Dubravka Stojanović. Fenomen.

Zašto uvek kada čujem za ovakve njuške imam osećaj kako sam neuporedivo intelektualno superiorniji od njih, odnosno da bih ih pojeo za doručak u bilo kakvoj raspravi? Ne bih rekao da sam baš toliko inteligentan, verovatnije objašnjenje je da je ova kompletna kvazi - elita blago do ozbiljno retardirana.
 
Zašto uvek kada čujem za ovakve njuške imam osećaj kako sam neuporedivo intelektualno superiorniji od njih, odnosno da bih ih pojeo za doručak u bilo kakvoj raspravi? Ne bih rekao da sam baš toliko inteligentan, verovatnije objašnjenje je da je ova kompletna kvazi - elita blago do ozbiljno retardirana.
Kad sam odslušao njen intervju kod ludog Mileta, shvatio sam da to nije intelektualni kalibar univerzitetske profesorke i da je tu gde jeste zahvaljujući vezama.
 
Zašto uvek kada čujem za ovakve njuške imam osećaj kako sam neuporedivo intelektualno superiorniji od njih, odnosno da bih ih pojeo za doručak u bilo kakvoj raspravi? Ne bih rekao da sam baš toliko inteligentan, verovatnije objašnjenje je da je ova kompletna kvazi - elita blago do ozbiljno retardirana.

Dubravka ima svoje pojedine rehabilitujuće momente. Iako nije neki posebni autoritet za oblast kojom se bavi, izuzetan je nastavnik; ne samo u skladu sa najmodernijim metodama nastave (što manjka, realno, velikoj većini našeg prosvetnog sistema) nego je, pedagoški govoreći, dosta zabavna. Maksimalno se trudi oko same nastave, za razliku od mnogih. A osim toga, napisala je sintezu vanevropske istorije od 1880-ih godina, što je takođe svakako za pohvalu.

Što se tiče situacije, pronađen je funkcionalni kompromis. Ona se ne bavi na fakultetu nacionalnim temama i njenuži stavovi koji su za većinu kontroverzni ne zalaze u fakultetske kuloare i ostavljeno joj je da se zapravo ne bavi uopšte ni čitavom Evropom.

Takođe bih preporučio njenu istoriju Beograda, Kaldrma i asfalt. To je baš dosta solidno ali i zanimljivo napisana istorijska knjiga o Beogradu.
 
Dubravka ima svoje pojedine rehabilitujuće momente. Iako nije neki posebni autoritet za oblast kojom se bavi, izuzetan je nastavnik; ne samo u skladu sa najmodernijim metodama nastave (što manjka, realno, velikoj većini našeg prosvetnog sistema) nego je, pedagoški govoreći, dosta zabavna. Maksimalno se trudi oko same nastave, za razliku od mnogih. A osim toga, napisala je sintezu vanevropske istorije od 1880-ih godina, što je takođe svakako za pohvalu.

Što se tiče situacije, pronađen je funkcionalni kompromis. Ona se ne bavi na fakultetu nacionalnim temama i njenuži stavovi koji su za većinu kontroverzni ne zalaze u fakultetske kuloare i ostavljeno joj je da se zapravo ne bavi uopšte ni čitavom Evropom.

Takođe bih preporučio njenu istoriju Beograda, Kaldrma i asfalt. To je baš dosta solidno ali i zanimljivo napisana istorijska knjiga o Beogradu.
Ali kako moze biti izuzetan nastavnik neko ko je ideoloski toliko ostrascen?
Mozda jeste zabavno ali je izuzetno stetno i treba da stoji veliki disklejmer na ulazu na njeno predavanje - cisto da studenti znaju da ce im mozak biti "napadnut" i njenom ideologijom.

A posto kazes da se ne bavi nacionalnim temama - to svakako jeste jedina dobra stvar u celoj prici.
 
Ali kako moze biti izuzetan nastavnik neko ko je ideoloski toliko ostrascen?

Sam koncept univerzitetske autonomije podrazumeva specifičnu zasebnost nastavnog osoblja, ili da preciziram čak gotovo obaveznu eksentričnost. To i treba da su ljudi koji ne dele stavove 99% ljudi, koji razmišljaju drugačije, provociraju i kojima je fakultet i osiguranje lične bezbednosti koja bi istupanjem sa terena možda bila i ugrožena zbog kontroverznosti stavova koji se zastupaju. Ostrašćenost univerzitetskih profesora nikako ne može biti minus, već samo plus. Naravno, to ne podrazumeva neke budaletine, već ljude koji su spremni da vrlo glasno iznose svoje stavove i brane ih. I svaki fakultet mora biti heterogen. Ukoliko bi ga sačinjavale samo Stojanovićke ili samo Kovići, to bi bio ukazatelj da nešto nije i nije baš u redu.

Mozda jeste zabavno ali je izuzetno stetno i treba da stoji veliki disklejmer na ulazu na njeno predavanje - cisto da studenti znaju da ce im mozak biti "napadnut" i njenom ideologijom.

A posto kazes da se ne bavi nacionalnim temama - to svakako jeste jedina dobra stvar u celoj prici.

Nema potrebe za tako nečim jerbo se tako nešto nikada ne događa.
 
Sam koncept univerzitetske autonomije podrazumeva specifičnu zasebnost nastavnog osoblja, ili da preciziram čak gotovo obaveznu eksentričnost. To i treba da su ljudi koji ne dele stavove 99% ljudi, koji razmišljaju drugačije, provociraju i kojima je fakultet i osiguranje lične bezbednosti koja bi istupanjem sa terena možda bila i ugrožena zbog kontroverznosti stavova koji se zastupaju. Ostrašćenost univerzitetskih profesora nikako ne može biti minus, već samo plus. Naravno, to ne podrazumeva neke budaletine, već ljude koji su spremni da vrlo glasno iznose svoje stavove i brane ih. I svaki fakultet mora biti heterogen. Ukoliko bi ga sačinjavale samo Stojanovićke ili samo Kovići, to bi bio ukazatelj da nešto nije i nije baš u redu.



Nema potrebe za tako nečim jerbo se tako nešto nikada ne događa.


Ostrascenost je VELIKI MINUS.
Dokaz je intelektualne inferiornosti i ne narocito visoke inteligencije.

Ja sam naravno karikirala za disklejmer ali neko ko je mlad i ko slusa Stojanovicku moze da dozivi trajno intelektualno ostecenje.
 
Ostrascenost je VELIKI MINUS.
Dokaz je intelektualne inferiornosti i ne narocito visoke inteligencije.

Ja sam naravno karikirala za disklejmer ali neko ko je mlad i ko slusa Stojanovicku moze da dozivi trajno intelektualno ostecenje.

To je zbog toga što ti zamišljaš kako dok razgovara o američkoj intervenciji u Nikaragvi oko 1980. godine ona priča o nečemu što na iole ikoji način ima veze sa Srbijom.
 
Ti znas sta ja "zamisljam"?

Ja nista ne "zamisljam".

Pravi profesor ne sme da bude propagandista- cak ni kad prica o Nikaragvi.

Pa ja nigde uopšte nisam ni insinuirao da se ona bavi propagandom na fakultetu.

Na društvenim mrežama raširila se neka teorija zavere tako što je neko plasirao informaciju da Dubravka Stojanović unosi svoje političke ideje i određena viđenja skorije prošlosti na svoje radno mesto, predajući Srbima nekakav autošovinistički diskurs, edukujući ih o srpskim ratnim zločinima, itd...dotičnu netačnu tvrdnju pomenuo je i Goran Šarić, što je samo doprinelo tome da se ta dezinformacija raširi.

Međutim, nacionalnom istorijom ona se ne bavi na fakultetu.
 
Pa ja nigde uopšte nisam ni insinuirao da se ona bavi propagandom na fakultetu.

Na društvenim mrežama raširila se neka teorija zavere tako što je neko plasirao informaciju da Dubravka Stojanović unosi svoje političke ideje i određena viđenja skorije prošlosti na svoje radno mesto, predajući Srbima nekakav autošovinistički diskurs, edukujući ih o srpskim ratnim zločinima, itd...dotičnu netačnu tvrdnju pomenuo je i Goran Šarić, što je samo doprinelo tome da se ta dezinformacija raširi.

Međutim, nacionalnom istorijom ona se ne bavi na fakultetu.
to je dobro sto se ne bavi

ali u svojim javnim nastupima itekako propagira autosovinisticki diskurs

a s obzirom na to da je univerzitetska profesorka- njeno propagnandno delovanje je stetno.......
 
to je dobro sto se ne bavi

ali u svojim javnim nastupima itekako propagira autosovinisticki diskurs

a s obzirom na to da je univerzitetska profesorka- njeno propagnandno delovanje je stetno.......

Moje viđenje je da sve to zavisi primarno od tačke gledišta, tj. koga pitate. Neko bi otpisao Dubravku kao propagandistu koji govori protiv interesa svoje države. S druge strane, neko bi primera radi kazao da je prof. Ković propagandista koji truje mladež u Srbiji. A neko drugi da vraća ljude rodoljublju i veri. Ako pitaš @Cosmopolite on će ti verovatno reći sve najbolje o Dubravki. Na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Beogradu, obično se koristi vrlo negativn sintagma Peti sprat, u vrlo negativnom kontekstu, označavajući nešto zatucano, konzervativno, retrogradno, pa po mišljenju nekih i leglo nacionalističke agende. Neki su se tako u vreme spornog pitanja hoće li Ković biti reizabran u svoje zvanje radovali mogućnosti da on ode ode sa te visoko obrazovne institucije, jerbo neće više mogućnosti biti da „nacionalistički indoktriniše” omladinu.

Sve su to politička stanovišta ili preciznije rečeno preslikavanja različitih političkih ideologija koje primenjuju ljudi dotičnih opredeljenja. To naravno znači da smatraju da su u pravu, a drugi pogrešnog viđenja, kao i sv političke i ideološke grupacije. U tom smislu, ljudi pretenduju da diskredituju pojedince koji su politički nekompatibilni sa njihovim gledištima, ili koji u njihovim očima o nekim stvarima govore tendenciozno. Izvlače se greške te osobe i stavlja na njih akcenat, sa ekplicitnom namerom njene defamacije. S druge strane, ukoliko je reč o osobama sličnih ili relativno bliskih društveno-političkih svetonazora, onda se u toj situaciji istupa apologetski tako što minorizuje značaj grešaka te osobe. Prevedeno rečeno, zločini ovih prvih su sistematični ideo identiteta te osobe, zbog čega je ona „grešna”, a u slučaju ovog drugog greške su samo „izolovani incidenti”.

Koliko ljudi, toliko ćudi. Moje mišljenje, pak, jeste da je jedini ispravni put staviti se iznad svega i ne dopustiti da se krene smerom politizacije stvari. Jedini aspekti koji su za mene prihvatljivi jesu analiza pojedinačnih dela (dakle, ne bavljenje ličnošću) i onda u zavisnosti od toga, staviti se „na stranu” odgovarajućeg naučnika, te razgovari u kontekstu njegove/njene stručne kompetentnosti. Sve drugo je zamka i zapravo više pripada potforumu Politika, nego ovde. I da budem iskren, meni je strašno muka koliko primećujem da postoji jednoumlja u Srbiji i nedostatka tolerancije drugog mišljenja. To normalno društvo nije; valjda će i Srbija jednog dana normalna zemlja biti, a to znači da civilizovano i normalno mogu sedeti za stolom i diskutovati bez podizanja tona dve osobe oštro suprotstavljenih gledišta, npr. jedan za restauraciju monarhije, a drugi protiv, jedan koji Miloševića smatra žrtvom spleta okolnosti i drugi koji ga smatra jednim od najvećih srpskih izdajnika, jedan koji smatra da je nazivati Srebrenicu genocidom politička manipulacija i drugoga koji smatra da je Haški tribunal korektno presudio. Muka mi je ovakvog stanja u zemlji, koje se ne može uopšte nazvati ni zdravim, te se eventualno može objasniti kao zaostavština najcrnjih segmenata jednopartijskog sistema tj. komunističke dogme u vreme Brozove diktature.
 
to je dobro sto se ne bavi

ali u svojim javnim nastupima itekako propagira autosovinisticki diskurs

a s obzirom na to da je univerzitetska profesorka- njeno propagnandno delovanje je stetno.......
Tanko ti je ovo...
Njen uticaj nije toliko jak da zatruje masu kao npr onih filozofa sa Balkan info..
Ona za razliku od drugih ne napada kolege...
Problem je što naše društvo ne trpi kritiku i ne želi da preispita neke stvari u prošlosti..odma se urla o autosovinizmu , inače neko mentalno nestabilan je progurao taj termin...gostuje povremeno kod Marica...
 
Tanko ti je ovo...
Njen uticaj nije toliko jak da zatruje masu kao npr onih filozofa sa Balkan info..
Ona za razliku od drugih ne napada kolege...
Problem je što naše društvo ne trpi kritiku i ne želi da preispita neke stvari u prošlosti..odma se urla o autosovinizmu , inače neko mentalno nestabilan je progurao tak termin...gostuje povremeno kod Marica...
Ona napada ceo narod zapravo jer je gnevna sto joj je propala ideja Jugoslavije.....
Ne radi se o "trpljenju kritike" vec o tome da se ona pojavljuje u javnosti a ima titulu profosorke univerziteta i njena rec ima tezinu (nazalost kod nekih) a zapravo je najobicniji propagandista.


Balkan Info je ipak jedno potpuno drugacije ludilo sirih razmera.
 
Misliš da bi Dubravka otišla kod Marica u svinjski show da se tamo raspravlja sa oni pijandurama i kojekakvim expertima za Balkan.
Treba to pozdraviti...
Isto važi i za Bakića, čovek drži do sebe i ne odlazi na pink i hepi...

Kakva crna propaganda , pa ovde će još dugo vladati mantra da nam je za sve kriv neko drugi i da su nam se desile loše stvari pošto nas večito neko mrzi...
 
pa da
Rokfeler brothers i Soroseva fondacija su donatori Pescanika na kom doticna pise.To nije tajna.

..a javne su institucije pod kontrolom političkog establišmenta, iliti preciznije rečeno mahom Srpske napredne stranke, da ne kažemo jednog čoveka.

U situaciji u kojoj iz javnih sredstava ne postoji političke volje da se pronađe podrška za neki projekat, i to mislim finansijska naravno, ona se mora tražiti ili u privatnim sektoru ili izvana. Pošto Srbija nije zemlja sa jakim privatnim sektorom (i to posebno takvim za koji možemo da kažemo da je u situaciji da se sasvim slobodno može suprotstaviti vlastima) to znači da je strana pomoć jedina validna opcija. A činjenica jeste da su među glavnim donatorima nezavisnih institucija u Srbiji Soroš i razne interesne strane u zapadnjačkoj sferi. To je prosti sticaj okolnosti koji je posledica raspoloživih sredstava i politike, kapi činjenice kakav pristup imaju primera radi Rusija ili Kina.

Opet, javiće se dva suprotstavljena politička gledišta. Neko (građankstičke orijentacije) će, kao što sam baš i očekivao da će Deki učiniti, javiti se kao iznad i navesti to kao jedini izbor ili svakako manje zlo od Vučića, jerbo je vrlo jasno spoljašnja asistencija neophodna ukoliko postoji disidentstvo. S drugr strane neki ljudi će deliti rodoljubivo stanovište i smatrati većeto većim zlom nego prodati se naprednjacima.

Iako ne volim da kažem tako, zato što istina naravno nikada nije između nečega (to aludira na veštačko formiranje istine, umesto traganja za objektivnom) u ovoj situaciji, nebukvalno primenjujući, zaista deluje adekvatno da se tako kaže. Iako naravno nikako ne možemo prenebregavati pitanje ko su finansijeri, jerbo tako nešto neminovno može imati uticaja na oblikovanje stavova nekih ljudi, ništa manje ne možemo otpisati dve ljude kao plaćenike. Ljudi su vrlo složena bića, te neretko i pragmatični. A diskreditovati ih po tom principu bez razmatranja nije ništa drugo do argumentum ad hominem. Dakle, treba videti šta su dela i stavovi ljudi i sa argumentima ih kritikovati; ovako zalazimo samo u smeru izbegavanja rečenog, pa i jednom nogicom u teren teorija zavere (da o politizaciji ni ne govorimo).

P. S. Jedan maleni kuriozitet. Ovo što iznad pisah asociralo me je na jednu malenu stvarčicu. Setih se srpskog lobiranja početkom XX stoleća. U ta vremena, Kneževina i Kraljevina Srbija je imala vrlo organizovano iznošenje džakova para da se tako izrazim radi stvaranja lobista od Bosne do Pariza. Nesporno je i da su srpske pare oblikovale do neke mere stavove mnogih. Međutim, isto tako ne nesporno da dok je srpska vlada plaćala članove Jugoslovenskog odbora, neki koji su sebe i svoju porodicu doslovno izdržavali, istupali su nekada čak i vrlo direktno protiv politike zvanične Srbije, pa čak joj svojim ponašanjem i naneli štetu. U današnjoj Hrvatskoj te se stvari uglavnom minoriziju i pokušava se sve predstaviti kao da čim su tu neke srpske pare to odmah znači da su sve to robovi srbijanskog režima koje nemaju svoje ja i tako se koristi to da se svi diskredituju. Da druge strane, da srpske, često se ignoriše u potpunosti finansijski aspekat i pojedini koji su bili u prvom redu propagandisti Srbije tretiraju se potpuno iskreni rodoljubi i srbofili koji nisu imali apsolutno nikakve finansijske interese da tvrde to što jesu. No stvarns istorija je vrlo složena, ne zna za jednoobrazna rešenja koja nude tumačenja i zahteva da se dve stavi u širi kontekst i uvek sagleda u isto vreme da više uglova. Iziskuje i, naravno, stavljanje sebe u stopala svog apsolutnog neistomišljenika; čoveka sa kojim se ne deli ni 1% stavova. Ali ako već ne u njegov mozak jer to je nešto što je nemoguće, bar u njegove cipele.
 
..a javne su institucije pod kontrolom političkog establišmenta, iliti preciznije rečeno mahom Srpske napredne stranke, da ne kažemo jednog čoveka.

U situaciji u kojoj iz javnih sredstava ne postoji političke volje da se pronađe podrška za neki projekat, i to mislim finansijska naravno, ona se mora tražiti ili u privatnim sektoru ili izvana. Pošto Srbija nije zemlja sa jakim privatnim sektorom (i to posebno takvim za koji možemo da kažemo da je u situaciji da se sasvim slobodno može suprotstaviti vlastima) to znači da je strana pomoć jedina validna opcija. A činjenica jeste da su među glavnim donatorima nezavisnih institucija u Srbiji Soroš i razne interesne strane u zapadnjačkoj sferi. To je prosti sticaj okolnosti koji je posledica raspoloživih sredstava i politike, kapi činjenice kakav pristup imaju primera radi Rusija ili Kina.

Opet, javiće se dva suprotstavljena politička gledišta. Neko (građankstičke orijentacije) će, kao što sam baš i očekivao da će Deki učiniti, javiti se kao iznad i navesti to kao jedini izbor ili svakako manje zlo od Vučića, jerbo je vrlo jasno spoljašnja asistencija neophodna ukoliko postoji disidentstvo. S drugr strane neki ljudi će deliti rodoljubivo stanovište i smatrati većeto većim zlom nego prodati se naprednjacima.

Iako ne volim da kažem tako, zato što istina naravno nikada nije između nečega (to aludira na veštačko formiranje istine, umesto traganja za objektivnom) u ovoj situaciji, nebukvalno primenjujući, zaista deluje adekvatno da se tako kaže. Iako naravno nikako ne možemo prenebregavati pitanje ko su finansijeri, jerbo tako nešto neminovno može imati uticaja na oblikovanje stavova nekih ljudi, ništa manje ne možemo otpisati dve ljude kao plaćenike. Ljudi su vrlo složena bića, te neretko i pragmatični. A diskreditovati ih po tom principu bez razmatranja nije ništa drugo do argumentum ad hominem. Dakle, treba videti šta su dela i stavovi ljudi i sa argumentima ih kritikovati; ovako zalazimo samo u smeru izbegavanja rečenog, pa i jednom nogicom u teren teorija zavere (da o politizaciji ni ne govorimo).

P. S. Jedan maleni kuriozitet. Ovo što iznad pisah asociralo me je na jednu malenu stvarčicu. Setih se srpskog lobiranja početkom XX stoleća. U ta vremena, Kneževina i Kraljevina Srbija je imala vrlo organizovano iznošenje džakova para da se tako izrazim radi stvaranja lobista od Bosne do Pariza. Nesporno je i da su srpske pare oblikovale do neke mere stavove mnogih. Međutim, isto tako ne nesporno da dok je srpska vlada plaćala članove Jugoslovenskog odbora, neki koji su sebe i svoju porodicu doslovno izdržavali, istupali su nekada čak i vrlo direktno protiv politike zvanične Srbije, pa čak joj svojim ponašanjem i naneli štetu. U današnjoj Hrvatskoj te se stvari uglavnom minoriziju i pokušava se sve predstaviti kao da čim su tu neke srpske pare to odmah znači da su sve to robovi srbijanskog režima koje nemaju svoje ja i tako se koristi to da se svi diskredituju. Da druge strane, da srpske, često se ignoriše u potpunosti finansijski aspekat i pojedini koji su bili u prvom redu propagandisti Srbije tretiraju se potpuno iskreni rodoljubi i srbofili koji nisu imali apsolutno nikakve finansijske interese da tvrde to što jesu. No stvarns istorija je vrlo složena, ne zna za jednoobrazna rešenja koja nude tumačenja i zahteva da se dve stavi u širi kontekst i uvek sagleda u isto vreme da više uglova. Iziskuje i, naravno, stavljanje sebe u stopala svog apsolutnog neistomišljenika; čoveka sa kojim se ne deli ni 1% stavova. Ali ako već ne u njegov mozak jer to je nešto što je nemoguće, bar u njegove cipele.

vidi...... niko je nije nazvao placenikom niti napao "ad hominem"

zena pise na tom portalu i nazivati finansiranje Soroseve fondacije "sticajem okolnosti" je stvarno prica za veverice.....

uticaj SNS na sve ostalo u zemlji nije uopste sporno........to je fakt.....
 
U zemlji si tj ti nisi ...u kojoj se servira režimska propaganda 0-24h na TV-u (šalim se jesi - Kina)
To ti je ipak draže nego da čuješ drugačije mišljenje...
Mada se koriste textovi sa Peščanika kada nekome zatreba nešto , da odbrani...eh
ja bas volim da cujem drugacija misljenja
za razliku od tebe

na Pescaniku bude i OK tekstova...kod mene nista nije crno belo

a iznenadio bi se koliko je Srbija pod gorom propagandom od Kine....
u Srbiji je sve prljavije, vise ima lazi, ostrascenosti........ sa svake strane....ovde je sve sterilnije
 

Back
Top