Ja imam dosljedno stajalište cijelo vrijeme. To što ne volim gluposti od bilo koga može te iznenaditi samo ako imaš predrasude.
Nisu Srbi "ukrali" Hrvatima jezik, ali su se pomogli razvijenijom hrvatskom književnošću i onda počeli tvrditi da su Hrvati ukrali Srbima jezik. To se provlači kod dobrog dijela Srba svih slojeva prilično tvrdoglavo, a samo trebaju čitati što su pisali njihovi prosvjetitelji da isprave pogrešna stajališta.
Nije to baš tako.
Po svemu sudeći, izvorni jezik Hrvata je čakavski. Da li je bilo u srednjem vijeku i Hrvata štokavaca? Moguće, ali nisam vidio dokaze za to.
Umjesto da razvijaju književnost na tom svom jeziku, čakavskom, Hrvati su prešli na štokavski. Dva puta zašto?
Zašto ne razvijaju književnost na svom jeziku, čakavskom? Zašto su preuzeli štokavski?
Hrvati su zapravo počeli ozbiljno razvijati svoj jezik, i to još u 16. stoljeću! Stjepan Konzul Istranin i Matija Vlačić Ilirik napravili su krupne korake u tom pravcu, jer je prevođenje Svetog Pisma u cijeloj Europi bio uvjet svih uvjeta, temelj i put prema standardizaciji jezika na kojem onda nastaje ozbiljna književnost. Možemo samo zamisliti koliko bi bogat i razvijen bio hrvatski (čakavski) danas, i kakva bi književnost nastala na njemu, da se nastavilo stopama Ilirika i Istranina.
Gdje je zapelo? Zašto je stalo? Zato što su gore spomenuta dvojica bili protestanti. Pa je Katolička crkva njihov rad uništavala.
I sad dolazimo do drugog pitanja, zašto su Hrvati preuzeli štokavski?
Zato što je u vrijeme turskih prodora na područje današnje Hrvatske, posebno Srednje i Sjeverne Dalmacije i Like, došlo do zamjene stanovništva. Domicilni stanovnici, Hrvati, čakavci su bježali prema zapadu i sjeveru, u Italiju, Sloveniju, Austriju, Mađarsku, pa čak i Slovačku. U opustjele prostore dolazile su mase pravoslavnih Vlaha, da ne kažemo Srba, štokavaca.
Katolička crkva se našla u problemu. U njenom dvorištu, na istočnoj obali Jadrana, broj mrskih im "šizmatika" je neprestano rastao.
Kako to riješiti? Kao i svuda drugdje, za nekatolike - pravoslavce, protestante, muslimane i dr. nije bilo mjesta u zemljama gdje je Katolička crkva bila utjecajna.
Zato je Kongregacija za propagandu vjere te ljude trebala pokrstiti, da ih Katolička crkva ne mora ubijati (na kraju je mnoge od njih "morala" ubiti u genocidu u NDH).
Da bi među Hrvatima širili protestantizam, bila je potrebna literatura na čakavskom. To su radili Ilirik i Istranin. I zamalo je, kao nusprodukt njihovog protestantskog prozelitizma nastao razvijeni hrvatski jezik, čakavski dakako.
Da bi među pravoslavnim Vlajima, da ne kažemo Srbima, katolički svećenici širili katolicizam, bila je potrebna literatura na štokavskom. Kao nusprodukt njihovog katoličkog prozelitizma nastao je ovaj naš jezik, štokavski dakako.
Već smo blizu. U 17. stoljeću, jedan Hrvat, Bartol Kašić počinje standardizirati taj jezik za potrebe pokatoličavanja pravoslavnih Vlaha, da ne kažemo Srba. I tako pomalo nastaje razvijeni hrvatsko-srpsko-bosanski jezik (BHS, kako ga Hag zove), štokavski, kojim ovo pišem, a vi čitate.
S vremenom su najpismeniji među nama, a to su najčešće bili katolički svećenici, razvijali taj jezik. Hrvati su dali nemjerljiv pečat tom BHS jeziku, Bosanci su njegovi najtečniji govornici, a izvorno je bio srpski, i na koncu je dug posao standardizacije završio jedan Srbin, Vuk.
Čini se da je hrvatski jezik izvorno bio čakavski. Čini se da je srpski jezik izvorno bio štokavski. Hrvati su radi potrebe pokatoličavanja pravoslavnih Vlaja, da ne kažemo Srba, preuzeli štokavski jezi i razvili ga. Razvijali su ga i Srbi. Najbolje ga govore Bosanci.
Kad sam neki dan bio u Njemačkoj, čovjek na aerodromu mi je rekao: "Možemo na naškom." Najpoštenije je reći da je to naš jezik. Svih nas koji ga razumijemo.
Evo, i to sam vam završio.