Neno
Buduća legenda
- Poruka
- 25.786
Kako da ne.. dokaz ili si.. znaš štaPa sto ce im? Ni Karadjordje ni Milos Obrenovic nijesu umijeli potpisat

Donji video prikazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
Kako da ne.. dokaz ili si.. znaš štaPa sto ce im? Ni Karadjordje ni Milos Obrenovic nijesu umijeli potpisat
Evanđelja mogu biti umjetnički lijepo napravljena, ali to nije književnost u užem smislu, to je samo kopiranje teksta.Pa sto ce im? Ni Karadjordje ni Milos Obrenovic nijesu umijeli potpisat
Pa i ne, to je usmena tradicija.Aha.. 1180-1190 godina..
To su prva pisana i sačuvana književna djela i rukopisi..
Ako ti ne razumiješ, koga briga.
Posle toga ide mnogo toga od Kosovskog boja, zaveta i zaovstavštine pa nadalje, ću nekom drugom prilikom,.![]()
Kako da ne.. dokaz ili si.. znaš šta![]()
E to. a ja tvrdim da su bili i te kako pismeni.Dokaz da Karadjordje i Obrenovic bili nepismeni?![]()
Usmeno, sve od A do Š.. pa se doslovce još pamtiPa i ne, to je usmena tradicija.
E to. a ja tvrdim da su bili i te kako pismeni.
A ti eto dokaži da nisu..![]()
Tko ne zna pisati priča bajke uz vatru i gusle.Usmeno, sve od A do Š.. pa se doslovce još pamti![]()
"Karađorđe je rođen kao jedno od sedmoro dece (uz tri sestre i trojicu braće) Petronija (nadimak Petar) i Marice Živković, siromašnih ljudi, koji su se posle Kočine krajine nastanili u Topoli. Prezime Petrović dobio je po nadimku svog oca. Već kao dečak isticao se nesvakidašnjom hrabrošću. Bio je preke naravi, štedljiv i slab prema ženskoj lepoti. Nije se libio fizičkih napora, pa je kod kuće krčio zemlju, orao, kopao i kosio. Nije bio u prilici da se školuje, tako da je ostao nepismen – ističe dr Petar Krestić, naučni savetnik Istorijskog instituta Beograd."
https://www.blic.rs/riznica/manje-p...dje-nije-imao-milosti-ni-prema-ocu-ni/rhkp8d0
To je samo dokaz pismenosti, a pismenost može biti i na kineskom.
I te kako je pismen je Karadjordje.. dokazi
"Veliki ruski književnik Aleksandar Sergejevič Puškin je napisao pesme „Kćeri Crnog Đorđa“ i „Pesma o Crnom Đorđu“.
Delo „Gorski vijenac“ Petra II Petrovića Njegoša je posvećeno Karađorđu. O životu i delu Karađorđa snimani su igrani filmovi i izvođene predstave, te su objavljivani romani."
![]()
Nisi shvatio istorijski pojam i značaj Karadjordja gdje o njemu pišu svjetski najpismeniji velikani.Ne znam da li si ti pismen, ali "pismen" znaci da li je covjek znao da cita i pise.
Nisi shvatio istorijski pojam i značaj Karadjordja gdje o njemu pišu svjetski najpismeniji velikani.![]()
Odlično.. sad kadd smo uvidjeli da odlično poznaješ srpsku istoriju, istaje samo da zaključuimo da si strani špijun ili su ti preci bili naše gore list.. pa birajPoenta nije u znacaju vec u tome da nije bio pismen, pa mu nije bila potrebna knjizevnost ili knjige.
Nije, ima karti dok je Srbija još postojala u srednjem vijeku pa je nema upisano.
Ima masa starih karata gdje nema Srbije, prvi ili najstariji sačuvani globus iz 15.st. nema Srbiju dok ima sve ostale od Albanije do Hrvatske.Ja nemam pojma o čemu ti pričaš.
Pogledaj stare karte; redovno je na njima bila prikazivana Srbija, koja i jeste postojala zaista u nekoliko navrata, najznamenitije između 1717. i 1739. godine.
Mislim, bukvalno pišeš nešto što nije tačno i o čemu smo na forumu krstarice naširoko pisali i stare karte kačili. Ovde imaš na desetine stranica analiza starih karata i sporova oko toga da li Skoplje pripada Srbiji, da li je Vidin u Srbiji ili Bugarskoj i slične stvari, zato što se granice znaju ponekad razlikovati od karte do karte. Ali Srbija je redovno bila tu, na gotovo svim kartama koje ne predstavljaju antičke (rimske) provincije.
Ima masa starih karata gdje nema Srbije, prvi ili najstariji sačuvani globus iz 15.st. nema Srbiju dok ima sve ostale od Albanije do Hrvatske.
Pa i nema rasprave kako su se Dubrovčani osjećali. Imali su lokalni identitet, ispod toga se probijao hrvatski. Postavio sam dosta zapisa da se u tuđini zapisuju Hrvatima, u svojim djelima na dosta mjesta spominju da pišu hrvatskim jezikom, za što nije bilo potrebe .Dubrovnik ima jedan od najvećih arhiva istorijskih izvora na Balkanskom poluostrvu. Značajna za kompletni region, uključujući čak i Turke, a kamoli sam sebe. Postoji, danas sačuvano, na tone i tone građe počevši od testamenta, uličnih proglasa, preko brojnih hronika, književnih dela po uzoru na italijanske klasike i zapisa sednica veća ili presuda,... Stari Dubrovčani se danas toliko dobro poznaju, sa se danas može rekonstruisati jedna prava igrana serija o životu običnog građanina doba renesanse ili baroka.
Da su Dubrovčani sebe doživljavali etničkim Hrvatima, proisteklim iz Hrvatskog kraljevstva ili po nekoj tradiciji sa origo gentis, to je nešto što bi bilo dobro poznato, oko čega ne bi, doslovno, bilo ni moguće voditi rasprave ovog tipa, zato što bi bile i izlišne. Međutim, svako ko prođe tone i tone, ko uzme sve što je napisano od Milecija pa na dalje, ne dobija takvu sliku. Oni nisu bili Hrvati, baš kao što se ni onaj famozni proglas iz 1638. godine ne može koristiti kao dokaz da su bili Srbi (ili štogod drugo, opis da je Dubrovnik u srpskoj zemlji, Srpska kancelarija, oni testamentu na srpskom lingvonimu, itd.).
Ozbiljna istorija se uopšte ni ne bavi tom nekom jurnjavom tamo nekakvih spomena ovde ili onde, već analizom društvenih procesa, ključnih pitanja, biografija i događaja. Apsolutno svaka jurnjava tzv. spomena, koja se zapravo danas samo i na prostoru bivše Jugoslavije može pronaći, u svom korenu sama je po sebi pogrešna, zato što podrazumeva jako ograničeni repertoar informacija koji obuhvata izuzetno ogromne vremenske periode, nekada skačući i vekove.
To je, jednostavno rečeno, pseudoistorija. Danas nije istorija, i neće nikada uopšte ni biti. Nekada, u vreme tzv. "nacionalnih radnika" čiji je cilj bio izgradnja nacionalnog identiteta, jeste bilo. Ali neće biti više.
Pogledajte prilog 1684299Pogledajte prilog 1684302
Попис становника у Дубровнику 1898. и 1902. година
Francuska karta 1862gDoslovno svaki tvoj komentar se temelji na nekim falsifikatima i konstrukcijama. Ova izmišljotina iz srpske dubrovačke štamparije je davno raskrinkana iako se i dalje dobro drži na srpskim portalima i srpskim TV emisijama. Čak i neki srpski povjesničari citiraju ovu sramotu