Dubrovačka književnost je srpska i bazirana je na kosovskom zavetu!

[Mej bregami]

Ne, Vuk je bazirao standard na govornom jeziku istočne Hercegovine. One riječi koje se koriste u narodu a koje su već zapisane u tim rječnicima on je samo prekopirao da ubrza svoj rad. I njegov standard je prihvaćen sa manjim izmjenama. U srpskom danas može da se koristi i šumadisko-vojvođanska osnova (ekavica) i istočnohercegovačka (ijekavica).

Because the Slavonic-Serbian written language of the early 19th century contained many words connected to the Orthodox church and a large number of loanwords from Russian Church Slavonic, Karadžić proposed to abandon this written language and to create a new one, based on the Eastern Herzegovina dialect which he spoke. Some Serbian clergy and other linguists opposed him, for example, the Serbian clergy with a base in the area around modern Novi Sad, who viewed grammar and vocabulary of Eastern Herzegovinian dialect as almost a foreign tongue that was unacceptable as basis for a modern language.[20] But Karadžić successfully insisted that his linguistic standard was closer to popular speech and could be understood and written by more people. He called his dialect Herzegovinian because, as he wrote, "Serbian is spoken in the purest and most correct way in Herzegovina and in Bosnia." Karadžić never visited those lands, but his family roots and speech came from Herzegovina.[21] Ultimately, Vuk Karadžić's ideas and linguistic standard won against his clerical and scientific opponents. Karadžić was, together with Đuro Daničić, the main Serbian signatory to the Vienna Literary Agreement of 1850 which, encouraged by Austrian authorities, laid the foundation for the Serbo-Croatian language; Karadžić himself only ever referred to the language as "Serbian".

Nitko od nije putovao putovao istokom Hercegovine i zapisivao riječi koje se tamo govore. Svi se temelje na govoru njihovog područja i školovanja.
Vuk je za vrijeme službe kao pisar na sudu zapisivao samo njemu interesantne riječi.
Kada je trebao napisati rječnik koristio je rječnike sa hrvatskog područja da ga kompletira, točnije 2/3 rječnika je prepisao i dodao još trećinu riječi koje se koriste samo kod Srba, turcizmi u ogromnoj većini.

 

[Mej bregami]

Em to nije tacno, em sta ti nije jasno da posebno na pocetku Vuk se odnosi uglavnom na sopstveni jezik i usmenu tradiciju.

Sta je tvoja teza da su Srbi bili mutavi pre Vuka.

Nisu bili mutavi nego nepismeni i neuki, a oni koji su pisali su koristili jezik nerazumljiv običnom narodu.
Vuk je isto prilično neuk kada počinje rad na rječniku, trebaju mu primjeri kako se to radi a to nije našao kod Ljuboja čobana iznad Trebinja.

 

[Пилипенда]

Није написао ни да није. Слабо ти читаш тај текст, а још слабије га разумијеш.

Читаће их подједнако лако/тешко, зависно од свог образовања и властите писмености.

Nema potrebe za ovakvim diskvalifikacijama.

Какве дисквалификације? Узми лијепо па прочитај, пажљиво. Имаш овдје савремену транскрипцију па обрати пажњу и на те бугарштице о Марку Краљевићу и Сиверину (Турну Северину), и на обиље фуснота, и на рјечник придодан на крају. Мрзи ме да овдје куцам обимна објашњења, ако те заиста занима, прочитај књигу пажљиво и доста тога ће постати јасније од измаглице којом се та књига обавија у телеолошким „објашњењима”.

 

[Пилипенда]

Nitko od nije putovao putovao istokom Hercegovine i zapisivao riječi koje se tamo govore. Svi se temelje na govoru njihovog područja i školovanja.
Vuk je za vrijeme službe kao pisar na sudu zapisivao samo njemu interesantne riječi.
Kada je trebao napisati rječnik koristio je rječnike sa hrvatskog područja da ga kompletira, točnije 2/3 rječnika je prepisao i dodao još trećinu riječi koje se koriste samo kod Srba, turcizmi u ogromnoj većini.

Те 2/3 „преписаних ријечи” су се говориле у српском народу или их је Вук увео као нове, српском народу непознате?

 

[Mej bregami]

Какве дисквалификације? Узми лијепо па прочитај, пажљиво. Имаш овдје савремену транскрипцију па обрати пажњу и на те бугарштице о Марку Краљевићу и Сиверину (Турну Северину), и на обиље фуснота, и на рјечник придодан на крају. Мрзи ме да овдје куцам обимна објашњења, ако те заиста занима, прочитај књигу пажљиво и доста тога ће постати јасније од измаглице којом се та књига обавија у телеолошким „објашњењима”.

Hahaha pa rječnik je za takve poput tebe. Bugarščice piše da je čuo i tako ih zapisao, vidi se iz aviona da je to ekavski govor iz unutrašnjosti današnje Srbije.
Taj stari čakavski ima neke izraze koji se danas više ne koriste, neke koji su slični kao u kajkavskom pa nema tu nepremostive prepreke kao u srpskoj književnosti tog doba gdje se mora sve prevoditi da bi današnji Srbin razumio.

 

[Mej bregami]

Те 2/3 „преписаних ријечи” су се говориле у српском народу или их је Вук увео као нове, српском народу непознате?

Očito su se govorile pa ih Vuk prepisa i tako su Hrvati ukrali jezik Srbima. Hahahaha

 

[Zvonimir Božić]

Očito su se govorile pa ih Vuk prepisa i tako su Hrvati ukrali jezik Srbima. Hahahaha

Nitko ništa nikom nije ukrao.

Sama činjenica da je Bartol Kašić, kao Hrvat i čakavac sa Paga, ćirilicu nazvao "našim srpskim slovima" pokazuje da u ta vremena nisu bile tako jasne podjele između Hrvata i Srba, niti su još bili izdefinirali definitivni identiteti - Hrvati, Srbi, Dalmatinci, Bošnjani, sve je to bilo izmješano.

Hrvatski lingvisti su ti koji već godinama siluju sa pričom da je taj jezik samo hrvatski, da je različit od srpskog, da su to različiti jezici... a onda Srbi (ali ne lingvisti, nego laička javnost na internetu) vraćaju lopticu i kažu: "Vi ste nama ukrali jezik." A onda Bošnjaci na to kažu da i jedni i drugi govore bosanski (što nije daleko od istine).

Imamo dvije opcije: jedna da njegujemo zajedničko jezičko nasljeđe, druga da se međusobno optužujemo.

 

[Konstantin Veliki]

Nisu bili mutavi nego nepismeni i neuki, a oni koji su pisali su koristili jezik nerazumljiv običnom narodu.
Vuk je isto prilično neuk kada počinje rad na rječniku, trebaju mu primjeri kako se to radi a to nije našao kod Ljuboja čobana iznad Trebinja.

Bilo je i srpskih primer naprimer Zmajevic ili Venclovic (ekavski).

Za recnik ti trebaju prvenstveno reci i to cujes od obicnih ljudi. Posebno na pocetku nije Vuk koristio dubrovnacku literaturu (koja nije tada bila ni hrvatska ni srpska).

 

[Mej bregami]

Nitko ništa nikom nije ukrao.

Sama činjenica da je Bartol Kašić, kao Hrvat i čakavac sa Paga, ćirilicu nazvao "našim srpskim slovima" pokazuje da u ta vremena nisu bile tako jasne podjele između Hrvata i Srba, niti su još bili izdefinirali definitivni identiteti - Hrvati, Srbi, Dalmatinci, Bošnjani, sve je to bilo izmješano.

Hrvatski lingvisti su ti koji već godinama siluju sa pričom da je taj jezik samo hrvatski, da je različit od srpskog, da su to različiti jezici... a onda Srbi (ali ne lingvisti, nego laička javnost na internetu) vraćaju lopticu i kažu: "Vi ste nama ukrali jezik." A onda Bošnjaci na to kažu da i jedni i drugi govore bosanski (što nije daleko od istine).

Imamo dvije opcije: jedna da njegujemo zajedničko jezičko nasljeđe, druga da se međusobno optužujemo.

Ne nisu bile jasne granice, zato su se pravoslavci zatvorili u svojevrsne gete da ne bi slučajno preuzeli samo jedno slovo od susjeda i postali Hrvatima.

 

[Mej bregami]

Bilo je i srpskih primer naprimer Zmajevic ili Venclovic (ekavski).

Za recnik ti trebaju prvenstveno reci i to cujes od obicnih ljudi. Posebno na pocetku nije Vuk koristio dubrovnacku literaturu (koja nije tada bila ni hrvatska ni srpska).

Što su to Zmajević i Venclović objavili da bi toliko utjecalo na razvoj jezika i pritom još istočnohercegovačkog kako se ovdje tvrdi?
Venclović je samo zamijenio crkvenoslavenski za slavenosrpski.

Pisao je i prevađao onako za svoju dušu kao hobi, ali nije to još nije ni blizu razumljivo kao starija hrvatska knjizevnost.
Znam ćirilicu, ali od ovoga se dobije glavobolja pri pokušaju dešifriranja.

 

[Konstantin Veliki]

crkvenoslavenski za slavenosrpski.

Venclovic je pisao i narodnom jezikom ne samo srpskoslavenskom.

Ili ti imas uopste pojma o lingvistici i srpskom pisanju ili lupas ovde.

Reko bi ovo drugo.

 

[Mej bregami]

Venclovic je pisao i narodnom jezikom ne samo srpskoslavenskom.

Ili ti imas uopste pojma o lingvistici i srpskom pisanju ili lupas ovde.

Reko bi ovo drugo.

To sto je netko pisao u svoja četiri zida i nitko nije znao za to, nije primjer za utjecaj na jezik. Znamo da su Srbi govorili drugačije od tadašnjeg književnog jezika Srba.

Ovdje neki konkretno tvrde da je nekakvi nepoznati dijalekt u istočnoj Hercegovini utjecalo na to da je hrvatska knjizevnost stara 500 godina danas razumljivija Srbima od njihove onovremene književnosti i da je Vuk prepisujući hrvatske rječnike otkrio da je to sve istočnohercegovačkog porijekla tj. da su Hrvati ukrali Srbima jezik .
Kako sada Srbi razumiju hrvatsku književnost red je da ju nazovu srpskom.

 

[Mrkalj]

Ne, Vuk je bazirao standard na govornom jeziku istočne Hercegovine. One riječi koje se koriste u narodu a koje su već zapisane u tim rječnicima on je samo prekopirao da ubrza svoj rad. I njegov standard je prihvaćen sa manjim izmjenama. U srpskom danas može da se koristi i šumadisko-vojvođanska osnova (ekavica) i istočnohercegovačka (ijekavica).

Because the Slavonic-Serbian written language of the early 19th century contained many words connected to the Orthodox church and a large number of loanwords from Russian Church Slavonic, Karadžić proposed to abandon this written language and to create a new one, based on the Eastern Herzegovina dialect which he spoke. Some Serbian clergy and other linguists opposed him, for example, the Serbian clergy with a base in the area around modern Novi Sad, who viewed grammar and vocabulary of Eastern Herzegovinian dialect as almost a foreign tongue that was unacceptable as basis for a modern language.[20] But Karadžić successfully insisted that his linguistic standard was closer to popular speech and could be understood and written by more people. He called his dialect Herzegovinian because, as he wrote, "Serbian is spoken in the purest and most correct way in Herzegovina and in Bosnia." Karadžić never visited those lands, but his family roots and speech came from Herzegovina.[21] Ultimately, Vuk Karadžić's ideas and linguistic standard won against his clerical and scientific opponents. Karadžić was, together with Đuro Daničić, the main Serbian signatory to the Vienna Literary Agreement of 1850 which, encouraged by Austrian authorities, laid the foundation for the Serbo-Croatian language; Karadžić himself only ever referred to the language as "Serbian".

Nije baš "baziran na govornom jeziku istočne Hercegovine" već na srpskom dijalektu:

1. koji se u Vukovo doba nazivao "južno narječje"
2. koji se u doba Pavla Ivića nazivao "istočnohercegovački dijalekat"
3. koji se danas naziva "istočnohercegovačko-krajiški" dijalekat

a koji ja zovem "staroraški dijalekat srpskog jezika.

Pogledati dijalekatsku kartu:

 

[Mrkalj]

Nitko ništa nikom nije ukrao.

Sama činjenica da je Bartol Kašić, kao Hrvat i čakavac sa Paga, ćirilicu nazvao "našim srpskim slovima" pokazuje da u ta vremena nisu bile tako jasne podjele između Hrvata i Srba, niti su još bili izdefinirali definitivni identiteti - Hrvati, Srbi, Dalmatinci, Bošnjani, sve je to bilo izmješano.

Hrvatski lingvisti su ti koji već godinama siluju sa pričom da je taj jezik samo hrvatski, da je različit od srpskog, da su to različiti jezici... a onda Srbi (ali ne lingvisti, nego laička javnost na internetu) vraćaju lopticu i kažu: "Vi ste nama ukrali jezik." A onda Bošnjaci na to kažu da i jedni i drugi govore bosanski (što nije daleko od istine).

Imamo dvije opcije: jedna da njegujemo zajedničko jezičko nasljeđe, druga da se međusobno optužujemo.

Ne bih baš rekao da srpskim lingvistima nije već, akademski rečeno, dopizdilo da budu manji od makovog zrna i gutaju govna koja drugi serviraju.

Odlučili su da poslušaju savet hrvatskog lingviste koji je Branislavu Brboriću na jednom kongresu rekao, parafraziram, da bi bilo više mira i razumevanja kada bi se sa srpske tstrane insistiralo da je štokavica ekskluzivno srpska.

To je stav koji se naučno lako može braniti, i ne vidim razloga zašto ga Srbi ne bi branili. Do sada su zbog histerične supruge morali da ćute, čisto zbog mira u kući. Sada je brak "razdružen", kuće više nema i "više ne postoji obveza za zajedničkim jezikom sa Hrvatima" da parafraziram Tuđmana i fra Vladimira Horvata.

Mislim na Tršić, 2022. i našu prvu "Deklaraciju".

https://www.novosti.rs/c/kultura/do...erkatedarskoj-srbistickoj-konferenciji-trsicu

 

[Mej bregami]

Ne bih baš rekao da srpskim lingvistima nije već, akademski rečeno, dopizdilo da budu manji od makovog zrna i gutaju govna koja drugi serviraju.

Odlučili su da poslušaju savet hrvatskog lingviste koji je Branislavu Brboriću na jednom kongresu rekao, parafraziram, da bi bilo više mira i razumevanja kada bi se sa srpske tstrane insistiralo da je štokavica ekskluzivno srpska.

To je stav koji se naučno lako može braniti, i ne vidim razloga zašto ga Srbi ne bi branili. Do sada su zbog histerične supruge morali da ćute, čisto zbog mira u kući. Sada je brak "razdružen", kuće više nema i "više ne postoji obveza za zajedničkim jezikom sa Hrvatima" da parafraziram Tuđmana i fra Vladimira Horvata.

Mislim na Tršić, 2022. i našu prvu "Deklaraciju".
Pogledajte prilog 1402392
https://www.novosti.rs/c/kultura/do...erkatedarskoj-srbistickoj-konferenciji-trsicu

To je ispalo na kraju kao okupljanje zaludnih budala. Evo sada mi koristimo isti jezik sa Hrvatima pa je sve njihovo naše.

Nije mi jasno toliko srpsko vucaranje za Hrvatima, možete sada konačno stvarati nešto svoje na svojem narodnom jeziku kad ga već konačno koristite, ali ne, sad je recimo Držić po njima stari Srbonja,
Petar Zoranić prvi srpski romanopisac.

 

[Mrkalj]

To je ispalo na kraju kao okupljanje zaludnih budala. Evo sada mi koristimo isti jezik sa Hrvatima pa je sve njihovo naše.

Nije mi jasno toliko srpsko vucaranje za Hrvatima, možete sada konačno stvarati nešto svoje na svojem narodnom jeziku kad ga već konačno koristite, ali ne, sad je recimo Držić po njima stari Srbonja,
Petar Zoranić prvi srpski romanopisac.

Gde to kažu za Zoranića kod koga "način od napojnic ke na pirih i jinih veseljih peti se mej pastiri mečne budu"?

 

[Urvan Hroboatos]

Razlog je jednostavan, težilo se na panslavističkom stajalištu naći dijalekt koji će obuhvatiti i narode pod Turcima.
Između čakavskoga i štokavskog je razlika samo u toj upitnih riječi, puno je knjiga na ikavici gdje se standardno koristi što umjesto ča.
Ta riječ ne čini neki govor drugačijim, kao što nitko ne tvrdi da je ruski štokavski isti što i hrvatski ili srpski na primjer.

Ne ići u rasprave s nepismenima, i ne robovati starudijama.

Hrvati nisu preuzeli nikakav štokavski. To je mit i glupost. Pozorno pročitaj Matasovićev, ovdje već navođen tekst, i sve će biti jasno. Navest ću samo najvažnije.

https://hrcak.srce.hr/file/198263
.................................................................
U hrvatskom se slučaju također može ustvrditi da je standardizacija započela na prijelazu 16. u 17. stoljeće na temelju čakavskoga narječja (sa štokavskim primjesama), prije svega u djelu Bartola Kašića, ali da su poslije posve prevladali štokavski utjecaji. Pri tom se nije radilo o izgradnji različitih standardnih jezika, već o preoblikovanju nastajućega hrvatskoga standarda. Kontinuitet standardnoga jezika uvijek proizlazi iz kontinuiteta kulturne i komunikacijske zajednice kojoj on služi. Zbog toga Radoslav Katičić s pravom naglašava da treba govoriti o štokavskoj stilizaciji hrvatskoga jezika, a ne o štokavskoj dijalekatskoj osnovici. Za sadašnjost hrvatskoga standarda njegova „štokavska osnovica“ nije osobito bitna: ona objašnjava zašto je hrvatski standard toliko sličan srpskomu (i bošnjačkome i crnogorskome), ali ne što on jest, a osobito koju je ulogu odigrao u izgradnji hrvatske nacije i njezine kulturne baštine.

 

[Urvan Hroboatos]

Ne nisu bile jasne granice, zato su se pravoslavci zatvorili u svojevrsne gete da ne bi slučajno preuzeli samo jedno slovo od susjeda i postali Hrvatima.

Kašić nema veze ni s čim srpskim, osim što je putovao među njima i propovijedao im po zemunicama.
Spomen "srbska slova" je bio ponjekad uporabljen kod Hrvata za ćirilicu (iako rjeđe, češći su bili pojmovi arvatica i bosanska azbukva).

Kašić o Srbima i njihovoj kulturi nije znao ništa. Da se i ne ponavlja to da je svoj prijevod Biblije stavio u kategoriju koju nasiva slavonski, dalmatinski ili ilirski, koju jasno razlikuje od jezične odrednice srblijanski i rutenski.

O srpskoj pisanoj kulturi,a i specifično srpskim govornim odlikama- ništa. On je svoj rodni idiom usuglašavao s dubrovačkim, a u više djela s bosanskim ikavskim. Na oba je vida, zapadnoštokvski ikavski i ijekavski, napisao sva svoja djela na slavenskim jezicima.

 

[FDDD]

Ne ići u rasprave s nepismenima, i ne robovati starudijama.

Hrvati nisu preuzeli nikakav štokavski. To je mit i glupost. Pozorno pročitaj Matasovićev, ovdje već navođen tekst, i sve će biti jasno. Navest ću samo najvažnije.

https://hrcak.srce.hr/file/198263
.................................................................
U hrvatskom se slučaju također može ustvrditi da je standardizacija započela na prijelazu 16. u 17. stoljeće na temelju čakavskoga narječja (sa štokavskim primjesama), prije svega u djelu Bartola Kašića, ali da su poslije posve prevladali štokavski utjecaji. Pri tom se nije radilo o izgradnji različitih standardnih jezika, već o preoblikovanju nastajućega hrvatskoga standarda. Kontinuitet standardnoga jezika uvijek proizlazi iz kontinuiteta kulturne i komunikacijske zajednice kojoj on služi. Zbog toga Radoslav Katičić s pravom naglašava da treba govoriti o štokavskoj stilizaciji hrvatskoga jezika, a ne o štokavskoj dijalekatskoj osnovici. Za sadašnjost hrvatskoga standarda njegova „štokavska osnovica“ nije osobito bitna: ona objašnjava zašto je hrvatski standard toliko sličan srpskomu (i bošnjačkome i crnogorskome), ali ne što on jest, a osobito koju je ulogu odigrao u izgradnji hrvatske nacije i njezine kulturne baštine.

Nije nam krivo što nas lažeš nego što misliš da ti verujemo

 

[АнаиванГорд]

Imamo iz prve ruke od Petra Hektorovića čakavca ikavica u njegovom "Ribanje i ribarsko prigovaranje" iz 1554. gdje zapisuje dvije pjesme na srpski način koje je čuo i jasno ih razlikuje od svojeg govora iako razumije riječi pjesmi. Nigdje nije napisao da je to njegov jezik.

Pogledajte prilog 1402095
Pogledajte prilog 1402097

Opet ovu skoro 500 godina staru knjigu će Srbi čitati bez većih problema, dok srpske tekstove iz tog vremena neće nikako.

Јеси ли пробао да читаш неку повељу нпр. Немањића, али да пробаш да разумеш, не да 'бациш поглед'?

 

[Mrkalj]

Јеси ли пробао да читаш неку повељу нпр. Немањића, али да пробаш да разумеш, не да 'бациш поглед'?

Ne ići u rasprave s nepismenima, i ne robovati starudijama.

 

[Mrkalj]

Što su to Zmajević i Venclović objavili da bi toliko utjecalo na razvoj jezika i pritom još istočnohercegovačkog kako se ovdje tvrdi?
Venclović je samo zamijenio crkvenoslavenski za slavenosrpski.
Pogledajte prilog 1402383
Pisao je i prevađao onako za svoju dušu kao hobi, ali nije to još nije ni blizu razumljivo kao starija hrvatska knjizevnost.
Znam ćirilicu, ali od ovoga se dobije glavobolja pri pokušaju dešifriranja.

Venclović ima 10.000 strana pisanih narodnim jezikom u rukopisu. Nema ko da štampa.
Dao sam Kuraku link na temu sa zapisima srpskog narodnog jezika pre dositeja. Evo i tebi, ti ćeš, verujem, pregledati savesnije (svih 16 stranica, a ne kao on - samo prvu):
https://forum.krstarica.com/threads...perom-pravoslavnih-katol-i-muh-pisaca.326122/

"Prevađao"...

 

[Mrkalj]

To je ispalo na kraju kao okupljanje zaludnih budala. Evo sada mi koristimo isti jezik sa Hrvatima pa je sve njihovo naše.

Nije mi jasno toliko srpsko vucaranje za Hrvatima, možete sada konačno stvarati nešto svoje na svojem narodnom jeziku kad ga već konačno koristite, ali ne, sad je recimo Držić po njima stari Srbonja,
Petar Zoranić prvi srpski romanopisac.

Писмо Вука Бранковића султану Бајазиту — 1483.

Великому и превисокому и преславному и пресветлому господару, цару над цари источнем и западнем земљам и велики Амире султан Бајазит Бегу, целивам честиту руку царства ти. Велики и честити господару, аво дође к нам царства ти слуга Мурат и од њега примисмо књигу и речи царства ти, и ми добре разумесмо што царство ти нам у својеј књиге пише и на речи поручује. Ми се са тем царству ти поклањамо како нашему господару и што нам пише царство ти јере је Бог учинил и сео си на столу царства свога оца. Бог да умножи царство ти честито у дугу животу. А што нам царство ти пише и на речи поручуjе јере нам хоћеш дати земље и градове, а ми да бисмо били међу царством ти и међу светлем краљем како су и наши први били. И за ину работу што зна царство ти што си нам био поручио, и ми чувши твојега царства вољу и хотење пустисмо к нашему господару светлому краљу а к брату твога царства, и на тоj га нађосмо како може у свем царства ти воља бити. И ако докле би царству ти воља била - дотлај да буде и мир међу вами, и братство истино и пријатељство, а ми међу вами стојећи да бисмо служили царству ти како су и наши први служили и харче давали докле буде воља царства ти. И молимо се царству ти ако хоћеш да буде међу вами тврдо братство и пријатељство како да чује вас свет. Тада да буде од царства ти стране тврдо и непоколебимо, иод краљеве светлости стране ја одзимљем на моју главу, и на моју веру и на моју душу јере ће бити од краљеве светлости тврдо тоје што справимо да не буде међу вами ниједна варка. И к царству ти посласмо нашега почтенога слугу Jована са свим нашега срца хотeњeм молимо се царству ти што ти буде говорио да га веруjеш. И Бог да умножи честитому цару лета и године.

Јулија 5. у Купинику

Царства ти склав деспот Вук и капетан босанских градов.

 

[Mrkalj]

Kralj Stefan Vladislav obećava prijateljstvo Dubrovčanima ako ispune svoje obaveze prema njemu — između 1234. i 1235. godine

Ja Stefan Vladislav, s pomoćiju Božijov kralj vsěh raških zemǎlj, i Dioklitije, i Dalmacije, i Trovunije i Zahlmije, obećavaju se vam gostem dědiněm mi i očinjěm i mojim, knezu Dubrovǎčkomu i vsěm vlastelom i vsoj općině gradskoj od mala do velija, svojim si htěnijem, čistěm srcem, bez vsakoga propadstva jakore od dǎnǎšnjega dne, ako mi stojite u sijej kletvě, u koju mi ste se kleli, da i do mojega života da vi držu u vsakoj pravdě, kako vi je držal děd i otǎc mi, i da vi ne stvorju nikojegare zla nikimre koncem, doku ne stvorju s vami treh sud: ako li sije prěstuplju, da me Bog sǎpne i sveta Bogorodica i vsi sveti ugoždǎši Bogu ot vĕka.
STEFAN VLADISLAV S POMOĆIJU BOŽIJOV KRALJ VSĚH RAŠKIH ZEMǍLJ I PRIMORSKIH

Fotografija izvornika:

 

[Mej bregami]

Gde to kažu za Zoranića kod koga "način od napojnic ke na pirih i jinih veseljih peti se mej pastiri mečne budu"?

Komotno svojatate sve hrvatsko, onaj @Scott Isle bunca o nekim srpskim carevima koji su vladali sa pola Europe, Matica Srpska izdaje knjige da su svi štokavci, onda valjda i Rusi, Srbi, itd.