Dubrovačka književnost je srpska i bazirana je na kosovskom zavetu!

[Mej bregami]

Tvoji postovi su dosta cudni i nagovestavaju na svasta.

Ja sam pomislio da sugeriras da su Srbi ukrali Hrvatima jezik sta je totorna glupost.

Ja imam dosljedno stajalište cijelo vrijeme. To što ne volim gluposti od bilo koga može te iznenaditi samo ako imaš predrasude.
Nisu Srbi "ukrali" Hrvatima jezik, ali su se pomogli razvijenijom hrvatskom književnošću i onda počeli tvrditi da su Hrvati ukrali Srbima jezik. To se provlači kod dobrog dijela Srba svih slojeva prilično tvrdoglavo, a samo trebaju čitati što su pisali njihovi prosvjetitelji da isprave pogrešna stajališta.

 

[Mej bregami]

Мислиш на Вукову реформу?

Mislim na prvenstveno na prihvaćanje izmijenjene Vukove reforme.

 

[Mej bregami]

За Толстоја би већ могао да пронађем аргументе

Ne sumnjam nimalo u takvu mogućnost.

 

[Zvonimir Božić]

Ja imam dosljedno stajalište cijelo vrijeme. To što ne volim gluposti od bilo koga može te iznenaditi samo ako imaš predrasude.
Nisu Srbi "ukrali" Hrvatima jezik, ali su se pomogli razvijenijom hrvatskom književnošću i onda počeli tvrditi da su Hrvati ukrali Srbima jezik. To se provlači kod dobrog dijela Srba svih slojeva prilično tvrdoglavo, a samo trebaju čitati što su pisali njihovi prosvjetitelji da isprave pogrešna stajališta.

Nije to baš tako.

Po svemu sudeći, izvorni jezik Hrvata je čakavski. Da li je bilo u srednjem vijeku i Hrvata štokavaca? Moguće, ali nisam vidio dokaze za to.

Umjesto da razvijaju književnost na tom svom jeziku, čakavskom, Hrvati su prešli na štokavski. Dva puta zašto?

Zašto ne razvijaju književnost na svom jeziku, čakavskom? Zašto su preuzeli štokavski?

Hrvati su zapravo počeli ozbiljno razvijati svoj jezik, i to još u 16. stoljeću! Stjepan Konzul Istranin i Matija Vlačić Ilirik napravili su krupne korake u tom pravcu, jer je prevođenje Svetog Pisma u cijeloj Europi bio uvjet svih uvjeta, temelj i put prema standardizaciji jezika na kojem onda nastaje ozbiljna književnost. Možemo samo zamisliti koliko bi bogat i razvijen bio hrvatski (čakavski) danas, i kakva bi književnost nastala na njemu, da se nastavilo stopama Ilirika i Istranina.

Gdje je zapelo? Zašto je stalo? Zato što su gore spomenuta dvojica bili protestanti. Pa je Katolička crkva njihov rad uništavala.

I sad dolazimo do drugog pitanja, zašto su Hrvati preuzeli štokavski?

Zato što je u vrijeme turskih prodora na područje današnje Hrvatske, posebno Srednje i Sjeverne Dalmacije i Like, došlo do zamjene stanovništva. Domicilni stanovnici, Hrvati, čakavci su bježali prema zapadu i sjeveru, u Italiju, Sloveniju, Austriju, Mađarsku, pa čak i Slovačku. U opustjele prostore dolazile su mase pravoslavnih Vlaha, da ne kažemo Srba, štokavaca.

Katolička crkva se našla u problemu. U njenom dvorištu, na istočnoj obali Jadrana, broj mrskih im "šizmatika" je neprestano rastao.

Kako to riješiti? Kao i svuda drugdje, za nekatolike - pravoslavce, protestante, muslimane i dr. nije bilo mjesta u zemljama gdje je Katolička crkva bila utjecajna.

Zato je Kongregacija za propagandu vjere te ljude trebala pokrstiti, da ih Katolička crkva ne mora ubijati (na kraju je mnoge od njih "morala" ubiti u genocidu u NDH).

Da bi među Hrvatima širili protestantizam, bila je potrebna literatura na čakavskom. To su radili Ilirik i Istranin. I zamalo je, kao nusprodukt njihovog protestantskog prozelitizma nastao razvijeni hrvatski jezik, čakavski dakako.

Da bi među pravoslavnim Vlajima, da ne kažemo Srbima, katolički svećenici širili katolicizam, bila je potrebna literatura na štokavskom. Kao nusprodukt njihovog katoličkog prozelitizma nastao je ovaj naš jezik, štokavski dakako.

Već smo blizu. U 17. stoljeću, jedan Hrvat, Bartol Kašić počinje standardizirati taj jezik za potrebe pokatoličavanja pravoslavnih Vlaha, da ne kažemo Srba. I tako pomalo nastaje razvijeni hrvatsko-srpsko-bosanski jezik (BHS, kako ga Hag zove), štokavski, kojim ovo pišem, a vi čitate.

S vremenom su najpismeniji među nama, a to su najčešće bili katolički svećenici, razvijali taj jezik. Hrvati su dali nemjerljiv pečat tom BHS jeziku, Bosanci su njegovi najtečniji govornici, a izvorno je bio srpski, i na koncu je dug posao standardizacije završio jedan Srbin, Vuk.

Čini se da je hrvatski jezik izvorno bio čakavski. Čini se da je srpski jezik izvorno bio štokavski. Hrvati su radi potrebe pokatoličavanja pravoslavnih Vlaja, da ne kažemo Srba, preuzeli štokavski jezi i razvili ga. Razvijali su ga i Srbi. Najbolje ga govore Bosanci.

Kad sam neki dan bio u Njemačkoj, čovjek na aerodromu mi je rekao: "Možemo na naškom." Najpoštenije je reći da je to naš jezik. Svih nas koji ga razumijemo.

Evo, i to sam vam završio.

 

[Mej bregami]

Nije to baš tako.

Po svemu sudeći, izvorni jezik Hrvata je čakavski. Da li je bilo u srednjem vijeku i Hrvata štokavaca? Moguće.

Umjesto da razvijaju književnost na tom svom jeziku, čakavskom, Hrvati su prešli na štokavski. Dva puta zašto?

Zašto ne razvijaju književnost na svom jeziku, čakavskom? Zašto su preuzeli štokavski?

Hrvati su zapravo počeli ozbiljno razvijati svoj jezik, i to još u 16. stoljeću! Stjepan Konzul Istranin i Matija Vlačić Ilirik napravili su krupne korake u tom pravcu, jer je prevođenje Svetog Pisma bio prvi korak prema standardizaciji jezika na kojem onda nastaje ozbiljna književnost. Možemo samo zamisliti koliko bi bogat i razvijen bio hrvatski (čakavski) danas, i kakva bi književnost nastala na njemu, da se nastavilo stopama Ilirika i Istranina.

Gdje je zapelo? Zašto je stalo? Zato što su gore spomenuta dvojica bili protestanti. Pa je Katolička crkva njihov rad uništavala.

I sad dolazimo do drugog pitanja, zašto su Hrvati preuzeli štokavski?

Zato što je u vrijeme turskih prodora na područje današnje Hrvatske, posebno Srednje i Sjeverne Dalmacije i Like, došlo do zamjene stanovništva. Domicilni stanovnici, Hrvati, čakavci su bježali prema zapadu i sjeveru, u Italiju, Sloveniju, Austriju, Mađarsku, pa čak i Slovačku. U opustjele prostore dolazile su mase pravoslavnih Vlaha, da ne kažemo Srba, štokavaca.

Katolička crkva se našla u problemu. U njenom dvorištu, na istočnoj obali Jadrana, broj mrskih im "šizmatika" je neprestano rastao.

Kako to riješiti? Kao i svuda drugdje, za nekatolike - pravoslavce, protestante, muslimane i dr. nije bilo mjesta u zemljama gdje je Katolička crkva bila utjecajna.

Zato je Kongregacija za propagandu vjere te ljude trebala pokrstiti, da ih Katolička crkva ne mora ubijati (na kraju je mnoge od njih "morala" ubiti u genocidu u NDH).

Da bi među Hrvatima širili protestantizam, bila je potrebna literatura na čakavskom. To su radili Ilirik i Istranin. I zamalo je, kao nusprodukt njihovog prozelitizma nastao razvijeni hrvatski jezik, čakavski dakako.

Da bi među pravoslavnim Vlajima, da ne kažemo Srbima, širili katolicizam, bila je potrebna literatura na štokavskom. Kao nusprodukt njihovog katoličkog prozelitizma nastao je ovaj naš jezik, štokavski dakako.

Već smo blizu. U 17. stoljeću, jedan Hrvat, Bartol Kašić počinje standardizirati taj jezik za potrebe pokatoličavanja pravoslavnih Vlaha, da ne kažemo Srba. I tako pomalo nastaje razvijeni hrvatsko-srpsko-bosanski jezik (BHS, kako ga Hag zove), štokavski, kojim ovo pišem, a vi čitate.

S vremenom su najpismeniji među nama, a to su najčešće bili katolički svećenici, razvijali taj jezik. Hrvati su dali nemjerljiv pečat tom BHS jeziku, Bosanci su njegovi najtečniji govornici, a izvorno je bio srpski, i na koncu je dug posao standardizacije završio jedan Srbin, Vuk.

Čini se da je hrvatski jezik izvorno bio čakavski. Čini se da je srpski jezik izvorno bio štokavski. Hrvati su radi potrebe pokatoličavanja pravoslavnih Vlaja, da ne kažemo Srba, preuzeli štokavski jezi i razvili ga. Razvijali su ga i Srbi. Najbolje ga govore Bosanci.

Kad sam neki dan bio u Njemačkoj, čovjek na aerodromu mi je rekao: "Možemo na naškom." Najpoštenije je reći da je to naš jezik. Svih nas koji ga razumijemo.

Evo, i to sam vam završio.

Razlog je jednostavan, težilo se na panslavističkom stajalištu naći dijalekt koji će obuhvatiti i narode pod Turcima.
Između čakavskoga i štokavskog je razlika samo u toj upitnih riječi, puno je knjiga na ikavici gdje se standardno koristi što umjesto ča.
Ta riječ ne čini neki govor drugačijim, kao što nitko ne tvrdi da je ruski štokavski isti što i hrvatski ili srpski na primjer.

 

[Zvonimir Božić]

Razlog je jednostavan, težilo se na panslavističkom stajalištu naći dijalekt koji će obuhvatiti i narode pod Turcima.
Između čakavskoga i štokavskog je razlika samo u toj upitnih riječi, puno je knjiga na ikavici gdje se standardno koristi što umjesto ča.
Ta riječ ne čini neki govor drugačijim, kao što nitko ne tvrdi da je ruski štokavski isti što i hrvatski ili srpski na primjer.

Čakavski Istre i Kvarnera, pa i dalmatinskih otoka nije dijalekt štokavskog. Jednostavno nije. Odnosno, ako je slovenski (slovenački) jezik dijalekt štokavskog, onda je i čakavski Istre i Kvarnera.

Čakavski Istre i Kvarnera spada u zapadnoslavensku jezičnu porodicu, bez obzira što se i on i slovenski politički guraju u južnoslavenske govore.

Onaj tko dobro zna slovenski ili čakavski Istre i Kvarnera vrlo lako može razumjeti slovački, a sa malo truda i češki.

Dalmatinski čakavski jest dijalekt štokavskog. Danas barem. Nekad nije bio, ali je do te mjere "kontaminiran" štokavštinom, da je danas bliži štokavskom nego čakavskom Istre i Kvarnera.

 

[DuKaraka]

Čakavski Istre i Kvarnera spada u zapadnoslavensku jezičnu porodicu, bez obzira što se i on i slovenskih politički guraju u južnoslavenske govore.

Ne spadaju.

Dalmatinski čakavski jest dijalekt štokavskog. Danas barem. Nekad nije bio, ali je do te mjere "kontaminiran" štokavštinom, da je danas bliži štokavskom nego čakavskom Istre i Kvarnera.

Bio je i nekad i danas. To se zna po izoglosama i analizama pisanih djela, dokumenata i ostalog. Nema veze to s naknadnim utjecajem zapadnoštokavske ikavice. Također uzrok toj suprotnosti sjevernočakavskog i zapadnoštokavskog ikavskog je gubljenje razlike u Hrvatskoj i Bosni između zapadnoštokavskog i istočnoštokavskog narječja nakon migracija koje su počele s kraja 15. i početka 16. stoljeća. Prije toga su zapadnoštokavski ikavski, često više šćakavski nego štakavski, izgledali kako mlađi dijalekt starijeg čakavskog tj. čakavski izgledali kao periferna zona (zapadno)štokavskog koja je zaostala u inovacijama (zapadno)štokavskog narječja. Čakavsko narječje, pogotovo kad bi mu se maknuli talijanizmi zbog čega ga ima smisla smatrati zasebnim književnim jezikom, ne postoji. Njegovi dijalekti su dio dijalektološkog kontinumma i čine jednu cjelinu s zapadnoštokavskim (većinom) i kajkavskim i slovenskim (manjinom). Ako su zapadnoštokavski isto srpski oduvijek, onda i pravi izvorni Hrvati govore srpski oduvijek i hrvatski jezik je oduvijek i srpski jezik.

Very few, trivial, isoglosses exist that separate all Chakavian speeches from all other Western South Slavic dialects nor do exist common isoglosses to all Chakavian sub-dialects from which would be possible a deduction of a "Proto-Chakavian" dialect or language (which is possible with Proto-Kajkavian and Proto-Shtokavian).[20] Ranko Matasović concludes as well that "the Chakavian dialect was never entirely unique, i.e. it is not possible to find common linguistic innovations that would encompass all Chakavian speeches", "while common-Shokavian and common-Kaikavian innovations do exist".[21]

Many linguists, including Aleksandar Belić, Stjepan Ivšić, Zvonimir Junković, Pavle Ivić, Dalibor Brozović among others, in their comparative analysis concluded that Chakavian is closely related to Western Shtokavian (particularly those of Schakavian ikavian expression like the Slavonian dialect and Younger Ikavian dialect).[25] Ivić for example concluded that the Chakavian dialect is genetically much closer to Shtokavian than Kajkavian, and initially argued that "Historically speaking, Chakavian is to a considerable extent a peripheral zone of Shtokavian which (in) many respects lagged behind the development of the [Shtokavian] core, and which parts developed locally limited innovations (with the fact that its Northwestern branches had from the very beginning specific evolutionary contacts with the Slovenian language)".[26] Brozović argued four accentological cores from which dialects emerged, one in which were grouped few Chakavian speeches, while the majority of Chakavian speeches were grouped with Western Shtokavian dialect (Southeastern Chakavian) and part of Southern-Slavonian dialect (Northwestern and Central Chakavian).[27]

Academic and currently leading expert on Chakavian, Silvana Vranić, noted that Chakavian idiom is a dialect group of sub-dialects of Croatian language of Western South-Slavic from which cannot be removed and considered a separate language. She criticized Miller's documentation as it was based on two irrelevant and unscientific sources with "scientific falsehood" (including false claim of low dialectological difference between different Chakavian speeches).[33]

 

[Mrkalj]

Dalmatinski čakavski jest dijalekt štokavskog. Danas barem. Nekad nije bio, ali je do te mjere "kontaminiran" štokavštinom, da je danas bliži štokavskom nego čakavskom Istre i Kvarnera.

Tako je, dalmatinski čakavski koji, ustvari, više nije čakavski, npr. današnji govor Splita, klasifikuje se kao egzodijalekt (spoljni dijalekt) štokavskog. Sve ostalo je politizacija i pseudonauka, a ima i psihopatologije različitih pojavnih manifestacija.

 

[DuKaraka]

Tako je, dalmatinski čakavski koji, ustvari, više nije čakavski, npr. današnji govor Splita, klasifikuje se kao egzodijalekt (spoljni dijalekt) štokavskog. Sve ostalo je politizacija i pseudonauka, a ima i psihopatologije različitih pojavnih manifestacija.

U Splitu se jasno govore dva govora iliti dijalekta, stari "Splitski govor" tj. čakavština i mlađi zapadnoštokavski ikavski.

Ove vaše nove tvrdnje kako je sve to čakavski koji je štokaviziran su ništa drugo doli politikanske, pseudonaučne i psihopatološke izmišljotine kao i sve ostalo što ovdje pišete jer drugo vam i ne preostaje pred pritiskom znanstvene istine koja vam negira i sprječava izmišljotine kojima lažete sami sebe i manipulirate drugima u javnosti.

 

[Zvonimir Božić]

U Splitu se jasno govore dva govora iliti dijalekta, stari "Splitski govor" tj. čakavština i mlađi zapadnoštokavski ikavski.

Upravo tako. Izvorni splitski čakavski sa specifičnim lokalizmima, romanizmima i štokavizmima i jezik pokatoličenih Vlaja (preko 90 posto današnjih Splićana).

Ove vaše nove tvrdnje kako je sve to čakavski koji je štokaviziran su ništa drugo doli politikanske, pseudonaučne i psihopatološke izmišljotine kao i sve ostalo što ovdje pišete jer drugo vam i ne preostaje pred pritiskom znanstvene istine koja vam negira i sprječava izmišljotine kojima lažete sami sebe i manipulirate drugima u javnosti.

Lijepo si sebe opisao.

Čakavski je izvorno zaseban jezik. Ima istine u onoj Jagićevoj da je od Alpa do Vardara u stvari jedan jezik, koji lagano iz jednog dijalekta prelazi u drugi. Ako netko hoće dokazivati da čakavski nije zaseban jezik, može navesti tisuće sličnosti sa štokavskim. Ali, s druge strane moguće je naći tisuće sličnosti sa kajkavskim. Čakavci Istre i Kvarnera kažu da su čakavski i kajkavski dva brata.

Možda među južnim Slavenima izvorno postoje 4 jezika slovenski (kajkavski), hrvatski (čakavski), srpski (štokavski) i bugarski (u koji spadaju makedonski dijalekti, a možda i timočko-torlački).

Znam da vi pokatoličeni Vlaji ne znate ni beknuti čakavski, ali kad bi ga znali, znali bi koliko je on sličan zapadoslavenskim jezicima. Naravna je stvar da poslije više od tisuću godina svog bivstvovanja među južnim Slavenima, pored štokavskog danas liči i na štokavski, pogotovo nakon 150 godina nametanja štokavskog čakavci preko obrazovanja, knjiga, medija...

 

[DuKaraka]

Upravo tako. Izvorni splitski čakavski sa specifičnim lokalizmima, romanizmima i štokavizmima i jezik pokatoličenih Vlaja (preko 90 posto današnjih Splićana).

Ja to nisam rekao, baljezgate gluposti.

Čakavski je izvorno zaseban jezik. Ima istine u onoj Jagićevoj da je od Alpa do Vardara u stvari jedan jezik, koji lagano iz jednog dijalekta prelazi u drugi.

Čakavski izvorno kao jezik ne postoji i ne može se rekonstruirati. Ovo što je rekao Jagić je točno jer na srpskohrvatskom prostoru znanstveno kritički postoji samo i jedino dijalektološki kontinuum, a dijalekti nisu razine jezika. Sve ostalo, od ta tri narječja i nacionalnih jezika je uplitanje politike i utega iz prošlosti koji se koriste formalosti i kategorizacije radi.

Ako netko hoće dokazivati da čakavski nije zaseban jezik, može navesti tisuće sličnosti sa štokavskim. Ali, s druge strane moguće je naći tisuće sličnosti sa kajkavskim. Čakavci Istre i Kvarnera kažu da su čakavski i kajkavski dva brata.

Mnogo više sa štokavskim nego kajkavskim jer samo sjevernočakavski je bliži kajkavskom. Čakavci Istre i Kvarnera to ne govore i ako govore isto će reći i za štokavski. Upravo najveći čakavski dijalekt u Istri je jugozapadni istarski koji je prijelazni čakavsko-štokavski ikavski.

Možda među južnim Slavenima izvorno postoje 4 jezika slovenski (kajkavski), hrvatski (čakavski), srpski (štokavski) i bugarski (u koji spadaju makedonski dijalekti, a možda i timočko-torlački).

Ne postoje 4 nego 5 jer su izvorno zapadni i istočki štokavski bili odvojeni i istočni štokavski imao zajedničke izoglose s bugarskim. Zapadni štokavski je ima zajedničke izoglose s čakavskim i kajkavskim. Međutim, u stvarnosti je bilo više od 5 izogloških granica.

Znam da vi pokatoličeni Vlaji ne znate ni beknuti čakavski, ali kad bi ga znali, znali bi koliko je on sličan zapadoslavenskim jezicima. Naravna je stvar da poslije više od tisuću godina svog bivstvovanja među južnim Slavenima, pored štokavskog danas liči i na štokavski, pogotovo nakon 150 godina nametanja štokavskog čakavci preko obrazovanja, knjiga, medija...

Kao što ni vi posrbljeni Bugari, Vlasi i Albanci ne znate beknuti jezicima i dijalektima vaših čukundjedova, a čakavski je sličan zapadnoslavenskim isto koliko i štokavski. Najveća mana tog silnog nametanja štokavskog je uzročno-posljedično nametanje čakavskog imena, a u Hrvatskoj do tada su sve to bili i od govornika podrazumijevalo kao jedan hrvatski jezik i nitko nije niti znao za čakavski.

 

[Zvonimir Božić]

Čakavski izvorno kao jezik ne postoji i ne može se rekonstruirati. Ovo što je rekao Jagić je točno jer na srpskohrvatskom prostoru znanstveno kritički postoji samo i jedino dijalektološki kontinuum, a dijalekti nisu razine jezika. Sve ostalo, od ta tri narječja i nacionalnih jezika je uplitanje politike i utega iz prošlosti koji se koriste formalosti i kategorizacije radi.

Mogu se složiti.

Mnogo više sa štokavskim nego kajkavskim jer samo sjevernočakavski je bliži kajkavskom. Čakavci Istre i Kvarnera to ne govore i ako govore isto će reći i za štokavski. Upravo najveći čakavski dijalekt u Istri je jugozapadni istarski koji je prijelazni čakavsko-štokavski ikavski.

Govore, tražio jednu emisiju na You Tube gdje sam to čuo, da priložim, ali nisam je mogao naći. Za štokavski to ne govore.

Upravo najveći čakavski dijalekt u Istri je jugozapadni istarski koji je prijelazni čakavsko-štokavski ikavski.

To ti je kad ne znaš povijest. Zato je potreban multidisciplinarni pristup. Taj dijalekt je nastao dolaskom doseljenika iz Dalmacije, Hercegovine i Crne Gore, nakon velikih kuga koje su opustošile Istru.

Ne postoje 4 nego 5 jer su izvorno zapadni i istočki štokavski bili odvojeni i istočni štokavski imao zajedničke izoglose s bugarskim. Zapadni štokavski je ima zajedničke izoglose s čakavskim i kajkavskim. Međutim, u stvarnosti je bilo više od 5 izogloških granica.

Volio bih vidjeti dokaze za odvajanje zapadno i istočnog štokavskog.

Kao što ni vi posrbljeni Bugari, Vlasi i Albanci ne znate beknuti jezicima i dijalektima vaših čukundjedova, a čakavski je sličan zapadnoslavenskim isto koliko i štokavski. Najveća mana tog silnog nametanja štokavskog je uzročno-posljedično nametanje čakavskog imena, a u Hrvatskoj do tada su sve to bili i od govornika podrazumijevalo kao jedan hrvatski jezik i nitko nije niti znao za čakavski.

Albanci nisu sudjelovali u etnogenezi Srba, osim u djelu Crne Gore. Između Bugara i Srba su u srednjem vijeku toliko male razlike da s pravom možemo reći da su Bugari Srbi jednako koliko su Srbi Bugari. Vlasi su temeljni etnos etnogeneze Srba, ali i Hrvata i svih ostalih južnih Slavena.

Čakavski Istre i Kvarnera je sličniji zapadnoslavenskim govorima. Jedan čakavac sa Grobnika koji nije išao u školu, mogao bi se razumjeti sa Slovakom i Čehom lakše nego sa Osječaninom.

 

[DuKaraka]

To ti je kad ne znaš povijest. Zato je potreban multidisciplinarni pristup. Taj dijalekt je nastao dolaskom doseljenika iz Dalmacije, Hercegovine i Crne Gore, nakon velikih kuga koje su opustošile Istru.
Čakavski Istre i Kvarnera je sličniji zapadnoslavenskim govorima. Jedan čakavac sa Grobnika koji nije išao u školu, mogao bi se razumjeti sa Slovakom i Čehom lakše nego sa Osječaninom.

Taj se dijalekt govorio već u Dalmaciji, a nastao je miješanjem s južnočakavskim koji je isto migrantski u Istri. Južnočakavskog u Istri prije 16. stoljeća nije bilo.

Očigledno je da ne znaš povijest ni o dijalektima kada govoriš o čakavskom Istre, a u Istri imaš nekoliko čakavskih dijalekata od kojih su većina migrantski iz Dalmacije i Like. Samo sjevernočakavski i Buzetski dijalekt, kakvi se govore i u Kvarneru, su pravi istarski.

 

[Mej bregami]

Taj se dijalekt govorio već u Dalmaciji, a nastao je miješanjem s južnočakavskim koji je isto migrantski u Istri. Južnočakavskog u Istri prije 16. stoljeća nije bilo.

Očigledno je da ne znaš povijest ni o dijalektima kada govoriš o čakavskom Istre, a u Istri imaš nekoliko čakavskih dijalekata od kojih su većina migrantski iz Dalmacije i Like. Samo sjevernočakavski i Buzetski dijalekt, kakvi se govore i u Kvarneru, su pravi istarski.

Tako je, jako je površno govoriti o čakavskom, štokavskom i kajkavskom dijalektu kao jednoobraznoj cjelini kad unutar njih postoje različiti govori i međusobno teško razumljivi poddijalekti.

 

[Лекизан]

Tako je, jako je površno govoriti o čakavskom, štokavskom i kajkavskom dijalektu kao jednoobraznoj cjelini kad unutar njih postoje različiti govori i međusobno teško razumljivi poddijalekti.

Тако је, зато је боље говорити о српском, хрватском и словеначком језику као јасно одвојеним целинама који су појединачно обухватали говорнике који су се међусобно разумели, будући да су припадници истог народа.

 

[Mej bregami]

Тако је, зато је боље говорити о српском, хрватском и словеначком језику као јасно одвојеним целинама који су појединачно обухватали говорнике који су се међусобно разумели, будући да су припадници истог народа.

Ja razumijem i govorim nekoliko jezika pa se ne smatram jednim narodom sa svima koje razumijem.

 

[Mej bregami]

Imamo iz prve ruke od Petra Hektorovića čakavca ikavica u njegovom "Ribanje i ribarsko prigovaranje" iz 1554. gdje zapisuje dvije pjesme na srpski način koje je čuo i jasno ih razlikuje od svojeg govora iako razumije riječi pjesmi. Nigdje nije napisao da je to njegov jezik.

Opet ovu skoro 500 godina staru knjigu će Srbi čitati bez većih problema, dok srpske tekstove iz tog vremena neće nikako.

 

[Пилипенда]

Imamo iz prve ruke od Petra Hektorovića čakavca ikavica u njegovom "Ribanje i ribarsko prigovaranje" iz 1554. gdje zapisuje dvije pjesme na srpski način koje je čuo i jasno ih razlikuje od svojeg govora iako razumije riječi pjesmi. Nigdje nije napisao da je to njegov jezik.

Није написао ни да није. Слабо ти читаш тај текст, а још слабије га разумијеш.

Opet ovu skoro 500 godina staru knjigu će Srbi čitati bez većih problema, dok srpske tekstove iz tog vremena neće nikako.

Читаће их подједнако лако/тешко, зависно од свог образовања и властите писмености.

 

[Пилипенда]

Ево примјера дјевојчице која пјева пјесму „на тиролски начин”. Сад лијепо закључи како пјева на тиролском jезику и милина.

 

[Konstantin Veliki]

Ja imam dosljedno stajalište cijelo vrijeme. To što ne volim gluposti od bilo koga može te iznenaditi samo ako imaš predrasude.
Nisu Srbi "ukrali" Hrvatima jezik, ali su se pomogli razvijenijom hrvatskom književnošću i onda počeli tvrditi da su Hrvati ukrali Srbima jezik. To se provlači kod dobrog dijela Srba svih slojeva prilično tvrdoglavo, a samo trebaju čitati što su pisali njihovi prosvjetitelji da isprave pogrešna stajališta.

Jezik uglavnom bazira na govoru istocnohercegovackog, tu niko nije trebao hrvatske ili dubrovnicke spise, sam Vuk je to pricao.

 

[Mrkalj]

Volio bih vidjeti dokaze za odvajanje zapadno i istočnog štokavskog.

Upravo tako, to je još jedna u nizu zagrebačkih podvala za vreme velikohrvatskog jugounitarizma. Nema objektivne osnove za ovakvu dijalekatsku podelu, za ovakvu podelu štokavskih dijalekata. Radi se o podeli književnosti na katoličku i pravoslavnu štokavsku književnost. Ovim bi terminima trebalo zameniti izraze zapadna (katolička) i istočna (pravoslavna) štokavska književnost.

 

[Mej bregami]

Није написао ни да није. Слабо ти читаш тај текст, а још слабије га разумијеш.


Читаће их подједнако лако/тешко, зависно од свог образовања и властите писмености.

Nema potrebe za ovakvim diskvalifikacijama.

 

[Mej bregami]

Jezik uglavnom bazira na govoru istocnohercegovackog, tu niko nije trebao hrvatske ili dubrovnicke spise, sam Vuk je to pricao.

Nema nikakve knjige na tkz. Istočnohercegovačkom do valjda 20.st. ako je tamo netko nešto napisao.
Jasno je da se radi o dubrovačkom govoru u književnosti, Vuk je prepisivao dubrovačke, kajkavske i dalmatinske rječnike da sklopi nekakav srpski koji na kraju takav nikada nije prihvaćen od Srba. Tek u drugoj polovici 19.st. jako modificirana varijanta koja sa tkz. Istočnohercegovačkim ima tek neke dodirne točke.

 

[Frontiersman]

Nema nikakve knjige na tkz. Istočnohercegovačkom do valjda 20.st. ako je tamo netko nešto napisao.
Jasno je da se radi o dubrovačkom govoru u književnosti, Vuk je prepisivao dubrovačke, kajkavske i dalmatinske rječnike da sklopi nekakav srpski koji na kraju takav nikada nije prihvaćen od Srba. Tek u drugoj polovici 19.st. jako modificirana varijanta koja sa tkz. Istočnohercegovačkim ima tek neke dodirne točke.

Ne, Vuk je bazirao standard na govornom jeziku istočne Hercegovine. One riječi koje se koriste u narodu a koje su već zapisane u tim rječnicima on je samo prekopirao da ubrza svoj rad. I njegov standard je prihvaćen sa manjim izmjenama. U srpskom danas može da se koristi i šumadisko-vojvođanska osnova (ekavica) i istočnohercegovačka (ijekavica).

Because the Slavonic-Serbian written language of the early 19th century contained many words connected to the Orthodox church and a large number of loanwords from Russian Church Slavonic, Karadžić proposed to abandon this written language and to create a new one, based on the Eastern Herzegovina dialect which he spoke. Some Serbian clergy and other linguists opposed him, for example, the Serbian clergy with a base in the area around modern Novi Sad, who viewed grammar and vocabulary of Eastern Herzegovinian dialect as almost a foreign tongue that was unacceptable as basis for a modern language.[20] But Karadžić successfully insisted that his linguistic standard was closer to popular speech and could be understood and written by more people. He called his dialect Herzegovinian because, as he wrote, "Serbian is spoken in the purest and most correct way in Herzegovina and in Bosnia." Karadžić never visited those lands, but his family roots and speech came from Herzegovina.[21] Ultimately, Vuk Karadžić's ideas and linguistic standard won against his clerical and scientific opponents. Karadžić was, together with Đuro Daničić, the main Serbian signatory to the Vienna Literary Agreement of 1850 which, encouraged by Austrian authorities, laid the foundation for the Serbo-Croatian language; Karadžić himself only ever referred to the language as "Serbian".

 

[Konstantin Veliki]

kve knjige na tkz. Istočnohercegovačkom do valjda 20.st. ako je tamo netko nešto napisao.

Em to nije tacno, em sta ti nije jasno da posebno na pocetku Vuk se odnosi uglavnom na sopstveni jezik i usmenu tradiciju.

Sta je tvoja teza da su Srbi bili mutavi pre Vuka.