Dubravka Stojanović. Fenomen.

Kako ti se dopada nova emisija gde je Jadranka gostovala ?
Dobra joj analiza da je Milosevic ukrao nacionalisticku politiku opoziciji pa tako danas imamo mnoge fanove poput DSS-a koji kazu da je Milosevic najmanje kriv :D
A opet imamo danas opoziciju koja naziva ovog izdajnikom :lol: zaista je utakmica na desnici.
 
Poslednja izmena od moderatora:

Stojanović: Nacionalizam je sredstvo, a ne cilj​


Vesti Autor:FoNet04. jul. 202113:04 > 14:0823 komentara



Dubravka Stojanović
Izvor: Fonet/Božana Pavlica

To što se posle Petog oktobra nije raskrstilo sa nasleđem devedesetih nas je dovelo do toga da završimo u "sistemu Nikole Pašića i Slobodana Miloševića, partijskoj državi, nepostajanju insititucija, gušenju slobode štampe i izražavanja i nacionalizmu, kao osnovnom gorivu", izjavila je istoričarka Dubravka Stojanović.
Ona je ukazala da je „nacionalizam sredstvo vladavine i da to ovde ima svoj kontinuitet od Nikole Pašića, preko Slobodana Miloševića, do danas“.
Kako je rekla, reakcije predstavnika vlasti na nedavne presude Mehanizma u Hagu potvrda su teze o „pobedi Miloševića“, mada su stvari danas daleko ozbiljnije i dublje.
Vladajući diskurs, narativi, govor, pa i niz političkih poteza, uključujući i učestale demonstracije vojne moći, njoj deluju kao da živimo, ne u posleratnom vremenu, već u predratnom i kao da se pripremamo za neki novi sukob.
Stojanović objašnjava da je nacionalizam „sredstvo, a ne cilj“, kojim se „vlada lakše, lakše zapušavaju usta, lakše guše slobode, jer ko će da se bavi slobodama kada nas okružuju neprijatelji nacije spolja i iznutra“.




Izvor: Fonet


Na taj način, kaže, vi stalno dižete emocije prema neprijateljima spolja, prema neprijateljima unutra i tako vladate, što je „jedan od tih kontinuiteta kada govorimo o Pašiću, Miloševiću i raznim našim vladarima“.


„To je način na koji vi držite u pokornosti mase“, protumačila je Stojanović i dodala da je aktuelni predsednik Srbije „ideološko dete tog idejnog sistema“, ali i da opozicija „igra na desnom delu terena“.


Ona smatra da je naša tragedija što je intelektualna disidentska elita iz osamdesetih, koja je bila antikomunistička, kreirala nacionalni program i kasnije formirala opozicione partije koje su stajale na istom nacionalističkom mestu gde i vlast, a i danas se politička utakmica uglavnom igra na desnici.


„Od početka višestrančja, sa malim izuzecima, opozicija sve više ide desno i više nema nikog ni u centru, ni na levici, tu je prazan prostor po kojem slobodno deluje i šeta Vučić, a pre njega je šetao Milošević“, predočila je Stojanović.


Većina opozicionih lidera, na osnovu onoga što govore, zastupa „nacionalističku ideologiju“, ali ona dopušta da „nazivanje Vučića izdajnikom može da bude i procena da to donosi političke poene“.


Stojanović podseća da opozicija devedesetih nije nacionalizmom mogla da pobedi Miloševića, jer je to bio njegov teren, a narod nije razumeo zašto bi birali novog nacionalističkog vođu kad već imaju jednog, koji ima vojsku, policiju i moć.


Ona misli da je to „deo odgovora u kontekstu podrške opoziciji i danas i da je to razlog što su u taj upražnjen prostor ušli razni ekološki i drugi pokreti koji otvaraju prava pitanja i teme koje muče građane“.


„Suštinski, svaki nacionalizam ima duboke antidemokratske porive mada su u nekim evropskim zemljama pojedini nacionalisti pokazali da imaju demokratski kapacitet“, rekla je Stojanović, koja tvrdi da je „naš nacionalizam, zbog krize i ratova, u veoma patološkoj i malignoj fazi“.


Poredeći vidovdanske govore Slobodana Miloševića i Aleksandra Vučića, ona je primetila da je „u dubinskom smislu to jedan isti govor koji koristi Kosovo, kosovsku bitku, Vidovdan, za dnevne, površne političke interese i za jačanje sopstvene vlasti“.


Prema njenoj oceni, to su, međutim, i različiti govori, jer je Milošević pominjao oružane bitke, dok Vučić to ne čini, pošto „zna da on u te bitke ne sme da uđe, jer je NATO svuda oko nas“.


Stojanović vidi Kosovo kao ključno pitanje, simbol, metaforu i političko određenje, ali na primeru Crne Gore ili Bosne i Hercegovine, pa i Hrvatske, uočava da ti simboli preko noći mogu da se menjaju.


Suština je da li je namera da se Srbija razvija ili se budućnost Srbije sagledava kroz prioritete u „srpskom svetu“ i pitanju teritorija, obrazložila je Stojanović i konstatovala da još čekamo stranke ili pokrete koji će drugačije formulisati prioritete.


Koji će, kako je precizirala, reći da „ne možemo nikuda da idemo, ako su naši ciljevi stalno isti, a dokazalo se toliko puta da su neostvarivi“.


Ukoliko i dalje postoji težnja za „srpskim svetom“, iako je od Prvog svetskog rata bilo jasno da to ne može, „onda je normalno da zemlja i društvo stoje u mestu“, zaključila je Stojanović.

https://rs.n1info.com/vesti/stojanovic-nacionalizam-je-sredstvo-a-ne-cilj-kojim-se-vlada-lakse/
 
Nemoj da muljaš jer film može verno da oslika događaje, a može i da ih izokrene.

Igrani?

Ne, ne može. Svako ko tvrdi kako je neki zabavni film nešto verno preneo, pravi štetu u javnosti jer dopušta da tu jasnu granicu učini, na jedan vrlo veštački način, poroznom.

To što su neki segmenti verno oslikani, ne znači da celi film nije "falsifikat", tj. ne menja. Kao i svaki, naravno.

Takve tvrdnje kao tvoje, pa i Dubravkine, su i opasne vrlo, jerbo su na tragu širenja upravo te zablude. A moramo vrlo jasno da razdvojimo sedmu umetnosti od, primera radi, dokumenataraca.
 
Igrani?

Ne, ne može. Svako ko tvrdi kako je neki zabavni film nešto verno preneo, pravi štetu u javnosti jer dopušta da tu jasnu granicu učini, na jedan vrlo veštački način, poroznom.

To što su neki segmenti verno oslikani, ne znači da celi film nije "falsifikat", tj. ne menja. Kao i svaki, naravno.

Takve tvrdnje kao tvoje, pa i Dubravkine, su i opasne vrlo, jerbo su na tragu širenja upravo te zablude. A moramo vrlo jasno da razdvojimo sedmu umetnosti od, primera radi, dokumenataraca.
Šta radi nastavnik istorije kada kroz naraciju dočarava deci istoriju? To isto radi i igrani film s tim što može da se posluži kojom metaforom više.
 
Index HR, daj neki srbski link ...

Dubravka Stojanović o „Dari“: Banalan falsifikat istorije

Autor:Jelena Koprivica
24. feb. 2021

dara-iz-jasenovca-dubravka-stojanovic-kombo-725x483.jpg
Foto: Promo/Vesna Lalić

"Dara iz Jasenovca" je banalan i bukvalan film. Načinom na koji je prikazao ubistva banalizovao je zlo i sveo ga na lično raspoloženje ustaških zlikovaca i sadista, kaže za Nova.rs Dubravka Stojanović, istoričarka i profesorka na Filozofskom fakultetu.

– Govorom Maksa Luburića ili časne sestre u filmu je, kao, trebalo da se objasni ustaška ideologija, ali i to je užasno površno – smatra Dubravka Stojanović nakon što je odgledala film Predraga Gage Antonijevića.
Naša sagovornica iznosi stav da „zlo mora da se izrazi mnogo jačim umetničkim formama“ i dodaje:
– Zato ceo ovaj film ne može ni da se poredi samo sa jednom Zafranovićevom scenom ustaškog klanja u autobusu koja vas obeleži i nauči šta je fašističko zlo za ceo život.
dubravka-stojanovic_010719_RAS-foto-Vesna-Lalic_04-scaled.jpg
Dubravka Stojanović Foto: Vesna Lalić
Istoričarka i profesorka Filozofskog fakulteta podseća i na buru koja je od početka pratila ostvarenje „Dara iz Jasenovca“:
– Film je propaganda u načinu na koji je finansiran, načinu na koji je izabran za srpskog kandidata za nagradu Oskar i emitovan pre bioskopske premijere na RTS-u. Sve su to skandali. A sada čujemo i vidimo i da je scenario za film plagijat pisca i scenariste Arsena Diklića!



Da li je „Dara iz Jasenovca“ plagijat „Djece Kozare“

23. feb. 2021 Hrvatski istoričar o „Dari“: Srbi ne razumeju ustaško zlo

21. feb. 2021

Istoričari: „Dara“ je potresna, a polemike o filmu nezdrave

Profesorka Stojanović navodi i da je Antonijevićevo ostvarenje „istorijski selektivno“, što ovako obrazlaže:– Osim jedne žene i male grupe Roma film ne prikazuje da su, pored Srba, u Jasenovcu masovno ubijeni Jevreji, Romi i Hrvati antifašisti. Time je film na tragu propagandnih partizanskih filmova koji su kao žrtve prikazivali samo partizanske borce, a ne i civile. Selekcija žrtava je, ne samo ružna i falsifikat istorije, nego je i opasna igra sa istorijom – kaže Dubravka Stojanović.
 
Dubravka Stojanović o „Dari“: Banalan falsifikat istorije

Autor:Jelena Koprivica
24. feb. 2021

dara-iz-jasenovca-dubravka-stojanovic-kombo-725x483.jpg
Foto: Promo/Vesna Lalić

"Dara iz Jasenovca" je banalan i bukvalan film. Načinom na koji je prikazao ubistva banalizovao je zlo i sveo ga na lično raspoloženje ustaških zlikovaca i sadista, kaže za Nova.rs Dubravka Stojanović, istoričarka i profesorka na Filozofskom fakultetu.

– Govorom Maksa Luburića ili časne sestre u filmu je, kao, trebalo da se objasni ustaška ideologija, ali i to je užasno površno – smatra Dubravka Stojanović nakon što je odgledala film Predraga Gage Antonijevića.
Naša sagovornica iznosi stav da „zlo mora da se izrazi mnogo jačim umetničkim formama“ i dodaje:
– Zato ceo ovaj film ne može ni da se poredi samo sa jednom Zafranovićevom scenom ustaškog klanja u autobusu koja vas obeleži i nauči šta je fašističko zlo za ceo život.
dubravka-stojanovic_010719_RAS-foto-Vesna-Lalic_04-scaled.jpg
Dubravka Stojanović Foto: Vesna Lalić
Istoričarka i profesorka Filozofskog fakulteta podseća i na buru koja je od početka pratila ostvarenje „Dara iz Jasenovca“:
– Film je propaganda u načinu na koji je finansiran, načinu na koji je izabran za srpskog kandidata za nagradu Oskar i emitovan pre bioskopske premijere na RTS-u. Sve su to skandali. A sada čujemo i vidimo i da je scenario za film plagijat pisca i scenariste Arsena Diklića!

Da li je „Dara iz Jasenovca“ plagijat „Djece Kozare“

23. feb. 2021 Hrvatski istoričar o „Dari“: Srbi ne razumeju ustaško zlo

21. feb. 2021​

Istoričari: „Dara“ je potresna, a polemike o filmu nezdrave

Profesorka Stojanović navodi i da je Antonijevićevo ostvarenje „istorijski selektivno“, što ovako obrazlaže:

– Osim jedne žene i male grupe Roma film ne prikazuje da su, pored Srba, u Jasenovcu masovno ubijeni Jevreji, Romi i Hrvati antifašisti. Time je film na tragu propagandnih partizanskih filmova koji su kao žrtve prikazivali samo partizanske borce, a ne i civile. Selekcija žrtava je, ne samo ružna i falsifikat istorije, nego je i opasna igra sa istorijom – kaže Dubravka Stojanović.
Profesorka Stojanović navodi i da je Antonijevićevo ostvarenje „istorijski selektivno“, što ovako obrazlaže:– Osim jedne žene i male grupe Roma film ne prikazuje da su, pored Srba, u Jasenovcu masovno ubijeni Jevreji, Romi i Hrvati antifašisti. Time je film na tragu propagandnih partizanskih filmova koji su kao žrtve prikazivali samo partizanske borce, a ne i civile. Selekcija žrtava je, ne samo ružna i falsifikat istorije, nego je i opasna igra sa istorijom – kaže Dubravka Stojanović.


Brutalno.
 
Svaki igrani film je falsifikat, bez izuzetaka.
Апсолутно не мора бити. И код играних филмова који обрађују историјске теме апсолутно не мора бити, може, има тога, али и не мора бити. Уз то ако неко назове нешто фалсификатом (погледати значење појма) разумно је да образложи шта је кривотворено, приказано супротно од знаних чињеница.

За разлику од историчара, режисер и писац сценарија који обрађују историјске теме могу "тумачити" историју, могу произвољно приказати личности и догађаје, могу убацити више или мање фикције, допуштене су и нетачности, некад и пожељне ако се тако "болдује" порука филма/серије, под условом да се не скрнави историја.

Но вратимо се Дубравки и њеном осврту на иначе одличан српски филм "Дара из Јасеновца", јер је примјер како функционише аутошовинстички мозак (истина једне ћурке), и гдје је "обавеза" било шта, а посебно ако је то реафирмација те наше језиве приче и никад зацијељене ране, Јасеновца, пропратити малициозним оптужбама, ма колико биле будаласте.
А баш будаласте у овом случају јесу.
Тај "дубокоумни" осврт на филм од стране Дубравке имамо овдје
Dubravka Stojanović o “Dari”: Banalan falsifikat istorije
Када историчарка каже банални фалсификат историје, најмање што очекујем је да образложи шта је историјски фалсификат. Могуће јесу екзекуције по њој приказане банално, да се то могло дочарати бруталније (мада опет да је вјеродостојно приказан ужас Јасеновца, вјероватно нико не би издржао 10 минута гледања филма, самим тим нећете успјети у основном задатку, реафирмавији ове наше преболне приче), више пажње посветити неким детаљима, но то је слобода режисера како ће то дочарати, чему ће дати предност, људским судбинама у том ужасу или више документацији ужаса, то није кривотворење историје него је режисер дао предност том сегменту.
А ево које су Дубравкине замјерке
– Osim jedne žene i male grupe Roma film ne prikazuje da su, pored Srba, u Jasenovcu masovno ubijeni Jevreji, Romi i Hrvati antifašisti. Time je film na tragu propagandnih partizanskih filmova koji su kao žrtve prikazivali samo partizanske borce, a ne i civile. Selekcija žrtava je, ne samo ružna i falsifikat istorije, nego je i opasna igra sa istorijom – kaže Dubravka Stojanović.
Истина, замјерке су реда ради, нека се лаје по филму чисто да се чује лавеж, како смо већ научили од аутошовинистичке дружине на сваки покушај Срба да реафирмишу своју трагичну прошлост.
Ако нешто кроз филм није приказано или је селективно приказано, то није фалсификат (фалсификат је ако је нешто приказано лажно и супротно историјским изворима), него је режисер кроз филм направио избор шта приказати, а и тако да би филмски обрадио ову језиву причу и све оно што неко сматра да се треба уврстити, требао би документарац од минимум 30 сати, што говори о бесмислености таквих "оптужби".
Узгред, Дубравка и није пажљиво пратила јер је кроз филм приказано и страдање Јевреја, и кроз најјезивију сцену када Анте Врбан убија дјечицу гасом и када прије тога каже "ако је остало нешто жидовске дјеце, доведите и њих".

Занимљиво да је доста другачије мишљење о филму дао иначе блиски Дубравкин пајдаш, хрватски историчар Хрвоје Класић (овдје)
Sve navedeno je sigurno nanijelo štetu filmu. Nažalost, neopravdano. Jer film je dobar.
U centru priče je djevojčica Dara koju u ljeto 1942. ustaše s obitelji dovode u logor Jasenovac, isključivo zato što su bili Srbi. Surova i mučna svakodnevica logorskog “života” oslikana je bjesomučnim iživljavanjem čuvara i zapovjednika nad nedužnim ljudima, ali i požrtvovnošću desetogodišnje djevojčice koja nakon gubitka roditelja mora preuzeti brigu nad svojim dvogodišnjim bratom. Film je težak, izaziva tjeskobu, strah i gnušanje, čime tek daje naslutiti svakodnevnu atmosferu boravka u ovom konclogoru na Savi. Siguran sam da će film samo one, od razuma i emocija lišene, nacionaliste i psihopate ostaviti ravnodušnima.
Produkcija filma je na zavidnoj razini, kao i gluma. Prije svih treba istaknuti maestralnu ulogu Biljane Čekić koja glumi djevojčicu Daru. Mogu li se filmu pronaći mane ili barem “problematična” mjesta? Naravno da mogu. Ali kojem visokobudžetskom holivudskom blockbusteru, uključujući i neke Oscarom nagrađene filmove, ne može? Međutim, kritike koje smo mogli čitati potpuno su neutemeljene. Film nije nacionalistički, antikatolički niti antihrvatski kako to spomenuti kritičari sugeriraju.
И ту ако Хрвоје каже да је филм тежак, потресан, изазива тјескобу, страх у гнушање чиме се тек да наслутити атмосфера у логору и да ће само оне оперисане од разума и емоција оставити равнодушнима, а Дубравка каже да је то банализација зла, могу само примијетити да не говоре о истом филму.
 
Poslednja izmena:
Profesorka Stojanović navodi i da je Antonijevićevo ostvarenje „istorijski selektivno“, što ovako obrazlaže:– Osim jedne žene i male grupe Roma film ne prikazuje da su, pored Srba, u Jasenovcu masovno ubijeni Jevreji, Romi i Hrvati antifašisti. Time je film na tragu propagandnih partizanskih filmova koji su kao žrtve prikazivali samo partizanske borce, a ne i civile. Selekcija žrtava je, ne samo ružna i falsifikat istorije, nego je i opasna igra sa istorijom – kaže Dubravka Stojanović.


Brutalno.
Колико би трајао тај филм? Ово је само једна прича, милион других хорор прича из НДХ
још увек остаје неиспричано.
Дубравка је опседнута мржњом и као што се види са фотографија
прилично је изједа, све више личи на Соњу Лихт.
 

Back
Top