Cetnici I novi srbi negiraju I ucesce u jugoslovenskoj knjizevnosti te je pitanje dubrovacke tim cinom odbacivanja jos I pre reseno.
Niste i svi zajedno pročitali ni naslovnu stranu Osmana kad takve gluposti pišete.
Gluposti, da si se samo malo potrudio shvatio bi kolike gluposti pišeš, da stvarno postoji tisućugodišnja kultura u Hrvata, da Srbi praktično stoje goli i bosi pred njome i zato tu pišeš ovakve ljubomorne gluposti.
Samo konkretne i vjerodostojne odgovore mogu prihvatiti.. ovo što pišeš je daleko od toga.
Neću da ulazim u takve stvari. Takve rječnike su sastavljali Hrvati pa ih zato nazivam hrvatskim, iako uistinu oni obuhvataju leksiku i van hrvatskog govornog područja.Možda se Belostenčev Gazofilacijum ne bi mogao mirna srca nazvati srpskim rečnikom jer ima i kajkavski, ali niti jedan od tih rečnika, kako kažeš, ne može se zvati "hrvatskim", ako želimo da budemo naučno korektni.
To kako si ih nazvao, velika je greška. Da smo u školi, bio bi to kec.
Znam da ima ovdje dosta likova koji su tu samo da liječe svoje frustracije, ali nisam očekivao to i od moderatora.
Kakve bre frustracije..? Zar se ne smije pitati?
Polovičan odgovor ti je dao čika Hroboatos, iako u svom stilu punom istih frustracija i poluistina. Hrvatska srednjovjekovna država je postojala samo do 1102. godine. I u tom razdoblju u većini država, pa tako i srpskoj, nema toliko sačuvanih spomenika. Naš dinar se pojavljuje tek početkom 13. stoljeća. Samo mošti jednog našeg vladara imamo sačuvane iz tog perioda, i to zato što je bio smatran za svetca (Jovana Vladimira).
Radi se o podacima koji su lako dostupni i provjerljivi tri klika mišem na internetu.
Ne zna se za knezove prije kraljeva (velike župane u vladarskom smislu nisu imali, ali župani županija su se najvjerojatnije sahranjivali u crkvi ili groblju oko crkve koju je plemićki rod sagradio i brinuo), ali hrvatski kraljevi su imali grobove i mauzolej u crkvi sv. Stjepana na Otoku u Saloni (https://en.wikipedia.org/wiki/Mausoleum_of_Croatian_Kings). Ne zna se je li ondje bio sahranjen i kralj Zvonimir (u izvorima se spominje i
Postoje mnogobrojne povelje uglavnom darovnice, kasnije potvrđivali i mađarski kraljevi sa spomenom hrvatskog kralja. Povelje i ostalo što je u Hrvatskoj čuva se u Hrvatskom državnom arhivu i eventualno povijesnom muzeju.
Rudnici su bili oni koji su bili i u rimsko doba (znači bilo ih je i po BiH). Diplomatska pisma su nešto u Rimu nešto u Zagrebu, Beču i Budimpešti.
U: Pu-talj, Donje Biljane, Pridraga, Rižnice, Kapitul kod Knina, Muć, Nin, Bijaći, Ostrovica, Šopot, Knin, Crkvine kod Biskupija, Cetina, Biograd na Moru, Draga, Salona itd.
Legenda o smrti kralja Zvonimira je bila popularna u narodu i intelektualnim krugova već od 13. stoljeća.
Knez Branimir ima papinska pismo priznanja kao vladara posvetom u Rimu. Tomislav se u pismima itd. navodi kao kralj, ali okrunio se moguće samostalno ili krunom iz Rima/Bizanta. Stjepan Držislav je prema Tomi Arhiđakonu dobio znakove kraljevske časti od bizantskog cara vjr. u Biogradu na Moru. Zvonimir ima sačuvanu prisegu u kojoj se spominje kako je dobio znakove kraljevske časti (krunu, žezlo, mač i zastavu) u bazilici sv. Petra i Mojsija u Saloni, ali također i kako poklanja samostan sv. Grgura u Vrani u kojem se, između ostalog, nalaze i "dvije zlatne krune dragim kamenjem ukrašene". Te dvije krune mogu biti samo krune od prethodnih kraljeva Tomislava i Stjepana Držislava.
Broj sačuvanih spomenika svojih vladara pogotovo u kamenu iz tog vremena ima malo tko da se pohvali u Europi. Hrvatska ih ima zapravo jako puno dok velike nacije kao što su npr. Englezi nemaju i sve što znaju o ranim knezovima i kraljevima se bazira na razno raznim pismima, poveljama, kronikama, tapiserijama i kovanicama. Pravo pitanje je što ima Srbija? Da nemamo DAI, ljetopis popa Dukljanina i franačke anale nebi se apsolutno ništa znalo o najstarijim srpskim knezovima i kraljevima. Prava pitanja za ranosrednjovjekovno razdoblje do 11. st. glase:
Postoje i od Zvonimira (Bašćanska ploča), a u izvorima se spominje i epitaf na njegovom grobu te pronađena su još dva u crkvi/samostanu sv. Marije u Bribiru i crkvi sv. Antuna Pustinjaka u obližnjoj Ostrovici. Međutim to troje stilski (pogotovo grobni epitaf koji spominje i legendarno ubojstvo) nisu iz njegovog vremena nego iz 14. st. kao proizvod Šubića.
Vlastiti novac nema veze s međunarodnim priznanjem i statusom kralja.
Evo ti lista svih:
Koja je bila samo jedan od utjecaja jer je bila popularna kod glagoljaša, ali i dalje ne negira kako je postojala epska legenda o jednom hrvatskom kralju kod Hrvata i šire. To nema za jednog ranog srpskog vladara.
Da, pouzdani su izvori.
Dokazi uopće nisu tanki i potvrđeni su u raznim izvorima, a ne samo jednom. Što bi se onda trebalo reći za srpske vladare istoga razdoblja - kako nisu ni postojali? Hrvatski vladari sigurno su se nazivali Hrvatima. To je opće dokazano i uopće nije sporno, a naziv Sklaveni/Slaveni je bio samo općenita odrednica i istoznačnica onoga što su i bili - Slaveni. Ne Goti, ne Iranci, ne Skiti, ne Avari, ne Turci i drugi Palci nego Slaveni.
Nema to nikakve veze. Iz istih papinskih izvora u tom periodu rabe se opšteslovenski nazivi za vladare Srba.
Ovo nije tačno. Ima kod kneza Jovana Vladimira.
Što ima od njega i od kada i gdje?
Nisi zanimljiv, pišeš kao da si se jučer izlegao, a ne da je to već mali milijun puta prožvakano na forumu.
Jednostavno izbija ljubomora i zavist iz njih. Nacionalni propagandisti ih uvjerili da su najstariji narod, svi potekli njih, svi kradu od njih, Srbi ovo, Srbi ono....
On sebe zove Srbinom?
