Dubrovačka književnost je srpska i bazirana je na kosovskom zavetu!

  • Začetnik teme Začetnik teme Neno
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Пилипенда:
Покушај срочити смислену реченицу у којој би користио САМО територијалне одреднице или САМО народносне одреднице.
Kliknite za proširenje...
Tako je sročeno tada u odluci suda. Hrvatska, Slavonija, Dalmacija i Bosna. To se odnosilo na katolike tih područja
 
Mrkalj:

Srbi u kontekstu Kašićeve Gramatike​

Istorijski kontekst​

U vreme kada je Bartolomeo Kašić pisao svoju Gramatiku, Balkansko poluostrvo bilo je podloženo značajnim političkim, verskim i kulturnim promenama. Osmansko Carstvo kontrolisalo je velike delove regiona, uključujući značajne delove današnje Srbije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Hrvatske i drugih zemalja. Hrišćanske zajednice, koje su uključivale katolike, pravoslavce i protestante, bile su pod pritiskom zbog muslimanske vlasti i često su se borile za očuvanje svoje vere i kulture.

Kašićeva Misija​

Kašić je kao član Družbe Isusove (Isusovci) imao zadatak da širi i učvršćuje katoličku veru među narodima Balkana. Njegova misija uključivala je edukaciju misionara koji bi delovali u regionima gde je katolička vera bila ugrožena ili zanemarena. Ključni deo ovog zadatka bio je poznavanje jezika naroda kojima su misionari trebali da služe, kako bi efikasno komunicirali i preneli verske poruke.

Srbi kao ciljna grupa​

1. Verski i kulturalni pritisci. Srbi su tokom 16. i 17. veka živeli pod osmanskom vlašću, gde je pravoslavna vera dominirala među Srbima. Međutim, postojala je značajna populacija katolika, posebno u zapadnim delovima Srbije, kao i u Bosni i Hercegovini, koja je bila podložna pritiscima konverzije i asimilacije. Kašić, kao isusovac, bio je zainteresovan za očuvanje i jačanje katoličke vere među Srbima koji su živeli u ovim područjima. Srbi koji su prešli na islam ili bili pod pravoslavnim uticajem mogli su biti "zanemareni" u smislu Kašićevih reči, gde su "otpali od dostojanstva i slave svojih predaka".

2. Jezička bliskost. Srpski književni jezik, koji je u to vreme bio u obliku staroslovenskih dijalekata, imao je mnogo zajedničkog sa jezikom koji Kašić standardizuje kao "ilirskim". Štokavski dijalekt, koji je bio široko rasprostranjen među Srbima, bio je ključni element u razvoju zajedničkog jezika koji bi misionari mogli koristiti. Kašićeva gramatika mogla je poslužiti kao most između različitih dijalekata i omogućiti lakšu komunikaciju među misionarima i lokalnim stanovništvom.

3. Političke i vojne Strategije. Isusovci su bili poznati po svojoj strategiji prilagođavanja lokalnim kulturama i jezicima kako bi širili katoličku veru. Kašić je prepoznao važnost Balkana kao strateškog regiona u sukobu između katoličke Evrope i Osmanskog Carstva. Srbi, kao značajan deo stanovništva Balkana, bili su ključni za uspeh ove misije. Obučavanjem misionara na ilirskom jeziku, Kašić je osigurao da katolička poruka dođe do što većeg broja ljudi, uključujući Srbe.

4. Implicitne reference u Predgovoru. U predgovoru svoje Gramatike, Kašić aludira na narode koji su nekada bili deo katoličkog sveta ali su sada pod uticajem neprijatelja katoličke vere. Iz istorijskih i geografskih konteksta, jasno je da Srbi, kao i drugi južnoslovenski narodi, spadaju u ovu kategoriju. Kašić koristi termin "Iliri" u širem smislu, obuhvatajući sve Slovene na Balkanu, uključujući Srbe.

Bartolomeo Kašić, u svom predgovoru Gramatike iz 1604. godine, implicitno se odnosi na Srbe kao jedan od naroda za koje je njegova misija bila namenjena. Kroz analizu istorijskog konteksta, verskih i kulturnih pritisaka, jezičke bliskosti i političkih strategija, možemo jasno videti da su Srbi bili ključna ciljna grupa za isusovce u njihovim naporima da šire i učvrste katoličku veru na Balkanu. Kašićeva Gramatika ilirskog jezika predstavlja ne samo lingvistički poduhvat, već i versku i kulturnu strategiju koja je imala dubok uticaj na razvoj jezika i očuvanje katoličke vere u regionu.
Kliknite za proširenje...
Da, srpski je stavljen u grupu sa bugarskim kao jezike na koji hrvatski treba utjecati
 
Mej bregami:
Da, srpski je stavljen u grupu sa bugarskim kao jezike na koji hrvatski treba utjecati
Kliknite za proširenje...
Pa da, zato je izabran srpski za standardizaciju, da bi ga donekle i Bugari razumeli. Tada su to smatrali srpskim jezikom kakav se u Bosni govori, ali je to isti onaj koji je Vuk uzeo za svoju standardizaciju - istočnohercegovački dijalekat srpskog jezika. Naštampao je rahmetli jezuita pater Horvat Bibliju u Kašićevnom prevodu, pa pročitaj.
1721378702752.png

1721378667603.png

 
Poslednja izmena:
Mrkalj:
Pa da, zato je izabran srpski za standardizaciju, da bi ga donekle i Bugari razumeli. Tada su to smatrali srpskim jezikom kakav se u Bosni govori, ali je to isti onaj koji je Vuk uzeo za svoju standardizaciju - istočnohercegovački dijalekat srpskog jezika. Naštampao je rahmetli jezuita pater Horvat Bibliju u Kašićevnom prevodu, pa pročitaj.
Pogledajte prilog 1581848
Pogledajte prilog 1581847
Kliknite za proširenje...
S Mrkijem nema smisla išta polemizirati jer nema ni logike ni pojma.
Kašićev prijevod je tiskan 2000., u redakciji Katičića, Gabrić Bagarić, Bašića, Erdmann-Pandžić i dr. dok Horvat s tim nije imao veze.

Jednostavno, nema smisla gubiti vrijeme na takve ignorante.
 
Urvan Hroboatos:
S Mrkijem nema smisla išta polemizirati jer nema ni logike ni pojma.
Kašićev prijevod je tiskan 2000., u redakciji Katičića, Gabrić Bagarić, Bašića, Erdmann-Pandžić i dr. dok Horvat s tim nije imao veze.

Jednostavno, nema smisla gubiti vrijeme na takve ignorante.
Kliknite za proširenje...
Mislim na onaj prevod tiskan 1999. u Nemačkoj.
 
Mrkalj:
Pa da, zato je izabran srpski za standardizaciju, da bi ga donekle i Bugari razumeli. Tada su to smatrali srpskim jezikom kakav se u Bosni govori, ali je to isti onaj koji je Vuk uzeo za svoju standardizaciju - istočnohercegovački dijalekat srpskog jezika. Naštampao je rahmetli jezuita pater Horvat Bibliju u Kašićevnom prevodu, pa pročitaj.
Pogledajte prilog 1581848
Pogledajte prilog 1581847
Kliknite za proširenje...
Do 19. st. nema spomena Srba, kamoli srpskog jezika dok Vuk nije prepisao hrvatski i to onda u egzilu po njemačkom govornom području predstavljao kao srpski.
Srbi su sad po tebi su govorili štokavsko ikavskim, a sto godina nakon Kadića to odbijali da nije srpski. "Dajte vi nama radije ruski jer to bolje razumijemo", rekoše Srbi .
 
Mej bregami:
Do 19. st. nema spomena Srba, kamoli srpskog jezika dok Vuk nije prepisao hrvatski i to onda u egzilu po njemačkom govornom području predstavljao kao srpski.
Srbi su sad po tebi su govorili štokavsko ikavskim, a sto godina nakon Kadića to odbijali da nije srpski. "Dajte vi nama radije ruski jer to bolje razumijemo", rekoše Srbi .
Kliknite za proširenje...
Ovo je nerazumljivo, kakav štokavsko ikavski gdje i što itd. ...
 
Mej bregami:
Do 19. st. nema spomena Srba, kamoli srpskog jezika dok Vuk nije prepisao hrvatski i to onda u egzilu po njemačkom govornom području predstavljao kao srpski.
Srbi su sad po tebi su govorili štokavsko ikavskim, a sto godina nakon Kadića to odbijali da nije srpski. "Dajte vi nama radije ruski jer to bolje razumijemo", rekoše Srbi .
Kliknite za proširenje...
Do 19.vijeka nema pomena Srba?
Ti si stvarno legenda.
 
Amelica:
Ko je Kadic?
Kliknite za proširenje...
Kašić, zatipak. A 100, točnije bliže 150 godina, na više put citiranom sastanku 1793., Srbi su odbili štokavsko ijekavski jezik Stulića za pravoslavne škole, sličan Kašićevu, kao hrvatski jer on nije književni jezik pravoslavaca. Neki pokušavaju tumačiti njihov izbor odbijanjem latinice, no to je samo dio priče jer je postojala nakana da se taj rječnik prevede na ćirilicu. Jasno su rekli da je taj štokavsko jekavski jezik pogodan jedino za Hrvate i Dalmatince, dok se srpski razlikuje.
 
Urvan Hroboatos:
Kašić, zatipak. A 100, točnije bliže 150 godina, na više put citiranom sastanku 1793., Srbi su odbili štokavsko ijekavski jezik Stulića za pravoslavne škole, sličan Kašićevu, kao hrvatski jer on nije književni jezik pravoslavaca. Neki pokušavaju tumačiti njihov izbor odbijanjem latinice, no to je samo dio priče jer je postojala nakana da se taj rječnik prevede na ćirilicu. Jasno su rekli da je taj štokavsko jekavski jezik pogodan jedino za Hrvate i Dalmatince, dok se srpski razlikuje.
Kliknite za proširenje...
Затипак! :hahaha:
Хвали ти што ме подсјети на ову лексематитичну бисерницу. Од свих рјечоклепотина које сте скарабуџили, ово ми је једна од најомиљенијих. :ok:
 
Mej bregami:
Do 19. st. nema spomena Srba, kamoli srpskog jezika dok Vuk nije prepisao hrvatski i to onda u egzilu po njemačkom govornom području predstavljao kao srpski.
Srbi su sad po tebi su govorili štokavsko ikavskim, a sto godina nakon Kadića to odbijali da nije srpski. "Dajte vi nama radije ruski jer to bolje razumijemo", rekoše Srbi .
Kliknite za proširenje...

Gde to nema?
 
Neno:

Hrvatski istoričar: Krajem juna ove godine je donesena deklaracija o granicama srpske književnosti u Tršiću.​

Deklaracija je bila interkatedarska, a na nju su odmah reagovale i Matica hrvatska kao i Hrvatska akademija nauke i umetnosti.
Nedugo posle donošenja deklaracije su stigle oštre osude i kritike iz te zemlje.
Pogledajte prilog 1377624
Tako je hrvatska ministarka kulture Nina Obuljen Koržinek dala izjavu u kojoj ističe da će njen komentar zauvek biti isti: “zato što se Srbija bavi mitovima i prisvajanjem tuđih kulturnih vrednosti, zato je tu gde jeste”.

Koržinek je na sve to dodala kako je Hrvatska država koja se u “ratu izborila za svoju nezavisnost i slobodu”, da je hrvatski jezik priznat, kao i to kako se Hrvatska ne bavi besmislenim prisvajanjima.

Ubrzo nakon toga se oglasilo i hrvatsko ministarstvo spoljnih poslova ističući da upućuju najoštriju protestnu notu Srbiji zbog prisvajanja kulturne baštine.

“Republika Hrvatska neprihvatljivim drži sadržaj Deklaracije pod nazivom Granice srpske književnosti koja je usvojena na Četvrtoj interkatedraskoj srbističkoj konferenciji, a u kojoj se ponovo neargumentovano prisvajaju delovi hrvatske nacionalne kulturne baštine”, stoji u objavi hrvatskog ministarstva.

Dubrovačka književnost je srpska​

Kako hrvatski istoričar i teolog Goran Šarić kaže za B92.net, dubrovačka književnost je nesumnjivo srpska, a hrvatska je samo ako su hrvatski i srpski jezik isti.

Šarić je citirao i bečkog profesora i akademika, Dubrovčanina Milana Rešetara.

“Još uvek tvrdim, kao što sam tvrdio pred 50 godina, da se u Dubrovniku nije nikada govorilo, ni u njemu celom ni u jednom njegovu delu, dalmatinskim čakavsko-ikavskim govorom, nego uvek samo hercegovačkim štokavsko-jekavskim.

Iz te objektivne konstatacije ne izvodim nikakve dalje zaključke, jer su meni Srbi i Hrvati jedan narod pod dva imena, pa ja zato neću nikako reći da se u Dubrovniku nije govorilo hrvatski nego srpski ali u kome su Srbi i Hrvati dva naroda, taj će morati priznati da je Dubrovnik, po jeziku uvek bio srpski”, naveo je Šarić za naš portal, citirajući Rešetara.

Šarić je istakao da su sami Dubrovčani pisali pesme i knjige o kosovskom zavetu, a najugledniji Dubrovčani 19. veka, Medo Pucić i Anton Fabris su utvrdili da je čitava dubrovačka književnost nadahnuta kosovskim zavetom.

” ‘Srbi svojataju, prisvajaju Dubrovnik’ je hrvatska mantra”, dodao je on.

Svedoci smo posledica ratova koji su se dešavali na ovim prostorima. Često u Hrvatskoj možemo čuti kako Srbi nešto prisvajaju.

“Činjenica je da je Dubrovnik imao romanski karakter i da su najstarije dubrovačke porodice romanske ali da su ti originalni stanovnici negde morali da nađu radnu snagu, a gde će, nego u zaleđu Crne Gore i Hercegovine”, kaže Goran Šarić za naš portal.

Šarić zaključuje da se Dubrovnik vekovima punio stanovništvom iz zaleđa.

“To zaleđe je i danas srpsko, a onda je tek bilo.

Prema tome, neosporno je da je dobar deo stanovnika Dubrovnika kroz vekove imao inicijalno srpsko poreklo”, naveo je on.

b92
Kliknite za proširenje...
To je teorija od "celog" srbina Sime Lukin Lazić-a!:hahaha:
 
Mej bregami:
Pa nema, kad se pogledaju karte iz tog vremena, Srbije redovito nema upisane, književnosti nema, Srbi se međusobno bore koji će strani jezik uzeti za pisanje.
Do u 19.st. nema djela na, kako se to danas kaže, narodnom srpskom .
Kliknite za proširenje...

Ne razumem baš o čemu govoriš. Srbija je doslovno redovno ucrtavana u tim starim kartama.
 
Mej bregami:
Pa nema, kad se pogledaju karte iz tog vremena, Srbije redovito nema upisane, književnosti nema, Srbi se međusobno bore koji će strani jezik uzeti za pisanje.
Do u 19.st. nema djela na, kako se to danas kaže, narodnom srpskom .
Kliknite za proširenje...
"Мирослављево јеванђеље, писано око 1185. године и Вуканово јеванђеље из 1197—1199. године."

Izvorni spisi na klasičnom staroslovenskom jeziku iz doba Ćirila i Metodija nisu uopšte sačuvani, ali su prepisi iz 10. i 11. vijeka njihove vjerne kopije. Ima ih malo i čuvaju se većinom u Rusiji, a nešto i na zapadu. Među spomenicima glagoljske pismenosti tu su: Asemanovo jevanđelje, Zografovo jevanđelje, Marijinsko jevanđelje, Kločev zbornik i drugi. Ćirilskim spomenici su, između ostalih: Savina knjiga, Dobromirovo jevanđelje, Suprasaljski kodeks, Vukanovo jevanđelje i najpoznatije od svih Miroslavljevo jevanđelje.

Miroslavljevo jevanđelje pisano je krajem 12. vijeka po narudžbi humskog kneza Miroslava, brata tadašnjeg velikog župana Stevana Nemanje i strica svetog Save. Poznato je ne samo kao rani spomenik ćirilske pismenosti nego i po svojim filigranski izrađenim iluminacijama — malim likovnim ukrasima ručno rađenih srednjovjekovnih knjiga. Njima su predstavljeni carevi, ratnici, lovci, čudesno isprepletani biljni motivi, mitske zvijeri i nemani u borbi.
 
Neno:
"Мирослављево јеванђеље, писано око 1185. године и Вуканово јеванђеље из 1197—1199. године."

Izvorni spisi na klasičnom staroslovenskom jeziku iz doba Ćirila i Metodija nisu uopšte sačuvani, ali su prepisi iz 10. i 11. vijeka njihove vjerne kopije. Ima ih malo i čuvaju se većinom u Rusiji, a nešto i na zapadu. Među spomenicima glagoljske pismenosti tu su: Asemanovo jevanđelje, Zografovo jevanđelje, Marijinsko jevanđelje, Kločev zbornik i drugi. Ćirilskim spomenici su, između ostalih: Savina knjiga, Dobromirovo jevanđelje, Suprasaljski kodeks, Vukanovo jevanđelje i najpoznatije od svih Miroslavljevo jevanđelje.

Miroslavljevo jevanđelje pisano je krajem 12. vijeka po narudžbi humskog kneza Miroslava, brata tadašnjeg velikog župana Stevana Nemanje i strica svetog Save. Poznato je ne samo kao rani spomenik ćirilske pismenosti nego i po svojim filigranski izrađenim iluminacijama — malim likovnim ukrasima ručno rađenih srednjovjekovnih knjiga. Njima su predstavljeni carevi, ratnici, lovci, čudesno isprepletani biljni motivi, mitske zvijeri i nemani u borbi.
Kliknite za proširenje...
Sve je to na crkvenoslavenskom. Danas Srbi ne razumiju to, a nisu ni tada.
 
Prijavite se ili registrujte da biste poslali poruku.

Slične teme

Nina
Podvig koji je ušao u istoriju
Odgovora
3
Pregleda
230
Nina
Nina
Прељуб
Koliko je tezak prijemni na istoriji u Bg?
Odgovora
11
Pregleda
338
mario80
mario80
W
Da li je Apis bio opasnost za (kralja) Aleksandra I Karađorđevića?
3 4 5
Odgovora
116
Pregleda
1.087
Casual Observer
Casual Observer

Back
Top