Duša u religiji

[hogarius]

kad se ovi dvoje uortacili
ili neprijatelj mog neprijatelja je moj prijatelj

Svasta, ti si oduvek bio moj prijatelj, nikada me nisi banovao, sto su moji nerpijatelji cesto cinili. I ti se sada odrices tog cina samo zato jer ne znas odgovor na moje pitanje. Nije sramota ne znati, ako se potrudis sve ces poznati.


Uzgred, da li si ti neciji neprijatelj?

 

[Сале]

Traži ako te toliko interesuje
Ne mogu da se ponavljam
13 godina pa počni

 

[Arianna]

Svasta, ti si oduvek bio moj prijatelj, nikada me nisi banovao, sto su moji nerpijatelji cesto cinili. I ti se sada odrices tog cina samo zato jer ne znas odgovor na moje pitanje. Nije sramota ne znati, ako se potrudis sve ces poznati.


Uzgred, da li si ti neciji neprijatelj?

e to je problem, neprijatelji se sami odaju....


1 Mojsijeva 2: 7 Jehova Bog je stvorio čoveka od zemaljskog praha i udahnuo mu u nozdrve dah života,

i čovek je postao živa duša.

Pise covek je postao dusa a ne da ima dusu. Dusa je sastavni deo coveka.

Dakle telo + duh = dusha

Dah ili duh

Dakle, kao što je telo bez duha* mrtvo, tako je i vera bez dela mrtva. (Jakov 2:26)

dalje

Biblija kaze da kad osoba umre, ‘duh se vraca k Bogu, koji ga je dao’ (Propovjednik 12:7)

Tada se prah vraća u zemlju, gdje je i bio, a duh* se vraća pravome Bogu, koji ga je dao.

Dakle Bog daje duh - zivotnu snagu, coveku, da bi mogao da zivi.

 

[Zoran Štros]

1. SOLUNJANIMA 5,23
A sam Bog mira neka vas posvema posveti i
cijelo vaše biće –
DUH vaš
i
DUŠA
i
TIJELO
,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,
Čovjek se sastoji od 3 komponente
1.
Jedna je DAH/DUH ŽIVOTA - od kojeg smo živi
životna energija koju Bog daje i oduzima
2.
Druga je TIJELO - materija
koja je sada - raspadljiva
3.
Treća je DUH - osobnost, memorija, soft ware, karakter, intelekt,....
čovjeka koji počinje egzistirati rođenjem

taj DUH je vječan
taj DUH spava kad se umre
taj DUH je u nesvjesnom stanju
taj DUH budi Bog na uskrs
taj DUH spaja Bog na uskrs sa novim tijelom

 

[bakonja]

Psalm 136 :

"
1 Slavite Gospoda, jer je dobar; jer je doveka milost Njegova;

2 Dn. 5:13​

2 Slavite Boga nad bogovima; jer je doveka milost Njegova.

2 Moj. 18:11, 5 Moj. 10:17, Is.N. 22:22​

3 Slavite Gospodara nad gospodarima; jer je doveka milost Njegova;

1 Tim. 6:15, Otk. 17:14​

4 Onog, koji jedan tvori čudesa velika; jer je doveka milost Njegova;

5 Koji je stvorio nebesa premudro; jer je doveka milost Njegova;

1 Moj. 1:6, Priče 3:19​

6 Utvrdio zemlju na vodi; jer je doveka milost Njegova;

Jer. 10:12​

7 Stvorio velika videla; jer je doveka milost Njegova;..."...

 

[Zoran Štros]

2. Ljetopisa 5,13	I dok su trubili i pjevali složno kao jedan i jednoglasno hvalili i slavili Jahvu, podižući glas uz trube, cimbale i druga glazbala, hvaleći Jahvu "jer je dobar i jer je vječna njegova ljubav", oblak ispuni Dom Jahvin.
2. Ljetopisa 5,14	Svećenici ne mogoše od oblaka nastaviti službe: slava Jahvina ispuni Božji dom!

Imaš lažno prevedenu Bibliju
iz koje je izbačeno sa 7.000 mjesta
Sveto Ime Jedinoga Boga Oca
JHVH.

Uzmi ispravno prevedenu – a tu krivotvorinu – baci
jer i tebe i druge krivo naučava,
tako da se ne zna TKO je BOG OTAC JEDINI
niti KAO MU JE SVETO IME.

Zašto ne koristiš ISTINITIJE prevedenu - Jeruzalemsku Bibliju?

ILI

Zašto ne koristiš Bibliju Kršćanska Sadašnjost?

 

[Arianna]

2. Ljetopisa 5,13	I dok su trubili i pjevali složno kao jedan i jednoglasno hvalili i slavili Jahvu, podižući glas uz trube, cimbale i druga glazbala, hvaleći Jahvu "jer je dobar i jer je vječna njegova ljubav", oblak ispuni Dom Jahvin.
2. Ljetopisa 5,14	Svećenici ne mogoše od oblaka nastaviti službe: slava Jahvina ispuni Božji dom!

Imaš lažno prevedenu Bibliju
iz koje je izbačeno sa 7.000 mjesta
Sveto Ime Jedinoga Boga Oca
JHVH.

Uzmi ispravno prevedenu – a tu krivotvorinu – baci
jer i tebe i druge krivo naučava,
tako da se ne zna TKO je BOG OTAC JEDINI
niti KAO MU JE SVETO IME.

Zašto ne koristiš ISTINITIJE prevedenu - Jeruzalemsku Bibliju?

ILI

Zašto ne koristiš Bibliju Kršćanska Sadašnjost?

Bolji je Novi svet prevod
Ima isto Bozje ime.

 

[Сале]

e to je problem, neprijatelji se sami odaju....

Da, Ja sam neprijatelj zlu i licemerstvu.
Odao sam se.

 

[Lada]

Riječ “duša” koja se koristi u Bibliji prijevod je hebrejske riječi nefeš i grčke riječi psykhé. Nefeš doslovno znači “stvorenje koje diše”, a psykhé “živo biće”. * Očito je da se izraz “duša” odnosi na cijelu osobu, a ne na neki duhovni princip koji nadživljava smrt tijela. Zapazite kako Biblija potvrđuje da duša označava čitavog čovjeka:


Adam nije dobio dušu, nego je postao živa duša

• U biblijskom izvještaju o stvaranju prvog čovjeka, Adama, piše: “Jahve, Bog, napravi čovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahne dah života. Tako postane čovjek živa duša” (1. Mojsijeva 2:7, Jeruzalemska Biblija). Dakle, Adam nije dobio dušu, nego je postao živa duša, to jest osoba.
• U Bibliji stoji da duša može raditi, osjećati želju za hranom, jesti, držati se zakona te doticati tijelo mrtvog čovjeka ili uginule životinje (3. Mojsijeva 5:2; 7:20;23:30; 5. Mojsijeva 12:20; Rimljanima 13:1, JB). Sve navedene radnje može napraviti jedino čovjek od krvi i mesa. Na temelju toga može se zaključiti da je “duša” cijela osoba, a ne neki njen bestjelesni dio.

Je li duša besmrtna?
Nije, duša može umrijeti. To potvrđuju mnogi biblijski reci. Navest ćemo neke od njih:

• “Duša koja griješi, ona će poginuti” (Ezekijel 18:4, 20, Šarić).
• U starom Izraelu najteži prijestupi kažnjavali su se smrću. Osoba, to jest duša, koja ih je počinila trebala je biti “istrijebljena” ili “uklonjena” iz naroda (2. Mojsijeva 12:15, 19; 31:14; 3. Mojsijeva 7:20, 21, 27;19:8; Vrtarić).
• U nekim biblijskim recima izraz “duša mrtvaca” koristi se za tijelo umrle osobe (3. Mojsijeva 21:11, bilješka; 4. Mojsijeva 6:6, bilješka). Iako u tim recima mnogi prijevodi Biblije koriste izraze “mrtvac” ili “mrtvo tijelo”, dobro je imati na umu da se u izvornom hebrejskom tekstu na tim mjestima koristi riječ nefeš, odnosno “duša”.

Izraz “duša” može značiti “život”
U Bibliji se izraz “duša” koristi i kao sinonim za “život”. Jedan primjer takve upotrebe hebrejskih riječi za “dušu” i “život” nalazi se u Jobu 33:22. Slično tome Biblija pokazuje da se duša, ili život, može izložiti opasnosti ili izgubiti (2. Mojsijeva 4:19; Suci 9:17; Filipljanima 2:30, bilješka).

Takva upotreba riječi “duša” pomaže nam razumjeti biblijske retke u kojima piše da je nečija duša “izlazila” ili da se netko “rastavljao” sa svojom dušom (1. Mojsijeva 35:18, JB). Ti preneseni izrazi ukazuju na to da je osoba umrla, odnosno da se njen život ugasio. Zato se, naprimjer, u 1. Mojsijevoj 35:18 (Škarić) za Rahelu, ženu patrijarha Jakova, kaže da je izdahnula.

Odakle potječe učenje o besmrtnosti duše?
Mnoge kršćanske vjerske zajednice i crkve vjeruju da je duša besmrtna, no to učenje nije biblijsko, nego vuče korijen iz grčke filozofije. U djelu Encyclopaedia Britannica stoji: “Biblijski koncept duše povezan je s pojmom disanja; njime se ne pravi razlika između nematerijalne duše i fizičkog tijela. Podjela na dušu i tijelo uvriježila se u kršćanstvu, ali ona zapravo potječe od starih Grka.”

Bog ne odobrava da se učenja koja je otkrio u svojoj Riječi stapaju s ljudskim idejama, primjerice s učenjem o besmrtnosti duše. Stoga Biblija upozorava: “Pazite da vas tko ne odmami mudrovanjem i ispraznom prijevarom što se temelji na ljudskoj predaji” (Kološanima 2:8).

 

[Lada]

NA ŠTO pomisliš kad čuješ izraze “duša” i “duh”? Mnogi vjeruju da se te riječi odnose na nešto nevidljivo i besmrtno što postoji u nama. Oni misle da prilikom smrti taj nevidljivi dio čovjeka napušta tijelo i nastavlja živjeti. Budući da je to vjerovanje toliko rašireno, mnogi se iznenade kad saznaju da Biblija takvo što uopće ne uči. Što su onda prema Božjoj Riječi duša i duh?
KAKO SE U BIBLIJI KORISTI IZRAZ “DUŠA”
Najprije razmotrimo izraz “duša”. Možda se sjećaš da je Biblija izvorno napisana uglavnom na hebrejskom i grčkom. Kad su pisali o duši, biblijski pisci koristili su hebrejsku riječ nefeš ili grčku riječ psykhé. Te se riječi u Bibliji pojavljuju više od 800 puta, a u osnovi se odnose na: (1) ljude, (2) životinje ili (3) život čovjeka ili životinje. Osvrnimo se na neke biblijske retke s ta tri različita značenja.
Ljudi. “U danima Noinim (...) svega [se] nekoliko ljudi, to jest osam duša, spasilo prošavši kroz vodu” (1. Petrova 3:20). U ovom retku riječ “duše” očito se odnosi na ljude — Nou, njegovu ženu, njegova tri sina i njihove žene. U 2. Mojsijevoj 16:16 navedene su upute koje su Izraelci dobili u vezi sa sakupljanjem mane. Rečeno im je: “Nakupite toga (...) svaki prema broju duša koje su mu u šatoru!” Dakle, količina mane koju su trebali sakupiti ovisila je o broju članova obitelji. Još neke biblijske primjere koji potvrđuju da se riječ “duša” odnosi na osobu nalazimo u 1. Mojsijevoj 46:18, Jošui 11:11,Djelima apostolskim 27:37 i Rimljanima 13:1.
Životinje. U biblijskom izvještaju o stvaranju čitamo: “Tada je Bog rekao: ‘Neka vodama provrvi mnoštvo živih duša i neka leteća stvorenja lete nad zemljom, svodom nebeskim! (...) Neka zemlja pusti iz sebe žive duše po vrstama njihovim, stoku, druge životinje što se miču i divlje životinje zemaljske po vrstama njihovim!’ I bilo je tako” (1. Mojsijeva 1:20, 24). U ovim se recima za ribe, stoku i divlje životinje koristi ista riječ — “duše”. Ptice i druge životinje naziva se dušama u 1. Mojsijevoj 9:10, 3. Mojsijevoj 11:46 i 4. Mojsijevoj 31:28.
Život osobe. Ponekad se riječ “duša” odnosi na ljudski život. Jehova je rekao Mojsiju: “Pomrli [su] svi koji su progonili dušu tvoju!” (2. Mojsijeva 4:19). Što su progonili Mojsijevi neprijatelji? Htjeli su mu oduzeti život. Isto tako, dok je Rahela rađala svog sina Benjamina, Biblija kaže da se “život u njoj gasio [“duša je njezina izlazila”, bilješka], jer je umirala” (1. Mojsijeva 35:16-19). Rahela je tada izgubila život. Zapazi također što je Ivan rekao o Isusu: “Po ovom smo upoznali ljubav: po tome što je on dušu svoju položio za nas” (1. Ivanova 3:16, bilješka). Isus je dao svoju dušu, odnosno život, za ljude. Očito je da se u ovim biblijskim recima riječ “duša” odnosi na život osobe. Još neke primjere o tome naći ćeš u Mateju 10:39, Ivanu 15:13 i Djelima apostolskim 20:10.
Daljnjim proučavanjem Božje Riječi saznat ćeš da se u čitavoj Bibliji izrazi “besmrtan” ili “vječan” nigdje ne koriste u povezanosti s riječju “duša”. Umjesto toga, Biblija kaže da je duša smrtna, što znači da umire (Ezekijel 18:4, 20). Zato Biblija za onoga tko je umro jednostavno kaže da je “mrtva duša” (3. Mojsijeva 21:1, bilješka).
ŠTO JE “DUH”
Pogledajmo sada kako se u Bibliji koristi izraz “duh”. Neki ljudi misle da je “duh” tek druga riječ za “dušu”. Međutim, to nije točno. Biblija jasno pokazuje da “duh” i “duša” nisu isto. Po čemu se oni međusobno razlikuju?
Biblijski pisci koristili su hebrejsku riječ ruah ili grčku riječ pneúma kad su pisali o “duhu”. Sama Biblija otkriva značenje tih riječi. Naprimjer, u Psalmu 104:29 piše: “Uzmeš li [Jehova] duh [ruah] njihov, umiru i u prah se svoj vraćaju.” A u Jakovu 2:26 stoji da je “tijelo bez duha [pneúma] mrtvo”. Dakle, u ovim recima “duh” označava ono što tijelu daje život. Tijelo bez duha je mrtvo. Stoga u Bibliji riječ ruah nije prevedena samo s “duh” nego i s “dah”, odnosno životna sila. Naprimjer, u vezi s potopom Noinih dana Bog je rekao: “Ja ću, evo, pustiti vode potopa na zemlju da unište svako stvorenje pod nebom u kojemu je dah [ruah] života” (1. Mojsijeva 6:17;7:15, 22). Prema tome, “duh” se odnosi na životni dah, nevidljivu silu, koja sva živa bića održava na životu.

Duša i duh nisu isto. Tijelo treba duh iz istog razloga iz kojeg radio treba struju — da bi funkcioniralo. Kad u radio staviš baterije i uključiš ga, struja pohranjena u baterijama ga, takoreći, oživi. No bez baterija radio je “mrtav”. Isto se događa i kad se radio koji je priključen na struju iskopča iz utičnice. Slično tome, duh je sila koja našem tijelu omogućava da živi. Osim toga, duh, poput struje, nema osjećaja i ne može razmišljati. To je neosobna sila. No bez tog duha, odnosno životne sile, naša bi tijela umrla i vratila se u prah, kao što je rekao psalmist.
Govoreći o smrti čovjeka, Propovjednik 12:7 kaže: “Tada se prah [koji ostane od njegovog tijela] vraća u zemlju, gdje je i bio, a duh se vraća pravome Bogu, koji ga je dao.” Kad duh, odnosno životna sila, napusti tijelo, tijelo umire i vraća se tamo odakle je došlo — u zemlju. Tako se i životna sila vraća tamo odakle je došla — Bogu (Job 34:14, 15; Psalam 36:9). To ne znači da ona doslovno putuje na nebo. Umjesto toga, to znači da za umrlu osobu svaka nada u budući život ovisi o Jehovi Bogu. Moglo bi se reći da je njen život u Božjim rukama. Samo joj Bog može ponovno dati duh, odnosno životnu silu, i tako je vratiti u život.
Uistinu je utješno znati da će Bog upravo to učiniti za sve one koji su umrli! (Ivan 5:28, 29). Kad bude uskrsnuće, Jehova će umrloj osobi načiniti novo tijelo i vratiti je u život tako što će u njega udahnuti duh, odnosno životnu silu. Kakav li će to biti radostan dan!
Ako bi želio saznati nešto više o tome kako se izrazi “duša” i “duh” koriste u Bibliji, zanimljive informacije naći ćeš u brošuri Što se s nama događa kad umremo? te na 78-82. i 86-90. stranici u knjizi Raspravljanje na temelju Svetog pisma. Obje publikacije objavili su Jehovini svjedoci.

 

[Arianna]

Riječ “duša” koja se koristi u Bibliji prijevod je hebrejske riječi nefeš i grčke riječi psykhé. Nefeš doslovno znači “stvorenje koje diše”, a psykhé “živo biće”. * Očito je da se izraz “duša” odnosi na cijelu osobu, a ne na neki duhovni princip koji nadživljava smrt tijela. Zapazite kako Biblija potvrđuje da duša označava čitavog čovjeka:


Adam nije dobio dušu, nego je postao živa duša

• U biblijskom izvještaju o stvaranju prvog čovjeka, Adama, piše: “Jahve, Bog, napravi čovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahne dah života. Tako postane čovjek živa duša” (1. Mojsijeva 2:7, Jeruzalemska Biblija). Dakle, Adam nije dobio dušu, nego je postao živa duša, to jest osoba.
• U Bibliji stoji da duša može raditi, osjećati želju za hranom, jesti, držati se zakona te doticati tijelo mrtvog čovjeka ili uginule životinje (3. Mojsijeva 5:2; 7:20;23:30; 5. Mojsijeva 12:20; Rimljanima 13:1, JB). Sve navedene radnje može napraviti jedino čovjek od krvi i mesa. Na temelju toga može se zaključiti da je “duša” cijela osoba, a ne neki njen bestjelesni dio.

Je li duša besmrtna?
Nije, duša može umrijeti. To potvrđuju mnogi biblijski reci. Navest ćemo neke od njih:

• “Duša koja griješi, ona će poginuti” (Ezekijel 18:4, 20, Šarić).
• U starom Izraelu najteži prijestupi kažnjavali su se smrću. Osoba, to jest duša, koja ih je počinila trebala je biti “istrijebljena” ili “uklonjena” iz naroda (2. Mojsijeva 12:15, 19; 31:14; 3. Mojsijeva 7:20, 21, 27;19:8; Vrtarić).
• U nekim biblijskim recima izraz “duša mrtvaca” koristi se za tijelo umrle osobe (3. Mojsijeva 21:11, bilješka; 4. Mojsijeva 6:6, bilješka). Iako u tim recima mnogi prijevodi Biblije koriste izraze “mrtvac” ili “mrtvo tijelo”, dobro je imati na umu da se u izvornom hebrejskom tekstu na tim mjestima koristi riječ nefeš, odnosno “duša”.

Izraz “duša” može značiti “život”
U Bibliji se izraz “duša” koristi i kao sinonim za “život”. Jedan primjer takve upotrebe hebrejskih riječi za “dušu” i “život” nalazi se u Jobu 33:22. Slično tome Biblija pokazuje da se duša, ili život, može izložiti opasnosti ili izgubiti (2. Mojsijeva 4:19; Suci 9:17; Filipljanima 2:30, bilješka).

Takva upotreba riječi “duša” pomaže nam razumjeti biblijske retke u kojima piše da je nečija duša “izlazila” ili da se netko “rastavljao” sa svojom dušom (1. Mojsijeva 35:18, JB). Ti preneseni izrazi ukazuju na to da je osoba umrla, odnosno da se njen život ugasio. Zato se, naprimjer, u 1. Mojsijevoj 35:18 (Škarić) za Rahelu, ženu patrijarha Jakova, kaže da je izdahnula.

Odakle potječe učenje o besmrtnosti duše?
Mnoge kršćanske vjerske zajednice i crkve vjeruju da je duša besmrtna, no to učenje nije biblijsko, nego vuče korijen iz grčke filozofije. U djelu Encyclopaedia Britannica stoji: “Biblijski koncept duše povezan je s pojmom disanja; njime se ne pravi razlika između nematerijalne duše i fizičkog tijela. Podjela na dušu i tijelo uvriježila se u kršćanstvu, ali ona zapravo potječe od starih Grka.”

Bog ne odobrava da se učenja koja je otkrio u svojoj Riječi stapaju s ljudskim idejama, primjerice s učenjem o besmrtnosti duše. Stoga Biblija upozorava: “Pazite da vas tko ne odmami mudrovanjem i ispraznom prijevarom što se temelji na ljudskoj predaji” (Kološanima 2:8).

da.....

 

[Сале]

Riječ “duša” koja se koristi u Bibliji prijevod je hebrejske riječi nefeš i grčke riječi psykhé. Nefeš doslovno znači “stvorenje koje diše”, a psykhé “živo biće”. * Očito je da se izraz “duša” odnosi na cijelu osobu, a ne na neki duhovni princip koji nadživljava smrt tijela. Zapazite kako Biblija potvrđuje da duša označava čitavog čovjeka:


Adam nije dobio dušu, nego je postao živa duša

• U biblijskom izvještaju o stvaranju prvog čovjeka, Adama, piše: “Jahve, Bog, napravi čovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahne dah života. Tako postane čovjek živa duša” (1. Mojsijeva 2:7, Jeruzalemska Biblija). Dakle, Adam nije dobio dušu, nego je postao živa duša, to jest osoba.
• U Bibliji stoji da duša može raditi, osjećati želju za hranom, jesti, držati se zakona te doticati tijelo mrtvog čovjeka ili uginule životinje (3. Mojsijeva 5:2; 7:20;23:30; 5. Mojsijeva 12:20; Rimljanima 13:1, JB). Sve navedene radnje može napraviti jedino čovjek od krvi i mesa. Na temelju toga može se zaključiti da je “duša” cijela osoba, a ne neki njen bestjelesni dio.

Je li duša besmrtna?
Nije, duša može umrijeti. To potvrđuju mnogi biblijski reci. Navest ćemo neke od njih:

• “Duša koja griješi, ona će poginuti” (Ezekijel 18:4, 20, Šarić).
• U starom Izraelu najteži prijestupi kažnjavali su se smrću. Osoba, to jest duša, koja ih je počinila trebala je biti “istrijebljena” ili “uklonjena” iz naroda (2. Mojsijeva 12:15, 19; 31:14; 3. Mojsijeva 7:20, 21, 27;19:8; Vrtarić).
• U nekim biblijskim recima izraz “duša mrtvaca” koristi se za tijelo umrle osobe (3. Mojsijeva 21:11, bilješka; 4. Mojsijeva 6:6, bilješka). Iako u tim recima mnogi prijevodi Biblije koriste izraze “mrtvac” ili “mrtvo tijelo”, dobro je imati na umu da se u izvornom hebrejskom tekstu na tim mjestima koristi riječ nefeš, odnosno “duša”.

Izraz “duša” može značiti “život”
U Bibliji se izraz “duša” koristi i kao sinonim za “život”. Jedan primjer takve upotrebe hebrejskih riječi za “dušu” i “život” nalazi se u Jobu 33:22. Slično tome Biblija pokazuje da se duša, ili život, može izložiti opasnosti ili izgubiti (2. Mojsijeva 4:19; Suci 9:17; Filipljanima 2:30, bilješka).

Takva upotreba riječi “duša” pomaže nam razumjeti biblijske retke u kojima piše da je nečija duša “izlazila” ili da se netko “rastavljao” sa svojom dušom (1. Mojsijeva 35:18, JB). Ti preneseni izrazi ukazuju na to da je osoba umrla, odnosno da se njen život ugasio. Zato se, naprimjer, u 1. Mojsijevoj 35:18 (Škarić) za Rahelu, ženu patrijarha Jakova, kaže da je izdahnula.

Odakle potječe učenje o besmrtnosti duše?
Mnoge kršćanske vjerske zajednice i crkve vjeruju da je duša besmrtna, no to učenje nije biblijsko, nego vuče korijen iz grčke filozofije. U djelu Encyclopaedia Britannica stoji: “Biblijski koncept duše povezan je s pojmom disanja; njime se ne pravi razlika između nematerijalne duše i fizičkog tijela. Podjela na dušu i tijelo uvriježila se u kršćanstvu, ali ona zapravo potječe od starih Grka.”

Bog ne odobrava da se učenja koja je otkrio u svojoj Riječi stapaju s ljudskim idejama, primjerice s učenjem o besmrtnosti duše. Stoga Biblija upozorava: “Pazite da vas tko ne odmami mudrovanjem i ispraznom prijevarom što se temelji na ljudskoj predaji” (Kološanima 2:8).

sta si ti novo rekla
bog moze unistiti i telo i dusu i duh

objasni ti u novom zavetu sta je dusa

"A sam Bog mira da vas posveti potpuno, te da se vaš neoštećeni duh, i duša, i telo, besprekorno sačuvaju prilikom dolaska Gospoda našega Isusa Hrista." (1. Sol. 5:23 )

 

[bakonja]

https://ignjatije.wordpress.com/category/istina-i-duh/

"
VETI IGNJATIJE BRJANČANINOV
ISTINA I DUH

SVETI IGNjATIJE BRJANČANINOV
ASKETSKI OGLEDI
ISTINA I DUH..."​

 

[Сале]

https://ignjatije.wordpress.com/category/istina-i-duh/

"
VETI IGNJATIJE BRJANČANINOV
ISTINA I DUH

SVETI IGNjATIJE BRJANČANINOV
ASKETSKI OGLEDI
ISTINA I DUH..."​

Radi lakšeg čitanja i razumevanja poruka i urednijeg izgleda celog foruma nije dozvoljeno korišćenje velikih slova i kodova, kao i korišćenje boje u tekstovima. Ovo može biti korišćeno samo u kafani u specijalnim prilikama (čestitke, proslave i slično).

 

[hm337]

Riječ “duša” koja se koristi u Bibliji prijevod je hebrejske riječi nefeš i grčke riječi psykhé. Nefeš doslovno znači “stvorenje koje diše”, a psykhé “živo biće”. * Očito je da se izraz “duša” odnosi na cijelu osobu, a ne na neki duhovni princip koji nadživljava smrt tijela. Zapazite kako Biblija potvrđuje da duša označava čitavog čovjeka:

Adam nije dobio dušu, nego je postao živa duša

• U biblijskom izvještaju o stvaranju prvog čovjeka, Adama, piše: “Jahve, Bog, napravi čovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahne dah života. Tako postane čovjek živa duša” (1. Mojsijeva 2:7, Jeruzalemska Biblija). Dakle, Adam nije dobio dušu, nego je postao živa duša, to jest osoba.
• U Bibliji stoji da duša može raditi, osjećati želju za hranom, jesti, držati se zakona te doticati tijelo mrtvog čovjeka ili uginule životinje (3. Mojsijeva 5:2; 7:20;23:30; 5. Mojsijeva 12:20; Rimljanima 13:1, JB). Sve navedene radnje može napraviti jedino čovjek od krvi i mesa. Na temelju toga može se zaključiti da je “duša” cijela osoba, a ne neki njen bestjelesni dio.

po čemu se onda razlikujemo od životinja?
Bolje da nas Bog nije ni stvarao ako nas je stvorio samo za ovaj kratak život u kome mnogi samo pate.

Je li duša besmrtna?
Nije, duša može umrijeti. To potvrđuju mnogi biblijski reci. Navest ćemo neke od njih:

• “Duša koja griješi, ona će poginuti” (Ezekijel 18:4, 20, Šarić).

a ko nije grešan osim Isusa Hrista?

 

[Arianna]

po čemu se onda razlikujemo od životinja?
Bolje da nas Bog nije ni stvarao ako nas je stvorio samo za ovaj kratak život u kome mnogi samo pate.


a ko nije grešan osim Isusa Hrista?

kako u cemu se razlikujemo od zivotinja?
Imamo razum svest slobodnu volju i mogucnost da zivimo vecno,
Tj stvoreni smo tako da mozemo vecno ziveti...

Svi koje Bog bude proglasio pravednicima imace tu mogucnost spasenja - koje podrazumeva vecni zivot.

Isus Hrist je kao Bozji sin bezgresan to da, zato je on dao zvoj zivot da bi na temelju njegove otkupne zrtve, mi mogli da budemo proglaseni pravednima i da bi otkupivsi nas od nasledjenog greha, mogli da zivimo vecno...

Jovan 3:16
Jer Bog je toliko voleo svet da je dao svog jedinorođenog Sina, da niko ko iskazuje veruu njega ne bude uništen, nego da ima večni život...

 

[Arianna]

sta si ti novo rekla
bog moze unistiti i telo i dusu i duh

objasni ti u novom zavetu sta je dusa

"A sam Bog mira da vas posveti potpuno, te da se vaš neoštećeni duh, i duša, i telo, besprekorno sačuvaju prilikom dolaska Gospoda našega Isusa Hrista." (1. Sol. 5:23 )

Dusa se ne menja od starog do novog zaveta
Stvoreni smo kao zive duse tako i postojimo do danas.

Ceo covek je dusha ziva.

 

[hm337]

e to je problem, neprijatelji se sami odaju....


1 Mojsijeva 2: 7 Jehova Bog je stvorio čoveka od zemaljskog praha i udahnuo mu u nozdrve dah života,

i čovek je postao živa duša.

Pise covek je postao dusa a ne da ima dusu. Dusa je sastavni deo coveka.

Dakle telo + duh = dusha

duša i telo su razdvojeni pojmovi

Matej 10,28

I ne bojte se onijeh koji ubijaju tijelo a duše ne mogu ubiti; nego se bojte onoga koji može i dušu i tijelo pogubiti u paklu.

28 Ne bojte+ se onih koji ubijaju telo, ali ne mogu ubiti dušu.* Bojte se onoga+ koji može pogubiti i dušu* i telo u geheni

https://www.jw.org/sr-latn/publikacije/sveto-pismo/bi12/knjige/matej/10/

 

[Arianna]

duša i telo su razdvojeni pojmovi

Matej 10,28

I ne bojte se onijeh koji ubijaju tijelo a duše ne mogu ubiti; nego se bojte onoga koji može i dušu i tijelo pogubiti u paklu.

https://www.jw.org/sr-latn/publikacije/sveto-pismo/bi12/knjige/matej/10/

Nisu razdvoje pojmovi nema nikakvih naznaka u Bibliji.

Vaksrsenje to negira.

a ti pogresno tumacis Bibliju.

 

[bakonja]

Radi lakšeg čitanja i razumevanja poruka i urednijeg izgleda celog foruma nije dozvoljeno korišćenje velikih slova i kodova, kao i korišćenje boje u tekstovima. Ovo može biti korišćeno samo u kafani u specijalnim prilikama (čestitke, proslave i slično).

A kada je kopiraj / nalepi ?

 

[hm337]

Nisu razdvoje pojmovi nema nikakvih naznaka u Bibliji. Vaksrsenje to negira. a ti pogresno tumacis Bibliju. Matej 10,28 I ne bojte se onijeh koji ubijaju tijelo a duše ne mogu ubiti; nego se bojte onoga koji može i dušu i tijelo pogubiti u paklu. Marko 8,35 Jer ko hoće dušu svoju da sačuva, izgubiće je; a ko izgubi dušu svoju mene radi i jevanđelja onaj će je sačuvati. Ako je moguće ubiti telo a ne iubiti dušu i ako je moguće izgubiti dušu a ne ubiti telo onda su duša i telo dva istovremeno postojeća entiteta koji koegzistiraju u jednoj osobi tj. osoba = duša + telo a ne duša = duh + telo

 

[Arianna]

Matej 10,28 I ne bojte se onijeh koji ubijaju tijelo a duše ne mogu ubiti; nego se bojte onoga koji može i dušu i tijelo pogubiti u paklu. Marko 8,35 Jer ko hoće dušu svoju da sačuva, izgubiće je; a ko izgubi dušu svoju mene radi i jevanđelja onaj će je sačuvati. Ako je moguće ubiti telo a ne iubiti dušu i ako je moguće izgubiti dušu a ne ubiti telo onda su duša i telo dva istovremeno postojeća entiteta koji koegzistiraju u jednoj osobi tj. osoba = duša + telo a ne duša = duh + telo

Paq ocigleno ne shvatas znacenje tih stihova.
Dusa obuhvata i duh i telo...
Tako da ubijanjem tela, duh se vbraca Bogu - dakle Bog je moze oziveti vaskrsnuti...

Dusa je telo = duh kompletna osoba...
U Bibliji se kaze za ljude da su duse.

A Besmrtnost duse je paganska doktrina, Platonska filozofija koja nije postojala u izvornom hriuscanstvu niti je ima u Bibliji. I to je cinjenica.
Tako da besmrtnost duse iskljucuje vaskrsenje,
tako da je logicno da oni koji veruju u to i nemaju Hrista - mislim na istocnjascke religije.
Ako je dusa besmrtna ne treba vaskrsenje a vaskrsenje je temeljna nauka hriscanstva.
Onda ne bi trebala niti Isusova zrtva.
Sto je takodje najbitnije u hriscanstvu.

Riječ “duša” koja se koristi u Bibliji prijevod je hebrejske riječi nefeš i grčke riječi psykhé. Nefeš doslovno znači “stvorenje koje diše”, a psykhé “živo biće”. * Očito je da se izraz “duša” odnosi na cijelu osobu, a ne na neki duhovni princip koji nadživljava smrt tijela. Zapazite kako Biblija potvrđuje da duša označava čitavog čovjeka:


Adam nije dobio dušu, nego je postao živa duša

• U biblijskom izvještaju o stvaranju prvog čovjeka, Adama, piše: “Jahve, Bog, napravi čovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahne dah života. Tako postane čovjek živa duša” (1. Mojsijeva 2:7, Jeruzalemska Biblija). Dakle, Adam nije dobio dušu, nego je postao živa duša, to jest osoba.
• U Bibliji stoji da duša može raditi, osjećati želju za hranom, jesti, držati se zakona te doticati tijelo mrtvog čovjeka ili uginule životinje (3. Mojsijeva 5:2; 7:20;23:30; 5. Mojsijeva 12:20; Rimljanima 13:1, JB). Sve navedene radnje može napraviti jedino čovjek od krvi i mesa. Na temelju toga može se zaključiti da je “duša” cijela osoba, a ne neki njen bestjelesni dio.

Je li duša besmrtna?
Nije, duša može umrijeti. To potvrđuju mnogi biblijski reci. Navest ćemo neke od njih:

• “Duša koja griješi, ona će poginuti” (Ezekijel 18:4, 20, Šarić).
• U starom Izraelu najteži prijestupi kažnjavali su se smrću. Osoba, to jest duša, koja ih je počinila trebala je biti “istrijebljena” ili “uklonjena” iz naroda (2. Mojsijeva 12:15, 19; 31:14; 3. Mojsijeva 7:20, 21, 27;19:8; Vrtarić).
• U nekim biblijskim recima izraz “duša mrtvaca” koristi se za tijelo umrle osobe (3. Mojsijeva 21:11, bilješka; 4. Mojsijeva 6:6, bilješka). Iako u tim recima mnogi prijevodi Biblije koriste izraze “mrtvac” ili “mrtvo tijelo”, dobro je imati na umu da se u izvornom hebrejskom tekstu na tim mjestima koristi riječ nefeš, odnosno “duša”.

Izraz “duša” može značiti “život”
U Bibliji se izraz “duša” koristi i kao sinonim za “život”. Jedan primjer takve upotrebe hebrejskih riječi za “dušu” i “život” nalazi se u Jobu 33:22. Slično tome Biblija pokazuje da se duša, ili život, može izložiti opasnosti ili izgubiti (2. Mojsijeva 4:19; Suci 9:17; Filipljanima 2:30, bilješka).

Takva upotreba riječi “duša” pomaže nam razumjeti biblijske retke u kojima piše da je nečija duša “izlazila” ili da se netko “rastavljao” sa svojom dušom (1. Mojsijeva 35:18, JB). Ti preneseni izrazi ukazuju na to da je osoba umrla, odnosno da se njen život ugasio. Zato se, naprimjer, u 1. Mojsijevoj 35:18 (Škarić) za Rahelu, ženu patrijarha Jakova, kaže da je izdahnula.

Odakle potječe učenje o besmrtnosti duše?
Mnoge kršćanske vjerske zajednice i crkve vjeruju da je duša besmrtna, no to učenje nije biblijsko, nego vuče korijen iz grčke filozofije. U djelu Encyclopaedia Britannica stoji: “Biblijski koncept duše povezan je s pojmom disanja; njime se ne pravi razlika između nematerijalne duše i fizičkog tijela. Podjela na dušu i tijelo uvriježila se u kršćanstvu, ali ona zapravo potječe od starih Grka.”

Bog ne odobrava da se učenja koja je otkrio u svojoj Riječi stapaju s ljudskim idejama, primjerice s učenjem o besmrtnosti duše. Stoga Biblija upozorava: “Pazite da vas tko ne odmami mudrovanjem i ispraznom prijevarom što se temelji na ljudskoj predaji” (Kološanima 2:8).

evo sve ovde imas o dusi

 

[Arianna]

Riječ “duša” koja se koristi u Bibliji prijevod je hebrejske riječi nefeš i grčke riječi psykhé. Nefeš doslovno znači “stvorenje koje diše”, a psykhé “živo biće”. * Očito je da se izraz “duša” odnosi na cijelu osobu, a ne na neki duhovni princip koji nadživljava smrt tijela. Zapazite kako Biblija potvrđuje da duša označava čitavog čovjeka:


Adam nije dobio dušu, nego je postao živa duša

• U biblijskom izvještaju o stvaranju prvog čovjeka, Adama, piše: “Jahve, Bog, napravi čovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahne dah života. Tako postane čovjek živa duša” (1. Mojsijeva 2:7, Jeruzalemska Biblija). Dakle, Adam nije dobio dušu, nego je postao živa duša, to jest osoba.
• U Bibliji stoji da duša može raditi, osjećati želju za hranom, jesti, držati se zakona te doticati tijelo mrtvog čovjeka ili uginule životinje (3. Mojsijeva 5:2; 7:20;23:30; 5. Mojsijeva 12:20; Rimljanima 13:1, JB). Sve navedene radnje može napraviti jedino čovjek od krvi i mesa. Na temelju toga može se zaključiti da je “duša” cijela osoba, a ne neki njen bestjelesni dio.

Je li duša besmrtna?
Nije, duša može umrijeti. To potvrđuju mnogi biblijski reci. Navest ćemo neke od njih:

• “Duša koja griješi, ona će poginuti” (Ezekijel 18:4, 20, Šarić).
• U starom Izraelu najteži prijestupi kažnjavali su se smrću. Osoba, to jest duša, koja ih je počinila trebala je biti “istrijebljena” ili “uklonjena” iz naroda (2. Mojsijeva 12:15, 19; 31:14; 3. Mojsijeva 7:20, 21, 27;19:8; Vrtarić).
• U nekim biblijskim recima izraz “duša mrtvaca” koristi se za tijelo umrle osobe (3. Mojsijeva 21:11, bilješka; 4. Mojsijeva 6:6, bilješka). Iako u tim recima mnogi prijevodi Biblije koriste izraze “mrtvac” ili “mrtvo tijelo”, dobro je imati na umu da se u izvornom hebrejskom tekstu na tim mjestima koristi riječ nefeš, odnosno “duša”.

Izraz “duša” može značiti “život”
U Bibliji se izraz “duša” koristi i kao sinonim za “život”. Jedan primjer takve upotrebe hebrejskih riječi za “dušu” i “život” nalazi se u Jobu 33:22. Slično tome Biblija pokazuje da se duša, ili život, može izložiti opasnosti ili izgubiti (2. Mojsijeva 4:19; Suci 9:17; Filipljanima 2:30, bilješka).

Takva upotreba riječi “duša” pomaže nam razumjeti biblijske retke u kojima piše da je nečija duša “izlazila” ili da se netko “rastavljao” sa svojom dušom (1. Mojsijeva 35:18, JB). Ti preneseni izrazi ukazuju na to da je osoba umrla, odnosno da se njen život ugasio. Zato se, naprimjer, u 1. Mojsijevoj 35:18 (Škarić) za Rahelu, ženu patrijarha Jakova, kaže da je izdahnula.

Odakle potječe učenje o besmrtnosti duše?
Mnoge kršćanske vjerske zajednice i crkve vjeruju da je duša besmrtna, no to učenje nije biblijsko, nego vuče korijen iz grčke filozofije. U djelu Encyclopaedia Britannica stoji: “Biblijski koncept duše povezan je s pojmom disanja; njime se ne pravi razlika između nematerijalne duše i fizičkog tijela. Podjela na dušu i tijelo uvriježila se u kršćanstvu, ali ona zapravo potječe od starih Grka.”

Bog ne odobrava da se učenja koja je otkrio u svojoj Riječi stapaju s ljudskim idejama, primjerice s učenjem o besmrtnosti duše. Stoga Biblija upozorava: “Pazite da vas tko ne odmami mudrovanjem i ispraznom prijevarom što se temelji na ljudskoj predaji” (Kološanima 2:8).

evo sve ovde imas o dusi

 

[hm337]

Paq ocigleno ne shvatas znacenje tih stihova.
Dusa obuhvata i duh i telo...
Tako da ubijanjem tela, duh se vbraca Bogu - dakle Bog je moze oziveti vaskrsnuti...

Dusa je telo = duh kompletna osoba...
U Bibliji se kaze za ljude da su duse.

A Besmrtnost duse je paganska doktrina, Platonska filozofija koja nije postojala u izvornom hriuscanstvu niti je ima u Bibliji. I to je cinjenica.
Tako da besmrtnost duse iskljucuje vaskrsenje,
tako da je logicno da oni koji veruju u to i nemaju Hrista - mislim na istocnjascke religije.
Ako je dusa besmrtna ne treba vaskrsenje a vaskrsenje je temeljna nauka hriscanstva.
Onda ne bi trebala niti Isusova zrtva.
Sto je takodje najbitnije u hriscanstvu.

mislim da razumem šta hoćeš da kažeš ali se to ne slaže ni sa mojim shvatanjem ni sa pravoslavljem
sveti Jovan Šangajski piše sledeće

Beskrajna i neutešna bi bila naša žalost za upokojenim bližnjim da nam Gospod nije dao večni život. Naš život bi bio besciljan ukoliko bi se završavao smrću. Koja korist bi bila onda od vrlina i dobrih dela? Onda bi oni koji kažu "da jedemo i pijemo, jer sutra ćemo umrijeti!" bili u pravu.

Ali čovek je stvoren za besmrtnost i Hristos je Svojim vaskrsenjem otvorio vrata Carstva Nebeskog, večnog blaženstva onima koji su verovali u Njega i živeli pravedno. Naš zemaljski život je priprema za budući život, a ta se priprema završava smrću. "Ljudima predstoji jedanput da umru, a onda sud Božiji".

Tad čovek ostavlja sve svoje zemaljske brige; telo mu se raspada da bi ponovo ustalo kad bude Opšte Vaskrsenje. Ali duša njegova nastavlja da živi ne prekidajući svoje postojanje ni na trenutak. Mnoga javljanja upokojenih su nam dana da bi delimično saznali šta se dešava s dušom kad napusti telo.

Kada prestane gledanje telesnim očima, počinje gledanje duhovnim. Obraćajući se u pismu svojoj sestri na samrti, episkop Teofan Zatvornik piše: "Pa ti nećeš umreti. Telo će tvoje umreti, a ti ćeš preći u drugi svet, živa, svega svesna i prepoznavaćeš sav svet oko sebe".


Posle smrti duša je živa i njena čula su izoštrena, a ne oslabljena. Sv. Amvrosije Mediolanski uči: "Pošto duša i dalje živi posle smrti, ostaje dobro koje se ne gubi sa smrću, već se uvećava. Dušu ne zadržavaju nikakve prepreke koje joj smrt postavlja, ona je još delatnija, jer deluje u svojoj vlastitoj sferi bez ikakve veze s telom, koje joj je pre na teret, nego na korist".


Prepodobni avva Dorotej, Otac iz 6. veka, sažima učenje ranih Otaca u vezi s ovim pitanjem: "Jer duše sve pamte šta je bilo ovde, kako kažu Oci, i reči, i dela, i misli, i ništa tada ne zaborave. U psalmu je rečeno: 'u taj dan će propasti sve pomisli njegove'; to se kaže o pomislima ovoga veka, tj. o kućama, imanju, roditeljima, deci, o poslovima i zaradi. Sve ovo propada čim duša izađe iz tela... A šta je učinila od vrlina ili strasti sve to pamti i ništa ne iščezava za nju...
...

ceo tekst na https://www.telegraf.rs/zanimljivos...slavni-opis-prvih-40-dana-nakon-umiranja-foto

 

[Arianna]

mislim da razumem šta hoćeš da kažeš ali se to ne slaže ni sa mojim shvatanjem ni sa pravoslavljem
sveti Jovan Šangajski piše sledeće


ceo tekst na https://www.telegraf.rs/zanimljivos...slavni-opis-prvih-40-dana-nakon-umiranja-foto

T o sta neki covek kaze nije nikakava cinjenica vec misljenje ili filozofija

a Biblija nam kaze da se cuvamo ljudske filozofije

ja sam iznela Biblijske dokaze
i oni su istina Bozja.