pomislio da bez zapreka mogu da prihvatim onaj prvi princip filozofije za kojim sam tragao.
Zatim sam pažljivo ispitao šta sam ja. Vidio sam da mogu zamisliti, nemam tijela, nema svijeta i nema prostora u kojem jesam. Ali ipak ne umijem da zamislim da ja nijesam, naprotiv, upravo po tome što ovo mislim, što se dvoumim u istinu drugih stvari, sasvim pouzdano slijedi da jesam. Suprotno, čim samo prestanem da mislim, ne bi bilo nikakve osnove da vjerujem kako jesam, čak iako bi istina bila sve ostalo, kao što sam negda mislio. Po tome sam otkrio da sam takva supstancija čija se cjelokupna suština ili priroda sastoji u tome što misli, i čije bivstvo ne zavisi od nekog mjesta, niti od neke materijalne stvari. Tako da se ovo ja, odnosno DUŠA posredstvom koje jesam što jesam, potpuno razlikuje od tijela, čak da se može saznati lakše nego tijelo, a sasvim bi bila ono što jeste čak i onda ako tijelo ne bi postojalo.

Dekart
 
Za Dekarta je dualizam način da se izbegne samosakaćenje ljudske prirode i očaj koji se u čoveku javlja kada kobajagi mora da se opredeli između sebe - kao od tela i sebe - kao duše. Dekart ne daje prednost ni duši ni telu pošto su, kako on kaže, to nezavisne supstancije. Drugim rečima, čovek je za njega zajednica dva autonomna i ravnopravna entiteta, ali entiteta koji ne mogu jedan bez drugog. U zajednici duše i tela, oboje rade na "poslu" čovekovog održanja, ali uz strogu podelu rada koja je saglasna njihovim strogo različitim prirodama. Duša "opslužuje" telo, jer ga, puštajući da utiče na nju, uz pomoć čulne percepcije održava u životu. S druge strane, telo služi duši za iskustvo. A iskustvo, prema Dekartovom mišljenju, nije ništa drugo nego kreativnost duše, njeno stvaranje sopstvenog sveta.
Duša bez tela nema volju za saznanjem (cogito).Dekart nas na početku Meditacija uvodi u sukob duše i tela, u kojem telo stalno opseda dušu, muči je i kinji lažima, i preti da će te laži ozvaničiti kao istinu. Racionalni deo duše ovu pretnju doživljava kao zločin i zahteva odvajanje od tela. Uspešno ga sprovodi, znajući pritom da čini zločin prema telu, ali i prema samoj sebi.
 
Za Dekarta je dualizam način da se izbegne samosakaćenje ljudske prirode i očaj koji se u čoveku javlja kada kobajagi mora da se opredeli između sebe - kao od tela i sebe - kao duše. Dekart ne daje prednost ni duši ni telu pošto su, kako on kaže, to nezavisne supstancije. Drugim rečima, čovek je za njega zajednica dva autonomna i ravnopravna entiteta, ali entiteta koji ne mogu jedan bez drugog. U zajednici duše i tela, oboje rade na "poslu" čovekovog održanja, ali uz strogu podelu rada koja je saglasna njihovim strogo različitim prirodama. Duša "opslužuje" telo, jer ga, puštajući da utiče na nju, uz pomoć čulne percepcije održava u životu. S druge strane, telo služi duši za iskustvo. A iskustvo, prema Dekartovom mišljenju, nije ništa drugo nego kreativnost duše, njeno stvaranje sopstvenog sveta.
Duša bez tela nema volju za saznanjem (cogito).Dekart nas na početku Meditacija uvodi u sukob duše i tela, u kojem telo stalno opseda dušu, muči je i kinji lažima, i preti da će te laži ozvaničiti kao istinu. Racionalni deo duše ovu pretnju doživljava kao zločin i zahteva odvajanje od tela. Uspešno ga sprovodi, znajući pritom da čini zločin prema telu, ali i prema samoj sebi.

Nemam što dodati To je to.
 
Dekart ne daje prednost ni duši ni telu pošto su, kako on kaže, to nezavisne supstancije.

Хм... то каже Декарт... дакле, ја бих требала да се запитам, ко сам ја да паметујем и да размишљам на други начин...
Душа и тело су једно!
То каже Којица. 8-) Е сада нека ми неко докаже супротно...
Оправдање за дилеме не треба тражити у сукобу душе и тела...
Душа хоће ово, а тело хоће оно, а ум каже нешто треће...
Трилема?
Ако додамо и подсвест свему томе, е онда смо готови... Гужва!!!

Где је та душа? Где?
 
Хм... то каже Декарт... дакле, ја бих требала да се запитам, ко сам ја да паметујем и да размишљам на други начин...
Душа и тело су једно!
То каже Којица. 8-) Е сада нека ми неко докаже супротно...
Оправдање за дилеме не треба тражити у сукобу душе и тела...
Душа хоће ово, а тело хоће оно, а ум каже нешто треће...
Трилема?
Ако додамо и подсвест свему томе, е онда смо готови... Гужва!!!

Где је та душа? Где?

Da, to je rekao Dekart, racionalista.
"Mislim, dakle postojim."
Na žalost, neki postoje a ne misle.
Dok god razmišljamo, zaista egzistiramo. I to je dovoljno. Kad kreneš od nulte tačke, i počneš da razmišljaš (mislim na analizu i sinezu, tj. proces zaključivanja), već si dokazao svoje postojanje.
Telo ne može bez duše, duša ne može bez tela. Dekart ne daje prednost ni duši ni telu pošto su, kako on kaže, to nezavisne supstancije. Ali se često bune jedno protiv drugog (to spada u domen Dekartove dijalektike - stalno kretanje i prožimanje). Izlazi da je uvek deo nas žrtvovan ili potlačen. Otuda nelagoda, ali i intiman osećaj da ovo samožrtvovanje nije neophodno, da se odnos između vlastite duše i tela može posmatrati drugačije, kroz saživot, a ne kroz rat.
Cilj Dekartovog izleta u metafiziku bio je u tome da pokaže da iz metafizičkog dualizma ne proishodi samo podela na istinu i umetnost, na nauku i veštinu življenja, nego i čovekova sudbina koja sve ove podele miri u nesumnjivoj činjenici da čovek i ulogu tragača za istinom i ulogu kreatora sopstvenog iskustva ume da igra istovremeno.

Nije potrebna prevelika filozofija da bi svaki čovek pojedinačno shvatio da je on Univerzum za sebe - jedinstveno telo, jedinstvena duša. Neponovljiv. To je najbitnije. Za svojom dušom ne tragaš, jer je ona u tebi - samo što je ponekad sakrivena i zamaskirana. Samosvest i jeste spoznaja sopstvene duše. Radiš na sebi i tačno znaš gde je i kakva ti je duša. Podsvest je, naravno, integrisana u dušu.
Ovo kažem JA, Borac.8-)
 
Nije potrebna prevelika filozofija da bi svaki čovek pojedinačno shvatio da je on Univerzum za sebe - jedinstveno telo, jedinstvena duša. Neponovljiv. To je najbitnije. Za svojom dušom ne tragaš, jer je ona u tebi - samo što je ponekad sakrivena i zamaskirana. Samosvest i jeste spoznaja sopstvene duše. Radiš na sebi i tačno znaš gde je i kakva ti je duša. Podsvest je, naravno, integrisana u dušu.
Ovo kažem JA, Borac.8-)

Е, сад ми је лакше... Нећу бре да разговарам са оним Декартом... :D
Види Борац, докле год сам тражила ту душу у себи, сав мој рад на себи је био узалудан... тапкање у месту...
Но, није важно... већ смо ову причу испричале и извртеле се у круг...
Мени твоја душа ни мало не смета.;-)
 
Heh pa kad baš hoćeš.
I tvoje tijelo je staro kao planeta Zemlja :lol: jer je sazdano od vode, ugljenika i ostalih minerala koje si usput pokupio, tokom razvoja. Tvoje matoro tijelo ima samo noviju formu, kao i bilo kog drugog čovjeka. Iopet sve te materije i minerale zemlja uzima nazad sebi (pošten revers).

bolje reci da je telo staro kao i sam svemir, posto se sastoji od atoma koji su pre 13 miliardi godina bili deo neke izmaglice, a onda formirali zvezdu i kasnije eto prsta na ruci...
 
Da, to je rekao Dekart, racionalista.
"Mislim, dakle postojim."
Na žalost, neki postoje a ne misle.
Dok god razmišljamo, zaista egzistiramo. I to je dovoljno. Kad kreneš od nulte tačke, i počneš da razmišljaš (mislim na analizu i sinezu, tj. proces zaključivanja), već si dokazao svoje postojanje.
Telo ne može bez duše, duša ne može bez tela. Dekart ne daje prednost ni duši ni telu pošto su, kako on kaže, to nezavisne supstancije. Ali se često bune jedno protiv drugog (to spada u domen Dekartove dijalektike - stalno kretanje i prožimanje). Izlazi da je uvek deo nas žrtvovan ili potlačen. Otuda nelagoda, ali i intiman osećaj da ovo samožrtvovanje nije neophodno, da se odnos između vlastite duše i tela može posmatrati drugačije, kroz saživot, a ne kroz rat.
Cilj Dekartovog izleta u metafiziku bio je u tome da pokaže da iz metafizičkog dualizma ne proishodi samo podela na istinu i umetnost, na nauku i veštinu življenja, nego i čovekova sudbina koja sve ove podele miri u nesumnjivoj činjenici da čovek i ulogu tragača za istinom i ulogu kreatora sopstvenog iskustva ume da igra istovremeno.

Nije potrebna prevelika filozofija da bi svaki čovek pojedinačno shvatio da je on Univerzum za sebe - jedinstveno telo, jedinstvena duša. Neponovljiv. To je najbitnije. Za svojom dušom ne tragaš, jer je ona u tebi - samo što je ponekad sakrivena i zamaskirana. Samosvest i jeste spoznaja sopstvene duše. Radiš na sebi i tačno znaš gde je i kakva ti je duša. Podsvest je, naravno, integrisana u dušu.
Ovo kažem JA, Borac.8-)

Zar ne bi bilo preciznije da je rečeno : Mislim, dakle svestan sam da postojim. Jer se inače nameće pitanje da li postoje ljudi u komi ili stanovnici psihijatrijskih ustanova?
 
Zar ne bi bilo preciznije da je rečeno : Mislim, dakle svestan sam da postojim. Jer se inače nameće pitanje da li postoje ljudi u komi ili stanovnici psihijatrijskih ustanova?

Hm... Dobro si to primetio.
Samo, nisam to rekla ja, nego Dekart. A on odavno više nije živ, pa ne možemo da mu sugerišemo da malčice precizira svoju misao.:D
Da sam bila u Dekartovoj koži, svašta bih promenila. U stvari, kad bolje razmislim, radije bih bila Spinoza, Lajbnic ili, delimično, Hegel.
S druge strane, nisam sasvim sigurna da psihijatrijski bolesnici NE misle.
Zavisi i kakva je koma u pitanju, tj. kako je nastala.
 
Hm... Dobro si to primetio.
Samo, nisam to rekla ja, nego Dekart. A on odavno više nije živ, pa ne možemo da mu sugerišemo da malčice precizira svoju misao.:D
Da sam bila u Dekartovoj koži, svašta bih promenila. U stvari, kad bolje razmislim, radije bih bila Spinoza, Lajbnic ili, delimično, Hegel.
S druge strane, nisam sasvim sigurna da psihijatrijski bolesnici NE misle.
Zavisi i kakva je koma u pitanju, tj. kako je nastala.

Ha, ha a ja, boga ti, mislio da je to Dekart izjavio negde ovde na forumu.:D
Moja primedba je bila usmerena na prihvatanje njegove izjave kao istine.
Što se tiče mojih primera ne znam da li su ljudi u komi svesni svog posotjanja, iako čisto sumnjam, jer da je svestan ne bi bio u komi. Kod psihijatrijskih bolesnika pak nastali su neki teški "lomovi" u svesti i sumnjam da su svesni svog postojanja.
No moram da priznam da je ovo tanak led za mene jer baš nisam upućen u neke naučne nalaze, ako je uopšte moguće da postoje, pa se sve svodi na moje mišljenje.
 
Ha, ha a ja, boga ti, mislio da je to Dekart izjavio negde ovde na forumu.:D
Moja primedba je bila usmerena na prihvatanje njegove izjave kao istine.
Što se tiče mojih primera ne znam da li su ljudi u komi svesni svog posotjanja, iako čisto sumnjam, jer da je svestan ne bi bio u komi. Kod psihijatrijskih bolesnika pak nastali su neki teški "lomovi" u svesti i sumnjam da su svesni svog postojanja.
No moram da priznam da je ovo tanak led za mene jer baš nisam upućen u neke naučne nalaze, ako je uopšte moguće da postoje, pa se sve svodi na moje mišljenje.

C,c, c... Stnco, Stnco... Ma znam ja da ti znaš da je Dekart umro.:-D:-D

Slušaj, pošto niti sam u komi, niti sam psihijatrijski bolesnik - i ja sam na tankom ledu.
Osim što mi ne idu za rukom shvatanje stvarnosti, astralna projekcija, meditacija i telepatija - smatram se vrlo normalnom.
Ali Dekarta, sticajem okolnosti, znam skoro napamet - nekad mi je bio ispitno pitanje.
Da pustimo dobrog, starog Dekarta da počiva u miru, i da se bacimo na..... MUŠKI ŠOVINIZAM!
Zašto - oh, zašto - nijedan muškarac neće da stavi komentar na tu temu?:(
 

Back
Top